utorak, 31. prosinca 2019.

TEŽAK SLUČAJ U BLAGDANGRADU, Cody McClain Brown

Izdavač: Vorto Palabra, 2019.
[eng. A hard case in Holiday City
Prijevod: Ivana Banović

 
Kako bi 'Nightmare before Christmas' izgledao kao pravi kriminalistički noir? Pa, prilično kao 'Težak slučaj u Blagdangradu', rekla bih. S tim da bi cijeli NBC ondje bio tek jedna gradska četvrt.

Zamislite grad u kojem obitavaju baš svi blagdani i sva stvorenja s njima povezana. Svaki blagdan na čelu sa svojom glavnom maskotom ondje vodi svoju vlastitu industriju, s različitim utjecajem i moći. Najmoćniji je, dakako, Mraz i njegov Božić. Da, ima u ovome gradu i ljudi, onih običnih, a ima i onih neobičnih: čokoladnih zečeva, djedičinih vilenjaka, halloweenskih kostura... Sva ova čudnovata stvorenja u Blagdangradu se nazivaju Blagospodom i Blagodamama, a, baš kao i među ljudima, i među njima ima onih običnih, dobrih, poštenih, i onih ogrezlih u zločine.

Neki su toliko ogrezli u zločin da bez problema uspiju masakrirati na desetine uskršnjih jaja, i to usred njihovog vlastitog skrovišta - Kutije Jaja. I to uoči Dana Zahvalnosti. Istražiti Pokolj u Kutiji Jaja slučaj je kojem na čelo staje detektiv Max Martin, uz pomoć svog partnera Gusa Gunderstonea.

Nešto što isprva izgleda kao okršaj različitih blagdanskih bandi uskoro postane nešto puno zamršenije, a izgleda da bi u cijelu stvar mogao biti upleten i sam Debeljko, glavom i bradom. Ali zašto? Radi li se ovdje jednostavno o borbi za prevlast određenog blagdana (ili više njih) ili je riječ o nečem puno zamršenijem? I kako se u sve to skupa uklapa priča o novoj drogi na tržištu, drogi koja Blagospodu i Blagodame može učiniti - makar privremeno - običnim ljudskim bićima? Slagalica je to koju samo Max može složiti (ako usput ne bude ubijen ili tko zna što još gore).

Kad sam tek primila ovu knjigu u ruke, očekivala sam da će se raditi o još jednoj vrckavoj, duhovitoj priči kakve je Cody ispisao u svojim prethodnim knjigama. No, u svom romanu prvijencu, koji doista zna biti i vrckav i duhovit, Cody nam je predstavio pravi kriminalistički noir roman, koji je dodatno začinio postavivši ga u fantastično okruženje i ispunivši ga fantastičnim likovima.

Kao što ste mogli zaključiti iz onoga što sam spomenula na početku ove recenzije, ovaj me roman strašno podsjetio na 'Nightmare before Christmas', doduše, njegovu mračniju, ozbiljniju i malo širu verziju. Umjesto Jacka Skellingtona koji je u potrazi za nečim novim, novim smislom blagdana, ovdje imamo Maxa Martina koji je u potrazi za istinom i krivcem iza niza gadnih zločina. Maxova Sally ovdje je vilenjakinja Marline, a Oogie Boogieja i Locka, Shocka i Barrella ovdje zamjenjuje čitav niz šarolikih zlikovaca i mutnih likova, od glavnog vilenjaka Pixela i Uskršnjeg Zeke do samog Mraza glavom i bradom. Needles to say, da se ovog romana uhvati Tim Burton, završni proizvod izgledao bi, bez sumnje, spektakularno!

Blagdangrad je zanimljivo mjesto za život, njegovi stanovnici još su zanimljiviji, a niz zločina u ovom gradu zagonetni su, brutalni i opasni po život. Max to zna bolje od svih: svaka nova situacija u kojoj se nađe u svojoj istrazi daje mu sve bolje šanse da iz nje izađe pretučen, prebijen ili nešto još gore. No, Max sve to podnosi baš kao oni najbolji detektivi noir romana: stoički, hrabro, stisne zube i ide dalje. Teško je ne simpatizirati ga, doista teško. :)

Ovaj roman objedinjuje sve čari blagdana s jedne strane, i sve brutalnosti koje bladgani jedni prema drugima iskazuju, s druge. Krv, pištolji i droga izmjenjuju se s šećernim ukrasima, medenjacima i zvončićima. Rezultat je kaotičan, šarolik, jedinstven grad i njegova jedinstvena populacija, čije podzemlje i ruke pravde vode iste borbe kao i bilo gdje drugdje - samo možda ne s toliko blagdanskog duha kao ovdje.

'Težak slučaj u Blagdangradu' nije nimalo teško pročitati. Kul je ovaj roman, baš kul. Neobičan je, zabavan, mračno-noirovski taman koliko treba biti. Savršen izbor za čitanje u ovo blagdansko vrijeme, bilo da ste blagdanski Grinch ili veseli Djedičin pomoćnik. Ho ho ho! Merry reading! ;) 
 
___________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2tfNSTU

ŽIVOLIKI, Jay Kristoff

Izdavač: Lumen, 2019. 
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. Lifel1k3]
Prijevod: Ana Briški Đurđevac

 
"Djevojka se našla na koljenima i rukama ispod površine crnoga mora. Pokraj nje čovječuljak sastavljen od rezervnih dijelova i zbunjenih plastičnih očiju.
Prekrasan dečko, koji uopće nije bio dečko, promatrao ju je u tišini.
Spustila je glavu.
Okusila pepeo.
Pepeo i laži."


"Romeo i Julija spojili su se s Mad Maxom i X-menom, a s tribina za njih navija Blade Runner." Čim sam pročitala ovu rečenicu o ovoj knjizi, već sam napola bila zaljubljena u nju. S druge strane, spoj ovakvih referenci na ovakva književna i filmska djela stvara nevjerojatno visoka očekivanja od djela s kojim ih se uspoređuje. Srećom, 'Živoliki' ta očekivanja uspijeva prilično dobro ispuniti.

Priča prati djevojku koju svi zovu Eva, iako se ona ne sjeća točno kada je i kako dobila to ime. Naime, Eva je jedva preživjela strašnu nesreću u kojoj je izgubila čitavu svoju obitelj, a od smrti ju je spasio djed, vješt mehaničar i robotičar, koji joj je svojom vještinom, i uz pomoć par memorijskih čipova, podario novi život.

No, Evin djed je bolestan, a, kako bi mu mogla nabaviti novac za prijeko potrebne lijekove, Eva sudjeluje u borbama s mašinama - i vrlo je dobra u tome. Naime, svijet u kojem Eva živi uništile su borbe između korporacija koje razvijaju umjetnu inteligenciju, konkretnije mašine, robote i androide s umjetnom inteligencijom, a umjetna inteligencija koju su stvorili toliko je uznapredovala da je i sama zbacila okove svojih stvoritelja i pobunila se protiv njih, povevši svijet u bespoštedni rat za opstanak. Borbe s mašinama ljudski su ispušni ventil u kojem, bar nakratko, uzvraćaju udarac. No, tijekom jedne borbe, Eva učini nešto - nešto nevjerojatno - što ju učini metom, i to metom u koju ciljaju baš svi: lokalne bande, vjerski fanatici, korporacije. Svi oni krenu u lov na nju, a u pomoć joj priskoči netko posve neočekivan.

Ta posve neočekivana osoba najsavršeniji je dečko na svijetu, "očiju plavih poput neba kakvo je nekoć bilo". No, ovaj dečko uopće nije dečko, već vrsta najsavršenijih robota na svijetu, koji toliko nalikuju ljudima da ih nazivaju 'živolikima' - istim živolikima koji su se pobunili protiv svojih stvoritelja i hladnokrvno ih uništili. Može li Eva prihvatiti pomoć od nekoga tko pripada rasi koja je ljudima objavila rat, najopasnijeg bića na planetu, i bića koje ju uporno zove nekim drugim imenom, imenom koje nenadano povlači sjećanja na prošlost i tajne duboko zakopane u Evinoj svijesti? Tajne koje bi mogle promijeniti sve.

Jay Kristoff ovim je romanom započeo nevjerojatno uzbudljivu znanstveno-fantastičnu sagu, ispunjenu najrazličitijim ljudskim, polu-ljudskim i mehaničkim likovima, smještenu u kaotičan, iako tehnološki vrlo napredan, postapokaliptični svijet. U sve to ubacio je još i dobru dozu humora, napetih akcijskih scena i nježne romantične priče.

Na mirne trenutke u ovoj ćete knjizi naići tek na kapaljku, jer ova priča juri svojim pravcem vrtoglavom brzinom, ludo, često nesmotreno, uz bezbroj iznenadnih oštrih skretanja. Također, ova priča vrvi tajnama, lažima i iskrivljenim istinama kojima treba neko vrijeme da dospiju do površine, a, jednom kada im to uspije, preokrenu sve - doslovno - naglavce. I onda opet, i opet. Taman kad pomislite da ste sve pokopčali, novo otkriće natjerat će vas da još jednom zinete u čudu. I tako do samog kraja.

Posebnost je ove priče i u tehno-slengu kojim govore njeni likovi, kao i u likovima samim: ljudi i roboti ispremiješani su na razne načine, a pojedini od njih posjeduju i dodatne fantastične moći. I svi do jednoga na svoj su način intrigantni, zanimljivi i posebni. I oni dobri i oni loši.

No, tko je zapravo dobar, a tko loš i gdje je granica koja odvaja jedno od drugog samo su neka od pitanja koja ovaj roman hrabro postavlja. Samo zato što je netko robot, mašina, smijemo li ga iskorištavati da služi svojim stvoriteljima, čak i po cijenu vlastitog uništenja? Do koje je granice dozvoljeno 'igrati se Boga'? Što znači biti čovjek i može li ljudskost posjedovati i netko tko to nužno nije? Ako su osjećaji unaprijed programirani, znači li to da ne postoje, ne zapravo? I zašto ti netko ne bi mogao biti prijatelj, čak i ako nije živ? Kad ga izgubiš, boli li manje?

Ovaj roman povest će vas na ludu jurnjavu jednim uništenim svijetom, tijekom koje ćete vrtoglavo juriti iz jedne opasnosti u drugu, jedne borbe u sljedeću, jednog života u neki sasvim drugačiji. Pri tome, sve što mislite da znate promijenit će se, ne jednom, već čak nekoliko puta, a vi ćete nastaviti gutati stranice ovog romana baš kao što staklena oluja na pustopoljini guta sve pred sobom.

