ZAUSTAVITE IVY POCKET, Caleb Krisp

Izdavač: Profil, 2017.
2. knjiga o Ivy Pocket
[eng. Somebody stop Ivy Pocket] 

Nakon što se u prvom romanu našla u središtu složene zavjere, izazvala hrpu neprilika, uvidjela da joj je dotadašnja prijateljica zapravo neprijateljica, te otkrila skriveni svijet duhova, a možda i naznaku vlastite sudbine, Ivy Pocket - najljupkija prava engleska služavka koju možete sresti - kreće u svoju drugu pustolovinu.

Na preporuku gospođice Frost Ivy je usvojila jedna ljupka obitelj - vlasnici 'Povoljnih ukopa Snagsby', u koju se Ivy, s obzirom da ju (osim uobičajenih) sasvim prigodno krase i urođeni instinkti pogrebnikove kćeri - sjajno uklopila. 'Uživajući' u ulozi omiljene kćeri Snagsbyevih, Ivy svejedno ne može prestati razmišljati o sirotoj Rebecci, djevojci koja je zbog spletke stare vojvotkinje, u kojoj je Ivy igrom slučaja bila sudjelovala, završila na groznom mjestu iz kojeg je Ivy želi što prije izbaviti. No, da bi joj to uspjelo, prvo mora pronaći Rebeccu, usput rješavajući uobičajene probleme koji joj svako malo stanu na put - poput bogate nasljednice Estelle koja je uvjerena da su Snagsbyevi imali svoje prste u nestanku njenog brata i kojoj treba Ivyna pomoć da sazna istinu. A budući da Ivy prirodno krase i urođeni instinkti tajne detektivke - ima li tko bolji da pomogne Estelle?

Novi roman o Ivy Pocket duhovit je, vrckav i zabavan, baš kao što je to bio i onaj prethodni. Neobične situacije, komični spletovi okolnosti, razna iznenađenja i urnebesni događaji, upotpunjeni ljupkim ilustracijama ispunili su stranice ovog romana od korica do korica. Ivyna nova pustolovina uzbudljiva je i onako simpatično šašava baš kao i sama Ivy, a čitanje te pustolovine pravi je party za čitateljevu maštu.

U ovoj ćete priči sresti neke stare Ivyne prijatelje (i neprijatelje), a upoznat ćete i neke nove, poput gospođice Carnage, sirote zbunjene knjižničarke. Zajedno s Ivy upast ćete u čitav niz neprilika i zajedno s njom se, također, na izrazito spretan i neponovljiv način iz tih neprilika izvući. Ne moram vam posebno napominjati i to da ćete se, čineći sve to, ujedno neizmjerno zabaviti. :)

Ako se još niste uopće imali prilike družiti s Ivy Pocket, predlažem da druženje započnete s prvom knjigom, pa nastavite s ovom, kako ne biste propustili niti jedan zabavni trenutak njenog nadasve ugodnog društva. (A vjerujte mi, ne želite propustiti nijedan. :)) Ivy Pocket sjajno je društvo i za mlađe i za starije čitatelje: oni mlađi će se uz nju ludo zabaviti i od srca nasmijati, a oni stariji uživat će u njenom britkom sarkazmu, ironiji, pošalicama i doskočicama koje će pažljivijim čitanjem otkriti. (Crni) humor kojim obiluju romani o Ivy Pocket najsličniji je možda serijalu 'Niz nesretnih događaja' Lemonya Snicketa - duhovit splet zabave za sve uzraste, pisan tako da svatko u njemu uživa na svoj način.

Ivy je jedan od najzabavnijih likova s kojima sam se u zadnje vrijeme imala prilike družiti - i jedva čekam da se to druženje nastavi, u idućim knjigama. Imam osjećaj da će ovaj serijal dugo trajati - Ivy nam svakako ima još puno toga za pokazati.

NEVIDLJIVI ČUVAR, Dolores Redondo

Izdavač: Profil, 2015.
1. roman trilogije Baztán
[španj. El guardián invisible]

'Nevidljivi čuvar' prvi je dio trilogije Baztán, španjolske kriminalističke senzacije koja je prevedena na 15 svjetskih jezika i prodana u više od 700.000 primjeraka diljem svijeta. Baztán je inače rijeka na sjeveru Španjolske, koja protječe kroz španjolski dio Baskije, a na njene su obale u ovoj trilogiji smještena poprišta strašnih zločina.

