SLOMLJENI PRINC, Erin Watt

Izdavač: Stilus, 2018.

2. knjiga serijala o Royalima

[eng. Broken prince]

U 'Princezi od papira' upoznali smo Ellu, tinejdžericu koja je, nakon majčine smrti, otišla živjeti u 'palaču Royal': dom njenog skrbnika, multimilijardera Calluma Royala i njegovih petorice sinova. Iako se Callum trudio pružiti joj sve da bi imala normalan život, taj su joj život neprestano zagorčavali mladi Royali, posebno Reed. No, posve neočekivano i njoj i njima, Ella se na kraju uklopila u svoju novu obitelj i povezala se upravo s Reedom, s kojim je čak započela i prilično obećavajuću vezu. Sreća je za Ellu konačno bila na pomolu - sve dok Reed nije sve zabrljao.

Nakon što ju je iznevjerio, Ella je pobjegla od Reeda i ostavila ga slomljenog. U ovom romanu, taj 'Slomljeni princ' daje sve od sebe kako bi Ellu pronašao i vratio je kući, ali ništa mu nikako ne polazi za rukom. Uz to, odnosi između braće raspadaju se munjevitom brzinom i cijela obitelj tone u kaos i jad. Čini se da je upravo Ella bila ono što ih je sve držalo na okupu, a, sada kada je otišla, Royali su posve izgubljeni.

Ipak, Reed Royal nije netko tko samo tako odustaje. No, da bi ponovno pridobio Ellu, morat će pokušati nešto što mu nikada nije baš išlo od ruke - biti iskren i dopustiti si da bude ranjiv. A to uključuje odavanje mračne tajne koja ga muči - i suočavanje s neprijateljem koji bi tom tajnom mogao razoriti čitavu obitelj Royal.

Tajne, izdaje, neprijateljstva, intrige, spletke i laži vrtlože se u ovoj priči u maniri najboljih TV sapunica, onih koje smo s užitkom pratili i s nestrpljenjem čekali svaku novu epizodu. Ne znam vuče li mi ovaj serijal više na 'Pretty little liars', 'Santa Barbaru', 'Tračericu' ili 'Beverly Hills', ali, baš poput tih serija, on ima 'ono nešto' zbog čega ga je užitak pratiti. On je pravi guilty pleasure, u zadnje vrijeme jedan mi od najzabavnijih.

Druga knjiga mi je mrvicu slabija od prve, možda iz razloga što je radnja dosta usporena i zato što se u onom prvom dijelu, u kojem pratimo Reedova previranja sa samim sobom (opet i opet i opet), ne događa ništa naročito zanimljivo. Radnja dobije zamah tek kad se u priči ponovno pojavi Ella, a negdje od polovice knjige sve se znatno ubrza i radnja se zbilja zahukta.

I ovdje radnju čine 3/4 YA romantične fikcije i 1/4 erotskih hot scena, što je omjer koji mi odgovara. Erotike, koja mi u knjigama uglavnom dosađuje, nema dovoljno da preuzme priču, a ostatak je dovoljno zabavan da ove naporne dijelove zanemarim. :)

Prva se knjiga možda više fokusirala na Ellu, dok se ova više fokusira na Reeda, i ne samo na njega nego i na Royale općenito, i daje nam uvid u zamršen i često totalno disfunkcionalan odnos između mladih Royala i njihovog oca i međusobno. Svaki je član ove obitelji na neki način zastranio, i svaki je od njih pomalo izgubljen. Također, nevjerojatno je koliko svi oni, a pogotovo Reed, zapravo mrze sami sebe. Reedova sklonost destrukciji ovdje poprima gotovo legendarne razmjere, a zbog šovinizma i snobizma koji tu destrukciju prate u stopu više no jednom sam ga poželjela zadaviti.

Ove likove i mrzite i volite u isto vrijeme, istovremeno ih želite i zagrliti i ošamariti. S jedne strane znaju biti nevjerojatni snobovi i ponašati se kao pravi kreteni, a s druge su opet posve naivni i lakovjerni, a zatim i zabavni i neustrašivi kad je potrebno. A kakvi god da jesu, privlače nas dovoljno da o njima nastavimo (i želimo još više) čitati.

Prva je knjiga završila cliffhangerom, ova također slijedi taj primjer, s tim da je cliffhanger ovdje još dinamitniji nego prošli i nagoviješta nam da nas prava uzbuđenja i intrige tek čekaju. Neće čekati dugo, sljedeća postaja - 'Izopačena palača'.

