DUBOKA VODA, Patricia Highsmith

Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

[eng. Deep water]

Prijevod: Saša Drach

"Jesam li ja psihopat?", zapitala se Patricia Highsmith u jednom od svojih dnevničkih zapisa iz 1943. godine. Uslijedio je njen odgovor: "Da, ali zašto ne?" Koliko je odlika jednog psihopata ova vrhunska autorica doista imala, ne znam, ali činjenica je da je likove psihopata i sociopata u svojim romanima opisala vrhunski.

Patricia Highsmith majstorica je u portretiranju sociopata s ubilačkim sklonostima. Od Charlesa Anthonya Bruna do Toma Ripleya, likovi njenih romana svi su odreda visoko inteligentni, spretni i lukavi, upareni s karakterno slabim partnerima, koji se s njima ni u čemu ne mogu mjeriti. I da, skloni su uspješnom uklanjanju ljudi koji im stanu na put.

Takav je i glavni lik ovoga romana, Vic Van Allen. Obrazovam, inteligentan i načitan, te mirne prirode, Vic je u braku s tvrdoglavom i površnom Melindom, koja živi za druženja i zabavu. Svoje ljubavne avanture Melinda se više niti ne trudi sakriti, a Vic je manje-više za njih nezainteresiran - osim kada Melinda za ljubavnike odabere baš posve mu nesnosne osobe.

Pokušavši nekako odvratiti Melindin najnoviji odabir od nauma da se s spetlja s njegovom ženom, Vic u usputnom razgovoru spomene kako je sklon ubiti čovjeka koji mu se ne sviđa, aludirajući na gospodina koji se bio motao u njihovom društvu, a koji je nedavno nestao.

"Ali ja ne gubim vrijeme na udaranje ljudi po nosu. Ako nekoga ne podnosim, ja ga ubijem."

Nedugo potom, Melindin najnoviji udvarač završi mrtav, a ova Vicova šala više nikome nije smiješna. Uskoro krenu glasine i ogovaranja, a dok svi pokušavaju shvatiti što je istina, a što puka izmišljotina, čini se da je Melinda baš naumila okriviti Vica za ovu smrt. I ne misli odustati. A kada se pojavi novi ljubavnik... Hoće li i taj nestati ili su sve glasine koje kruže okolo o Vicu ipak samo glasine? Hm...

Kada se susretneš s likovima Patricie Highsmith, nije ti baš tako lako gledati stvari kao na crno-bijele. S njenim je likovima gotovo sve siva zona. Vjerojatno je to tako zbog načina na koji ih autorica portretira i likova s kojima ih spoji, u ovom slučaju Melinde, koja je apsolutno nesnosna, baš kao i svi njeni ljubavnici. Teško je tada ne navijati za očitog psihopata u priči, iako ti je jasno da je njegove postupke nemoguće opravdati. Koliko god bio u moralno sivom području i koliko god to što radio bilo loše, i dalje sam u timu Vic.

Vic je, kao izrazito strpljiva i tolerantna osoba, čak pomalo nesklon postati ono što će, neizbježno, ipak postati. Highsmith je sjajno opisala sve te male stvari koje su ga dovele do točke u kojoj više nije mogao izdržati, zarobljen u masi glupih i dosadnih ljudi koji ga nerviraju i od kojih bi najradije što dalje pobjegao, uključujući svoju iritantnu suprugu.

S druge strane, Vic je strastven u svojim hobijima, koji su raznoliki i oko kojih se doista angažira, bilo da se radi o razmnožavanju puževa, uzgoju biljaka ili životnom ciklusu stjenica. Također, Vic je vrlo angažiran i oko njihove kćeri, Trixie, kojoj često pomaže u zadaćama i koju naprosto obožava. S prijateljima s kojima dijeli interese Vic obožava razgovarati, a često i pomaže susjedima oko raznovrsnih sitnica. Nitko ga nikada ne bi ocijenio kao tipa koji bi mogao nekoga hladnokrvno ubiti.

Vicov psihološki portet detaljno je i sjajno razrađen, Patricia Highsmith to najbolje radi - daje nam uvid u psihu genijalnih pojedinaca koji se savršeno uklapaju u društvo, a opet iz njega toliko iskaču da je nevjerojatno kako to nitko ni najmanje ne primjećuje (što je, uostalom, i odlika psihopata i sociopata).