Zločini o kojima se radi su ubojstva mladih djevojaka, koja je ubojica izvršio gotovo ritualno, ostavljajući cipele žrtava kao trag na mjesto gdje se nalaze njihova tijela. Istraga ubojstava zadaća je tima policijskih inspektora, na čelu s višom inspektoricom Amaiom Salazar. Tragajući za razlozima iz kojih ubojica bira mlade djevojke za svoje žrtve, inspektori ubrzo dolaze do otkrića da te djevojke, koje njihovi roditelji opisuju kao sam uzor dobrih, nevinih djevojaka, njihovih anđela bez greške, zapravo skrivaju mnoge i ne tako nevine tajne. A s obzirom na okolnosti zločina, ubrzo se počne govorkati kako je u sve to upleten basajaun - nadnaravno biće iz legendi i narodnih priča. Na Amaii je i njezinim suradnicima da stanu na kraj tim govorkanjima i otkriju tko se zaista krije iza ovih ubojstava - bio on nadnaravno biće ili tek običan čovjek.

Ovaj roman osvježavajuće je piće u ponudi uobičajenih književnih koktela dostupnih na meniju našeg tržišta. Navikli smo na brze i adrenalinom nabijene psihološke trilere, pune akcije i događanja, a ovaj je roman posve drukčiji. Ovdje radnja ne juri, već se gradi postupno, istraga ide svojim tempom (što ju čini i realnijom) i istražitelji su prikazani kao stvarni ljudi sa svojim vlastitim životima koji nisu opsjednuti samo i jedino poslom (iako on svejedno utječe na njihove privatne živote).

Glavni lik je Amaia Salazar, sretno udana i uspješna u svom poslu, ali koja se na oba ta fronta još bori s različitim problemima. Kao viša inspektorica, ona je žena 'koja radi muški posao', žena koja se konstantno mora braniti i truditi puno više od svojih muških kolega, a sve kako bi ju oni shvaćali ozbiljno i dali joj poštovanje koje zaslužuje. Privatno, Amaia je nesretna zbog nemogućnosti da, unatoč silnom trudu, začne dijete sa svojim suprugom, a tu su i vječne nesuglasice između nje i njezinih dviju sestara, te prošlost ispunjena gorčinom zbog majke koja ju iz nekog razloga nije voljela. Ta prošlost joj dodatno stvara probleme kada se, zbog rada na slučaju, mora neprestano vraćati u Elizondo, gradić u kojem je odrasla i iz kojeg je prvom prilikom pobjegla, ne bi li bijegom iz njega ujedno pobjegla i od svojeg djetinjstva.

Baš kao što je velika prednost za sam slučaj to što je Amaia odrasla u mjestu gdje se događaju ubojstva, te stoga poznaje sva lokalna mjesta i mještane, tako je to velika prednost i za nas kao čitatelje, jer opisi lokalnih krajolika, ljudi i kulture ovom romanu daju neku dodatnu čar, tjerajući nas da se osjećamo kao da smo i sami tamo.

Ono što je vrlo zanimljivo kod ovog romana je to ispreplitanje realnosti i narodnih vjerovanja, način na koji se u istragu ubojstava uporno upliću legende o basajaunu (koji je u principu nešto vrlo slično Jetiju) i praznovjerja mještana, koji još uvijek budućnost traže u tarot kartama i na vrata vješaju simbole koji bi trebali od njih otjerati zle duhove. Svaki narod ima neke svoje priče i legende, bilo je vrlo zanimljivo ovim putem upoznati i neke baskijske.

Iako nije brza i nikamo ne žuri, ovoj priči ne manjka napetosti niti sadržaja. Preplitanje istrage o ubojstvima, koja je glavna tema romana, sa obiteljskim razmiricama i privatnim pričama njenih likova, priči samo dodaje na dinamici, a povremeni izleti u prošlost dodaju joj i na dubini. Stil pisanja je, pak, priča za sebe - poseban je, i u stanju je uvući te u priču bez da to i primijetiš.

Postoje, doduše, neke kontradiktornosti glede nekih dijelova priče - posebno onih koji se odnose na Amainu prošlost i njen odnos s majkom. Također, kraj je za mene ostao malo nedorečen i ne posve razjašnjen, ali, s obzirom da je ovo tek prva knjiga u trilogiji, pretpostavit ću da je autoričina namjera i bila da ga takvim ostavi, te da će se dodatna razjašnjenja moći pronaći u idućim knjigama, koje ću svakako nastaviti čitati.

Intrigantan slučaj, kriminalistička priča i njen psihološki aspekt, zajedno s primjesom magijskog realizma i narodnih legendi čine dobar temelj za izgradnju psihološkog trilera na kakav ne nailazimo često (ili bar ne onoliko često koliko bismo to možda htjeli). Tražite li predah od trilera kakve inače možete susresti na policama knjižara, našli ste ga.

SVE, BAŠ SVE, Nicola Yoon

Izdavač: Znanje, 2017.