GENIJALNA PRIJATELJICA, Elena Ferrante

Izdavač: Profil, 2016.

1. knjiga Napolitanske tetralogije

[tal. L'amica geniale] 

 

Svi su ju već pročitali - i svi o njoj pričaju samo najbolje. Krajnje je vrijeme bilo da i ja provjerim što je to tako genijalno u 'Genijalnoj prijateljici'.

Priča o prijateljstvu dvije djevojčice - Elene i Lile - nije me ni najmanje razočarala. Elenina i Lilina priča tako je živopisna, tako životna, stvarna i fantastično napisana. Toliko realistično opisuje život u siromašnoj četvrti Napulja negdje polovicom prošlog stoljeća da sam pomislila da mora da je, barem djelomično, autobiografska. Nažalost, teško je saznati je li ova pomisao točna, budući da je teško uopće išta saznati o Eleni Ferrante.

Elena Ferrante pseudonim je iza kojeg stoji osoba čiji je identitet poznat samo Ferrantinom izdavaču. Spekuliralo se čak i o tome je li Ferrante uopće žena ili iza njenog pisanja zapravo stoji muškarac, no sve je te spekulacije sama Ferrante odbacila, i to u više navrata u različitim intervjuima, govoreći kako se cijelo to pitanje postavlja samo zbog ukorijenjenog mišljenja kako su ženski pisci na neki način 'slabiji' od muških.

Tko god zapravo bila Elena Ferrante, ne može se poreći da sjajno piše. Njena Napolitanska tetralogija, čiji je 'Genijalna prijateljica' prvi dio, u relativno je kratkom roku osvojila brojne čitatelje diljem svijeta, a nedavno je prema ovom književnom predlošku snimljena i vrlo hvaljena istoimena TV serija.

Priča počinje kada je započelo i prijateljstvo dviju djevojčica - u njihovom djetinjstvu, a zatim prati to prijateljstvo, kao i njih dvije, dok zajedno odrastaju, sazrijevaju, nose se s problemima života u siromaštvu, općeprihvaćenim nasiljem u obitelji, prvim ljubavima, prvim snovima i planovima za budućnost.

Ovo prijateljstvo nije uvijek sjajno niti stabilno - i ono, kao i Elena i Lila, proživljava trenutke nesigurnosti, sukoba, ispitivanja svojih granica. Ali, baš kao da su spojene nekim nevidljivim užetom, Elena i Lila unatoč svim međusobnim sukobima, poteškoćama i razilaženjima u mišljenjima, uvijek ostaju neraskidivo vezane jedna za drugu.

Kad počnete čitati, upadnete u život Elene i Lile samo tako, odjednom. A kad se nađete na tim prašnjavim ulicama Napulja, usred ljetne žege i krenete s Elenom i Lilom koračati kroz rajon u kojem su provele djetinjstvo, upoznavati ljude oko njih i posjećivati ista mjesta kao one, počnete se osjećati manje kao čitatelj, netko tko sve promatra sa strane, a više kao aktivni sudionik njihove priče. Sve je tako živopisno i stvarno opisano da vam Elenina braća, Lilini susjedi, svi njihovi prijatelji i poznanici djeluju kao da su i vaši.

Rijetko naiđete na par likova koji je u stanju dojmiti vas se onoliko koliko će to učiniti Elena i Lila. Dvije posve različite djevojčice: plaha i mirna Elena i buntovna i neustrašiva Lila pronaći će jedna drugu i biti jedna drugoj kompas, bez obzira kamo ih njihovi životni putevi odnijeli. Njihovo se prijateljstvo ponekad uopće ne čini prijateljskim, ponekad su žestoke suparnice, ponekad jedna drugu namjerno provociraju, ponekad se posve razilaze. Ali uvijek ostaju svjesne one druge i uvijek jedna drugu ponovno pronalaze.

Ne znam jesu li Zola, Gogolj, i drugi velikani našeg doba bili, u trenutku u kojem su objavili svoja djela, svjesni da će ta djela jednog dana postati klasici svjetske književnosti. Ne znam ni jesu li njihovi suvremenici bili svjesni da čitaju buduće klasike. Ali mislim da na nekim knjigama to nekako možeš namirisati. S nekim knjigama znaš da će i one postati klasici. Mislim da je ovo upravo jedna od takvih knjiga.

