Zabačeni pustinjski predjeli australske divljine možda se ne doimaju kao
najbolji izbor za bijeg kad je vani 35 stupnjeva u hladu, ali kada o
njima piše Jane Harper, za mene su prilično osvježavaući.
Prvim
standalone romanom nakon dva izvrsna romana o detektivu Aaronu Falku
Jane je zadržala onu razinu i pisanja i održavanja čitateljeve
zainteresiranosti na kakvu me Aaron navikao. Ima nešto u tim australskim
spisateljicama - Jane Harper, Liane Moriarty, Colleen McCullough, da
spomenem samo neke - što me baš oduševljava, iz romana u roman.
'Izgubljeni čovjek'
obiteljska je drama o trojici braće, ne baš osobito bliskih, od kojih
jedan biva pronađen mrtav usred pustinje, blizu mjesta koje lokalci
nazivaju 'stočarevim grobom'. Legenda kaže da je neki stočar ondje na
istom tom mjestu preminuo, iako se uzroci te smrti razlikuju ovisno o
tome tko legendu prepričava. Cameron, brat o kojem je riječ, čini se da
je bez nekog osobitog razloga napustio svoj dobro opremljeni terenac i
pješice se zaputio kroz pustinju, bez hrane i vode, zbog čega je ubrzo
(ali ne i lako) preminuo. Cameronov stariji brat, Nathan, i mlađi, Bub,
kao i ostatak obitelji, pokušavaju dokučiti što se dogodilo i zašto bi
iskusni Cameron tako nepromišljeno pošao u sigurnu smrt.
Što više
članovi Cameronove obitelji promišljaju o tome što je dovelo do njegove
smrti, pokušavajući uočiti sitne znakove koji su možda mogli
nagovijestiti što će se dogoditi, to više doznajemo i o njima samima i o
odnosima unutar obitelji, kao i pogreškama iz prošlosti i propuštenim
prilikama da se te pogreške isprave. A kako se na kraju ispostavi, i
kako to i u stvarnom životu nerijetko biva, bez obzira na to koliko si s
nekim blizak, često se ispostavi da tu osobu zapravo uopće ne poznaješ
onako dobro kako si mislio, ili shvatiš da si oduvijek ignorirao ono što
je zapravo bilo očito od samog početka.
Ovaj je roman zamršena slagalica ljudskih i obiteljskih odnosa, koju je Jane Harper baš savršeno posložila.
Specifičnost
života u australskoj divljini opisanoj u ovom romanu je ta da ljudi
ondje, članovi iste obitelji, žive na farmama okruženima golemim
prostranstvima negostoljubive pustinje, a da biste posjetili osobu koja
živi odmah do vas, potrebna su vam i preko tri sata vožnje automobilom.
Teško je uopće predočiti si takvu vrstu izoliranosti i takvu veličinu
prostora koji odvaja susjedna zemljišta. Izuzev povremenih sezonskih
radnika i članova vlastite obitelji, ljudi koji ondje žive mjesecima ne
vide nikoga drugoga. Za život u takvim uvjetima potrebne su posebno
naučene vještine, a sva tri brata ovim su vještinama odavno ovladali.
Zato je Cameronova nepromišljena smrt još veći misterij.
Tajna
Cameronove smrti nije jedino što leži zameteno pijeskom pustinje, tu su
još i brojne obiteljske tajne i (zaboravljene) razmirice; problemi,
sukobi, ignoriranja problema. Otkrivanje ovih tajni slično je micanju
pijeska iz očiju: zrnce po zrnce, zrnce po zrnce, dok nam se pogled
konačno ne razbistri i vidimo ono u što smo zapravo cijelo vrijeme
gledali, ali nikada dovoljno jasno.
Još jedan izvrstan roman Jane
Harper. Kao što sam već rekla, ima nešto u toj Australiji, njenim
nepreglednim divljinama i povučenim stanovnicima, što jednostavno vuče
na čitanje. Uz stil pisanja kakav ima Jane Harper, užitak čitanja je
zajamčen.
_________________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/3wMXeSh