[eng. Everything, everything] 

Ako još niste baš ništa čuli o ovoj knjizi, ne znam kako vam je to uspjelo, jer svi, baš SVI, u posljednje vrijeme samo o njoj pričaju - i to vrlo pozitivne priče. U istom će tonu biti i ova moja. :)

Dakle, upoznajte Maddy. Maddy je osamnaestogodišnja djevojka koja boluje od vrlo rijetke bolesti - teške kombinirane imunodeficijencije (skraćeno SCID), koja ju, laički rečeno, čini potencijalno alergičnom na apsolutno SVE. Tj. sve izvan njenog potpuno steriliziranog doma smještenog unutar zračne komore, iz kojeg ne smije van, jer bi bilo koji kontakt s vanjskim svijetom u njoj mogao izazvati reakciju koja bi ju mogla ubiti. Tako Maddy dane provodi čitajući knjige i družeći se s jedine dvije osobe koje smije viđati - svojom majkom i svojom njegovateljicom.

Iako povremeno žudi za stvarima koje normalni, zdravi ljudi mogu bez problema svakodnevno raditi (kao, primjerice, hodati bosi po travi ili osjetiti kišu na svojoj koži), Maddy se pomirila sa svojim ograničenjima i zapravo je relativno zadovoljna sa svojim životom - sve do dana u kojem se novi susjedi dosele u kuću preko puta, a zajedno s njima i dečko - Olly - koji joj se svidi već na prvi pogled. Maddyno i Ollyevo nemoguće prijateljstvo postupno će prerasti u potpuno nemoguću ljubav, zbog koje će Maddy po prvi put u životu poželjeti više - više od toga da samo bude živa i zauvijek zatvorena u kući.

Maddynim riječima:

"...sigurna sam da ću se zaljubiti u njega. I to će sasvim sigurno biti prava katastrofa."

Maddyna priča je jedna od onih priča koje su vas u stanju slomiti, ponovno sastaviti i izazvati u vama tonu emocija između toga. Ovo je priča koja u čitatelju budi suosjećanje, kao i nenadani poriv da se osvrne oko sebe i shvati koliko je sretan sa svojim običnim životom kojega je do sada možda smatrao dosadnim ili nezadovoljavajućim. Jer kad shvatiš da postoje ljudi koji žude za nečim što je nama ostalima dostupno kao zrak koji udišemo, kako možeš nastaviti biti sitničav i brinuti se o nebitnim malim stvarima? Ne možeš.

Unatoč tome što ova priča govori o bolesnoj djevojci i samim je time nekako krenemo čitati u melankoličnom ozračju, strepeći pred onim što će sljedeće dogoditi, već kad prijeđemo prvih nekoliko stranica shvatimo da je melankolija ovdje suvišna - jer ova je priča nevjerojatno pozitivna. 

Maddy je simpatična i zabavna i ne dozvoljava da joj njena bolest upravlja životom. Da, to znači da će ponekad pasti u depresiju, biti ljuta, tužna i željeti nemoguće, ali ona se svejedno trudi uvijek gledati na svjetliju stranu svoje priče. Možda ćete u jednom trenutku pomisliti i da je Maddy nevjerojatno sebična i strašno nesmotrena, ali u tom trenu, zapitajte se, kao i Maddy - bi li vama bilo dovoljno samo biti živ ili biste ipak željeli svoj život i živjeti, u punom smislu te riječi?

Naravno da su mi, čitajući ovu knjigu, na pamet pali još neki naslovi koji se bave sličnom tematikom - 'Greška u našim zvijezdama' Johna Greena, 'Prije nego što odem' Jenny Downham, 'Čuvarica svoje sestre' Jodi Picoult... Sve ove knjige imaju nešto zajedničko (uz temu): sve su u stanju u čitatelju izazvati čitavu paletu najdubljih emocija i sve se raspliću na iznenađujuće načine, bez obzira na to koliko smo mislili da će im kraj biti predvidiv. Ovdje je kraj sve samo ne predvidiv. Iznenadit će vas, svakako, samo kladim se ne na način na koji ste mislili da bude. ;)

Osim što unutar svojih korica sadrži zanimljivu i jako lijepu priču, ova knjiga skriva još mnogo toga i upotpunjena je simpatičnim ilustracijama koje se savršeno uklapaju u samu priču. Brzo se čita i pisana je na jedinstven način, zbog kojeg ćete ju još više zavoljeti i uživati čitajući ju. Ona ima sve, baš sve razloge zbog kojih ju trebate pročitati. Učinite to, nećete požaliti. :)

UREŽI ZNAK SMRTI, Veronica Roth

Izdavač: Naklada Ljevak, 2017.
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. Carve the mark]

 

Nakon serijala 'Divergent', koji ju je proslavio, moglo bi se reći da je svijet s nestrpljenjem iščekivao što će sljedeće napisati Veronica Roth. Nešto slično ili totalno drugačije? Novu distopiju ili nešto drugo? Odgovor je stigao u ovom romanu, koji, iako se radi o YA romanu i čiji su glavni likovi jedan mladić i jedna djevojka, osim ovih par stvari ne dijeli niti jednu drugu sličnost s 'Divergentom'. Umjesto distopije, Roth se okrenula znanstvenoj fantastici i priči o sudbinama dvoje ljudi i dvaju različitih rasa smještenoj u svemir.