Dugo mi je trebalo da je se dohvatim, njoj je malo trebalo da me osvoji. A, s obzirom na to kako završava, neće mi trebati tako dugo da se dohvatim nastavka. Na kraju krajeva, sama je Ferrante rekla kako ova tetralogija nije zamišljena kao serijal od četiri romana, već više kao jedan roman u četiri sveska. Mislim da ću sva četiri vrlo brzo progutati, a vi, ako već niste pročitali, nemojte na to čekati ovako dugo kao ja. Upoznajte 'Genijalnu prijateljicu' i svu genijalnost s kojom je ispričana. Nećete zažaliti.

SKANDINAVSKA SENSE DIJETA, Suzy Wengel

Izdavač: Egmont, 2019.

[dan. Sense - Slank med fornuft] 

Nakon što se godinama borila s viškom kilograma, i isprobala gomile manje ili više uspješnih dijeta, nakon kojih bi joj se kilogrami vratili čim se ona vratila svojoj normalnoj prehrani, Suzy Wengel odlučila je konačno pronaći nešto učinkovito i trajno, režim prehrane koji će joj pomoći da se oslobodi viška kilograma, ali i zadrži zdravu težinu i zdrav način prehrane zauvijek, bez da se vrati na staro. To joj je naposlijetku i uspjelo, a svoju je metodu potom odlučila podijeliti s drugima - rezultat je ova knjiga i Scandi Sense dijeta o kojoj u njoj piše.

Što je Scandi - tj. skandinavska - Sense dijeta? Pa, kao prvo, to nije dijeta u onom smislu na koji prvo pomislite kad čujete riječ 'dijeta'. Skandinavska Sense dijeta u principu je režim zdrave prehrane, koji se temelji na službenim prehrambenim savjetima Danskog zdravstvenog odbora. Ovaj režim vam ništa ne zabranjuje, ali vam preporuča na koji način da sastavljate svoje obroke kako biste se hranili zdravo i svom tijelu davali sve ono što mu je potrebno.

Prvo na što ja pomislim kad čujem riječ 'dijeta' je nešto restriktivno i kratkotrajno, čemu je cilj brzinski smanjiti kilograme, koji će se vrlo brzo nakon dostizanja tog cilja i vraćanja na uobičajeni režim prehrane vratiti, nerijetko i s pojačanjem. Ovu bih knjigu vrlo vjerojatno i preskočila da se ne radi o nečem što je postalo senzacija u Danskoj, i nečem što u sebi nosi magičnu riječ 'skandinavska'.

Zašto volim tu riječ? Jer mi se jako sviđa skandinavski mentalitet, njihov životni stil i odnos prema samom sebi i svojoj okolini. Zato sam odlučila ovoj knjizi dati priliku i vidjeti kako se taj način razmišljanja odnosi na prehranu. I nisam se razočarala, knjiga i režim prehrane koji je u njoj opisan je jako jednostavan, lako primjenjiv, održiv, realističan i u granicama zdravog razuma - kako Suzy to kaže - 'Sense'.

Sense metoda je sljedeća: svakodnevno je potrebno konzumirati 3 obroka, u koji se dodaju namirnice koje veličinom stanu u šaku (a to nije mala količina, iako vam na prvu možda tako izgleda!), a sam se obrok sastoji od 4 šake namirnica. Od toga dvije šake sadrže povrće, jedna šaka bjelančevine (meso, ribu, jaja, mahunarke, sir i sl.), a jedna šaka škrob i/ili šećere (žitarice, krumpir, voće, itd.). Uz sve ovo, svakodnevno su dozvoljene i 3 žlice masnoća (ulje, maslac, orašasti plodovi, itd.), te 300ml mliječnih proizvoda. Začini se mogu koristiti neograničeno. Dozvoljeni su i mix&match između pojedinih dijelova ovih obroka, tako da si svatko u principu može složiti režim koji mu najbolje odgovara.

U knjizi ćete pronaći i priče nekolicine ljudi koji su isprobali Suzynu metodu, koji kažu i kako je, kad usvojiš temelje ovog režima prehrane, lako pratiti ono što jedeš čak i ako prestaneš sve precizno mjeriti šakama. Bit je u oslanjanju na povrće kao temelj prehrane i osiguranju dovoljne količine bjelančevina, škroba, šećera i masnoća kako bi tijelo normalno funkcioniralo i dobivalo ono što mu je za to potrebno.