& the good news? Ima još! Ovo je tek prvi roman ovog serijala i priča se tek zagrijala. Treba se samo strpiti i pričekati nastavke. :)

Za kraj, još jedan citat, koji nisam nikako uspjela uklopiti u ovu recenziju, ali koji mi se jako, jako svidio:

"Babilon je jedino mjesto na svijetu gdje još ima pravih knjiga. Majka šalje ekipe po Staklu da donesu sve što mogu pronaći u ruševinama staroga svijeta i skuplja ih u velikoj knjižnici Babilona. Većina ih već postoji u arhivama naših računala, no to nije isto kao sjediti s pravom knjigom u rukama. Udahnuti tiskarsku boju i osjetiti sve te prekrasne živote pod prstima. Dok ih čitam, ja sam carica, istraživačica, ratnica i lutalica. Dok ih čitam, ja nisam ja - a opet sam više ja nego bilo gdje drugdje na svijetu."
 
___________________________
 
Kako do knjige:  http://bit.ly/359KRBW

ponedjeljak, 9. prosinca 2019.

BRITT-MARIE JE BILA OVDJE, Fredrik Backman

Izdavač: Fokus, 2019.
[šved. Britt-Marie var här
Prijevod: Tamara Kunić

 
Kad voliš čitati knjige, očito je da ćeš se u neke likove o kojima čitaš zaljubiti. Neke ćeš mrziti. Neki će te ostaviti ravnodušnom. Neke ćeš zaboraviti, nekih ćeš se zauvijek sjećati. A neki će biti jednostavno posebni. Da, i njih ćeš voljeti, ali voljet ćeš ih na neki poseban način. Smiješit ćeš se kad ih se sjetiš i željeti ćeš se njima ponovno sresti. Ti će te likovi zarobiti, i bit će ti posebno dragi.

Takva je Britt-Marie.

Fredrik Backman ima tu neku posebnu spisateljsku supermoć, koja mu omogućuje ne samo da stvara sjajne priče i likove, već i da čitatelje natjera da se s tim pričama i likovima zbliže i zavole ih do krajnjih granica. A likovi o kojima pričam nisu neki superjunaci u doslovnom smislu te riječi, već obični, često isprva nevidljivi (pa čak i pomalo teški) ljudi, koji te svojim osebujnostima, osobnošću i stavom posve osvoje.

Britt-Marie većinu je svojeg života bila nevidljiva. Osoba koju su uzimali zdravo za gotovo, koja je uvijek bila tu, ali rijetko primijećena. Brinula se za svog supruga i održavala kuću onakvom kakva treba biti, a to znači da su sve vilice i žlice uvijek bile na svom mjestu, odjeća na pravi način izglačana, sve čaše na pripadajućim podmetačima, svi prozori kristalno čisti, sva posteljina uvijek svježa i besprijekorna. I sve je funkcioniralo onako kako treba, dok Britt-Mariein suprug nije odlučio biti nevjeran, a preko nekih stvari jednostavno ne možeš samo tako prijeći.

Prvi put u posljednjih 40 godina, Britt-Marie odlučuje okrenuti novi list u svojem životu - i zaposliti se. Potrebno joj je da se osjeti potrebnom, da dokaže sebi i drugima da postoji. No, zaposliti se u šezdeset i osmoj nije baš mačji kašalj, ali Britt-Marie ipak uspije pronaći posao - u malenom gradu Borgu. Borg je mjesto od svih zaboravljeno, jedno od onih mjesta koja polako propadaju i iz kojih ljudi jedva čekaju da što prije odu. Jedino što je još živahno u Borgu je grupa klinaca koja voli igrati nogomet i sanja o tome da se priključi lokalnom natjecanju juniora. No, za to im treba igralište i trener, a Borg nema niti jedno niti drugo.

Kako se u cijelu tu priču uklapa Britt-Marie? E, pa, na najnevjerojatniji i najbolji mogući način koji postoji.

Prije Britt-Marie, ni Britt-Marie ni Borg nisu znali da su jedno drugome potrebni, a nakon Britt-Marie, ni jedno ni drugo neće jedno drugo moći zaboraviti.

Kad zamišljate snažnu žensku heroinu, zamišljate li 68-godišnju ženu pomalo opsjednutu čišćenjem i nesklonu promjenama? Možda biste trebali! Britt-Marie je genijalna. Ne mogu niti zamisliti koliko hrabrosti i odvažnosti je potrebno nekome tko čak do svoje 68. godine života nikada nije bio samostalan i prepušten samo sebi. Ne želim reći da je Britt-Marie cijelog života bila neki neodlučni nježni cvjetić kojeg su svi tetošili, ali brigu oko gotovo svih stvari poput financija i plaćanja računa cijelog je njenog života vodio njen suprug. Imati hrabrosti odlučiti zakoračiti izvan svega što ti je poznato i otisnuti se u nepoznate vode, kojima tek učiš plivati, djelo je u rangu superjunaka. A Britt-Marie nije ništa ako nije odlučna. I vjerujte, ono što Britt-Marie odluči napraviti, to će i sprovesti do kraja.

Britt-Marieina priča beskrajno je zabavna, duhovita i simpatična, ali ujedno i ozbiljna i odvažna. Ima stanovitu dozu šarma, kakvu imaju sve Backmanove priče. Koliko sjajno ovaj čovjek piše može vam reći i činjenica da, iako ja ne volim sport, a još manje o njemu čitati, Backman ga toliko dobro ušije u svoje romane (hokej u 'Medvedgradu', nogomet ovdje), da mi se ne samo svidi, već se gotovo poželim pridružiti skupini navijača za ekipe koje u romanima igraju. Gotovo. ;)

Britt-Mariena priča četvrti je Backmanov roman koji sam pročitala - i četvrti je koji me oduševio. Da, svaki me Backmanov roman na svoj način oduševio, i teško bi mi bilo izabrati koji mi je najdraži - kako roman, tako i lik iz nekog od tih romana. To je čar Backmanovog pisanja: natjera te da zavoliš male gradove i njihove ljude, bili oni djeca, odrasli ili gunđavi starci (a osobito ovi potonji). Zavoljela sam i Britt-Marie, svim srcem. A zavoljet ćete ju i vi, vjerujte mi.

Eh, da, još jedna stvar. Ovaj će vam roman odgovoriti na ono najvažnije pitanje: pitanje života, svemira i svega ostalog. Ne, odgovor ipak nije 42. Odgovor je: soda bikarbona. 
 
____________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/38mitze

nedjelja, 8. prosinca 2019.

TANGERKA, Christine Mangan

Izdavač: Stilus, 2019.
[eng. Tangerine]
Prijevod: Mirjana Čanić


"'Maroko je vaš dom', izgovorio je te riječi polako, pritom me pomno promatrajući. 'Da, vaš. Vi ste sada Tangerina.'

Izgovorio je tangerina [eng. mandarina], kao voće. Nasmiješila sam se, pustivši da se ta misao slegne. Maroko je bio moj. I mogao bi biti, pomislila sam. Na kraju krajeva, čemu sam se imala vratiti?

(...)

Uostalom, sad jesam bila Tangerka."


Maroko, 1950-e. Plaha i bojažljiva Alice Shipley ne izlazi iz kuće koju je njen suprug unajmio u Tangeru. John obožava ovaj grad, dok ga se Alice... boji, možda? Ovdje joj je svega previše: ljudi, buke, vrućine... Mislila je da će Tanger biti pravo mjesto na kojem će zaboraviti događaje iz prošlosti koji su je još uvijek proganjali. Možda i hoće, jednom kad se na njega navikne.

No, kao što smo imali prilike već puno puta svjedočiti, prošlost uvijek pronađe načina da te dostigne. Aliceina prošlost dostiže ju u obliku njene stare prijateljice Lucy Mason. Nekoć su bile nerazdvojne, Alice i Lucy, no onda se dogodilo to što se dogodilo i nisu se vidjele niti razgovarale jedna s drugom već jako dugo. A sada je Lucy ovdje, u Tangeru, a s Lucy došla je i sumnja i onaj poznat osjećaj gušenja koji je Alice često znao obuzimati u njenoj blizini.

I samo tako, prošlost se naumila ponoviti. No s kojim ishodom ovaj put?

Ovaj roman započinje zagonetnim uvodnim poglavljem u kojem upoznajemo jednu od glavnih protagonistica i naziremo neke od duhova koji ju proganjaju. A onda nas priča vodi u prošlost, u vrući i vječno suncem okupani Tanger, ispunjen vrevom ljudi, mirisa i događaja; Tanger taman u vrijeme u kojem ondje rastu razni nemiri lokalnog stanovništva.

Već sam grad zaokupio je sva moja čitalačka osjetila. Ponesena atmosferom, pratila sam nedanani susret dviju davnih prijateljica, dok je zrak oko njih pucketao nabijen tajnama iz prošlosti. Ne doznajemo odmah puno o glavnim protagonisticama ovog romana, Alice i Lucy. Njihove se priče odmataju polako, a, budući da su obje poprilično nepouzdane pripovjedačice, cijelo se vrijeme pitamo što je zapravo istina, koje su im namjere i što se to tu, k vragu, događa?!

Atmosfera je neodoljivo hitchcockovska, zagonetna i pomalo zlokobna. Nešto je konstantno na rubu da se dogodi, ali nikako nam nije jasno što će to biti. Likovi su prepredeni i dobro skrivaju svoje naume, toliko da 'Tangerka' može bez problema stati uz bok 'Talentiranom g. Ripleyu' (a možda ga i naučiti pokojem triku). Likovi nisu osobito likeable, teško da će vam neki od njih baš prirasti srcu, ali njihovoj dovitljivosti i smicalicama, kao i izvrsnoj psihološkoj karakterizaciji, skidam kapu.

Likovi su ovdje, zapravo - pogotovo Alice i Lucy - pomalo nalik samom Tangeru. Tanger je kroz povijest bio mnogo toga i nosio je mnoga imena. Poput zmije, odbacivao je staru kožu i postajao nešto novo, opet i opet. Bio je Tingis, davno prije no što je postao Tanger, a sve kulturalne i ine promjene kroz koje je prošao učinile su ga onim što je danas. Likovi ovog romana funkcioniraju na isti način - kad se ukaže potreba za promjenom, odbacuju svoju staru kožu, prilagođavaju se promjenama i postaju netko drugi. Ponekad to čine svakodnevno, ponekad periodično. I veoma su uspješni u svojim karakternim preobrazbama.