Glavni akteri ove priče su Akos i Cyra, pripadnici dvaju od davnina sukobljenih plemena - Shoteta i Thuvezijanaca - koji dijele jedan planet. Ono što spaja oba plemena je Struja - mistična energija koja obavija sve planete njihovog planetarnog sustava, napaja njihova oruđa i oružja i pojedincima daje mistične moći. I Shoteti i Thuvezijanci razvili su religiju oko Struje i moći koju im ona daje, a rijetki pripadnici ovih naroda imaju dar proroštva i dar otkrivanja ljudskih sudbina. Nemaju svi ljudi sudbine, pa oni koji ih imaju spadaju u najviše klase društva. Također, nisu sve sudbine veličanstvene i značajne, ima ih raznih.

I Akos i Cyra oboje imaju sudbine. One možda ne zvuče značajno, niti važno, takve kakve jesu, ali - kako će s vremenom i Akos i Cyra shvatiti - njihove su sudbine i više no povezane i imat će utjecaja ne samo na njih same, već i na njihove sukobljene obitelji i njihova sukobljena plemena, a samim time i na čitav planet - a i šire.

Možda vam se ovaj kratak opis radnje čini pomalo šturim. To je stoga što vam ne bih željela otkriti nikakve detalje o samoj priči, jer je dio doživljaja čitanja ove knjige upravo u tome da ih sami postupno otkrivate (a i jednom kad bih krenula u detalje, mislim da bih se toliko zapetljala da ne bih znala gdje da stanem). Početak je pomalo spor i zbunjujuć - mnogo je likova, mnogo imena, mnogo stvari za otkriti u svijetu koji tek počinjemo upoznavati, vremenskih skokova koje je teško pratiti. Potrebno je neko vrijeme dok sve stvari sjednu na svoje mjesto i dok se priča počne odvijati u realnom vremenu, no, jednom kad se to dogodi, sasvim se lako prepustiti ovom svemirskom putovanju.

Mnogo se toga skriva između korica ove knjige. Dakako, tu je prvenstveno priča o sukobljenim narodima i mističnoj moći koja ih okružuje, a tu su i pojedinačne priče glavnih likova - Akosa i Cyre - prožete njihovim osobnim problemima, sukobima, neprijateljstvom, prijateljstvom, odrastanjem u sjeni braće i sestara, njihovim životom izopćenika, krivnjom koja ih proganja, osvetom koju priželjkuju... sve to svaki na svoj način.

I Akos i Cyra vrlo su dojmljivi likovi. Posve su različiti, a opet vrlo slični u nekim stvarima. Oboje su puno toga proživjeli, na načine na koje to nisu htjeli proživjeti, bilo da su na to bili natjerani vlastitom krivnjom ili od strane nekog drugog. Oboje imaju istu želju - slobodu: jedno iz kaveza u koji su ga stavili neprijatelji, jedno iz kaveza u koji ga je stavila obitelj. Oboje su u biti robovi: svojim neprijateljima, svojoj obitelji, dužnosti, časti, vjerovanjima ili tradiciji, a tek kad upoznaju jedno drugo, shvatit će da možda u sebi skrivaju i još neku nepoznatu snagu i želju za promjenom - kako samih sebe, tako i društva općenito.

Kako je SF u biti 'moj žanr', ova je knjiga već u startu kod mene bila na dobrom putu da mi se svidi. Unatoč konfuznom početku, to joj je i uspjelo. Cijela priča oko mistične Struje i načinu na koji ona utječe na planet i njegove stanovnike odmah me zaintrigirala i bila mi je vrlo zanimljiva, a i vječna priča o sukobu dviju od davnina zakrvljenih strana ovdje je ispričana na nov i zanimljiv način. Također, ovaj roman se bavi i temom borbe pojedinca da se zauzme za sebe i usprotivi svojim zlostavljačima i ugnjetavačima, tko god oni bili. What's not to like?

Čitajući druge komentare na ovu knjigu, primijetila sam da joj mnogi zamjeraju blagi rasizam - u smislu da su Shoteti, rasa tamne kože, opisani kao pomalo divlji i nasilni, dok su Thuvezijanci svijetli i miroljubivi. Mislim da je navedeno više namjerno traženje dlake u jajetu, jer nisam naišla niti na jedan razlog iz kojega bi se ova priča mogla okarakterizirati kao rasistička. Da, Thuvezijanci su svijetle kože i mirniji, a Shoteti tamne kože i borbeniji, ali te njihove karakteristike nisu ujedno i jedine njihove karakteristike, niti su, kako čitajući doznajemo, jedni crni i zli, a drugi bijeli i dobri. Oba naroda imaju i dobre i loše strane i puno su više od boje svoje kože.