Duboka voda još je jedan sjajan roman jedne izvanredne autorice, s još jednim pamtljivim likom psihopata, o kakvima smo kod nje navikli čitati. Ako je Patricia i sama bila u ovom spektru ljudske psihe, pridružit ću se njenom vlastitom razmišljanju s početka ovog teksta: zašto ne? 

_______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/duboka-voda/

TI I JA NA ODMORU, Emily Henry

Izdavač: Egmont, 2023.

[eng. People we meet on vacation]

Prijevod: Tanja Jelinić 

U skladu s hrvatskim naslovom - Ti i ja na odmoru, ovaj roman i ja otišli smo skupa na odmor. I odlično smo se proveli!

Pročitala sam ga brzinom munje, uglavnom zato jer je bio jako zabavan, a njegovi likovi jako simpatični (čak i kad bi me ljutili svojim ponašanjem).

Glavne uloge u ovom romanu imaju Poppy i Alex. Otkad su se upoznali na faksu, Poppy i Alex najbolji su prijatelji, iako su karakterno jako različiti. Poppy je vrlo otvorena i voli se zabavljati, dok je Alex povučeniji i najbolje se osjeća u nekom kutu s knjigom u ruci (poznat osjećaj, Alex, samo tako nastavi :)). No iz nekog razloga ovo dvoje izvlače ono najbolje (ili možda najšašavije) jedno iz drugog i super se slažu.

Unatoč tome što im životi idu različitim putevima, zbog čega ne provode baš puno vremena skupa, Poppy i Alex trude se barem održati svoju godišnju tradiciju ljetnih putovanja, na koja uvijek idu zajedno. Barem su to činili do prije dvije godine, kada su otišli na ljetovanje u Hrvatsku (od svih mjesta!) i sve upropastili te im je odnos zahladio. No, ove godine, Poppy odluči dati njihovom prijateljstvu novu šansu, priliku da sve poprave i da sve bude kao nekad. Pitanje je samo hoće li im to i uspjeti...

Uz ovu knjigu, čija osnovna tema su ljetna putovanja njenih glavnih likova, nećete otići na samo jedan, već na mnogo - i to raznolikih i u raznolikoj mjeri zabavnih - odmora. Poppy i Alex imaju zaraznu energiju kojom njihovo prijateljstvo baš pršti, a njihovi dijalozi znaju biti posve urnebesni. Ima i ozbiljnih situacija, dakako, ali većinu vremena čitanja ovog romana provela sam u nekom stadiju smijeha. :D

Ovaj je roman baš pravi odmor od svakodnevice, zabavlja i opušta, a likovi Emily Henry ugodno su društvo. Družeći se s njima, poželite i vi u životu imati svoju Poppy ili svog Alexa, nekog tko vas shvaća bolje od vas samih. A čak i kad uporno rade krive korake, ne možete prestati navijati za njih.

(Voljela bih, doduše, jednom pročitati roman o prijateljstvu u kojem to prijateljstvo i ostane baš prijateljstvo, ali okej. Nemam zamjerku na način na koji se priča ovdje odvila jer baš paše baš tako kako jest.)

Ako vam fali malo odmora, ovaj je roman prava stvar. A uz njega ćete skužiti i da vam za odmor, ako uz sebe imate prave ljude, ne treba baš ništa drugo.

"Nisam znala da običan život može biti ovakav, kao odmor s kojeg se ne moraš vratiti kući."

____________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/ti-i-ja-na-odmoru/

SIGURNO MJESTO, Anna Downes

Izdavač: Znanje, 2022.

[eng. The safe place]

Prijevod: Drago Štajduhar 

Jedan običan dan u životu Emily Proudman odvije se poput niza nesretnih događaja: Emily dobije otkaz na poslu, agencija uz čiju pomoć pokušava postati glumicom joj otkaže angažman, i povrh svega toga, zbog neplaćene najamnine, stanodavac joj je ostavio poruku da iseli iz stana. Stvari ne mogu biti gore.

Iznenada, Emilyna sreća posve se preokrene kada joj njen bivši šef Scott Denny ponudi novi posao, i to, naizgled, posao iz snova: onaj domaćice na njegovom luksuznom imanju u Francuskoj, s osiguranim smještajem i svime što bi joj moglo zatrebati. Sve što se od Emily traži je da pomogne Scottovoj ženi u brizi za imanje i brizi o njihovoj malenoj kćeri Aureliji. Može li bolje?

Isprva, Emilyn boravak na imanju Querencia doista se čini kao ostvarenje svih snova. Imanje je predivno, a Emily i Scottova žena Nina dobro se slažu. Emily čak pridobije i njihovu kćer, koja je pomalo čudnovata, ali ipak ljupka djevojčica. Čudnovato je malo i to što je imanje dosta zabačeno, osim jednog radnika koji pomaže u poslovima oko kuće ne dolaze nikakvi posjetitelji, a nema niti telefona niti Interneta. Svejedno, idila. Ne treba brinuti o malim čudnovatim stvarima.

Ipak, te male čudnovate stvari Emily s vremenom sve više kopkaju. Na primjer, Emily nije dopušteno ulaziti u glavnu kuću, a Nina se ponekad jako čudno ponaša. Zašto? Kakve to tajne skriva? I zašto se toliko zaštitnički odnosi prema Aureliji? Malo po malo, Emily počne čeprkati po Scottovim i Nininim tajnama, a ono što ondje iskopa dovest će ju u nezgodnu - i opasnu - situaciju.

Querencia je naziv čije značenje je mjesto na kojem se osjećaš sigurno. No je li Scottov i Ninin dom doista sigurno mjesto, ili nešto posve drugo?

Napet roman Anne Downes djelomice je autobiografska priča, budući da je inspiriran autoričinim vlastitim iskustvom rada domaćice na jednom francuskom imanju. Pretpostavljam, ipak, da u stvarnosti taj rad nije bio ovako uznemirujuć i pomalo jeziv kao što je to bio Emilyn u ovoj knjizi.

Isprva ste i sami uljuljkani u taj neki osjećaj novog početka na prelijepom mjestu, ali cijelo vrijeme nešto očekujete - jer ne može sve biti baš tako idilično kako se čini. Malo po malo, osjećaj napetosti i neke neodređene klaustrofobije koju život na zatvorenom i zabačenom imanju sa sobom nosi sve više raste, a tajne ondje zakopane počnu se pomalo nazirati. Sigurno mjesto sve manje nalikuje lijepom utočištu, a sve više opasnom zatvoru, u kojem te svaki pogrešan korak može odvesti u sve veću opasnost. Problem je što tu opasnost ne možeš baš jasno vidjeti kako nailazi, iako cijelo vrijeme osjećaš da je tu negdje i da vreba.

Odabrala sam ovu knjigu za čitanje na plaži i baš mi je dobro poslužila. Ima na početku tu neku laganu vibru onog osjećaja kada si na odmoru, ali postepeno postaje sve mračnija i napetija, stvari se kompliciraju i dolazi do iznenađenja. Ako žalite jer ove godine niste bili na nekom idiličnom odmoru, nemojte - idilični odmori često se pretvore u nešto posve drugo, baš kao u ovoj priči. ;) 

__________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/sigurno-mjesto/298695

NEOBIČNO PAMETNA STVORENJA, Shelby Van Pelt

Izdavač: Sonatina, 2023.

[eng. Remarkably bright creatures]

Prijevod: Mirna Čubranić

 

 

"Tova se nikad nije voljela rukovati, barem ne s ljudima. Hobotnice su druga priča."

Neobično pametna priča Shelby Van Pelt upoznaje nas s grupom neobično zanimljivih ljudi, koje na posve neuobičajen način spaja jedna fantastična hobotnica.

U malom gradiću blizu Seattlea, Tova radi kao čistačica u lokalnom akvariju. Nakon što je izgubila i muža i sina, akvarij je mjesto na kojem se Tova osjeća najsmirenije, pazeći da se sve ondje obavlja onako kako treba. Akvarij je ujedno i (nametnuti) dom Marcellusa, divovske pacifičke hobotnice sa neobičnom sklonosti povremenim nestašlucima.

Marcellus je izrazito perceptivan i inteligentan, a njegova moć zapažanja vidi veze između ljudi koje oni sami uopće ne primjećuju. Kada mu Tova jednom prilikom priskoči u pomoć, između Marcellusa i Tove razvit će se neobično, ali snažno prijateljstvo, koje će im oboma promijeniti živote - i ne samo njima.