Suzyna metoda je Sense u pravom smislu te riječi - zdravorazumska prehrana koja osigurava zdrav život, bez restrikcija, kazni i izgladnjavanja. Unatoč nazivu, ona nije dijeta u smislu da se odnosi na nešto pomoću čega ćete izgubiti težinu, već više metoda, režim kojim ćete se, ako ga usvojite, zdravo hraniti i zadržati optimalnu tjelesnu težinu, prilagođavajući si prehranu onako kako vam najbolje odgovara.

Ovo je zanimljiva knjiga, koja će vas brzo zainteresirati. Jednostavna je, razumna, a sadrži i brojne recepte (također vrlo jednostavne) i primjere obroka koje možete isprobati. Ako ste, kao i Suzy, već dugo u potrazi za nečim učinkovitim po pitanju tjelesne težine, ne tražite dalje. This is it. 

________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2UyaV48

PRIZNANJE, Jo Spain

Izdavač: Znanje, 2019.

[eng. The confession] 

Bračni par Harry i Julie McNamara provodi mirnu večer kod kuće, pred televizorom. Odjednom, u njihov dnevni boravak ušeta nepoznat muškarac, naoružan palicom, i izudara Harrya gotovo do smrti.

Isti se muškarac nedugo potom sam preda policiji, prizna što je učinio, ali tvrdi da nema pojma tko je Harry niti zašto ga je premlatio.

Harry i ovaj muškarac naizgled nisu ni na kakav način povezani, a ni Julie ga nije nikada prije vidjela.

Da bi se razriješio ovaj bizaran slučaj, potrebno je prvo malo zaroniti u prošlost i otkriti gdje se skriva - i postoji li uopće - poveznica između ovo troje likova, i što je to što je natjeralo potpunog neznanca da drugog potpunog neznanca divljački premlati pred očima njegove žene.

Zanimljivu je paukovu mrežu isprela Jo Spain u svom prvom samostalnom trileru. Spain, renomirana autorica serijala trilera o inspektoru Tomu Reynoldsu, u svom je prvom romanu izvan ovog serijala ispričala mind-gripping priču o naizgled vrlo bizarnom slučaju pokušaja ubojstva, u koji su uključeni potpuni neznanci.

Obično smo navikli da u romanima ovog tipa uvijek imamo likove koji su na neki način povezani, a na nama je, da zajedno s istražiteljima pojedinog slučaja, otkrijemo na koji su to točno način ti likovi povezani i koje su njihove tajne. Ovdje počinjemo od apsolutne nule u tom smislu, a da bismo povezali ove likove, morat ćemo zaviriti duboko u prošlost i, pomoću onoga što ondje otkrijemo, saznati je li zločin koji se odigrao u domu para McNamara doista samo slučajnost ili tu postoji nešto više?

Priča je vrlo zanimljiva, uzbudljiva i napeta, iako niti jedan lik u toj priči nije baš posebno drag. Zapravo, likovi su izrazito 'unlikeable', teško se s njima povezati, ali za ovu priču to nije niti potrebno - sposobna je zarobiti vas sviđali se vama njeni likovi ili ne.

Ova je priča zapravo riješen slučaj: imamo žrtvu, imamo počinitelja, imamo priznanje. Ali nedostaje motiv. Nedostaje odgovor na pitanje - zašto? A traganje za tim odgovorom zaokupit će vas i zabaviti, i nećete prestati tragati dok ga ne nađete. Mislite li da bi vas mogao iznenaditi? Pročitajte i saznajte. 

_________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2PkGkWL

I SUNCE JE ZVIJEZDA, Nicola Yoon

Izdavač: Znanje, 2019.

[eng. The Sun is also a star] 

 

Nakon sjajnog romana 'Sve, baš sve' Nicola Yoon donosi nam još jednu nemoguću, ali inspirativnu i simpatičnu, ljubavnu priču.

Natasha i Daniel upoznaju se sasvim slučajno jednog sasvim slučajnog jutra, u kojem sasvim slučajno završe na istom mjestu u New Yorku. I Natasha i Daniel tog su sasvim slučajnog dana krenuli obaviti nešto od velike važnosti za njihove živote, nešto što će im uvelike utjecati na budućnost. No, sasvim slučajno, putevi su im se ukrstili.

Bila je to ljubav na prvi pogled, ili možda ne baš na prvi, i možda ne baš odmah ljubav, ali svakako su se jedno drugom, već u prvih nekoliko trenutaka nakon što su se sreli, jako svidjeli. Čini se baš kao da se svemir urotio samo da ih spoji i čini se da bi ovo mogla biti jedna fantastična ljubavna priča. Ili barem jedna ludo zabavna ljubavna priča.