Mnogi će u ovoj priči naći i razne druge dlake u raznim drugim jajima, ali meni se ona svidjela. Mislim da se radi o dobrom znanstveno-fantastičnom romanu za mlade, sa zanimljivom i nesvakidašnjom pričom i snažnim likovima. A s obzirom na kraj - jedva čekam nastavak. :)

CIRCLE, Dave Eggers

Izdavač: Vuković & Runjić, 2014.

Roman 'Circle' Davea Eggersa nije se mogao pojaviti u boljem trenutku. Objavljen 2013., ovaj roman sjajno oslikava 'vrli novi svijet' opće opsjednutosti društvenim mrežama i potpunog odbacivanja svakog oblika privatnosti.

Roman prati Mae, novu zaposlenicu tvrtke 'Circle' - najpoželjnijeg poslodavca na svijetu. 'Circle' praktički dominira svjetskim tržištem aplikacija, a 'Circleovo' postrojenje, sa svime što nudi i što stavlja na raspolaganje svojim zaposlenicima savršeno je radno mjesto na kojem bi svatko htio raditi. Mae je zapanjena i oduševljena svojim novim poslom, na kojem brzo napreduje. U vrlo kratkom roku Mae se pretvara iz početno zatvorene djevojke nesklone dijeljenju svojih najprivatnijih trenutaka u potpuno transparentnu zvijezdu kompanije, jednako opsjednutu statusom na društvenim mrežama kao što su i svi ostali 'Circleovci'. No, nakon što upozna tajanstvenog Kaldena, a zatim počne otkrivati i malo više o toj tvrtki u koju je toliko zaljubljena, Mae će otkriti i da nije sve baš tako bajno kako su joj predstavili i da 'Circle' iza svoje plemenite fasade skriva puno toga - nimalo plemenitog.

Mnogi ovaj roman opisuju kao modernu verziju Orwellove '1984.', s čime se u potpunosti slažem. No mene je također ovaj roman podsjetio na 'Vrli novi svijet' Aldousa Huxleya, uz iznimku da se 'vrli novi svijet' ovdje ne odnosi na čitav svijet ili dio njega, već na svijet kompanije 'Circle' i njenu viziju svijeta koji će ona svojim aplikacijama tek omogućiti. Još je jedna iznimka u odnosu na ova dva gore spomenuta romana: Orwell i Huxley svjetove su svojih romana tek zamislili, ili pokušali predvidjeti, dok Eggersov svijet (u nekom obliku) već postoji - i svuda je oko nas.

'Circle' predstavlja u biti bilo koju kompaniju iz silikonske doline - ili čak sve njih u jednom. Google, Facebook, Apple... djeliće svih ovih kompanija prepoznat ćete u 'Circleu', kao što će vas 'Circleovi' karizmatični vođe (pogotovo Bailey) zasigurno podsjetiti na Stevea Jobsa ili Marka Zuckerberga ili Billa Gatesa ili koga već, a možda i kombinaciju svih njih zajedno.

Glavni problem kojim se Eggers bavi u ovom romanu, a kojeg 'Circle' predstavlja kao utopističku verziju boljeg svijeta, jest ideja potpune transparentnosti, odnosno ideja potpune eliminacije privatnosti. S tim ciljem, 'Circle' potiče svoje zaposlenike (iako je to u biti manje poticaj, a više beskompromisni zahtjev) da putem društvenih mreža dijele sve svoje interese, hobije, osjećaje, baš sve aspekte svojih života s drugim zaposlenicima i, posredno, s cijelim svijetom. U svemu tome, 'Circle' ide i korak dalje, predstavljajući svoje SeeChange kamere, koje želi rasprostraniti kroz sve kutke svijeta i time omogućiti svima da vide sve - i svakoga - koga žele, u svakom trenutku, u realnom vremenu. Ali ni tu nije kraj - jer, kako bi bili potpuno transparentni, ljudi mogu sa sobom također nositi 'Circleove' kamere kamo god idu, što god rade, s kim god se sastaju - i drugi ih ljudi u tome mogu pratiti - također u svakom trenutku, u realnom vremenu.

Osobno, meni je cijela ta ideja zastrašujuća, ali, ako se malo osvrnete oko sebe - ta je ideja ne samo već prisutna, već i ostvarena. Koliko ljudi već sad znate da neprestano putem društvenih mreža dijele baš sve o sebi? Gdje su bili, što su ručali, što planiraju, što vole, što ne vole... Velika većina ljudi dragovoljno se svakodnevno odriče svoje privatnosti kako bi ju podijelila sa potpunim strancima i sa svakom novom društvenom mrežom, svakom novom aplikacijom, čine to sve više i više. A glavni je problem svega toga taj da, ako neprestano živiš u virtualnom svijetu, opsjednut time da svaki trenutak svog života i svaku svoju misao dijeliš s drugima, tražeći odobravanje, divljenje ili što već, u biti prestaneš živjeti u stvarnom svijetu. Maein bivši dečko, Mercer, to je sjajno izrekao:

"Znaš što ja mislim, Mae? Čini mi se da ti misliš kako sjedenjem za stolom i stiskanjem veselih i smrknutih smajlića zapravo živiš neki sjajan život. Komentiraš stvari i to zamjenjuje da ih stvarno činiš. Pogledaš slike Nepala, stisneš smajlić i misliš da je to isto kao da si onamo otišla. Mislim, što bi se dogodilo da stvarno odeš? Tvoja razina CirclePizdarija ili kako se sve to već zove pala bi ispod prihvatljive razine! Mae, je li tebi jasno kako si užasno dosadnom postala?"

