Svakodnevne stvari, odnosno - svakodnevne slobode - rijetko tko
od nas smatra povlasticama. Dok bezbrižno šećemo ulicama, vozimo auto,
idemo u školu/na posao/fakultet ili obavljamo svakodnevne poslove, ni ne
pomišljamo da neki drugi ljudi - neke druge žene - na njih nemaju pravo.
Dolaskom
talibana na vlast, ženama u Afganistanu uskraćene su sve svakodnevne
slobode koje većina ljudi uzima zdravo za gotovo. Bile su osuđene na
ostanak u kući, izlaske samo u strogo kontroliranim uvjetima i pod
paskom supruga ili nekog drugog muškarca koji je imao ulogu njihovog
trenutnog skrbnika. Djevojčicama je zabranjeno školovanje, a umjesto u
smijehu i igri, djetinjstva su protjecala u skrivanju i strahu.
U
ovakvim okolnostima odrasta djevojčica Parvana. S dvije sestre, malenim
bratom, majkom i ocem, Parvana stanuje u skromnoj kući u glavnom gradu
Afganistana, Kabulu. Njena majka i sestre zbog silnih zabrana za žene
uopće ne izlaze iz kuće, dok Parvana svakodnevno odlazi s ocem na
tržnicu, kako bi mu pomagala. No, kada im jednog dana u kuću provale
talibani i odvedu joj oca, i to samo zato jer je studirao u inozemstvu i
govori engleski, Parvana će morati preuzeti brigu o majci, bratu i
sestrama i postati hraniteljica obitelji.
Kako bi uspjela raditi
i zaraditi novac koji je njenoj obitelji prijeko potreban, Parvana se
mora pretvarati da je dječak. Isto čini i njena prijateljica Shauzia,
koja sanja o odlasku iz Afganistana na polja lavande u Francuskoj, jer
ondje mora biti bolje no što je ovdje, i jer negdje na nju mora čekati
neki život koji je bolji od ovog u kojem se mora skrivati sve dok ju
njena obitelj ne uda za nekog muškarca kojeg ne poznaje i za kojeg se ne
želi udati. Parvana i Shauzia jedna su drugoj utjeha, čak i nakon što
ih život razdvoji i putevi im odu u različitim pravcima.
I jednu i
drugu djevojčicu čeka dugo putovanje, putovanje na kojem će se susresti
s brojnim teškoćama: ratom, usamljenošću, siromaštvom, glađu,
beznađem... No, nešto cijelo vrijeme tjera ove djevojčice da nastave, da
ustraju, da ne odustanu čak i kad se nađu u posve bezizlaznoj
situaciji.
Poput autobiografije Malale Yousafzai, Parvanina i
Shauzijina je priča također priča o djevojčicama koje sve što žele u
životu jest - biti djevojčice: ići u školu, družiti se s prijateljima,
osjećati se sigurnima, imati budućnost otvorenih mogućnosti za bilo što
što žele postati. Ovo je priča o hrabrim djevojčicama koje u jako ranoj
dobi preuzimaju odgovornost brige za obitelj, koje se domišljato i
hrabro suprotstavljaju režimu koji ugnjetava i ponižava žene, otimajući
im osnovne ljudske slobode i prava.
Parvana ništa od svega što ju
je zadesilo nije niti htjela niti tražila. Nije odmah ustala i preuzela
skrb o obitelji na sebe; naravno da se bojala hoće li to uopće moći,
naravno da je očekivala da netko stariji preuzme tu odgovornost. Ali
vrlo je brzo shvatila da, iako je tek djevojčica, u njoj čuči dovoljno
hrabrosti i snažne volje da se uhvati ukoštac s problemima pred kojima
se drugi tek pokriju pokrivačem po glavi i čekaju da ih netko drugi
spasi. A nakon što je odlučila preuzeti taj posao na sebe, Parvana
postaje stup svoje obitelji, njena hraniteljica i spasiteljica.
Parvanina
(a, kasnije, i Shauzijina) priča inspirativna je i snažna; to je priča s
golemim odjekom. Parvana je možda fiktivan lik, ali predstavlja brojne
djevojčice koje su, nama nevidljive, prolazile iste stvari kao i
Parvana, svaki dan. Suočavale se s opasnostima, borile protiv nepravde,
pokušavale napredovati u svijetu koji je odlučio ženama u tome otežati
baš svaki korak. Parvana je prava moderna heroina, fiktivna, ali opet
vrlo, vrlo stvarna. Shauzia također.
Priče o Parvani, Shauziji i
djevojčicama njima nalik nasušno su nam potrebne. U svjetlu ove
pandemije, više je no ikad došlo do izražaja da su ljudi u jako velikom
postotku (nažalost) izrazito sebični i ignorantni, pogotovo kada se radi
o brizi za druge, čak i kada ta briga od njih zahtijeva tek maleno
(minorno!) odstupanje od vlastite komocije. Bojim se da nam se, kao
čovječanstvu, ne piše baš dobro. Očajnički nam trebaju nove Parvane,
Shauzije, Malale i Grete, nove Kati Kariko i Kathrin Jansen*. Snažne
žene odlučne promijeniti svijet nabolje i svojim pričama i postignućima
nadahnjivati druge da čine to isto. A nama preostaje da te priče čitamo -
i širimo ih dalje.
- - - - - - - - - - - - - -
*Kati Kariko napravila
je pravu revoluciju u tehnologiji mRNA cjepiva, njena istraživanja
temelj su Pfizerovog i Moderninog cjepiva protiv COVIDA-19. Kathrin
Jansen otkrila je cjepivo protiv pneumokoka, a njen nastavak
istraživanja koje su započeli Jian Zhou i Ian Frazer doveo je do otkrića
cjepiva protiv HPV-a.
______________________________
Kako do knjiga:
