Nakon što me njen prvi roman - 'Sve što nam je ostalo' -
iznenadio, zanimalo me kako će mi sjesti nastavak ove priče Kerry
Lonsdale. U prvom se priča vrtjela oko Aimee, žene koja je izgubila
zaručnika zbog kognitivne fuge koja ga je zadesila nakon traumatičnog
događaja kroz koji je prošao, a zbog koje je on postao druga osoba
(doslovno!), dok se drugi dio fokusira na zaručnika - Jamesa - i njegov
povratak iz kognitivne fuge u svoju vlastitu osobnost.
Malo televisa presenta, jel? Jest, ali nije loše.
Nakon
što je preživio svojevrstan mafijaški obračun i pokušaj ubojstva
(maglovite događaje iz prve knjige, koji su sve započeli, a koji će se
rasvijetliti u ovoj), James je šest i pol godina proveo u stanju
kognitivne fuge, živeći kao netko posve drugi - Carlos. Nakon što ga je
bivša zaručnica, Aimee, pronašla i objasnila mu što se dogodilo, Carlos
je počeo shvaćati da se njegovo stanje u svakom trenutku može
preokrenuti, zbog čega se pobrinuo da se pripremi za to, kada se dogodi -
i sebe, i svoje sinove, koje je u tih 6 i pol godina dobio.
Neizbježan
događaj Jamesa ipak zatekne posve nespremnog, ali Carlosove bilješke
puno mu pomognu u tome da shvati tko je i što mu se dogodilo. Ipak, u 6 i
pol godina Jamesov se život potpuno promijenio, a on se u njemu uopće
ne snalazi. Odjednom otac, odjednom bez Aimee, zbunjen osjećajem gubitka
svojeg prošlog života, ali i odgovornosti prema ovom novom, kao i
ljudima u njemu, pogotovo sinovima, James se trudi pohvatati konce i
shvatiti tko je on sada - James, Carlos, ili neki skup njih dvojice? Da
stvar bude teža, opasnost po njegov život, zbog koje je i završio u
fugi, još uvijek postoji, a u njegovom životu, osim sinova, je i žena
(Natalya), koju je poznavao samo kao Carlos, ali do koje mu je i kao
Jamesu neobjašnjivo stalo.
Puno sam se lakše povezala s Aimee u
prvom romanu nego s Jamesom u ovom, ali i Jamesova mi je priča, baš kao
Aimeeina, bila puno zanimljivija no što sam očekivala da će biti.
Jamesova priča fokusira se na pronalaženje samog sebe u svijetu koji je
odjednom posve nepoznat, njegovom trudu da se uklopi u iznenadnu ulogu
oca najbolje kako umije, i njegovu borbu s osjećajima koje nije očekivao
i kojima se nije nadao - kako prema sinovima, tako i prema Natalyi, a
sve to dok istodobno pokušava razriješiti vlastitu prošlost i
raspetljati spone koje ga s njom vežu.
Jamesove obiteljske tajne
i pogreške, o kojima je u prvom romanu bilo tek naznake, ovdje se
razotkrivaju, a sam James, tražeći svoj put, usput popravlja i sve one
razrušene puteve koji vode k članovima njegove obitelji, posebno majci i
bratu, s kojima je oduvijek imao zategnut odnos.
Ono što je jako
lijepo razrađeno, a što bi mogla biti i nekakva poruka ovog romana, je
to da i kad misliš da si toliko toga izgubio da uopće ne znaš kako
dalje, uvijek postoji još toliko toga što imaš, što si dobio, a ne
primjećuješ, i što te čeka u budućnosti. Sviđa mi se na koji način je
Jamesova priča ispričana i u kojem smjeru je otišla, doista nisam
očekivala da će se sve odviti tako kako jest. U tom me smislu i ovaj
roman iznenadio, zbog čega mi je drago.
Dio koji se odnosi na
Jamesov nestanak, a u koji je upetljana mafija i meksički karteli, pa
čak i federalci, dodaje tu neku triler notu, koja mi, iskreno, nije bila
potrebna, ali tu je da razjasni sve mutne dijelove priče. Cijeli je taj
dio malo i zbrzan i zbrkan, ali dobro, krajnji konci se koliko-toliko
uspiju pohvatati.
Sve u svemu - solidan nastavak - jedan od onih
za koji mislite da ih uopće nije bilo potrebno napisati, sve dok ne
dođete do kraja, i shvatite da je to to što je priči ipak falilo.
_____________________________________
Kako do knjige: https://eknjizara.hr/artikli/sve-sto-smo-izgubili/