Malo Hitchcocka, malo Patricie Highsmith, malo Gillian Flynn, malo Paule Hawkins... poput egzotičnog mediteranskog jela, ovaj roman skupio je najbolje začine kako bi na našim čitalačkim nepcima ostavio trajan okus. Za mene, taj je okus bio ugodno egzotičan, pomalo zesty, u nedostatku riječi kojom bih ga bolje opisala: zabavan, pikantan, tip okusa koji ti možda ne paše odmah isprva, ali je sve bolji svaki idući put kad ga okusiš.

Probajte - pa vidite kako će vam se svidjeti. :)

"'Uspomena, madame', rekao je uz osmijeh. 'Na trenutke u Tangeru.'

(...)

Nije mi trebao podsjetnik na Tanger, na nju.
 
Na kraju krajeva, bila sam Tangerka.
 
Nikad neću zaboraviti."

__________________________________

Kako do knjige:  http://bit.ly/2RwgK4l

subota, 30. studenoga 2019.

Hoću knjigu Book box iznenađenja: Kirka, snažne žene i putovanja

Prije nekoliko mjeseci knjižarski lanac Hoću knjigu pokrenuo je pretplatni paket Book box. Book box paket sadrži, naravno, knjigu - jedan od najnovijih naslova izašlih u mjesecu u kojem izlazi i sam Book box - te nekoliko kul popratnih stvarčica vezanih uz knjige, čitanje ili temu samog Book boxa.

Book box izlazi svaka dva mjeseca, a pretplatiti se možete na 6 ili 12 mjeseci, i to preko Hoću knjigu webshopa ili u knjižari, ili pak možete naručiti pojedinačni Book box po cijeni od 249kn. Book box je obično dostupan u 3 verzije, koje birate kod naručivanja: ljubavni, triler/krimi ili SF/fantasy.

A najnoviji SF/fantasy Book box upravo je stigao na moju adresu! :D


Što je unutra? Da vidimo:



Opa! Jedna od najtraženijih knjiga Interlibera, knjiga o kojoj baš svi pričaju - i svi je neizmjerno hvale: 'Kirka' Madeline Miller. 'Kirka' je priča o čarobnici koja nam je svima dobro znana iz grčkih mitova, ali sagledana iz drugog kuta - priča o snažnoj ženi u svijetu u kojem vladaju muškarci. Sjajno, sjajno štivo.

Što još skriva ovaj Book box?


 

Kozmetička torbica, kemijska olovka i bookmark s etno motivima inspiriranim tradicijskim rukotvorinama i narodnim vezovima iz linije originalnih proizvoda Ethno Croatia. A tu je i mirisna svijeća s neodoljivim mirisom tradicionalnog kolačića. Fantastično miriši već kad skinem poklopac, kako će tek dok ju zapalim :)



Last but not least, tu je i paketić mirisnih štapića, i ova kul teglica kasica-prasica Adventure fund u koju već mogu početi skupljati lovu za putovanja na književne sajmove iduće godine - i nove gomile knjiga koje mislim dotegliti. :)



Ovaj je Book box pun fora stvari koje će mi uljepšati čitanje, a mislim da je i zgodan poklon za knjigoljupce koji vole čitati o snažnim ženama, kao i one koje privlače putovanja - kako književna, tako i stvarna. Kirka je snažna žena koja će nas odvesti na putovanje kroz grčku mitologiju, u kojem možemo uživati uz miris tradicionalnog kolačića, dok će kasica-prasica vrijedno skupljati novce za neka buduća putovanja o kojima i sami sanjamo. Kul, zar ne?


Book box možete naručiti na www.hocuknjigu.hr, a više o Book boxu možete saznati ovdje: http://bit.ly/35KYM1Z

utorak, 26. studenoga 2019.

ČUVAJ SE PROŠLOSTI, Joy Ellis

Izdavač: Sonatina, 2019.
1. knjiga o policijskom inspektoru Mattu Ballardu 
[eng. Beware the past]
Prijevod: Drago Štajduhar



U policijskom poslu, nezavršeni slučajevi imaju tendenciju proganjati detektive koji su na njima radili. Pogotovo ako se radilo o slučaju stravičnih zločina, počinjenih nad jedanaestogodišnjim dječacima, koji već godinama proganja detektiva Mata Ballarda.

25 godina nakon što je, kao mladi policajac, radio na slučaju brutalnih ubojstava dječaka, u Gibbet Fenu, području na kojem su se dogodila ranija ubojstva, dogodi se još jedno. Po svemu sudeći, isti modus operandi. Ali, ubojica iz Gibbet Fena, odnosno osoba osumnjičena za ta davna ubojstva, također je odavno mrtva. A i ubojstva su bila prestala nakon toga. Je li moguće da je pravi ubojica zapravo cijelo ovo vrijeme živ i samo je uzeo 25-godišnju pauzu?

Matt Ballard morat će otkriti. A da stvar bude gora, čini se da ubojica ovaj put ne cilja samo svoje jedanaestogodišnje žrtve, već da se okomio i na Matta.

Roman Joy Ellis pravi je punokrvni britanski krimić, iako malo jeziviji no što smo kod takvih krimića navikli. U biti, on savršeno spaja onu mračnu atmosferu na kakvu smo navikli kod skandinavskih trilera s mjestom radnje i načinom rješavanja slučaja koje nalazimo u najboljim britanskim krimićima. Best of both worlds, rekla bih.

Priča je zagonetna, u dijelovima jeziva, intrigantna i zanimljiva. Tim istražitelja na čelu s Mattom Ballardom tim je zanimljivih i simpatičnih likova koji čine sjajan tim, unatoč tome što jedni drugima ne otkrivaju baš previše o svom privatnom životu. A sam Matt mi se, kao centralni lik, izrazito svidio. On je policajac s dugim i uspješnim stažem u službi, koji već razmišlja o mirovini. Neriješeni slučaj iz prošlosti još uvijek ga muči, i iako planira posvetiti mu se nakon umirovljenja, njegovo nenadano izranjanje na površinu nakon svih tih godina neugodno ga iznenadi i otvori neke stare rane i sjećanja, koja će biti prisiljen iznova otvarati i po njima kopati. S cijelim tim stresom i ranama iz prošlosti Matt se doista sjajno nosi, ne skrivajući koliko mu to ponekad teško pada. Ali, koliko god teško bilo, odlučan je slučaj ovaj put istjerati do kraja - što god se dogodilo.

A upravo to je najbolji dio ovog romana - iznenađenje koje otkrivanje pozadine ovog slučaja donosi, a koje će cijeli slučaj potpuno izokrenuti, izvrnuti ga naglavce. Neću vam lagati, pogodila sam o čemu se radi, ali do trenutka u kojem sam uspjela pogoditi, priča mi je bila vrlo neizvjesna. A čak je i poslije bilo nekoliko iznenađenja i neočekivanih obrata situacije, kao i vrlo, vrlo, napetih trenutaka.

Močvarno područje Gibbet Fena, zabačena mjesta do kojih je teško doći, duhovi prošlosti, neriješena ubojstva, sve to doprinosi atmosferičnosti ovog romana, koju ćete upijati dok ga čitate. Dodajte tome jako dobru i veoma zagonetnu priču, i dobit ćete sjajan triler. Dobra je vijest i da je ovaj roman tek prvi u serijalu o Mattu Ballardu, što znači da ćemo se još imati prilike s njime družiti. Veselim se unaprijed!

___________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2OPx9Ox

ponedjeljak, 25. studenoga 2019.

HALJINA, Sophie Nicholls

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.
1. knjiga serijala Svakodnevna magija 
[eng. Everyday magic #1 - The Dress
Prijevod: Aleksandra Barlović

 
"Priča koju ću vam ispripovijedati nije osobito jednostavna. Obuhvaća zamršene šavove i skrivena kopčanja. Ima duboke džepove i flizelin koji baš ne sjeda dobro. Prilagodit ću je vama, kako me mama poučila, povlačeći neposlušne konce što laganije mogu."

Priča počinje dolaskom Fabie Moreno i njene kćeri Elle u kišni i pomalo sumorni engleski gradić York. Majka i kći ovdje su naumile pronaći novi početak. Dok je Ella povučena, tiha i uvijek u crnom, njena je majka pravo blještavilo boja i uzoraka, koje plijeni pažnju gdje god se nađe. Dvije žene ubrzo zainteresiraju stanovnike Yorka, i dok se većina s njima sprijatelji i poželi im dobrodošlicu, neki ih promatraju s neskrivenim prezirom.

Fabia uskoro otvori prodavaonicu vintage odjeće, koju sama dorađuje. Ta je odjeća poput same Fabie, skladna i puna boja, svaki komad poseban i drugačiji. Svaki komad vrlo brzo pronađe pravu osobu kojoj naprosto savršeno stoji, a žene u Yorku ubrzo polude za Fabijinim malim dućanom. U čemu je tajna Fabijine odjeće? Možda u riječima koje potajno ušiva u rubove i na skrivena mjesta, riječi koje će osobi koja će nositi tu odjeću pomoći da se osjeća samopouzdano i dobro u svojoj koži.

No, malo magije ušivene koncem nije jedino što Fabia čuva skrivenim od pogleda. Neke tajne nosi duboko u sebi, i nada se da ih nikada neće morati otkriti, pogotovo Elli.

Mnogi će ovu neodoljivu priču odmah usporediti s 'Čokoladom' Joanne Harris - i neće biti u krivu. Ulogu čokoladnih slastica ovdje imaju vintage haljine i modni dodaci, koji, umjesto nepca, više podražuju oči, ali je unatoč tome svaki zalogaj ove priče jednako ukusan.

Sophie Nicholls ovim je romanom započela serijal jednostavno nazvan 'svakodnevna magija', a taj naziv ovu priču upravo savršeno opisuje. Možda je baš magija ono što Fabijinoj odjeći daje tu neku posebnu notu, a opet, možda je magično jednostavno to što je Fabia izrađuje s ljubavlju, elegancijom i strašću za onim što radi. Kako god bilo, rezultat je savršen. Ono što je također magično je atmosfera u ovom romanu, dašak melankolije, natruha tajnovitosti, onaj osjećaj da zrak oko tebe pucketa dok čitaš. I nije toliko stvar u tome što se događa, već načinu na koji su ta događanja opisana.

A ispod svih tih slojeva priče o lijepim haljinama, maštovitim pričama koje uključuju krzno selkieja i riječne žene, skriva se i priča o životu imigranata u stranoj zemlji - životu u neprestanom strahu od neprihvaćanja i neprijateljstva od strane ljudi koji te gledaju kao stranca i misle da o tebi sve znaju znajući samo komadić priče o tvom narodu i njegovoj prošlosti. I uvijek je to neki ružni komadić. Ova aktualna i ozbiljna tema ušivena je u ovu priču baš kao skriveni porub na nekoj od Fabijinih haljina, ili dodatni sloj podsuknje.

Ovo je magična priča učahurena u šuškave lepršave materijale vintage mode. Kao i komadi odjeće koji kroz nju prolaze, i sama je priča nekako vintage: jedinstvena, bezvremenska, poput onog najdražeg pulovera kojeg izvlačimo iz ormara samo u posebnim prilikama, kada se želimo osjećati ugodno, ili posebno, ili nostalgično. I svaki put nam savršeno pristaje. Takva je ova priča. Isprobajte ju.
 
_______________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2KPnc23

nedjelja, 24. studenoga 2019.

VODORIGA, Andrew Davidson

Izdavač: Vorto Palabra, 2019.
[eng. The gargoyle] 
Prijevod: Anja Majnarić


Glavni lik ove knjige bivši je pornoglumac, koji je doživio tešku prometnu nesreću u kojoj je umalo izgorio - no uspio je preživjeti, ali s teškim opeklinama na čitavom tijelu. Izgubivši svoj dobar izgled, koji je određivao većinu njegovog odraslog života (i njegovu profesiju), teško mu se pomiriti s tim da je sad, kako on sebe vidi, "čudovište" puno ožiljaka i glavna mu zanimacija postaje planiranje samoubojstva nakon što ga puste iz bolnice.

Njegova melankolija i odbijanje ulaganja truda u to da se oporavi i živi najbolji život koji mu je s nametnutim ograničenjima njegovog zdravstvenog stanja moguć, na nekoliko se trenutaka povuku kada ga posjeti Marianne Engel, pomalo uvrnuta žena, koja tvrdi da ga je poznavala u prošlom životu. Njena čudnovatost tu ne prestaje: naime, Marianne tvrdi da joj je 700 godina, a za život zarađuje kao kiparica - izrađivanjem grotesknih vodoriga, koje joj se navodno same obraćaju da ih izvuče i oblikuje iz komada kamena.

Iako je uvjeren da su priče koje mu Marianne priča samo proizvod njenog shizofreničnog uma, neke od njih ipak ga uspiju dotaknuti i vrlo brzo mu postane jasno da iz nekog razloga s njom osjeća stanovitu bliskost i prepoznavanje - kao da ju je zaista već poznavao i davno prije nego što ju je prvi put sreo ovdje u bolnici. K tome, Marianne kao da zna neke stvari o njemu koje nikako ne bi mogla znati, stvari koje nikada nikome nije rekao. Marianneina prisutnost u njegovom životu daje mu i onaj poticaj koji mu je dotada nedostajao - da se potrudi, prođe rehabilitaciju i nastavi sa životom.

Ova knjiga govori o ljubavnoj priči koja ne poznaje granice vremena ni prostora. I dok nam glavni lik, kojem ne doznajemo ime, prenosi tu ljubavnu priču u sadašnjosti, Marianne Engel nam ju prenosi iz doba kada se prvi put odvijala, u 14. stoljeću. Pri tome, dvije su priče povezane mnogim detaljima, koje malo po malo uočavamo kako o njima više doznajemo. Otkrivanje i povezivanje događaja iz prošlosti i njihovih ponovljenih odjeka u sadašnjosti doživljaj čitanja čini uzbudljivim i napetim.

Iako ovaj roman priča o ljubavi, on nikako nije ljubavni roman, već mješavina povijesti, fantastike, misterija i pustolovine. Marianneine priče o životu u 14. stoljeću vrlo vjerno opisuju to doba, pogotovo život redovnica u samostanu i rad u samostanskom skriptoriju, s posebnim naglaskom na umjetnost prepisivanja i uvezivanja knjiga - dio koji mi se posebno svidio i bio mi vrlo zanimljiv.

Osim glavnih dviju priča koje se protežu kroz ovaj roman, Marianne priča i nekoliko kraćih pripovjesti, smještenih na različitim krajevima svijeta i punih različitih likova, a svaka od tih priča nosi i poantu koja je ostavljena čitatelju da ju otkrije. Također, svaka od priča utjecat će na život bezimenog glavnog lika, na načine koji se otkriju tek na kraju i koji se savršeno u njega uklope.

Zbog prirode stanja u kojem se nalazi glavni lik - tijela prekrivena opeklinama - puno toga saznajemo i o liječenju i rehabilitaciji ozljeda zadobivenih vatrom. Ponekad je taj dio možda ispričan i malo previše detaljno, ali služi nam u boljem razumijevanju glavnog lika i shvaćanju njegovog stanja svijesti nakon što dobije uvid u to kakav će mu život biti sa zadobivenim opeklinama i činjenicom da rehabilitacija kod takvog stanja zapravo nikada ne prestaje.

Jedini dio koji mi je bio malo 'too much' u cijeloj priči je kada, pred, kraj, glavni lik prolazi kroz apstinencijsku krizu ovisnosti o morfiju, u sklopu koje prolazi kroz nekakvu halucinaciju u kojoj putuje kroz pakao, u Danteovom stilu. Na tom svom putu susreće likove iz Marianneinih priča i razne likove iz Biblije i grčke mitologije. Mislim da je poanta halucinacije bila ta da mu pruži odgovor na pitanje što bi odabrao da mu se ponudi izbor - život kakav je vodio prije, u svom fizički savršenom tijelu ili život uz Marianne u ovom opečenom i ograničenom tijelu - ali način na koji je opisano to putovanje kroz pakao mi je ipak bio malo pretjeran, prerazvučen i bez nekog drugog smisla. Postoji dio priče koji je povezan s Danteovim 'Paklom', koji, može se reći, opravdava ovako opisano putovanje Danteovim stopama, ali svejedno sam dojma da priča ne bi ništa izgubila bez njega.

Radnja sporo počinje, ali se brzo zahuktava i plijeni pozornost, a naizmjenični način pričanja priča ne ostavlja vam drugog izbora no da nastavite čitati kako biste saznali što se dalje dogodilo u jednoj, pa u drugoj priči - onoj prošloj i onoj sadašnjoj. Nimalo ne pomaže ni to što svaki dio priče često završi cliffhangerom, što vas može natjerati na još mahnitije okretanje stranica.

Ovaj roman, kao i sama priroda dviju priča, postavlja mnogo pitanja, a na ono najočitije - jesu li Marianneine priče stvarne ili samo proizvod njenog shizofreničnog uma - odgovor ostavlja čitatelju da zaključi sam. Puno je toga što ide u prilog i jednoj i drugoj tvrdnji, a na vama je da, čitajući, otkrijete koja će vas od njih više privući i uvjeriti.

_________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/37xAlGN

ponedjeljak, 11. studenoga 2019.

FONTANA MLADOSTI: KAKO ĆE VAM 16-SATNI POST PROMIJENITI ŽIVOT, P.A. Straubinger, Margit Fensl & Nathalie Karré

Izdavač: Egmont, 2019.
[njem. Der Jungbrunnen-Effekt] 
Prijevod: Suzana Sesvečan

 
Mislim da mi je ovo najbrže pročitana knjiga publicistike, ako računam od trenutka u kojem mi je došla u ruke do trenutka u kojem sam završila s čitanjem.

Naslov mi je isprva izazvao podsmijeh: fontana mladosti? Zvuči kao neki mumbo-jumbo ili poput neke opskurne alternativne medicine, teme na koje obično samo odmahnem rukom i frknem nosom. Nebitno sad jesam li u pravu ili krivu, ali kod knjiga ovog tipa pročitat ću one koje se temelje na znanstvenim činjenicama i stručnim radovima. A ovo je zapravo upravo takva knjiga: ideja naslovnog 16-satnog posta temelji se na Nobelom nagrađenom znanstvenom istraživanju o sposobnosti stanica da razgrađuju nepotrebne ili disfunkcionalne elemente unutar samih sebe, što je proces koji se naziva autofagija.

Pretpostavljam da naslov 'Autofagija: kako će vam sposobnost stanica da jedu same sebe promijeniti život' ipak ne bi baš pobudio jednaku količinu pažnje kod čitatelja kao 'Fontana mladosti'. A i nakon što pročitate knjigu, i fontana mladosti će vam zapravo imati više smisla. :)

Uzela sam ju u ruke tek da ju prelistam, i pronjuškam o čemu je tu zapravo riječ, i na kraju je nisam ispustila iz ruku idućih dva sata, koliko mi je trebalo da ju dovršim.

'Fontana mladosti' iznimno je zanimljiva knjiga. Nakon što pojasni sam proces autofagije, ova knjiga nastavlja se pozivati na istraživanja koja su se nakon otkrića autofagije nastavila i na njega nadovezala i predstavlja nam njihove rezultate, odnosno slaže sliku o tome kako je ideja o 16-satnom postu nastala i koji su do sada zamijećeni benefiti prakticiranja ove ideje.

Ideja 16-satnog posta vrlo je jednostavna: ona polazi od toga da je optimalni način na koji ljudski organizam konzumira hranu način 16:8, odnosno da nam se dan sastoji od 16 sati posta i 8 sati unutar kojih možemo slobodno jesti. Takav način posta naziva se intervalnim postom, a može ga se prakticirati i svakodnevno i povremeno, kako kome najbolje odgovara. Zašto baš 16? Zato jer je ta brojka dosadašnjim istraživanjima ustanovljena kao idealna za najoptimalnije rezultate procesa autofagije. Naime, autofagija započinje već nakon 12-satnog posta, a ova dodatna 4 sata taman su dovoljna da taj proces 'odradi svoj posao', odnosno ukloni sve nepotrebne tvari koje su se nakupile unutar stanice i razgradi ih u gradivni materijal stanice.