Ali (jer, pogodili ste, u ovakvim pričama uvijek postoji ali), Natasha i Daniel nemaju baš puno vremena za zaljubljivanje, budući da Natashi i njenoj obitelji, kao ilegalnim useljenicima, slijedi deportacija te iste večeri.

Iako zna da postoji vrlo mala vjerojatnost da se nešto promijeni, Natasha i dalje pokušava nešto učiniti kako ju ne bi deportirali. A Daniel, poslušni i vrijedni sin korejskih doseljenika, po prvi put u svom životu uviđa da mu život možda ne bi trebao biti onakav kakvog su za njega zamislili njegovi roditelji. I pred Danielom i pred Natashom su velike promjene, i velike borbe da se te promjene (ne) dogode, a, ako ih je već odlučio spojiti, zar je svemir to učinio samo da bi ih već istog dana i zauvijek razdvojio? Pa... sve je moguće.

Ova super zabavna i simpatična priča nije samo romantična čitalačka zabava za ugodna poslijepodneva, već ona u pozadini govori o problemima iseljenika i doseljenika, i njihovoj borbi da se uklope u novu sredinu, započnu novi život i ondje ostanu. Mnogi ilegalni doseljenici nisu odlučili napustiti svoje stare živote i sve što im je poznato iz nekog hira, svi oni imali su neke svoje razloge, svoje probleme, svoje nade u bolje sutra.

"Svi će vam iseljenici reći da je za preseljenje u novu zemlju potrebno mnogo vjere. Čak i ako si čuo priče o sigurnosti, mogućnostima i blagostanju, i dalje je to velik korak. Odvajaš se od vlastitog jezika, vlastitog naroda, odlaziš iz vlastite zemlje. Odlaziš iz vlastite povijesti. Što ako priče koje si čuo nisu točne? Što ako se ne uspiješ prilagoditi? Što ako u novoj zemlji budeš nepoželjan?"

Lik Natashe jako mi se svidio. Ona je izrazito racionalna, stoji s obje noge čvrsto na zemlji. Ne vjeruje u čuda, ne vjeruje u sudbinu, skeptična je prema ljubavi. Možda mi je toliko prirasla srcu jer sam i ja jednako cinična. :)

"Nitko ne želi vjerovati da se stvari događaju nasumično. Moj tata kaže da ne zna odakle mi takav cinizam, ali ja nisam cinična. Realistična sam. Bolje je život doživljavati onakvim kakav jest nego onakvim kakav bismo htjeli da bude. Stvari se ne događaju s razlogom. Stvari se samo događaju."

Ipak, uz sav svoj cinizam, Natasha se svejedno nada da će nešto uspjeti promijeniti i da će se položaj njezine obitelji popraviti, ma koliko malo vjerojatno to bilo. Njezina nada je oprezna, ali je ipak tu.

"Iskustveno potvrđena činjenica: nikad ne bi trebalo računati na malo vjerojatne ishode. Puno je bolje proučiti vjerojatnost i računati na ishod koji je vjerojatan. No ako ti je malo vjerojatan ishod jedina šansa, onda je moraš pokušati iskoristiti."

Kada u Natashin život ušeta Daniel, ona ga isprva promatra kao na tek smetnju koja se pojavila da joj misli odvrati od njenog pravog cilja. Veoma simpatičnu smetnju, ali ipak. Čak i kada joj postane jasno da joj se, usprkos svim razlozima protiv i svom racionalnom razmišljanju, Daniel doista, doista sviđa, Natashin racionalni um ne dozvoljava joj da se prepusti sanjarenju. Čak i kada je ljubav u pitanju, Natasha je izrazito pragmatična.

"Kada Natasha razmišlja o ljubavi, razmišlja na sljedeći način: ništa nije vječno. Baš kao i izotopi vodik-7, litij-5 ili bor-7, ljubav ima infinitezimalno kratak poluživot koji dovodi do potpunog raspadanja. A kad nestane, kao da je nikada nije ni bilo."

Daniel je, s druge strane, vječiti sanjar, kojem je životni san da postane pjesnik. Puno prije Natashe, on shvaća da je zaljubljen. No, Natasha je tvrd orah.

