POSLJEDNJI LET, Charlotte McConaghy

Izdavač: Znanje, 2021.

[eng. Migrations]

Prijevod: Maja Klarić

"Mama je uvijek govorila da se samo budala ne boji mora, a ja sam pokušala živjeti po tom pravilu. Ali nema načina da prizovete strah ako on ne postoji. A ovo je neporeciva istina: nikad se nisam bojala mora. Voljela sam ga svakim svojim dahom, svakim otkucajem srca."

Predivan roman Charlotte McConaghy emotivna je oda prirodi, posebno moru. Baveći se idejom (skorog) nestanka svog životinjskog svijeta zbog ljudske pohlepe, autorica oslikava svijet na rubu kataklizme koja će neupitno nastati kada sve, baš sve, životinje izumru, ali ostavljajući u tom svijetu još uvijek trunčicu nade u opstanak, koju simbolizira jedna sićušna, ali snažna ptičica - arktička čigra.

"Bezimena je to tuga, nestajanje ptica. Nestajanje životinja. Kakva će to biti usamljenost, kad ostanemo samo mi."

Glavni lik ove priče je Franny, strastvena ornitologinja i zaljubljenica u prirodu, iako joj je profesija u najmanju ruku upitna. Oduvijek nemirna i privučena moru, Franny se, uz pomoć jedine ribarske posade koja ju je prihvatila povesti sa sobom, sprema pratiti čitav let arktičkih čigri tijekom njihove migracije, nadajući se da će na kraju tog puta pronaći ključ opstanka ptica, odnosno životinjskog -a samim time i svijeta - općenito, kao i ključ vlastitog iskupljenja. Na nepoznatom moru Franny će se, s posadom ribarskog broda, morati suočiti s puno toga: ne samo uobičajenim opasnostima koje plovidba nepoznatim vodama sa sobom nosi, već i duhovima iz vlastite prošlosti.

Prateći let arktičkih čigri, pratimo i Frannyn život, uletavajući i izletavajući iz njegovih ključnih trenutaka, koji su Franny doveli ondje gdje je sad. Frannyn nemir i želja za bijegom, nemogućnost ostanka na jednom mjestu, pri tome, su toliko opipljivi i stvarni da nekako i vama kao čitatelju dođe da pobjegnete s njom, samo da biste doživjeli taj osjećaj slobode koji Franny osjeća tek kada se nađe u moru.

"...trčim sve dok ne dođem do vode i zaronim pod površinu. Ovo je nebo. Slano, bestežinsko nebo. Ovdje mogu letjeti."

Iako ju nije moguće zadržati, jedino utočište, svojevrsna sigurna luka za Franny, njen je suprug, također veliki entuzijast oko očuvanja prirode, kojeg izumiranje životinjskih vrsta i sve što se događa u svijetu jako pogađa, čak više od Franny. U njegovom je liku nekako utjelovljena naša ljudska krivnja za situaciju u koju smo doveli planet na kojem živimo, i nemoguće je tu krivnju, čitajući, ne osjetiti. Iako različiti u naravi, Franny i njen suprug dvije su jedinke čiji su se unutarnji nemiri međusobno prepoznali, i shvatili. Njihov emotivan odnos, i postupno razumijevanje, divno je opisan.

"Je li znao, nekako, da sam samo čekala da me netko razbije u komadiće, da me smrska tako da to ne moram uvijek činiti sama?"

Arktička čigra simbol je nade u opstanak u ovom romanu i Frannya opsesija iz razloga što je ta malena ptičica u stanju prevaliti ogroman put tijekom svoje migracije, najduži - i najopasniji - od svih vrsta ptica. Na neki su način arktička čigra i sama Franny vrlo slične - jer Franny je nevjerojatno snažna, njena žeđ za slobodom uvijek će ju osoviti natrag na noge, ma koliko duboko pala, i omogućiti joj da se vrati. Franny svoje nagone često vidi kao neki oblik autodestrukcije, no oni su zapravo upravo suprotno - nagoni za samoodržanjem. Ono što ju pokreće, i što ju tjera da se nastavi kretati.

"...snaga volje je moćna stvar, a za moju kažu da je strašna."