Možda vam 16 sati posta zvuči kao nemoguća misija, ali ako uzmete u obzir da nam na san otpadne 8 sati, već dodatna 2 sata prije i poslije spavanja dovest će vas do 12-satnog posta, a još dodatna 2 i do 16-satnog. S tim da je unutar 16-satnog posta dozvoljeno piti tekućinu, ne samo vodu, već i kavu, čajeve i sokove, samo je bitno pripaziti da ne sadrže kalorije (znači sve treba piti nezaslađeno i bez mlijeka i drugih dodataka), jer čak i malim unosom kalorija proces autofagije automatski se prekida i stanica kreće u razgradnju tvari koje smo unijeli.

Osim 16-satnog posta i prijedloga na koji ga način ostvariti, ova knjiga sadrži i praktična iskustva ljudi koji taj post svakodnevno prakticiraju, kao i savjete i metode koje će pomoći u njegovom provođenju i ustrajanju u istom. Ono što mi se posebno svidjelo je da je apsolutno svaki navod u ovoj knjizi popraćen relevantnom referencom, odnosno poziva se na relevantna znanstvena istraživanja i članke objavljene u renomiranim znanstvenim časopisima. Također, autori priznaju kako čitava ideja nije do kraja istražena, budući da je teško naći dovoljno veliku kontrolnu skupinu ljudi koji bi pristali duži niz godina živjeti u kontroliranim uvjetima kako bismo mogli potvrditi sve benefite intervalnog posta.

Da zaključim: jako zanimljiva knjiga, i jako zanimljiva ideja. Nije radikalna, a potencijalne pogodnosti za naše zdravlje koje donosi su mnogobrojne. Vrijedi isprobati! 
 
_______________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2pcY1iE

nedjelja, 10. studenoga 2019.

SJEME TAME, Iva Kolega

Izdavač: Fokus, 2019.

 

Roman 'Sjeme tame' roman je za koji mi je čak nekoliko ljudi reklo da ga jednostavno nisu mogli dovršiti. Da je pretežak, u smislu da tema romana nije za svačiji želudac. Jedna prijateljica rekla mi je kako ga je doista željela pročitati, ali da se nije mogla natjerati da ga izgura do kraja. Na pitanje zašto, rekla je da joj je, kao majci malog djeteta, roman bio prestrašan. Nije se usudila saznati kraj i svjedočiti svemu kroz što su još morali proći njegovi likovi.

Doista, slažem se, ovaj roman nije za svačiji želudac. Ne kažem to zato jer opisuje nezamislivo odvratne scene komadanja tijela ili tako nečega - strašne scene kakve viđamo u horor filmovima. Ne, horor ovog romana je taj što se bavi obiteljskim nasiljem i zlostavljanjem unutar obitelji, a obitelj o kojoj je riječ nije negdje tamo, na hladnom skandinavskom sjeveru ili u mraku američkog getoa, već tu, kod nas, u susjedstvu.

Možda je najstrašnija stvar kod ovog romana upravo onaj navod na koricama koji kaže da se roman temelji na istinitim događajima. Teže je čitati o užasima za koje znaš da postoje 'tamo negdje vani', ako se ono 'tamo negdje vani' smjestilo praktički tebi pod prozorom. I još imaš potvrdu da se to doista negdje, nekome, dogodilo.

Roman nas upoznaje s članovima jedne obitelji: Iris, Sašom, Dianom, Julijom i Lukom. Iris je zanemarena kućanica, Sašina supruga i majka troje preostalih likova navedenih u prethodnoj rečenici. Iris je duboko nezadovoljna svojim životom, a kako bi se osjećala bolje, svakodnevno prati i čita vijesti iz crne kronike - jer život joj zacijelo nije baš tako strašan ako postoje sve te gore stvari koje se svakodnevno događaju drugima.

Saša je tip koji je navikao da sve bude po njegovom, tip osobe koja ne želi da mu supruga radi, kako na poslu ne bi mogla upoznati druge ljude zbog kojih bi njega zanemarila, bez obzira na to što on nju svjesno zanemaruje cijelo vrijeme, zabavljajući se s gomilom različitih ljubavnica. Saša voli imati kontrolu nad svime i svima u svojoj obitelji, u kojoj se mora znati tko je gazda. A ako netko to u nekom trenutku ne bi znao, Saša će ga rado podsjetiti - na koji god način smatrao najpogodnijim.

Diana je najstarija kći Saše i Iris, buntovna djevojka koja je prvom prilikom uspjela pobjeći od kuće, udavši se za svog dečka Enesa i odselivši s njim u Njemačku. S obitelji se rijetko čuje, a kući ne dolazi gotovo nikada. Julija je srednje dijete u obitelji, srednjoškolka kojoj su roditelji kupili stan u gradu kako ne bi morala putovati do škole u drugi grad. Ni Julija ne dolazi kući baš često, izbjegavajući tu obvezu izgovorima o učenju i slično. Luka, najmlađi sin, još je dječak, i jedini je koji je Iris preostao da za njega brine.

Svoje dijelove zajedničke priče, kao i svoje samostalne priče, ispričat će nam svi ovi likovi.

Priča počne Irisinom sumjom da, nakon što u crnoj kronici vidi vijest o silovanju jedne djevojke, koje se dogodilo blizu njihove kuće, Saša nije samo netko tko se povremeno grozno odnosi prema njoj samoj, već da postoji mogućnost da je Saša puno veći monstrum no što je ona uopće u stanju vidjeti. Pogotovo kad pronađe njegovu odjeću prekrivenu krvlju dan nakon što se dogodilo silovanje o kojem je čitala. No, kako će se ubrzo ispostaviti, Iris nije bila u stanju vidjeti puno toga - a i ne samo ona - a ono što se događa u njenoj blizini puno je strašnije od bilo čega što je mogla pročitati u crnoj kronici.

Iva Kolega sjajno je posložila ovu mračnu priču i njome izgradila izvrstan psihološki triler, ne štedeći nas sirove istine o nečemu što se svakodnevno odvija negdje oko nas, a što mi nismo u stanju (ili to ne želimo) vidjeti. Puno strašnija stvar od zločina koji je ovdje opisan je činjenica da postoje ljudi koji će od njega okrenuti glavu na drugu stranu, praviti se da nisu ništa vidjeli, ili u tišini čekati da prođe. Dodajmo na to još i naš vrli pravodsudni sustav, koji, ako već nešto i učini, to učini prekasno, učini premalo ili ne učini dovoljno. U slučajevima obiteljskog nasilja, ono što žrtva najčešće dobije od naše zakonodavne i pravne države koja bi ju trebala štititi, je rečenica bivše ministrice Murganić: 'Tako vam je to u braku.'

"Činjenica je kako se nitko nije primirio, mislim istinski primirio, nakon posjeta policijskoj postaji. Odatle izlaze samo još bješnji.
A jednom kad uđeš u sustav, prljavo rublje postaje javno.
Evidentirano.
Zabilježeno.
Imaju te na oku.
Ali neće ti pomoći - prije nego te upuca ili izbode, oni mogu samo konstatirati koliko si ga puta prije toga prijavila."


Iva Kolega smjelo nam postavlja pitanje koje cilja 'ravno u glavu': imate li hrabrosti okrenuti glavu?

Doista, koliko nas bi imalo tu hrabrost? Možda, nakon čitanja ove knjige, bar malo više nego do sad. Upravo zato su nam knjige poput ove potrebne: ne da nas zastraše i zapanje, već da nas natjeraju da otvorimo širom oči kada promatramo svijet oko sebe, posebno svoje susjedstvo, i da, kada nešto uočimo, na to reagiramo. Koliko ljudi pati u tišini svojih domova koje dijele s monstrumima koji su 'na van' obični, dragi susjedi; koliko je obitelji koje nešto razara iznutra, nemoćnih da se tim same izbore? Ako nam ova knjiga pomogne da na vrijeme uočimo barem jednu, obavila je lavovski posao.

Sjeme tame rasti će i klijati samo ako na njega nitko ne obraća pažnju. Treba pronaći hrabrosti da otvorimo oči i to mu ne dopustimo. 

___________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2pYIgMy

petak, 8. studenoga 2019.

VILENJAČKA KRV, Andrzej Sapkowski

Izdavač: Egmont, 2019.
3. knjiga Sage o Vješcu
[polj. Krew elfow
Prijevod: Mladen Martić


Kad se navikneš na formu nekog serijala, a znaš da nije sav pisan u istoj formi, pomalo se pitaš kakva te promjena očekuje - i hoće li ti se svidjeti. Srećom, niti u jednom fantastičnom serijalu koji revno čitam i pratim nisam imala problema s prijelazima iz forme kratkih priča u formu romana, niti obrnuto, pa tako ni s ovim. Geralt je iz kratkih priča prešao u roman na isti način na koji poteže mač - graciozno i sa stilom.

U prvom romanu, a sve skupa trećem nastavku ovog serijala, Geralt nastavlja budno paziti nad djevojčicom koju mu je prorekla sudbina. Malenu Ciri Geralt čuva i obučava na jedinom mjestu koje smatra dovoljno sigurnim za to (a i jedinom mjestu koje bi možda mogao nazvati domom) - Kaer Morhenu, utvrdi Vještaca.

Dok Ciri polako stasa i postaje pravom vješčicom, svi se pitaju gdje je, i svi su željni čuti priču o Vješcu i predodređenom mu djetetu, koja se lagano, uz pjesmu trubadura, već pretvara u legendu. Do Geralta glasine još ne dopiru, sve dok u Kaer Morhen ne stigne čarobnica Triss Merigold. Zahvaljujući Triss, Geralt uviđa da u Kaer Morhenu Ciri ne može dobiti sve ono što joj je potrebno da bi ostvarila svoj puni potencijal. Njega će Ciri morati ostvariti na drugom mjestu, uz Trissinu pomoć.

A za cijelo to vrijeme, strah od Nilfgaarđana potencira spremnost ljudi na nove sukobe. Novi rat i novo prolijevanje krvi čini se neizbježnim. Tko će se sve boriti, a tko gledati sa strane? Burna vremena stižu, i čeka se samo okidač koji će označiti njihov početak.

Započevši ovu knjigu, nisam imala osjećaj kao da sam netom prešla s potpuno drugačije forme u onu romanesknu. Radnja nije podijeljena u priče, ali jest u poglavlja, a poveznica između poglavlja ne razlikuje se toliko od one između priča u ranije dvije zbirke. Čitanje mi je bilo jednako pitko i u njemu sam uživala jednako kao i do sada.