Priča o Marcellusu i Tovi i skupini ljudi koji uđu u njihove živote predivna je, životna priča, jedna od onih koje vam uljepšaju dan i koje zauvijek zapamtite. To je priča koja daje nadu i koja vas usreći baš onda kada vam je potrebno, a da niste ni znali da to uopće trebate.

Ima u ovoj priči i tuge i boli i mnoštva drugih stvari koje se ne mogu izbjeći, jer život ne štedi nikoga, ali apsolutno ništa na što u njoj naiđete ne pokoleba vas u uvjerenju da će ova priča, nekako, završiti pozitivno.

Marcellus je ono što ovoj priči daje dodatnu notu ljepote, ta fantastična hobotnica je naprosto genijalan lik, kojeg ćete zavoljeti svim srcem. Znam da ja jesam.

Kada biste me pitali, rekla bih vam da nisam osoba koja pretjerano voli ljude. Mislim da smo, kao vrsta, nevjerojatno zli i sebični i grozni (dakako, postoje iznimke). Životinje smatram daleko boljim bićima. Ono što je fantastično u ovoj priči je to da je jedna hobotnica baš onaj lik koji zapravo vraća vjeru u - ljude, podsjeća nas da možemo biti sjajni, empatični, požrtvovni i prijateljski nastrojeni, onda kada se to potrudimo biti.

Hobotnice se, inače, smatraju nainteligentnijim beskralješnjacima. Inspiracija za ovu priču potekla je od snimke jedne hobotnice, koja je autoricu toliko fascinirala da je za tečaj kreativnog pisanja napisala priču o mrzovoljnoj hobotnici kojoj su ljudi dosadni i ljute je, koja je kasnije iznjedrila ideju Marcellusa. S obzirom na to da aktivno uništavamo sve što je još ostalo čitavo od ovog planeta i njegovih mora i oceana, lako je shvatiti ljutnju na ljudsku vrstu. No, ova nam priča pruža nadu u to da nije sve tako crno i da na svijetu ima i dobrih ljudi. Možda i više no što mislimo. Marcellusovim riječima:

"Ljudi. Većinom ste tupi i nesposobni. Ali katkad možete biti neobično pametna stvorenja."

 

_____________________________________

 

Kako do knjige:  https://sonatina.hr/proizvod/knjige/knjizevnost/romani-knjizevnost/obiteljska-saga/neobicno-pametna-stvorenja/

BILO JE SUĐENO, Emily Giffin

Izdavač: Stilus, 2023.

[eng. Meant to be]

Prijevod: Sandra Sabovljev 

Mnogim je muškarcima znala biti dodijeljena titula 'najpoželjnijeg neženje', no nitko tu titulu nije utjelovio više od Johna Kennedya mlađeg, sina legendarnog Kennedya starijeg. Iako je cijela obitelj Kennedy neprestano bila pod povećalom javnosti, apsolutni američki miljenik - posebno žena - bio je upravo John jr., a kada je srce poklonio samozatajnoj manekenki Carolyn Bessete, pomama javnosti za životom njega i njegove odabranice naprosto je eksplodirala. Baš zbog te neprestane medijske pozornosti Johnova i Carolynina veza bila je puna teškoća, i bilo im se teško sa svime nositi. U pokušaju sa spase svoju vezu, John i Carolyn otputili su se na putovanje njegovim privatnim avionom, koje je završilo tragedijom koja je cijelu Ameriku zavila u crno.

Emily Giffin u ovom se romanu pita kako bi završila ova slavna ljubavna priča da su stvari u njoj krenule nekim drugim putem, i da tog tragičnog završetka nikada nije bilo.

Odgovor na to pitanje Giffin je utjelovila u Josephu i Cate, likovima ovog romana, čija je priča inspirirana romansom Johna Kennedya ml. i Carolyn Bessete.

