petak, 22. siječnja 2021.

VELIKI DAN GOSPOĐICE PETTIGREW, Winifred Watson

Izdavač: Sonatina, 2020.
[eng. Miss Pettigrew lives for a day]
Prijevod: Marko Maras

 

Gospođica Pettigrew neugledna je, siromašna i osamljena guvernanta, k tome ne baš osobito uspješna u svom poslu. U godinama je u kojima se žene bez muža na vidiku već smatra usidjelicama i samo je na korak od potpune neimaštine i života u kakvoj ubožnici.

Kada je zavod za zapošljavanje pošalje na razgovor za novi posao, gospođica Pettigrew tu priliku vidi kao posljednji vlak na koji se mora ukrcati, ako noćas ne želi spavati na ulici. Uplašena i bez samopouzdanja, gospođica Pettigrew stigne na adresu na koju ju je zavod uputio, onu izvjesne gospođice LaFosse, i pozvoni na vrata.

I upravo u tom trenu započinje 'Veliki dan gospođice Pettigrew'.

Gospođica LaFosse glamurozna je pjevačica, a njen je život ispunjen glamuroznim zabavama, burnim ljubavnim životom i osebujnim prijateljstvima. Igrom slučaja, gospođica Pettigrew ispast će baš ono što je gospođici LaFosse toga dana trebalo, iako će se obje dame uplesti u rješavanje zamršene mreže ljudskih odnosa, odgađajući razgovor o razlogu posjeta gospođice Pettigrew i sprijateljujući se pritom. A gospođica Pettigrew, bilo to zbog blizine gospođice LaFosse, novootkrivenih uzbuđenja koje život nosi ili jednostavne odluke da u potpunosti iskoristi poklonjeni joj dan, otkrit će jednu posve novu sebe: odvažnu, hrabru i samouvjerenu.

'Veliki dan gospođice Pettigrew' prava je komedija situacije, prpošna i zabavna. Smještena u London 1930-ih, kada je i pisana, ova pripovijest vrti se oko očekivano običnog dana u kojem gospođicu Pettigrew čeka običan, iako zbog njene nesigurnosti i pomalo zastrašujuć, razgovor za posao, koji se igrom slučaja pretvori u nešto neočekivano - avanturu, uzbudljivu pustolovinu i posjet životu o kakvom je do tada samo sanjala. Na jedan dan, gospođica Pettigrew postat će ono što je gospođica LaFosse cijelog svog života - glamurozna glumica, zvijezda večeri.

"Trebaš još jedanput napudrati nos. To se mora. Zadnja gesta prije ulaska u svaku sobu: pudranje nosa. To ti daje samopouzdanje. -
Drhtavim prstima, nervozna, nespretna i zadovoljna, gospođica Pettigrew prvi put u životu napudra nos.
- Znaš - reče radosno - mislim da imaš pravo. Stvarno daje nekakvu sigurnost. Već to osjećam."


Simpatična stvar kod cijele priče je to što gospođica Pettigrew ne iskorištava nastalu situaciju da bi iz nje nekako profitirala, već samo da bi iskusila jedan dan bezbrižne zabave na kakvu nije navikla. A dok sudjeluje u uzbudljivim događajima koji oko gospođice LaFosse samo iskaču, jedan za drugim, gospođica Pettigrew se prema gospođici LaFosse odnosi vrlo zaštitnički, nastojeći joj pomoći na svaki način na koji može. Pri tome stječe i još nekolicinu prijatelja, koji, budući da ju, kao i gospođica LaFosse, prvi put vide i ne znaju kakva je inače, imaju priliku vidjeti kakva bi gospođica Pettigrew mogla biti kada bi sama sebi dopustila da bude slobodnija, odlučnija i hrabrija.

Gospođica Pettigrew u svom velikom danu ne nosi nikakvu masku - dobro, možda malo - ona jednostavno po prvi put pušta da iz nje na površinu pohrle osobine koje je cijelo vrijeme imala u sebi, ali nije znala da ih posjeduje. Ona je primjer žene koja si je konačno dopustila da raširi krila i poleti, da prestane biti prestrašena ptičica i postane veličanstvena sokolica.

Ovaj roman sjajno prikazuje razliku načina na koji mi sami vidimo sebe i načina na koji nas vide drugi. Gospođica Pettigrew poznaje samu sebe kao ostarjelu nesposobnu usidjelicu, dok ju gospođica LaFosse i ljudi koje preko nje upoznaje vide kao šarmantnu i pametnu osobu od povjerenja, spremnu pomoći potpunim neznancima i snaći se u bilo kakvoj situaciji.

Šarmantan i duhovit, ovaj roman nije samo ugodna zabava, već i topla priča o neobično započetom prijateljstvu, prilikama koje se jave kad ih najmanje očekujete i neočekivanim ishodima koji mogu proizaći iz nečega što je trebao biti samo isti, običan, jednoličan, dan kao i svaki drugi. Prilika će ponekad pokucati na vrata, a ponekad mi sami moramo pokucati na njezina. Gospođica Pettigrew isprva je oklijevala i plašila se, ali se na kraju ipak usudila pokucati - i zakoračiti u pustolovinu. A kako je ta pustolovina završila? Pročitajte pa saznajte. ;) 

______________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/398SI88