Čitajući o tome što je u biti Maein posao u 'Circleu', nisam mogla ne pomisliti kako je on upravo to - neizdrživo dosadan. Sve što Mae radi je 'visi' na društvenim mrežama, dijeli lajkove, komentare i emotikone, 80% vremena baveći se stvarima koje ju čak i ne zanimaju, ne zapravo, ali stvarima koje će je učiniti popularnijom među drugima. Za tu popularnost, koju Mae potpuno krivo doživljava kao uspjeh, ona je u stanju žrtvovati i svoje vrijeme i sav svoj stvarni život, a sve samo kako bi što više unaprijedila onaj lažni, online život.

A to je problem s našim društvom općenito: svi su toliko usmjereni u izgradnju svojih lažnih života na društvenim mrežama i toliko predani tome da pokažu drugima koliko se zabavljaju da se uopće ne zabavljaju. Jer, ako se nalaziš na koncertu svojeg omiljenog benda i upravo propuštaš njihov uvodni nastup kako bi opalio selfie i pokazao drugima koliko ti je zabavno - budimo realni, nije ti zabavno. Da ti je zabavno, spremio bi smartphone u džep (ili ga ne bi ni ponio sa sobom) i svu svoju pozornost usmjerio na pozornicu - i uživao u svakom trenutku iskustva koje upravo proživljavaš, a ne se slikao i propuštao sve što se događa kako bi to prenio drugima, a onda isto pokušao iskusiti preko tih slika, umjesto da si bio prisutan u trenutku u kojem se sve odvijalo.

E, TO je zastrašujuće.

Čitajući druge osvrte na ovu knjigu, primijetila sam kako je mnogo ljudi knjigu ocijenilo loše iz razloga što je glavni lik užasno iritantan. Što je istina: Mae je strašno antipatična. Povodljiva je, plitka, bezlična (iskreno, prve riječi koje su mi pale na pamet kojima bih ju opisala bile su 'totalna glupača'). Bilo je iritantno družiti se s njom, mogu samo misliti kako je Eggersu tek bilo stvarati je. Ipak, Mae sama po sebi nije razlog da ovoj knjizi ne dam ocjenu koju zaslužuje*. Na kraju krajeva, Mae je zapravo savršen lik u kojemu bi se mnogo ljudi moglo pronaći - onih koji su jednako povodljivi i opsjednuti svojim online životima kao ona.

'Circle' je roman spekulativne fikcije za koji ćete, kad ga pročitate, pomisliti da i nije baš tako spekulativan - prije realan. Možda ne u toliko tehnološko naprednoj mjeri, ali srž 'Circleove' ideje već je tu - i gomila ljudi je svakodnevno provodi. Prvo na što sam ja pomislila kad sam se susrela s 'Circleovom' idejom potpune transparentnosti i nošenja kamere oko vrata cijelo vrijeme kako bi svi vidjeli što radim i kamo idem, bilo je: tko bi, zaboga, to uopće gledao? Ali istina je da, u svijetu u kojem, samo kod nas, najveću gledanost imaju raznorazni Big Brotheri, Farme i slični realityi, velika većina ljudi bi to gledala. Nije li žalosno da, uz sve što postoji, sve knjige, svi filmovi, sve serije, sva glazba, sva moguća događanja i druženja i mjesta na kojima bismo mogli biti, ljudi odabiru sjediti na svojim kaučima i na TV-u gledati neke druge ljude kako rade to isto?

Mislim da je 'Circle' sjajan roman, koji pogađa točno u srž problema današnje online generacije. Neki lik je u jednom sjajnom YouTube videu (pogledajte video, super je: http://ow.ly/5vkW30bEQI7) sjajno opisao tu generaciju ljudi koji život provode na svojim pametnim telefonima i društvenim mrežama - nazvao ju je 'generacijom idiota: pametnih telefona i glupih ljudi'. 'Circle' tu generaciju jednako dobro opisuje, doduše, s malo više riječi. :) Pročitajte, preporučam.

*Ako se pitate koja je to ocjena: odličan, sjedi, 5.

LJUBAV U MENI, Sally Green

Izdavač: Mozaik knjiga, 2017.