Ono u čemu se ova knjiga malo razlikuje od onih prethodnih je to što ovdje Geralt nije uvijek centralni lik, iako je cijelo vrijeme prisutan u mislima i pričama drugih likova, pa ipak imamo osjećaj kao da sudjeluje u svemu što se događa, iako u tim događajiima nije i fizički prisutan. Osim toga, što se same radnje tiče, ovdje se ne događa mnogo toga. Ovaj sam roman više doživjela kao uvod u epsku priču koja tek slijedi. Poput lonca punog vode kojeg zagrijavaš i čekaš da voda u njemu proključa. To, dakako, ne znači da ova knjiga nije zanimljiva, dapače!

Nema ovdje toliko borbe, gadnih čudovišta i nemilosrdne akcije, ali ima tajanstvenih proročanstava, mutnih likova, intrigantnih događaja i zabavnih trenutaka. A dobili smo priliku upoznati i mjesto na kojem je stasao i sam Geralt, te još malo, mrvicu, zaviriti u njegovu prošlost i općenito mistiku koja okružuje ljude koji se bave njegovim zanatom. K tome, ovdje se, kao i u prethodnim knjigama, nalazi mnoštvo zanimljivih likova, od kojih neke već znamo, a neke tek trebamo upoznati. Ciri je lik koji je tek počeo stasati, ali već vidim da će mi biti jedan od najzanimljivijih. Kako i ne bi bila, kad joj je sudbina povezana s Geraltovom!

Već nakon prve knjige u serijalu bila sam sigurna da je to to - još jedan serijal u koji ću se zaljubiti do ušiju. Bome, i jesam. Svaki novi nastavak to mi samo potvrđuje. I svaki me oduševi! Jedva čekam iduć... oh wait! Tu je! :) Onda ću jednostavno nastaviti čitati. :D

______________________________ 

Kako do knjige: http://bit.ly/34H2n0s

utorak, 5. studenoga 2019.

LJUBAVNO POSREDOVANJE ZA POČETNIKE, Maddie Dawson

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.
[eng. Matchmaking for beginners]
Prijevod: Aleksandra Barlović 

 
Što sam očekivala od ove knjige? Pa, prilično dobar romantični chick-lit. Možda nešto a la 'Vrag nosi Pradu', ili nešto nalik romanima Emily Giffin ili Lise Jewell. I iako volim sve ove romane i autorice romana, ovaj konkretni roman doživjela sam kao nešto više. Da, romantičan je, zabavan, duhovit i prpošan baš poput svakog dobrog chick-lita, ali ima i to nešto magično u sebi, što me podsjetilo na romane Alice Hoffman ili Joanne Harris.

Priča prati dvije žene - Marnie i Blix - u različitim stadijima života, koje posjeduju jednu zajedničku osobinu: obje mogu vidjeti ono nešto u ljudima i skužiti kojih dvoje ljudi si savršeno odgovaraju. Match-making utjelovljen u osobi.

Blix je ono što bi njena obitelj nazvala crnom ovcom u obitelji: čudakinja koju nitko ne shvaća ozbiljno. Dobro je učinila što se odselila u Brooklyn i vodila svoj život onako kako ona želi, jer, da se njenu obitelj pitalo, to ne bi tako išlo. Zato ih Blix ni ne voli baš previše. Pojavi se tek tu i tamo na nekim važnijim obiteljskim okupljanjima, većinom reda radi. No, na jednom takvom okupljanju Blix upozna Marnie, zaručnicu svog nećaka, i Marnie joj se odmah svidi. A Blix u njoj odmah uoči i još nešto - nešto zbog čega joj je slična i zbog čega joj se osjeti bliskom.

Blix, naime, od obitelji skriva činjenicu da bi mogla uskoro umrijeti, ali, upoznavši Marnie, zna točno što će učiniti sa svojom ostavštinom.

Marnien ljubavni mjehurić sreće dugo je rastao, da bi se onda odjednom, samo tako, raspuknuo. Razočarana, Marnie besciljno tumara vlastitim životom pokušavajući ga ponovno osoviti na noge. I kad konačno pomisli da je u tome uspjela, saznaje da joj je teta bivšeg zaručnika ostavila svoju kuću u Brooklynu - zajedno s nekim nekonvencionalnim uputama koje uz to nasljedstvo idu. Budući da joj se Blix zbilja svidjela u ona dva navrata u kojima je imala priliku s njom se družiti, Marnie odluči ispoštovati Blixine odredbe, ne znajući da će joj to što će učiniti još jednom preokrenuti život naglavce - ali i nabolje. Samo će joj trebati neko vrijeme da to shvati.

Beskrajno sam se zabavila čitajući ovaj roman, koji me raspoložio svojom duhovitošću, neobičnošću i optimizmom. A onaj dašak magičnosti, kojim je prožet, kao i šarolik splet živopisnih likova koji ga nastanjuju, učinio ga je neodoljivo šarmantnim.

Ovaj roman donosi nam različite životne priče svojih likova (i to ne samo Blix i Marnie), koje su ponekad sretne, ponekad tužne, a ponekad i jedno i drugo. Zabavan je i doista duhovit, kada to treba biti, ali zna biti i ozbiljan. No, njegov optimizam je ono što obara s nogu, posebno Blixina optimistična priroda i neoboriva vjera da će sve ispasti onako kako treba samo zato jer je to jednostavno tako.

Što se tiče romantičnog dijela romana, i on mi se svidio. Marnieno tumaranje iz veze u vezu da bi ostvarila neki sebi nametnuti cilj not so much, ali kad zbrojim sve njene loše i dobre trenutke, ovih dobrih ipak je više. :) A način na koji ovaj roman završi je idealan, baš kakav i treba biti.

Optimističan, zabavan, romantičan, šarmantan, opuštajuć - ovaj je roman taman ono što vam treba ako se osjećate nekako neraspoloženo. On je feelgood roman, sjajan za podizanje raspoloženja. Ako ste u potrazi za jednim takvim mood-boosterom, posegnite za ovim.

______________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2NhTSD2

ponedjeljak, 4. studenoga 2019.

ŽRTVA BEZ LICA, Stefan Ahnhem

Izdavač: Znanje, 2019.
1. roman o Fabianu Risku
[šved. Offer utan ansikte]
Prijevod: Lidija Lebinec, Božica Lebinec 
 
 
Nazvati knjigu od 500+ stranica pravim 'page turnerom' možda zvuči paradoksalno, ali kad se radi o ovom romanu, to je doista tako. Prvi roman u serijalu o policijskom istražitelju Fabianu Risku te ujedno i roman prvijenac švedskog pisca Stefana Ahnhema, prava je poslastica za ljubitelje kriminalističkih trilera.

Radnja se odvija dijelom u Švedskoj, dijelom u Danskoj, što me neizbježno podsjetilo na sjajnu švedsko-dansku TV seriju 'Most', a, bome, ovaj je roman jednako napet i uzbudljiv baš kao i ta serija.

U fokusu radnje je policijski istražitelj Fabian Risk, koji se nakon nagomilanih problema na poslu i kod kuće, vraća iz Stockholma u rodni Helsingborg, u nadi da će ondje pronaći novi početak za sebe i svoju obitelj. No, već prvog dana povratka Fabiana dočekaju loše vijesti: netko je, naime, hladnokrvno ubio jednog njegovog školskog kolegu, odrezavši mu pritom obje šake, a, po svemu sudeći, postoji opasnost da će isti ubojica nastaviti ciljati i ostatak Fabianovog razreda.

Uvučen u istragu u kojoj igra ulogu i policajca i potencijalne žrtve, Fabian je možda upravo onaj dodatni plus koji njegovom timu treba da zaustavi onoga tko stoji iza sve gnjusnijih i zlokobnijih zločina. A da bi to učinio, Fabian će morati zaroniti duboko u prošlost i prisjetiti se svojih školskih trenutaka, koji sa sobom nose i ne tako ugodna sjećanja.

Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba, zar ne? Pa, kako za koga.

Brz, napet i uzbudljiv, ovaj triler ona je vrsta romana u kojem 500 i više stranica samo prohuja pred vašim očima dok ih čitate. Svaki trag nosi nova pitanja, svaki odgovor dovodi do novog otkrića, a vi kao čitatelj naprosto ih morate sve otkriti čim prije. Atmosfera je mračna i iz sata u sat postaje sve mračnija, zločini sve gori i nepredvidiviji, a ubojica je neprestano korak ispred svojih progonitelja. No, tim istražitelja na čelu s Riskom ne odustaje tako lako. A kao tim, sjajni su.

Ovaj roman postavlja neka vrlo zanimljiva pitanja, koja se tiču nasilja među vršnjacima. Pri tome, ovdje u fokus ne dolazi samo fizičko nasilje, već i ono verbalno, pa i ono neizravno, koje djeca nanose jedna drugima nedjelovanjem, okretanjem glave na drugu stranu, ignoriranjem. Je li bolje biti žrtva ili netko koga se uopće ne primjećuje? Koliko boli biti nevidljiv? Odgovori na ova pitanja bi vas mogli iznenaditi.

Ovaj roman smjestio se visoko na mojoj ljestvici odličnih trilera koje sam pročitala ove godine, a i općenito. Stefana Ahnhema i njegovog Fabiana Riska svakako ću nastaviti pratiti. Čini mi se da će tu biti još puno, puno odličnih romana pred nama. 
 
____________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2pDTqWI

nedjelja, 3. studenoga 2019.

LEDENO CARSTVO SREBRA, Naomi Novik

Izdavač: Vorto Palabra, 2019.
[eng. Spinning silver
Prijevod: Damir Biličić

 
Naomi Novik osvojila me svojim serijalom o Temeraireu (za koji nikad neću prežaliti što nije preveden do kraja), a ugodno me iznenadila i bajkovitim samostalnim romanom 'Iskorijenjena'. 'Ledeno carstvo srebra' još je jedan njen samostalni roman, smješten također u jedan magičan bajkoviti svijet, koji mi je samo potvrdio činjenicu da naprosto volim način na koji ova žena piše, i da ću doslovno progutati baš svaki njen idući uradak.

'Ledeno carstvo srebra' fantastičan je roman koji govori o tri djevojke, djevojke kojima bi sudbina ili stjecaj okolnosti namijenili posve drugačije uloge u svijetu da ove djevojke tu sudbinu nisu hrabro uzele u vlastite ruke i svoje mjesto u svijetu svojim postupcima same osvojile.