Američki miljenik i samozatajna manekenka, čija veza postane glavnim predmetom medijske pažnje i javnosti koja svaki korak te veze budno prati, susreću se s brojnim problemima koje ovakva nezamisliva pozornost sa sobom donosi, trudeći se sačuvati svoju ljubav kako god mogu. Unatoč svoj ljubavi koju osjećaju jedno za drugo, s pritiskom javnosti jako se teško nositi, pogotovo za Cate, koja je sve bliže slomu. Ne želi odustati od Josepha, ali ne zna kako živjeti pod tim nametnutim joj povećalom, koje prati svaki njen korak. Kako sačuvati ljubav u takvom okruženju i može li ona pobijediti sve teškoće koje biti s nekim toliko popularnim sa sobom nosi?

Neželjena pozornost kakvu dobivaju današnji celebrityi mislim da se ni po čemu ne može mjeriti sa onom kakvu su svojedobno imali Kennedyevi. Javnost je bila posve zaluđena i neprežaljenim američkim predsjednikom i njegovim šarmantnim sinom, u mjeri u kojoj se o nikome poslije njega nije toliko pričalo i pisalo. Giffin je u ovom romanu pokušala oslikati kakav je to vjerojatno bio osjećaj za mlade ljubavnike, posebno djevojku na stalnoj meti javnosti koja prati svaki njen korak dok se zaljubljuje u najobožavanijeg muškarca na svijetu.

Kako je bilo čitati o ovoj 'blockbuster' romansi? Pa, zanimljivo. I zabavno. Emily Giffin uspjela je odvesti me u žižu jedne priče-o-kojoj-svi-pričaju, prikazati mi svu turbulentnost jedne tako medijski visoko popraćene veze, u kojoj gotovo i da nema privatnosti. I da, imena su izmijenjena, i priča nije baš posve ista, ali od prvog susreta s Josephom i Cate u njima odmah prepoznajete koga su to zapravo utjelovili.

Ljudi će uvijek voljeti pratiti slavne osobe, čitajući o njima osjećati se bar djelićem njihova života i njihovih priča. Kraljevske obitelji (a Kennedyeve bih definitivno nazvala nečim takvim, iako, da, naravno, nisu plemstvo u doslovnom smislu) još su stepenica više u odnosu na 'obične' zvijezde i zvjezdice. Revno ih pratimo i upijamo sve što možemo o njima doznati, rijetko se pitajući kako je zapravo njima nositi se sa svom tom (neželjenom) pažnjom. Emily Giffin opisala nam je upravo to, na primjeru para američkih miljenika. I dala tom paru priliku da nam pokažu može li njihova ljubav pobijediti sve ostalo.

Da nisu tragično završili, bi li Johnu i Carolyn bilo suđeno da sretno žive do kraja života? Ne znam. Ali Joseph i Cate mogu vam dati jednu verziju onoga što-bi-bilo-kad-bi-bilo. Pročitajte pa vidite sviđa li vam se njihova verzija. Meni se svidjela. :) 

_______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/bilo-je-sudeno/

DO POSLJEDNJEG DAHA, Jennifer Niven

Izdavač: Profil, 2022.

[eng. Breathless]

Prijevod: Dražen Čulić

Romani Jennifer Niven nešto su posebno. Tko je čitao, zna o čemu govorim. Njezini likovi, njihove priče i način na koji su ispričane u stanju su rastaviti vas na komade i onda vas ponovno sastaviti - ne nužno u posve isti oblik kakav ste imali prije čitanja.

Takav je slučaj i s Claudine i njenom pričom.

Zadnje je ljeto prije faksa i Claudine ima brojne planove, a ostatak života joj se smiješi čekajući je da u njega zakorači. A onda joj se, samo tako, obitelj raspadne. Umjesto putovanja s najboljom prijateljicom, Claudine će ljeto provesti s majkom, na udaljenom otoku prepunom obiteljske prošlosti, koji je toliko zabačen da niti wi-fi signal do njega ne dopire. Sve što je znala i planirala raspada joj se pred očima i Claudine se osjeća kao da joj je netko izmaknuo tlo pod nogama.

"Kako je lako proživjeti cijeli dan, svaki dan, ne misleći o podu ili tlu zato što pretpostavljaš da će uvijek biti tu. A onda odjednom više nije."

Da bi stvar bila gora, roditelji ju zamole da o tome što se dogodilo nikome ne govori. A ta prisilna šutnja nekako je gora od svega.

