Prvijenac australsko-britanske spisateljice Emilie Hart predivno je
napisano djelo povijesne fikcije prožete nadnaravnim elementima, koji
ovom romanu dodaju baš savršeno pogođene začine.
Naslov romana inspiraciju vuče iz Macbetha
i Shakespearove tri vještice (u originalu zvane Weyward sisters), koje
njegov junak susreće na povratku iz bitke, a one mu proriču sudbinu
budućeg kralja. Tri 'vještice' u Emilijinom romanu tri su žene iz
različitih vremenskih razdoblja, povezane krvnom lozom, a glas svake od
njih u ovom se romanu jasno čuje.
U 1619. upoznajemo Althu,
djevojku optuženu za vještičarenje, kako čeka ishod suđenja. Tri stotine
godina kasnije, 1942., jedna od njenih potomkinja, Violet, bori se sa
svojom obitelji kako bi nesmetano uživala u onome što ju najviše
privlači - proučavanju prirode i kukaca. 2019., pak, još jedna
Weywardica, Kate, bježi od nasilnog supruga u kućicu koju joj je u
nasljeđe ostavila tetka koju je jedva poznavala.
Sve ove žene
međusobno su povezanije no što misle i no što mi kao čitatelji uopće
možemo naslutiti, a ta povezanost, povijest, magija i nevjerojatna
ženska snaga koja se kod Weywardica prenosi s generacije na generaciju,
otkrivat će nam se postepeno, isprepletena s povijesnim događajima i
opasnostima koje su uvijek pratile neovisne i samostalne žene, za koje
je riječ vještica i izmišljena kako bi ih se pokorilo, izbrisalo i
obuzdalo.
"Vještica. Riječ klizi niz usne kao zmija, silazi s
jezika gusta i crna kao katran. Mi o sebi nismo nikada mislile kao o
vješticama, majka i ja. Jer tu su riječ izmislili muškarci, riječ koja
daje moć onima koji je izgovaraju, ne onima koje opisuje. Riječ koja
podiže vješala i lomače, žive žene pretvara u trupla."
Priče
triju fascinantnih žena izmjenjuju se kako se izmjenjuju i poglavlja u
knjizi, a sa svakom okrenutom stranicom, samo sam o svakoj od njih
željela znati još više. Iako vam je povezanost između Althe, Violet i
Kate posve očita, način na koji one jedna do druge dopiru kroz prostor i
vrijeme fascinantno su i predivno opisani. Emilia piše na način koji te
potpuno uvuče u priču, poveže s likovima i zarobi ti pažnju, a ono zbog
čega se s tim nevjerojatnim ženama tako lako povezati je i to što one,
iako snažne i neovisne, tek počinju shvaćati tu svoju snagu i
neovisnost, boreći se očekivanjima obitelji, društvenim nametanjima,
raznoraznim strahovima i vrlo realnim opasnostima, koje ih vrebaju na
svakom (pogrešnom) koraku. A malo kome se mogu obratiti i povjeriti, ili
zatražiti da im pomogne.
"Zna kako je to, htjeti reći:
prestati biti jedini tko zna groznu tajnu, koja kao bolest truje stanice
tijela. Htjeti progovoriti, ali uvijek posramljeno šutjeti."
Ovo
je nedvojbeno feministički roman, roman o ženskoj snazi i povezanosti,
nasljeđu koje se prenosi generacijama s djevojčice na djevojčicu. Ovo je
ujedno i roman o ljubavi prema prirodi i snazi koju oni koju tu ljubav
prepoznaju iz same te prirode vuku. Ovo je roman o premošćenim bitkama i
novim počecima, ustrajanju i njegovanju vlastite posebnosti. Također,
ovo je roman i o pokušajima da se žene koje ne zadovoljavaju nametnute
im norme uklone, silom izmijene ili nešto još gore, nazivajući ih
izmišljenom riječi i optužujući ih za besmislice, iz čistog straha od
njihove individualnosti i otpora muškarcima u njihovim životima.
Predivno je pisan, toliko da poželite posve se utopiti u njegovim
riječima.
Nakon nedavnog gostovanja Emilie Hart u Zagrebu,
otkrila sam kako je ova spisateljica jednako divna kao i njene knjige.
Mislim da možemo očekivati još puno predivno napisanih, snažnih i
rječitih priča, u koje ćemo ponirati i koje ćemo upijati, s onim
posebnim osjećajem zadovoljstva. Ja ih, svakako, jedva čekam čitati.
___________________________________________
Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/weywardice/