Prva od ovih triju djevojaka je Miryem, kći kamatara koji zbog svoje dobrodušnosti gubi više novca no što ga kamatama zarađuje. Vidjevši da će zbog očeve dobrote njena obitelj spasti na prosjački štap, a potaknuta i majčinom bolešću, Miryem očev posao uzima u svoje ruke i svojoj obitelji vraća ono što joj pripada, koliko god se to drugima možda činilo nemilosrdno. Vijest o Miryeminoj sposobnosti da barata s novcem uskoro se pročuje puno dalje od njenog malog sela, sve do zaleđene šume i ledenog vilenjačkog kralja, koji Miryem odluči dati ponudu (i prijetnju) koja se ne odbija.

Druga djevojka u ovoj priči je Wanda, kći siromašnog seljaka odanog alkoholu i sklonog mlaćenju Wande i njene dvojice braće kad god mu nešto ne bi bilo po volji. Zbog svog se pijanstva Wandin otac zakopao i duboko u dugove, a kada ih Miryem dođe naplatiti, umjesto novca u službu uzima Wandu, da Wanda radom otplati očev dug. Osjetivši slobodu po prvi put u životu, Wanda postaje svjesna mogućnosti koje joj otvaraju spretne ruke i zarađen novac - mogućnosti koje nikada ne bi imala u šakama svoga oca.

Treća djevojka ove priče je Irina, nelijepa kći ambicioznog vojvode, koju njen otac želi korisno udati. Igrom slučaja i posredstvom nekoliko predivnih komada nakita izrađenih od vilenjačkog srebra, Irina zapne za oko i samom caru - odnosno demonu koji se predstavlja carem. Kako bi se spasila od sudbine koju joj je ovaj demon namijenio, Irina će morati smisliti lukavu smicalicu - i pronaći hrabrosti da ju provede do kraja.

Sudbine sve ove tri djevojke u jednom će se trenutku spojiti, da bi kasnije opet krenule svaka svojim putem. Ali, ono što će sve tri zajedno učiniti, svaka za sebe, promijenit će ne samo njihove vlastite sudbine - već i sudbinu cijelog njihovog svijeta.

Blago podsjećajući na bajku o Rumpelstiltskinu braće Grimm (a koja je kod nas poznata i pod imenom Cvilidreta), te izgrađena na čvrstim temeljima slavenske mitologije, ova knjiga predstavlja čudesno bajkovito putovanje prepuno magičnih bića, mračnih demona i hrabrih heroina koje se ovim demonima smjelo suprotstavljaju. Kad kažem bajkovito, ne mislim na uljepšane verzije bajki kakve nalazimo u slikovnicama, već na one slične izvornim verzijama braće Grimm: mračne i opasne priče prepune kušnji koje junaci u njima moraju nadvladati. Tj. junakinje.

Junakinje ove priče hrabre su i pametne žene koje će inspirirati čitateljice i čitatelje i dugo nakon što ih ostave među koricama knjige. Na preko 400 stranica, s ovim se heroinama pravo zadovoljstvo družiti i pratiti ih i u njihovim nevoljama i u njihovim pobjedama. Magično kraljevstvo, kao i ljudi i bića koja ga nastanjuju, čine fantastični svijet u koji ćete se svakako, baš kao i svojim najdražim bajkama, željeti vratiti. A ono što čini dodatnu posebnost ove knjige je to što u njoj značajnu ulogu imaju Židovi, kao narod i kao pojedini likovi, što je nešto što ne vidimo baš često u romanima, pogotovo fantastičnim, izuzev onih koji za temu imaju Holokaust i događaje oko 2. svjetskog rata.

Jedino što me povremeno znalo zasmetati tijekom čitanja je to što riječi u ovoj knjizi, baš poput stvari u čarobnoj kolibi u zimskoj šumi Staryka, nasumce upadaju i nestaju iz posve nasumičnih rečenica cijelom dužinom knjige. No, kako sam se kroz dugu čitalačku karijeru već navikla na pravopisne, tiskarke i ine pogreške koje su vječni sastojak knjiga, te s obzirom na to da me ova priča potpuno uvukla u sebe i natjerala me da ne primjećujem ništa drugo, tako se ni na ovo nisam previše obazirala. No, ako među vama čuči možda koji Grammar Nazi, heads up. ;)

Ne znam jeste li već pročitali što od Naomi Novik ili niste, ali ako volite fantastičnu književnost, ovaj roman bih vam definitivno preporučila. A i Naomi kao spisateljicu općenito. Sjajna je. A njene su priče nešto doista posebno. Jednom kad ih pročitate, nikada ih nećete zaboraviti.

_____________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/36tgIPN

petak, 1. studenoga 2019.

ZOVI ME SVOJIM IMENOM, André Aciman

Izdavač: Znanje, 2019. 
[eng. Call me by your name]
Prijevod: Mate Maras

 
"Možda smo bili prijatelji na prvom mjestu, a ljubavnici na drugom.
Ali možda je upravo to ono što ljubavnici jesu."

Dugo je toplo ljeto u Italiji 80-ih godina, gdje 17-godišnji Elio tradicionalno ljetuje sa svojom obitelji. Svakoga ljeta Elijev otac u goste poziva nekog mladog znanstvenika, kojem pomaže s njegovim trenutnim radom, a ovaj zauzvrat Elijevom ocu pomaže oko korespodencije i papirologije. Tog ljeta kao gost Elijevog oca stiže šarmantni i pomalo zagonetni Oliver, prema kojem je povučeni i sramežljivi Elio isprva suzdržan, ali prema kojem kasnije osjeti strast kakvu nikada prije ni za koga nije osjetio.

U ljubavnom plesu dvojice mladića, isprva opreznom, buknut će svi mogući osjećaji, te se rasplamsati do nebeskih razmjera. A neke od tih osjećaja, premda su o njima maštali, ni jedan niti drugi nikako nisu mogli predvidjeti niti se za njih pripremiti.

Roman Andréa Acimana, prvi put objavljen prije više od desetljeća, postigao je neviđen uspjeh i svojom ljubavnom porukom s nogu oborio čitatelje diljem svijeta. Isto je kasnije ponovio i film snimljen prema ovom romanu, zaradivši čak 4 nominacije za Oscara, te naposlijetku i osvojivši jedan zlatni kipić, i to onaj za najbolji adaptirani scenarij. Što je to u ovoj knjizi i ovom filmu što je uspjelo dirnuti toliki broj čitatelja i gledatelja? Pa, ljubav - bolno iskren, hrabar, emotivan i ogoljen prikaz ljubavi i svega onoga što uz nju ide: čežnje, strasti, preispitivanja, nježnosti, sreće, boli.

Netko je u komentarima na Goodreadsu napisao da smo svi mi, zapravo, Elio. I doista, ne mogu se s time ne složiti: svi smo u nekom trenutku naših života 'hodali u Elijevim cipelama'. Sjetite se one luđačke zaljubljenosti, privlačnosti od koje niste mogli pobjeći niti jednog trenutka niti jednog dana, osobe o kojoj ste maštali, sanjali ju, čije poglede ste uporno pokušavali presresti, pokrete protumačiti, riječi odgonetnuti. Možda je to bila prva ljubav, možda peta ili deseta, ali svakome se bar jednom u životu dogodi.

"San je imao pravo - ovo je bilo kao povratak kući, kao pitanje: Gdje sam bio cijeloga života? što je bio drukčiji način pitanja: Gdje si bio u mojem djetinjstvu, Olivere? što je opet bio drukčiji način pitanja: Što je život bez ovoga? što je bilo zašto sam ja, a ne on, naposlijetku bubnuo, ne jedamput, nego mnogo, mnogo puta: Ubit ćeš me ako prestaneš, ubit ćeš me ako prestaneš, jer to je također bio moj način zatvaranja kruga sna i mašte, mene i njega, žuđenih riječi iz njegovih usta u moja usta i natrag u njegova usta, razmjene riječi iz usta u usta, što je valjda bilo kad sam se počeo služiti prostotama koje je ponavljao za mnom, isprva blago, dok nije rekao: 'Zovi me svojim imenom, i ja ću tebe zvati svojim', što nikada prije u životu nisam učinio i što me, čim sam izrekao svoje ime kao da je bilo njegovo, odvelo u kraljevstvo koje nikada ni s kim nisam dijelio u životu, prije ni poslije."

I Elio i Oliver svjesni su da njihova romansa, ili što god da jest to što između njih raste i razvija se, ima svoj rok trajanja. Napokon, Oliver je ovdje samo do kraja ljeta, obojica žive na drugim mjestima i u posve su drugačijim stadijima u svojim životima. Čini li to njihovo vrijeme zajedno još dragocjenijim? Ako ne razmišljaju o onome što nužno slijedi poslije, hoće li neizbježni rastanak biti manje bolan? I, još važnije, hoće li ikada postojati itko za koga će osjećati ovo što trenutno osjećaju jedan za drugoga?

"Hoću li biti sposoban živjeti bez njegove ruke na trbuhu? Bez breskve? Bez ljubljenja i lizanja rane na njegovu boku kojoj će trebati tjedni da zaraste, ali daleko od mene? Koga ću drugoga ikada biti sposoban zvati svojim imenom?"

Većina nas uspjela je, barem nakratko, okusiti ljubav kakvu su imali Elio i Oliver (i ne, ne mislim na breskvu!!!). Ljubavi poput te obično dođu i odu, nisu tu za zauvijek. Većina nas uspije ih pospremiti nekamo u sjećanje, zaboraviti njihov okus i zadovoljiti se sigurnijom, trajnijom i mirnijom vrstom ljubavi, odabrati sigurnu mirnu luku naspram divljeg pomahnitalog mora. Divlje ljetne ljubavi i osjećaja koje je u nama izazvala sjetit ćemo se tek ponekad, ali ona će ipak ostati tu negdje, zakopana, pospremljena, usnula.

Čitajući o Elijevim osjećajima i prateći ljubav koja se u njemu rasplamsala, prisjetiti ćete se i samih sebe u istim situacijama. Aciman je na Elijevom primjeru prikazao čitav životni tijek jedne ljetne romanse i čitav splet emocija koje su kroz nju prohujale. Od prve zaluđenosti do boli rastanka, sve je tu da se toga prisjetite, i da to (ponovno) osjetite. I sve je tako lijepo napisano, da vam je svaka riječ točno onoliko gorko-slatka koliko i ljubav koju opisuje.