"Događa se to kad vam oduzmu glas. Nemoj reći ni riječi. Ne govori o tome. Ne pokazuj osjećaje. Budi mirna. Zadrži sve u sebi. Tišina. Samo se smiješiš i smiješiš dok ti se ne osuše usta."

Zarobljena na otoku, s osjećajem kao da više nikamo ne pripada, udaljena od svega što joj je poznato i svih do kojih joj je stalo, Claudine očajnički pokušava pronaći neki smisao i nešto za što bi se držala u kaosu u koji joj se pretvorio život. Uz to, ima osjećaj kao da je cijeli svijet samo nastavio dalje, zabavljajući se i isključujući ju, kao da nikome nikada nije ni bila bitna.

"Nije li zabavno to kako ne vide da sam se srušila mrtva prije tjedan dana?"

No, čak i na udaljenom otoku, Claudine će pronaći ono što traži, iako to nije ono što je zamišljala niti se odvije onako kako je to zamišljala, niti je bila svjesna da je uopće u potrazi. Kada se konačno prepusti i dopusti sama sebi ponovno disati i sagledati situaciju kao da nije baš posve crna, Claudine će vidjeti da joj je mrski otok u stanju pružiti i mnoge dobre stvari - prilike za novi početak, nova prijateljstva, pa i mogućnost da se zaljubi. I još toliko toga.

"I znam da je ovo dio odrastanja. Dio o kojem vam ne govore. U kojem se možete iznenada zateći u nekoj drugoj sobi koja nije nimalo nalik na onu na koju ste navikli, a povratka nema - ma koliko ga željeli - jer od sada nadalje postoji samo ovo, i sve što se može jest snaći se i pokušati naći neki smisao i uvjeriti sebe da ti je ovo sada život."

Ovaj je roman još jedna prekrasna priča o ljubavi, prijateljstvu i odrastanju, kakve Jennifer Niven neprestano piše i s kakvima nam svima slama srca, a onda ih ponovno popravlja. Dirljiva, bolno realistična, ovo je priča s kojom se tako lako povezati, bilo da je osoba koja ju čita u istim godinama i sličnim problemima kao Claudine, bilo da ih je već sve prošla i sada se sve to nalazi tek u sjećanju.

Prve ljubavi, prva slomljena srca, uzbudljiva ljeta, prijatelji za cijeli život, povezivanje s obitelji, problematična ponašanja, tinejdžerske nesmotrenosti i one uspomene koje traju zauvijek, čak i kad sve ostale izblijede. To je to o čemu se radi u ovom romanu. To, i još toliko toga.

Uživala sam u čitanju ove knjige baš do posljednjeg daha, čak i kada me Claudine živcirala do točke pucanja. Sve osjećaje s kojima se Claudine bori (bar) jednom sam i sama osjetila, zbog čega se bilo lako poistovjetiti s njom čak i kada je bila posve nemoguća. A nemoguće je i ne utopiti se u ovoj priči i ne pustiti ju da vas posve prekrije.

Može li Jennifer Niven napisati nešto što te ne pogodi i ostavi bez teksta, u onom najboljem mogućem smislu? Nadam se da ne. I nadam se da će biti još puno ovakvih romana. 

______________________________________

Kako do knjige: https://www.profil.hr/proizvod/do-posljednjeg-daha/

GODINU STARIJA, GODINU BOLJA, Caroline de Maigret & Sophie Mas

Izdavač: Znanje, 2021.

[eng. Older, but better, but older]

Prijevod: Marija Perica

Šarmantna zbirka tekstova o ženskoj svakodnevici u srednjim godinama nije self help literatura koja će nas naučiti kako da se bezbrižno nosimo sa starenjem, što je bio moj dojam kad sam ju tek uzela u ruke, već zabavna zbirka šašavih (i tako realnih!) situacija u kojima se svaka žena na putu iz tridesetih u četrdesete povremeno nađe.

Bez dlake na jeziku, iskreno i sa stilom autentičnih Parižanki, autorice ove knjige uzet će nas za ruku i odvesti u tako poznate situacije, misleći isto što i mi same o, primjerice, onom mlađem tipu koji je prošao pored nas i nije nas pritom ni zamijetio, ili uzbuđenju oko odluke da ne izađemo van i samo ostanemo doma - ono, kao dosadne odrasle osobe.