3. knjiga trilogije 'Half life'

[eng. Half lost]

 

 

Serijal 'Half life' ovom je knjigom, posljednjom u trilogiji, došao svome kraju. Prva me zainteresirala, druga je bila poprilično mlaka, a treća? Treća je poprilično dobra. Treća razrješava sve što još nije bilo razriješeno, odgovara na sve što još nije bilo odgovoreno i sjajno zaokružuje čitavu priču.

Nakon izgubljene bitke i Annaliseine izdaje, Nathan je ispunjen bijesom, mržnjom i snažnom željom da pronađe Annalise i natjera ju da plati za smrt njegova oca. Više nema ni trunka nježnih osjećaja koje je prije gajio prema njoj, jedino što sada želi je da ona umre. Nathanov prijatelj Gabriel još je uz njega, kao i dio članova Saveza, utaborenih u Taboru 3, gdje strpljivo čekaju pravo vrijeme za napad na Vijeće i temeljito se pripremaju za njega.

Izgledi im nisu baš sjajni: Vijeće ima svoje lovce i lovkinje, čiji brojevi znatno nadmašuju bilo kakvu vojsku Saveza. Ima i Wallenda, čiji eksperimenti i čini omogućuju lovcima da budu nevidljivi - i tko zna još što. A sve što Savez ima je tek nagovještaj, glasina o moćnoj hamajliji koja bi onoga tko ju nosi mogla učiniti nepobjedivim, otpornim na sva oružja. Onaj tko bi trebao ponijeti hamajliju je, naravno, Nathan, ali prvo će ju morati naći...

Priča koja je započela predstavljanjem vječnog sukoba između bijelih i crnih vještica i vještaca, te se nastavila produbljivanjem razdora između njih i raspirivanjem međusobne mržnje, sada se završava konačnom bitkom, u kojoj samo jedna strana može odnijeti konačnu pobjedu.

Nathan, oko kojeg se cijela priča vrti, kroz tu je istu priču stasao: od zbunjenog mladića koji se plaši svoje crne strane stasao je u odlučnog borca za svoju slobodu, koji shvaća da bijelo i crno nikada nije samo bijelo niti samo crno, kao što to dvoje nikada nije isključivo dobro ili isključivo loše. Uvijek ima primjesa i ništa nikad nije onako jednostavno kakvim se čini.

Iskreno, gledajući ovaj serijal u cjelini, rekla bih da je on mogao komotno stati u samo jednu knjigu. Ima dosta praznog hoda i bespotrebnih zapleta koji ne vode nikamo i ničem nisu svrha, a bez kojih bi ovaj serijal bez problema preživio. S druge pak strane, nemoguće je poreći da ovaj serijal ima ono nešto zbog čega ga se isplati pročitati.

Prije svega, tu je ta generalna misao vodilja da dobre bijele vještice nisu baš uvijek ni tako dobre ni tako bijele kakvima se vole predstavljati, kao što ni zle crne vještice nisu ni tako crne ni tako zle kakvima ih se smatra. I s jedne i s druge strane ima i dobrih i zlih, onih gladnih moći i onih spremnih žrtvovati se za svoje prijatelje bez da moraju o tome dvaput promisliti. Svijet Sally Green nas uči da svijet nije i ne može biti podijeljen na 2 dijela: dobar i loš, već se on vječno nalazi u nekim nijansama između toga dvoga, a na svakom je pojedincu da izabere koja će strana u njemu u konačnici prevagnuti.

Strašno mi se svidjelo to što ovdje imamo priliku čitati o glavnom liku koji nije isključivo heteroseksualan i čiji ljubavni izbor nije predvidiv (unatoč već izlizanom i predvidivom ljubavnom trokutu koji je neizbježan dio baš svakog YA serijala), već iznenađuje (i to na dobar način). Uskogrudnost i jednoličnost nisu poželjne osobine romana za mlade, stoga mislim da je sjajno da postoje ovakvi romani u kojima i neki malo različitiji i malo drugačiji likovi (i ne mislim samo na Nathana) dolaze do izražaja.

Iznenadio me način na koji se radnja ovog romana odvila. Kraj? Kraj je... nepredvidiv, iznenađujuć, snažan i čak, rekla bih, savršen. Nisam očekivala da će se dogoditi to što se dogodilo, a ono što me dodatno iznenadilo je način na koji je Sally Green ovu priču vratila na njen početak i učinila da ona napravi puni krug do svoga kraja.

Bitna stvar koja, po mom mišljenju, ovoj priči nedostaje je uvid u događanja i razmišljanja druge strane. Jer, ovu priču pratimo samo preko Nathana, odnosno preko njegove strane, strane Saveza. I iako znamo što se generalno događa s druge strane, u Vijeću, bilo bi sjajno da smo mogli imati i malo dublje uvide u razmišljanja i planove Vijeća, tu i tamo neki mali dio koji bi nam rekao što neprijatelj trenutno radi, čime se bavi.