"Ako se sjećaš svega, želio sam reći, te ako si doista kao ja, onda prije nego što sutra odeš, ili upravo kad budeš spreman zatvoriti vrata taksija, i već si rekao doviđenja svima drugima, i ne bude ti ništa preostalo u životu da kažeš, tada, samo taj jedan put, okreni se k meni, čak u šali, ili kao da si se upravo sjetio, što bi meni nekoć značilo sve, i, kao što si učinio davno prije, pogledaj me u lice, zadrži moj pogled, i zovni me svojim imenom."

Završi li Elijeva i Oliverova ljubav sretno? Završi li ikoja ikada? Vrijedi li stvarno ona izreka da, kad nešto voliš, to trebaš pustiti, pa, ako ti se vrati, tvoje je zauvijek?

Ova knjiga mogla bi vam odgovoriti na neka od ovih pitanja. Samo, ti odgovori neće glasiti posve isto za svakog čitatelja. Ako ih se usudite uopće zapitati.
 
_______________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/34n9US2

četvrtak, 17. listopada 2019.

DJECA SLIJEPOGA KOVAČA, Miro Morović

Izdavač: Naklada Fragment, 2019.


Koliko često posežete za romanima domaćih autora? Pogotovo onih novih?

Ljudi mi na ovo pitanje često odgovore s 'pa i ne baš često', poneki uz napomenu da bi voljeli u svoj čitalački opus uvrstiti više domaćih imena. Primijetila sam kako smo često skeptični oko čitanja domaćih autora, u smislu da ćemo, ako tražimo dobar krimić primjerice, češće posegnuti za stranim no domaćim imenima. Ne znam točno zašto je to tako, ali, vjerujte mi, na domaćoj književnoj sceni postoji puno autora koji zaslužuju našu čitalačku pozornost. Miro Morović, s debitantskim romanom 'Djeca slijepoga kovača', jedan je od njih. Zapamtite to ime, jer imam osjećaj da će nas nastaviti još dugo oduševljavati svojim budućim uradcima.

'Djeca slijepoga kovača' vrlo je zanimljiv i jako dobro posložen roman. Intrigantan kriminalistički zaplet, zanimljivi likovi, ekstremno zagonetan i napet slučaj, na čelu s istražiteljem za kojega ćemo, vjerujem, još čuti.

Radnja je smještena u fikcionalni američki gradić Shallow Lake City, u kojem je već devet ljudi neobjašnjivo nestalo bez traga. Policija tapka u mjestu, a šef policije John D'Angello puca po šavovima, razapet sve većim pritiskom javnosti. Kako bi istragu pomakao s mjesta, D'Angello na čelo istrage postavlja jednog od svojih najboljih istražitelja, Andrewa Framea.

Jutro prije no što je postavljen na slučaj nestalih osoba, Frame je krenuo raditi na slučaju djevojke koja je skočila kroz prozor stana u kojem je živjela. Naizgled jednostavan slučaj samoubojstva Frame će ubrzo povezati sa slučajem nestalih osoba, ali otkriće te poveznice dat će više pitanja no odgovora. Kako obje istrage napreduju, tih je pitanja sve više, a slučajevi su sve zamršeniji i mračniji. Može li Frame konačno dokučiti gdje su svi ti nestali ljudi i tko je odgovoran za njihove nestanke prije no što nestane još netko? I kako svemu stati na kraj? Nimalo lak zadatak.

Ovaj opsežan roman od čak pet stotina stranica možda će vam se učiniti kao prilično velik zalogaj, ali čita se tako lako i brzo da će vam tih pet stotina stranica naprosto proletjeti pred očima. Razlog tome je njegova zanimljiva i intrigantna radnja, usmjerena na napet slučaj pozadinu kojeg ćete nestrpljivo htjeti otkriti. Sve tajne ovog slučaja otkrivaju se postupno i detaljno, a, unatoč obimu, u ovom romanu nema praznog hoda.

Likovi su veoma zanimljivo i veoma dobro okarakterizirani. Andrew Frame književno je istražiteljsko ime za koje ćemo svakako još čuti, a njegov osebujan i pomalo osoran karakter, kao i prošlost na koju se neprestano trudi ne misliti i o kojoj je vrlo škrt na informacijama, samo pridodaje njegovoj zanimljivosti. Andy možda nije osobito 'likeable', ali nekako ti se svejedno svidi. Čak i njegov arogantan i svadljiv stav koji često ispoljava prema svojoj okolini i ljudima oko sebe. Naizgled tvrd i neosjetljiv, Andy je zapravo požrtvovan, iskren i pošten - kako bismo rekli - 'to a fault'. Ima mnogo mana, ali nekako ga jednostavno ne možeš ne voljeti. Ili bar respektirati.

Što još reći? Volite li dobre krimiće, nemojte dopustiti da vam ovaj prođe ispod radara. Pogotovo ako se ispostavi da je ovo tek prva u nizu kriminalističkih pustolovina istražitelja Andrewa Framea. Nešto mi govori da ćemo o njemu još dugo čitati. Počnite na vrijeme! ;)

_______________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2oTdZOu

srijeda, 16. listopada 2019.

U POTRAZI ZA GOBI, Dion Leonard

*Dion Leonard s Craigom Borlaseom
Izdavač: Koncept izdavaštvo, 2019.
[eng. Finding Gobi
Prijevod: Marija Perišić i Ruđer Jeny


Marley, Hachiko, Dewey, Bob, Bailey... sve su to imena knjiških (i stvarnih!) dlakavaca koji su mi zarobili srce i čije priče su me oduševile. Nasmijale, rastužile, rasplakale, ponekad i bacile u očaj, ali i oduševile. Jer su posebne. Jer su tople. Jer su sposobne učiniti da ti, kao Grinchu nakon što spozna čar Božića, nakon čitanja srce naraste tri broja veće. A ovim se posebnim dlakavcima odnedavno pridružila i Gobi.

Dion Leonard, ultramaratonac, pronašao je Gobi trčeći jednu od etapa 250-kilometarske utrke kroz pustinju po kojoj je kasnije i nazvao ovu predivnu malenu kujicu. Ili je možda Gobi pronašla njega. Kako god bilo, od trenutka u kojem su se sreli, Gobi nije napuštala Diona, trčeći uz njega sve do cilja, što je udaljenost od preko stotinu kilometara, i to preko užarene pustinje. U trenucima u kojima je počeo sumnjati u sebe i čak poželio odustati, Gobi je Dionu dala snage da nastavi utrku. Vezao se uz nju, a da to u početku nije ni primjetio, i odlučio da će, kad završi, Gobi odvesti sa sobom kući, u škotski Edinburgh.

No, tu su krenuli prvi problemi.

Ako ste mislili da je posve jednostavno udomiti psa lutalicu i prevesti ga iz Kine do Velike Britanije, grdno se varate. To je dugačak proces koji zahtijeva nevjerojatnu količinu strpljenja, a i novca. Dion se uspio oboružati i jednim i drugim, ali dok je pripremao sve za početak ovog dugotrajnog procesa, tijekom kojeg je Gobi ostavio na čuvanje jednoj od organizatorica utrke na kojoj je netom sudjelovao, Gobi je nestala. Pronaći malenog psa u golemom gradu bio je težak pothvat, ali, uz pomoć dobrih ljudi i dragih prijatelja, te ne odustajući ni trenutka, Dion je uspio još jednom pronaći Gobi, dokazavši nam da ljubav prema životinjici koja ti je postala član obitelji doista pomiče sve granice.

Svatko tko je ikada imao ljubimca i svatko u čijoj obitelji se nalazi ijedan dlakavi član s 4 noge, zna da nema toga što za tog dlakavca nećeš učiniti.

Dionova priča predivna je priča o ljubavi između čovjeka i njegova psa i snazi te ljubavi. Iako mi je bilo jasno da je uspio u naumu da spasi Gobi i odvede ju kući, svejedno sam zadržavala dah i strepila nad svakom nedaćom koja se Dionu našla na putu da taj svoj naum ostvari. A najljepše od svega je to što se u potragu za Gobi, kada je nestala, uključilo toliko mnogo ljudi iz svih dijelova svijeta, koji su nesebično donirali novac, rad i trud da ju pomognu pronaći.

"Kažu da je za odgajanje djeteta potrebno cijelo selo. Mislim da je potrebna gotovo polovica planeta da se spasi jedan mali pas."

Trčanje ultramaratona prije ove knjige bilo mi je gotovo potpuna nepoznanica. Čitajući Dionovu priču saznala sam mnogo toga o ovome napornome sportu, kao i ljudima koji ga prakticiraju. Ultramaraton koji je Dion istrčao u pustinji Gobi nije bio ništa prema onome koji je proživio kasnije tražeći ju i pokušavajući ju odvesti kući, iako je u oba unio svu svoju izdržljivost, upornost i snagu volje. Dion piše kako se sa svake utrke koju je trčao vratio s novim iskustvom, osnažen prijeđenim preprekama i osobnim uspjesima (a i neuspjesima, kad ih je bilo), no utrka u pustinji Gobi zauvijek će mu biti najposebnije iskustvo, budući da je ondje pronašao Gobi.

Ljudi koji nisu skloni ljubimcima i te ljubimce promatraju samo kao životinje koje su tu da čuvaju kuću ili rade nešto drugo za što ih trebaju, nikada neće razumjeti koliko ti jedna mala krznena loptica može promijeniti život, oplemeniti ga i učiniti boljim. Veza koja se stvori između ljudi i njihovih krznenih članova obitelji najsnažnija je veza koja postoji. To je veza koja pomiče planine, ljubav koja je sposobna natjerati milijune ljudi da učine sve što mogu kako bi ujedinili jednog čovjeka i njegovog nestalog psića. A priča koja je nakon toga svega ispričana jedna je od onih od kojih će vam se srce zagrijati na temperaturu pustinje po kojoj su Dion i Gobi trčali. Predivna je to priča. Svakako pročitajte!

"Prava je istina da me ovaj psić promijenio na način za koji mi se čini da ga tek počinjem shvaćati. Možda nikad neću posve razumjeti sve što se dogodilo. No nešto ipak znam: pronaći Gobi bila je jedna od najtežih stvari koje sam u životu učinio. Ali to što je ona pronašla mene - to je bila jedna od najboljih."