"'Ne vjerujem u ljubav.'
'Ljubav nije religija', kaže mi. 'Postoji bez obzira na to vjeruješ li ti u nju ili ne.'
'Ma, hajde! Možeš li to dokazati?'
'LJubavne pjesme. Poezija. Sama institucija braka.'
'Joj, daj, molim te. Puko slovo na papiru. Možeš li mi to dokazati znanstvenom metodom? Možeš li ljubav promatrati, izmjeriti, eksperimentirati s njome i zatim isti eksperiment ponoviti? Ne možeš. Možeš li je secirati, uzeti uzorak i proučiti ga pod mikroskopom? Ne možeš. Možeš li je uzgojiti u petrijevci ili mapirati njezin genetski kod?'
'Ne možeš', dodaje, imitirajući moj glas i smijući se.
(...)
'Kažeš da je to samo mrtvo slovo na papiru, ali moraš priznati da svi ti ljudi nešto osjećaju.'
Kimam glavom. 'Nešto privremeno i nešto što se ne može izmjeriti, Ljudi samo žele vjerovati u to. U suprotnom bi morali priznati da je život tek niz nasumičnih dobrih i loših stvari koje ti se događaju sve dok ne umreš.'"

Malo pomalo, Daniel i Natasha sve lakše pronalaze zajednički jezik i shvaćaju da im je izrazito ugodno u zajedničkom društvu. Zajedno se smiju, šale, dijele tajne, razgovaraju o budućnosti. Nažalost, ta je budućnost za njih oboje još uvijek neizvjesna. Svaki trenutak sreće pomalo razara činjenica da se Natashin odlazak sve više bliži. A dok se njen život raspada, ostatak svijeta normalno nastavlja sa svojim tokom.

"Kako je moguće da se sve to događa u istom danu? Kako je moguće da toliko ljudi tek tako nastavlja sa svojim životima bez ikakve svijesti o tome što se događa u mojem? Ponekad ti se svijet tako snažno zatrese da ti je teško povjerovati da nitko drugi nije osjetio taj potres."

Iako se cijelo vrijeme nada nekom čudu, nečemu što će nju i njenu obitelj spasiti od deportacije, ta je nada svakim trenutkom u kojem se ništa ne dogodi sve krhkija.

"Problem s prevelikim nadama jest ta da je onda razočaranje koje nastupi kad propadnu - još veće."

Natashina sudbina možda će se odigrati onako kako ona želi, možda neće. Isto će se dogoditi i s Danielovom. Možda će ta sudbina biti zajednička, možda će se zauvijek razdvojiti na dvije zasebne sudbine. Bilo kako bilo, ni Natasha ni Daniel ne misle odustati - sve do posljednjeg mogućeg trenutka.

"Ljudi stalno griješe. Neke su im pogreške sitne, primjerice kada stanu u pogrešan red pred blagajnom u trgovini. Kada stanu u red iza žene s petsto poklon-bonova i čekovnom knjižicom.
Zatim postoje pogreške srednje veličine. Primjerice, kada odeš studirati medicinu i ne posvetiš se onome što doista strastveno želiš.
A ponekad ljudi čine velike pogreške.
Odustanu."

Ova priča me zabavila, nasmijala, rastužila, iznenadila i raspoložila. Nije završila onako kako sam mislila da bude, ali je završila onako kako je trebala završiti. Prikazala mi je sudbine (ili samo splet slučajnosti) dvoje beskrajno simpatičnih likova, a pričajući njihovu priču, pokazala mi je i male sporedne priče njenih sporednih likova, koje su možda male, ali su izuzetno bitne i dodatno oplemenjuju ovu knjigu.

Možda ste pročitali već gomilu ljubavnih priča i možda mislite da je ovo samo još jedna zvijezda na nebu takvih priča. Možda i jest. A možda ova priča nije samo zvijezda, možda je ona Sunce. I zaslužila je da ju se ispriča.

"'Većina pjesama koje sam ja pročitala govore o ljubavi, o seksu ili o zvijezdama. Vi pjesnici opsjednuti ste zvijezdama. Zvijezdama padalicama. Zvijezdama repaticama. Ugaslim zvijezdama.'
'Zvijezde su važne', potvrđujem, smijući se.
'U redu, ali zašto nema više pjesama o Suncu? I Sunce je zvijezda, i to ona najvažnija. Zaslužilo je barem jednu ili dvije pjesme.'"

______________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2Uonf7i

JOŠ UVIJEK ALICE, Lisa Genova

Izdavač: Naklada Ljevak, 2018.

[eng. Still Alice] 

Počne gotovo neprimjetno.

Prvo zaboraviš ključeve, ili naočale.