Konačna ocjena koju bih dala ovom serijalu je - vrlo dobar. Dobar uvod, bezvezan (ali ok) nastavak i dojmljivo finale uvjerili su me da sam vrijeme potrošeno na čitanje ovog serijala dobro utrošila. Jeste li i vi? Na vama je da zaključite. :)

SVE ŠTO ŽELIŠ DA BUDEM, Mindy Mejia

Izdavač: Znanje, 2017.
[eng. Everything you want me to be]

  

Zabranjena veza, ubojstvo, žrtva čiji je život bio pun tajni i koja je skrivala mnoga lica... sve su ovo sastojci koji već su sami po sebi u stanju zakuhati vrlo dobar književni gulaš. No ono što se može pronaći u književnom loncu koji je zakuhala Mindy Mejia puno je više od toga.

Tijelo Hattie Hoffman pronađeno je izbodeno u napuštenoj staji u malom gradu Pine Valley. Hattie je imala osamnaest godina i ove je godine trebala maturirati. Bila je draga djevojka puna života koju su svi voljeli. San joj je bio postati glumica na newyorškom Broadwayu. Teško je i zamisliti tko bi joj mogao poželjeti smrt, ali šerif Goodman će upravo to morati otkriti. A da bi otkrio njenog ubojicu, morat će prvo otkriti više i o samoj Hattie. Istražujući njen život, Goodman ubrzo otkriva da za Hattie gluma nije bila samo san i hobi, već da ju je obilato koristila i u svakodnevnom životu. Prije no što će moći odgovoriti na pitanje tko ju je ubio, morat će pronaći odgovor na pitanje tko je zapravo bila Hattie..?

Ovaj me roman nije odmah zaokupio. Neko je vrijeme pažljivo ispitivao moju pažnju, strpljivo tragajući za rupicama kroz koje bi se mogao uvući i zarobiti ju među svojim stranicama. To mu je vrlo brzo i uspjelo.

Ovo nije roman toliko o istraživanju jednog zločina, koliko je to roman o istraživanju likova koji ga nastanjuju. Dijelom moderna verzija Lolite, dijelom klasična tragedija nesretnih ljubavnika, ovaj je roman zanimljivo ispredena priča o tragediji u maloj sredini i tajnama koje leže ispod nje.

Centralni lik cijele priče je Hattie, koja je kao lik vrlo kompleksna i vrlo zanimljiva. Naizgled obična tinejdžerica, Hattie ispod površine skriva mnoga svoja druga lica, koja po potrebi ispoljava kad joj (i s kim joj) zatrebaju. Glumica ne samo po profesiji kojom se jednog dana želi baviti, Hattie se neprestano nalazi u nekoj od uloga koje si je sama dodijelila: one odlične učenice, djevojke jednog od najpopularnijih dečki u školi, uzorne kćeri, marljive radnice... Svaka od tih uloga je Hattie i, ujedno, Hattie nije niti jedna od njih. Ali izborom tih uloga ona nam pokazuje u kojoj mjeri shvaća svijet oko sebe i pokazuje nam vještinu kojom se može uklopiti u taj svijet, istovremeno od njega skrivajući svoju pravu sebe.

Jedina osoba pred kojom Hattie odbacuje sve maske njen je tajni ljubavnik. Veza Hattie i njenog ljubavnika nikako nije konvencionalna - osuđivat ćete ju, ili pak shvatiti, ali neće vas ostaviti ravnodušnima. S jedne strane, ta veza (opravdano) nailazi na brojne probleme, a s druge, nije li u ljubavi (i ratu) sve dozvoljeno?

Pine Valley - malo, zatvoreno mjesto koje Hattie toliko prezire - meni se svidjelo. Nalazim te male sredine, naizgled jednostavne i pune stanovnika koji su gotovo obiteljski povezani jedni s drugima, a koje su zapravo prepune tajni, vrlo zanimljivima. Nekako kao da je lakše proniknuti u ljudsku prirodu u takvim sredinama, lakše pronaći odgovore na pitanja zašto ljudi čine to što čine.

Istražiteljski dvojac - šerif Goodman i njegov pomoćnik Jake - također mi se svidio. Dok je Goodman šerif starog kova, 'old school' istražitelj koji za odgovorima traga pješke, kopajući po papirima i razgovarajući s ljudima, Jake je njegova suprotnost: vješt s tehnologijom i sklon pustiti tu tehnologiju da mu pomogne kada istraga zapne. Iako i jedan i drugi ulažu zajedničke napore da otkriju Hattienog ubojicu, u tom procesu se često vole zadirkivati i zbijati šale na račun svojih modusa operandi, što je s vremena na vrijeme znalo ublažiti ozbiljnost samog slučaja i općenito teme romana.

Na kraju, moram se osvrnuti i na vječne usporedbe u kojima kritičari baš svaki novi triler roman ocijene 'novom Gillian Flynn'. Mindy Mejia nije Gillian Flynn. I dobro da nije - jer Mindy Mejia je sasvim dobra baš takva kakva jest.