Izdavač: Vorto Palabra, 2018.
[eng. Five rivers met on a wooded plain]
Ovaj roman pjesničkog naslova priča nam pet zasebnih priča o petero
sasvim običnih ljudi, čije su se sudbine u jednom neočekivanom trenutku
nakratko spojile, a taj je spoj za svakoga od petero uključenih imao
drugačiji odjek na nastavak njihovih života.
Pet priča odraz je krajolika u koji su te priče smještene: gradić Salisbury, smješten u dolini u kojoj se susreće pet rijeka. I baš kao što je svaka rijeka različita i svaka slijedi svoju putanju, tako i pet ljudskih sudbina o kojima ovdje saznajemo jednako meandrira kroz dodijeljeni im život, tekući čas sporo, čas brzo, te se u nekom trenutku spajajući sa nekom drugom sudbinom koja teče u istom smjeru ili se s ovom sudara.
Petero ljudi o kojima je riječ - Rita, Sam, George, Alison i Liam - ne mogu jedno od drugoga biti drugačiji, a opet ih vežu neke iste osobine. Rita je ostarjela cvjećarica i dilerica droge, samohrana majka koju život nije mazio. Sam je usamljen i sramežljiv dječak koji se sprema iskusiti svoju prvu ljubav. George je osamljeni farmer kojem je zloćudna bolest oduzela ljubav njegovog života. Alison je žena čije aspiracije da postane kazališnom glumicom vječno ostaju neostvarene, a vrijeme krati pišući svom odsutnom suprugu vojniku. Liam je mladić koji je izgubio svoj životni cilj, baš kao i djevojku koju je volio, pa svoj put traži povratkom u rodni grad.
Ovih petero ljudi nije međusobno povezano ni na koji način, osim što će se u jednom određenom trenutku svih petero na naći na istom mjestu u isto vrijeme i svjedočiti prometnoj nesreći koja će im na neki način utjecati na daljnji život. Različiti i po dobi i po životnim aspiracijama i po skoro svemu drugome, ovih petero ljudi ipak dijele nešto zajedničko: svatko je od njih, na svoj način, pomalo izgubljen, izostavljen i osamljen, te svatko od njih, na svoj način, traga za određenim iskupljenjem i svrhom svoga postojanja.
Pet priča o ovih pet ljudi ispisano je na najljepši mogući način, lirski, pomalo pjesnički, pomalo alegorijski, i s nekim neodređenim ritmom koji kao da savršeno prati svaku priču. Ove priče nisu ispunjene događajima i nemaju nikakav razrađeni zaplet, one su jednostavno priče o ljudskim životima i ljudskim sudbinama, usmjerene na likove i njihova unutarnja razmišljanja i kontemplacije. Svaka priča na svoj je način posebna, ispunjena simbolima, značenjima i osjećajima koji će svakog čitatelja dotaknuti na drugačiji način.
Posebno mi se svidio taj poseban, rekla bih, lirski stil pisanja i sjajan spoj priča i krajolika u kojima se ove priče odvijaju. Svaki put kad spomene rijeku, Norris to čini kao da pokušava ispjevati neku neodređenu pjesmu, koju krajolik oko nas čitavo vrijeme pjeva, ali mi to ponekad nismo u stanju čuti.
Osjećajnost koja izlazi iz napisanih riječi prisutna je u čitavom romanu. Budući da je i sam autor odrastao u gradiću u koji je smjestio radnju svog romana, nije ni čudno što čitavu priču prati toliko osjećaja. Možda je baš to ono što joj daje tu dodatnu posebnost.
Ovo nije knjiga na kakvu ćete često naići. Ovo je pravi mali dragulj lijepe književnosti, koji vas je u stanju dirnuti već samim stilom pisanja, a tek potom i pričama koje sadrži. Kad bi pjesma bila roman (koliko god to možda blesavo zvuči), ova bi knjiga bila ta pjesma. Poslušajte što vam ima za ispjevati.
Pet priča odraz je krajolika u koji su te priče smještene: gradić Salisbury, smješten u dolini u kojoj se susreće pet rijeka. I baš kao što je svaka rijeka različita i svaka slijedi svoju putanju, tako i pet ljudskih sudbina o kojima ovdje saznajemo jednako meandrira kroz dodijeljeni im život, tekući čas sporo, čas brzo, te se u nekom trenutku spajajući sa nekom drugom sudbinom koja teče u istom smjeru ili se s ovom sudara.
Petero ljudi o kojima je riječ - Rita, Sam, George, Alison i Liam - ne mogu jedno od drugoga biti drugačiji, a opet ih vežu neke iste osobine. Rita je ostarjela cvjećarica i dilerica droge, samohrana majka koju život nije mazio. Sam je usamljen i sramežljiv dječak koji se sprema iskusiti svoju prvu ljubav. George je osamljeni farmer kojem je zloćudna bolest oduzela ljubav njegovog života. Alison je žena čije aspiracije da postane kazališnom glumicom vječno ostaju neostvarene, a vrijeme krati pišući svom odsutnom suprugu vojniku. Liam je mladić koji je izgubio svoj životni cilj, baš kao i djevojku koju je volio, pa svoj put traži povratkom u rodni grad.
Ovih petero ljudi nije međusobno povezano ni na koji način, osim što će se u jednom određenom trenutku svih petero na naći na istom mjestu u isto vrijeme i svjedočiti prometnoj nesreći koja će im na neki način utjecati na daljnji život. Različiti i po dobi i po životnim aspiracijama i po skoro svemu drugome, ovih petero ljudi ipak dijele nešto zajedničko: svatko je od njih, na svoj način, pomalo izgubljen, izostavljen i osamljen, te svatko od njih, na svoj način, traga za određenim iskupljenjem i svrhom svoga postojanja.
Pet priča o ovih pet ljudi ispisano je na najljepši mogući način, lirski, pomalo pjesnički, pomalo alegorijski, i s nekim neodređenim ritmom koji kao da savršeno prati svaku priču. Ove priče nisu ispunjene događajima i nemaju nikakav razrađeni zaplet, one su jednostavno priče o ljudskim životima i ljudskim sudbinama, usmjerene na likove i njihova unutarnja razmišljanja i kontemplacije. Svaka priča na svoj je način posebna, ispunjena simbolima, značenjima i osjećajima koji će svakog čitatelja dotaknuti na drugačiji način.
Posebno mi se svidio taj poseban, rekla bih, lirski stil pisanja i sjajan spoj priča i krajolika u kojima se ove priče odvijaju. Svaki put kad spomene rijeku, Norris to čini kao da pokušava ispjevati neku neodređenu pjesmu, koju krajolik oko nas čitavo vrijeme pjeva, ali mi to ponekad nismo u stanju čuti.
Osjećajnost koja izlazi iz napisanih riječi prisutna je u čitavom romanu. Budući da je i sam autor odrastao u gradiću u koji je smjestio radnju svog romana, nije ni čudno što čitavu priču prati toliko osjećaja. Možda je baš to ono što joj daje tu dodatnu posebnost.
Ovo nije knjiga na kakvu ćete često naići. Ovo je pravi mali dragulj lijepe književnosti, koji vas je u stanju dirnuti već samim stilom pisanja, a tek potom i pričama koje sadrži. Kad bi pjesma bila roman (koliko god to možda blesavo zvuči), ova bi knjiga bila ta pjesma. Poslušajte što vam ima za ispjevati.
