Ovo je bilo... brutalno.
Tema pucnjave i masakra u školama
definitivno nije laka za progutati. Odabir Lionel Shriver da tu temu
razloži iz perspektive majke jednog od učenika, i to ne stradalog, već
počinitelja, još dodaje na težini. Pogotovo uzevši u obzir da ova majka
nije uopće imala želju postati majkom, što nimalo ne skriva, baš kao što
nimalo ne uljepšava svoj odnos sa sinom i svoju ulogu u njegovom
odrastanju. Za mene je još dodatna poteškoća kod čitanja bila ta da sam
ovu knjigu započela kao buddy read s nekim tko se u međuvremenu
un-buddyao iz mog života, pa mi ovaj loose end definitivno nije bilo
lako zavezati.
And then...usprkos svemu upravo izrečenom -
progutala sam je. Ne u jednom zalogaju, trajalo je, ali uvukla me i
opčinila i progutala sam svaki zalogaj, ma koliko bio težak za
prožvakati.
Par dana prije svog 16. rođendana (neki će reći
slučajno, neki proračunato), Kevin Khatchadourian izvršio je masakr u
svojoj srednjoj školi, ubivši sedmero učenika, učiteljicu engleskog i
djelatnika školske kantine. Pišući pisma svome mužu Franklinu, Eva
Khatchadourian, Kevinova majka, osvrće se na ovaj događaj i sve što mu
je prethodilo, kao i ono što se zbilo kasnije, a što je zauvijek
izmijenilo njen život. Sumnjajući u vlastitu krivnju, Eva pokušava
raščlaniti Kevinovo odrastanje, ne bi li vidjela gdje su joj i kako
promaknuli znakovi onoga što će se dogoditi te, kao i svi, dokučila
odgovor na pitanje: zašto?
Mogućnost da ti dijete izraste u
sociopata je, dakako, strašna. Ono što ovaj roman izvrsno stavlja u
fokus je činjenica koliko društvo za djela koja su počinili sociopati i
psihopati voli okrivljavati i roditelje, i to, konkretnije, baš majke.
Eva svakako nije netko koga biste odabrali za majku godine, iako, kad
čitam sve ono što je radila i koliko se trudila, unatoč tome što nije
osjećala tu neku neobjašnjivu majčinsku povezanost sa sinom, se doista
ne može reći da nije pokušala biti barem onoliko dobra koliko je to bila
u stanju.
No, primjećujući sitne znakove Kevinove zlobe (da to
tako kažem), Eva je konstantno bila u sukobu sa suprugom, koji je svaki
incident svoga sina otklanjao kao da je ništa, optužujući Evu da
izmišlja jer ne voli vlastito dijete. I tu dolazimo do drugog problema
kojeg ova knjiga sjajno prikazuje: koliko se često (namjerno) previde
neki znakovi koji ukazuju da dijete ima problema s ponašanjem i koliko
ih rado društvo voli pometati pod tepih, sve dok se ne desi neka
tragedija. Ipak, mislim da romanu nije bio cilj odgovoriti na pitanje je
li se tragedija mogla spriječiti, jer odgovor na to pitanje nije moguće
dati. Niti jedan znak nije mogao reći hej, ovaj će klinac uskoro ubiti
hrpu svojih školskih kolega. I to je zapravo ono što je toliko strašno u
samoj priči.
Ono što je još strašnije je to što, uz Kevinovu
priču, koja je, naravno, fikcionalna, Shriver spominje brojne, ali baš
brojne, slučajeve nasilja i ubojstava u školama (i to samo u SAD-u),
koja se protežu godinama, a koja jesu stvarna. Od Columbinea do Sandy
Hook, masovna ubojstva koja počine djeca nad svojim vršnjacima i
učiteljima neprestano se ponavljaju, postavljajući pitanje koliko su
mjere prevencije i zaštite dobro osmišljene i postoje li uopće. A ono
pitanje na koje i ovaj roman na neki način pokušava dati odgovor je zbog
čega dolazi do tih incidenata, koja je ideja u glavama te djece i
postoji li neka poveznica. Odgovor, koji je iznenađujuće banalan, po
meni je i vrlo dobro pogođen, a možda i zbilja istinit. Neće vam se
svidjeti, jer ujedno postavlja i pitanje uzaludnosti svega što činimo, a
rješenja za to nemamo.
Razgovor o Kevinu težak je za probaviti,
iako je dovoljno opojan da u tome ustrajete čak i kada je jako
uznemirujuć. Mislim da bi ga bilo teško čitati čak i ako se u periodu
čitanja osjećate baš savršeno dobro, entuzijastično i puni energije za
uhvatiti se ukoštac s bilo čime što vam padne na put. Ja sam ga čitala u
periodu u kojem emotivno nisam bila baš u najboljem stanju, zbog čega
bi me ponekad dotukao. Svejedno ga preporučujem, samo možda ne baš točno
u periodu u kojem se već osjećate loše na neki način. Iz njegovog je
mračnog ponora lakše izaći ako već niste u nekom vlastitom.
____________________________________________
Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/moramo-razgovarati-o-kevinu/