Ova je knjiga poput druženja s prijateljicama: dijelit će vaše mišljenje o brojnim životnim situacijama, smijati se s vama i zabavljati, autoironično komentirati vlastiti izgled, biti blesava, šašava i nevjerojatno šarmantna, sve odjednom.

Za sve one koje su zabrinute zbog jednostavne biološke činjenice da stare (baš kao i svi), možda u ovim tekstovima pronađete malo olakšanja i vidite da nije sve tako crno. Starenje je i zabavno i uzbudljivo i cool. I ono najbitnije - posve normalno.

Šarm, ljepota i zanimljivost kod žena ne hlapi s godinama. Godine nas vode u mnoštvo novih situacija, na neke od kojih se možda malo teže naviknuti. Uz ovu knjigu vidjet ćemo smiješnu stranu takvih situacija, dobro ih promotriti, nasmijati se - i nastaviti dalje, osjećajući se ugodno u svojim godinama.

Ova je knjiga super poklon za prijateljice, a i sama je potencijal za prijateljicu. Ugodno druženje! 

__________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/godinu-starija-godinu-bolja/409464

TKO JE MAKNUO MOJ SIR?, dr. Spencer Johnson

Izdavač: Stilus knjiga, 2022.

[eng. Who moved my cheese?]

Prijevod: Nenad Patrun

Kako se (uspješno) nositi sa životnim promjenama pitanje je koje muči mnoge ljude, myself included. Unatoč bombastičnim opisima da se radi o knjizi koja će mi totalno promijeniti život, ova mi knjižica nije pružila nikakav nov odgovor na gore navedeno pitanje, ali je problem životnih promjena stavila u simpatično ispričanu perspektivu.

Dva čovjeka i dva miša nalaze se u labirintu. Svo četvero u neprestanoj su potrazi za Sirom. Istražuju labirint i tragaju za Sirom, sve dok u jednom trenutku konačno ne dođu do njega. Sve je savršeno - neko vrijeme - sve dok Sira, s vremenom, ne ponestane. Navikli na Sir, a sada suočeni s nedostatkom istog, dva čovjeka i dva miša različito reagiraju na novonastalu situaciju. Jedni su očajni, drugi se trude prilagoditi, a pouka priče je upravo u prilagodbi - kako se naučiti prilagoditi novonastalim situacijama i promjenama u životu.

Sir ovdje predstavlja neku životnu želju ili životni cilj kojem svaka osoba teži, a koji se razlikuje od osobe do osobe. Na primjeru miševa i ljudi u ovoj priči vidimo kako je ponekad dolazak do tog cilja dug i nepredvidiv, a ono na što nam priča pokušava skrenuti pažnju je i to da, kada jednom dostignemo cilj koji smo željeli dostići, on prestaje biti cilj i naš se život mijenja, potencijalno stremeći prema nekom novom cilju. Novom Siru.

Reakcije miševa i ljudi na iznenadni nestanak Sira različite su, a predstavljaju uobičajene reakcije ljudi na iznenadne životne promjene. Mnogi se toliko naviknu na prisustvo svog Sira i uljuljkaju u osjećaj sigurnosti i rutine koju im njihov Sir pruža da, bez njega, ostanu potpuno dezorijentirani i ne znaju ni kamo ni kako dalje. Kada se to dogodi, ova nam knjižica poručuje da, jednostavno: pronađemo novi Sir.

Naučiti nositi se s promjenama nije nešto što je lako savladati, posebno ako promjenama nisi uopće sklon, i ako te straše. Ova knjiga neće u savladavanju ove prepreke biti značajna pomoć, ali dobra je kao prvi korak u osvještavanju toga što se uopće dogodilo i shvaćanju da gubitak Sira nije kraj svijeta, već nešto čemu se treba prilagoditi.

Simpatično ispričana priča o Siru kratka je, podijeljena je na nekoliko dijelova i naglašava određene pouke kad do njih dođemo. Odgovor na početno pitanje koji ćemo ovdje pronaći isti je onaj koji nam je već odavno poznat, samo je ovdje prikazan na jednostavan, jasan i efektan način.

Puno je Sira u labirintu. Nađi svoj (novi) Sir.

_________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/tko-je-maknuo-moj-sir/