Onda se, tijekom prezentacije, ili predavanja, ili običnog razgovora, ne možeš sjetiti riječi koja ti je maloprije bila navrh jezika.

Zatim smetneš s uma neki dogovor, ili sastanak, ili večeru.

A onda krenu teže stvari.

Izgubiš se na povratku kući, i to u kvartu koji poznaješ kao vlastiti džep.

Ne prepoznaješ ženu svojeg prijatelja, koju si upoznala ranije iste večeri.

Posve zaboraviš na konferenciju kojoj si morala prisustvovati, ili putovanje na koje si trebala otputovati.

I nakon svega toga, tek tad počinje ono najgore.

Zaboraviš imena svojih prijatelja. Znaš da ih poznaješ i znaš da ste bliski, ali u svom umu nikako ih ne možeš smjestiti.

Ne prepoznaješ vlastitu djecu. Znaš da bi trebala, i negdje duboko u svom umu jasno ti je tko su, ali osoba koja stoji pred tobom ne odgovara slici te osobe koju si u svom umu zapamtila i te dvije slike nikako ne uspijevaš povezati.

Tvoj um se polako gasi, gubiš slike, riječi i sjećanja, sve dok od tebe gotovo ništa ne ostane.

Sve se ovo dogodilo Alice Howland, uglednoj kognitivnoj psihologinji, koja je genetski naslijedila Alzheimerovu bolest, i to onu s ranim početkom. Nekoć široko respektirana sveučilišna profesorica, renomirano ime u svojoj struci, u vrlo se kratkom vremenu svela na nekog tko se svakog jutra mora iznova podsjećati kako se kuha kava, kako se reže kruh, kako se rade sve one jednostavne svakodnevne stvari koje većini ljudi dolaze automatski poput disanja.

Lisa Genova i sama je renomirano ime u svojoj struci, ona je biopsihologinja i neuroznanstvenica kojoj ljudski mozak i način na koji on funkcionira, pa i onda kada otežano ili uopće ne funkcionira, nije nimalo strana tema, dapače. Upravo zbog toga i zbog iscprnih istraživanja koja provodi pri pisanju svojih romana, Lisa nam daje savršeno realističan uvid u ono s čim se moraju nositi ljudi oboljeli od nekih od najstrašnjih bolesti koje ih uopće mogu zadesiti. Alzheimer je upravo takva bolest.

Ne mogu zamisliti ništa strašnije od toga da nepovratno počnem zaboravljati ne samo vlastiti život i ljude u njemu, nego i to kako taj život uopće funkcionira. Da više ne mogu imenovati predmete oko sebe, da više ne znam ni kako ih upotrebljavati, da zaboravim sve što sam bila i što jesam, da mi ljudi koje volim postanu potpuni stranci... Budućnost uz Alzheimerovu bolest budućnost je koja zastrašuje, koja je potpuno jeziva.

Ovo je bolest za koju još uvijek nema lijeka, bolest od koje boluje mnogo, mnogo ljudi. Knjige poput ove prikazuju nam kako to točno izgleda, kako izgleda život nekoga s ovom bolesti i što je toj osobi sve potrebno kako bi nastavila živjeti najboljim mogućim životom kojim to uopće može. Alice je, srećom, imala svu moguću potporu ljudi oko sebe, ali ne možeš se ne zapitati kako je tek onima koji tu potporu nemaju. Zastrašujuća pomisao.

Aliceina borba s Alzheimerovom bolesti, prikaz njegovog napretka i načina na koji Alice gubi samu sebe, komadić po komadić, doista je sjajno opisan. Vrlo je emotivan, a opet vrlo racionalan, onakav kakva je, naposlijetku, i sama Alice. Biti zarobljen u vlastitom umu djeluje strašno, ali cilj Aliceine priče nije samo da nas zastraši, već da nam pokaže kako u njoj, uz sve poteškoće koje njena bolest sa sobom nosi, još uvijek čuči dijelić nje same, osobe kakve je bila i kakva još uvijek, negdje duboko, jest.

Ona je još uvijek Alice. Čak i kad ju njen um natjera da to zaboravi.

__________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2X5WGp2

MRAK NA OBZORU, Sabaa Tahir

Izdavač: Lumen, 2018.

3. knjiga serijala 'Žar u pepelu' 

[eng. A reaper at the gates]

Od trenutka u kojem smo ih upoznali u prvoj knjizi, likovi ovog serijala prošli su sve i svašta, prevalili velik put (i doslovno i u smislu osobnog razvoja), te su od početnog žara zaplamsali snažnim, neukrotivim plamenom.

Od svih fantastičnih serijala koje sam ikada čitala, ovaj spada među najbolje od njih, a njegovi pak likovi među one koji su, kroz nastavke serijala, najviše napredovali i čija se karakterizacija najdalje i na najbolji mogući način razvila.

Nakon događaja iz prve dvije knjige, Laiu, Eliasa i Helenu pronalazimo ondje gdje smo ih i ostavili. Laia nastavlja oslobađati svoje sunarodnjake iz okrutnih zarobljeničkih logora Carstva, a nastavlja i tražiti način da porazi Mračitelja, koji je svakim danom sve moćniji. Elias se pokušava snaći u novoj ulozi dušolovca, još uvijek se opirući porivu da svu svoju ljudskost ostavi iza sebe i u potpunosti se posveti novom cilju - da u potpunosti postane Banu-al-Mauth. Helena - Krvosljednica - se nastavlja boriti na dva fronta - gušiti nove napade na Carstvo i boriti se protiv zlih planova Keris Veturie, koja postojeće Carstvo namjerava uništiti iznutra i uzeti ga za sebe. Ciljevi ovo troje likova možda i jesu različiti, ali svo troje na putu stoji isti neprijatelj - Mračitelj - s kojim će se svo troje - na ovaj ili onaj način - naposlijetku susresti.

Svaki je roman u ovom serijalu bio uzbudljiv, napet i fantastično ispričan, a priča koju ovi romani pričaju neprekidno je rasla, granala se i nezaustavljivo bujala. U ovom je romanu ta priča dosegnula svoj crescendo, koji je postupno rastao kako je poglavlje za poglavljem promicalo, čineći svako iduće poglavlje sve neizdrživijim za čitanje, a čitatelja sve nestrpljivijeg da sazna što će se iduće dogoditi. Sabaa Tahir svojim pripovijedanjem nije nimalo razočarala i niti u jednom trenutku nije olabavila njegovu nit - nadi koju imate u pozitivno razriješenje problema s kojima se suočavaju njeni likovi ona je dopuštala da stalno tinja i tinja, da bi ju već u idućem trenutku razbila u komadiće. I onda opet sve ispočetka. Čitajući ovu knjigu možda ćete izgubiti sve živce i izgristi sve nokte, ali ona će vas opet i opet ostaviti bez daha, mahnite, da nastavite žudjeti za još.

Srž ovog serijala čine upravo njegovi likovi, a u ovoj će se knjizi u životima tih likova dogoditi najveće promjene dosad. Svaki od njih suočit će se s nemogućim izborom, i svaki će od njih biti prisiljen taj izbor napraviti. Također, svaki će se od njih morati suočiti i s posljedicama tog izbora, te neizbježnim gubitkom i žrtvom koje on nosi. No, ne brinite, Laia, Elias i Helena i više su no sposobni donositi (i preživjeti) nemoguće teške odluke, te se nositi s njihovim posljedicama.

Treći nastavak ovog uzbudljivog fantastičnog serijala jako mi se svidio, i s nestrpljenjem ću čekati njegov posljednji dio. Jedina stvar koju bih možda promijenila, kao i u knjigama prije, je ljubavna priča Eliasa i Laie, koju bih radije pretvorila u snažno prijateljstvo, a romantične osjećaje koje njih dvoje gaje jedno prema drugom usmjerila bih u nekim drugim pravcima i drugim osobama. Ah, well...

Razmišljajući malo o ovom serijalu, upalo mi je oko kako naslov svake knjige neodoljivo aludira na jednog od likova: Laia je bila 'Žar u pepelu', a Helena 'Baklja u noći'. A tko je 'Mrak na obzoru'? Isprva sam mislila da se ovaj naslov - ako bih gledala kako on glasi u originalu - 'A reaper at the gates' - odnosi na Eliasa, no, sada kada sam pročitala knjigu i promatrajući naš izbor prijevoda naslova, nekako mi on više vuče na Mračitelja. Ne znam. I jedno i drugo ima smisla, a vi provjerite s kojom ćete se (i hoćete li uopće) mojom idejom nakon čitanja složiti.

Možda griješim glede naslova i aluzija na likove, ali sigurna da sam da ne griješim ako vam kažem da je ovaj serijal apsolutno fantastičan i da je njegov treći dio jednako fantastičan kao prva dva. Uživajte u čitanju! Znam da hoćete ;)

__________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2VqEO7H