Franny je divan lik, a njena je priča, iako tragična i bolna, jako emotivna, inspirativna i puna nade. A ako se tračak nade može pronaći baš na samom rubu propasti, što je još moguće?

_______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/posljednji-let/406215

LESS, Andrew Sean Greer

Izdavač: Mozaik knjiga, 2024.

Prijevod: Ira Martinović 

Što očekivati od romana koji se na ovitku diči osvojenim Pulitzerom? Pa, nešto... epski. Nešto wow. Zapanjujuće. Nesvakidašnje. Iznimno. Što god to bilo, ovaj je roman zapravo manje od toga (Less, jel'), ali nekad je manje zapravo više.

Arthur Less nije baš bogzna kakav pisac, iako je imao jedan jako uspješan roman, ne ide mu baš ni u ljubavi, ni život mu nije sad nešto ekstra poseban, a uskoro će navršiti četrdesetu. Primicanje ovog checkpointa u životu Arthura dosta tišti, a teško mu pada i činjenica da se, skupa s njegovim rođendanom, bliži i dan vjenčanja njegovog bivšeg ljubavnika - vjenčanja na koje je, dakako, pozvan. Ne bi li izbjegao sve te neugodnosti, i možda negdje usput pronašao to nešto za čim traga, a ni sam ne zna točno što je to, Arthur pristaje na raznorazne pozive - spisateljska gostovanja, putujuće članke, itd. - u raznim dijelovima svijeta, od Torina do Kyota, promptno spakira kofere (i svoje jedino, najbolje, plavo odijelo), i otputi se u pustolovinu života.

Arthurova pustolovina urnebesan je splet slučajnosti, nepogoda, bizarnosti i iznenađenja, koji će ga salijetati jedni za drugima, a tijekom kojih će, osim što će se i ugodno i manje ugodno provesti, ponovno upoznati samog sebe i shvatiti tko je i što je zapravo Arthur Less. Taj put otkrivenja nije baš neka duhovna prosvjetljujuća priča kako možda zvuči, nego je vrlo zabavna, humoristična, i posve originalna, hm, komedija.

Less je posve običan lik, s kojim se baš bilo tko može bez problema povezati. Vječno sumnja u sebe, ne poteže nikakve drastične poteze u životu, ne usudi se čak niti izboriti za ono što podsvjesno želi (pogotovo u ljubavi) - baš kao mnogi od nas, u strahu od vlastitih manjkavosti. Istodobno, Less je nevjerojatno vedar, uvijek ide naprijed, što god da mu se dogodi, prolazi kroz poteškoće i nekako pušta da ga život nosi dalje, pa kako god ispadne. A dok to sve čini, uopće nije svjestan načina na koji ga drugi ljudi doživljavaju - koji se potpuno razlikuje od slike koju on ima sam o sebi.

Arthurova razmišljanja o svom životu i samome sebi vrlo su zabavno, a opet tako realno oslikana. I tako, potpuno, njemu svojstvena.

"Less stoji pod [lusterom], osjećajući se kao da se smanjio u Zemlji čudesa, kao da ga je Finley Dwyer upravo smanjio i Arthur je sad dovoljno sitan da se provuče kroz najmanja vrata, ali kamo vode? U Vrt loših gejeva. Tko bi znao da takvo što i postoji? A Less sve vrijeme misli da je loš pisac. Loš ljubavnik, loš prijatelj, loš sin. Čini se da je situacija gora: Less je loš Less. 'Ali barem', pomisli, gledajući Finleya Dwyera, koji na drugom kraju prostorije čavrlja s domaćicom, 'barem nisam nizak'."

Ovo nije tip romana koji obično osvaja nagrade. Ali zapravo, kad razmisliš o tome, možda bi trebao. Nesvakidašnje je svakidašnji, priča o liku u krizi srednjih godina u kojem se bilo koji čitatelj može prepoznati. Sve vrijeme uvjeren da je manje od onog što bi trebao biti, Arthuru je bio potreban jedan suludi put oko svijeta kako bi doznao da to uopće nije tako.

Ponekad je manje više. A definitivno se slažem s jednim likom ovog romana, kada kaže da od života želi (više) Lessa. (Zvučalo bi bolje na engleskom, ali kužite poantu.)

______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/less/