ISPOD GRČKOG MJESECA, Carol Kirkwood

Izdavač: Stilus, 2022.

[eng. Under a Greek Moon] 

Prijevod: Vicko Ivanković

Eskapistička romansa nije baš žanr koji obično čitam, iako mu povremeno dam priliku. Ono što me obično privuče je mogućnost da me odvede na čarobno mjesto na kojem utočište pronalaze likovi unutar romana, a ovdje je to grčki otočić Itos. Iako se radnja ne odvija baš cijelo vrijeme na Itosu, sam je otočić lijepo opisan i zvuči kao doista čarobno mjesto.

Na početku upoznajemo Shaunu Jackson, poznatu glumicu, podrijetlom iz Irske, čiji život je obilježila jedna davna ljetna romansa s Dimitriosom, Grkom s Itosa, iz vremena kada je ona bila tek Shauna O'Brien, nepoznata djevojka, a on bogati nasljednik obiteljskog poslovnog carstva. Zvuči kao klišej, i u početku doista i jest, iako me onih prvih par poglavlja u kojima sam tek upoznala Shaunu, iz razdoblja u kojem je ona već postala popularna glumica i u kojima se vidi da joj taj život i nije baš bio posut samim ružama, dovoljno zaintrigiralo da odlučim saznati kako je to Shauna O'Brien postala Shauna Jackson (a ne radi se samo o uobičajenoj promjeni prezimena).

Gotovo dva desetljeća kasnije, Shauna se, nakon brojnih turbulencija koje joj je život priredio (neću ulaziti u detalje da nešto ne spojlam), vraća na Itos, ne bi li konačno umirila duhove prošlosti. I ona i Dimitrios sada su posve drugačiji ljudi, koje je život odveo u različitim smjerovima i priredio im različite stvari, i dobre i loše, ali oboje još na miru ne puštaju sjećanja na to davno ljeto koje su proveli zajedno. Od početka je romana jasno da se stvari među njima moraju razriješiti, što će se i dogoditi, iako ne i onako kako sam mislila da bude - što je nešto što mi se zapravo svidjelo i ugodno me iznenadilo.

Iskreno, nakon otprilike četvrtine pročitanog romana razmišljala sam o tome da odustanem od daljnjeg čitanja, jer sam imala dojam da čitam još jednu od glupavih romansi u kojima se nobody žena zaljubi u bogatog Adonisa, a ni Shauna niti Dimitrios nisu mi baš bili nešto super zanimljivi. Still, mama didn't raise a quitter, tako da sam ipak nastavila čitati, i nekako mi je drago da jesam, jer je ostatak romana uvelike popravio ovaj moj početni dojam.

Događaji koji uslijede nakon te ljetne avanture koja je sve započela i obilježila pomiču priču od klišejizirane priče o Pepeljugi u nešto realnije. Hollywoodska zvjezdana prašina koja leti oko Shaune počinje se slijegati, a kad se to dogodi, na vidjelo izlaze tragični, bolni i nimalo glamurozni trenuci kroz koje je Shauna bila prisiljena proći, a koji - početno dosta plošnu - priču ipak malo produbljuju. Zanimljivi su mi bili i sporedni likovi, neki čak jako zanimljivi, poput Frankie Martinez, čije (tragične) životne priče dođu u dodir sa Shauninom i samu Shaunu odvedu u nekom posve novom smjeru. Zbog njih je nekako i sama priča prestala biti samo uobičajena romansa, i prerasla u pravu životnu i obiteljsku priču, što mi se jako svidjelo.

Čitanje ovog romana bilo je poput gledanja televizijskih ostvarenja kakva je radio slavni producent Aaron Spelling, ili možda David E. Kelley. Ima tu drame, i tajni, i iznenađenja, a i elemenata svojstvenih sapunicama. Neki su dijelovi dosta predvidivi, a neki, opet, uspiju iznenaditi. Također, zbog Shaunine glumačke karijere i svega oko toga, u nekim dijelovima imate dojam i da dobivate izravan uvid u behind-the-scenes život celebritya.

Kraj romana me ugodno iznenadio. Očekivala sam nešto predvidivo i znala sam otprilike kako će priča završiti, znala sam da je hepiend neizbježan, ali način na koji se priča odvila i došla do tog hepienda - i što taj hepiend ustvari predstavlja - me ipak uspio iznenaditi i doista mi se svidio.

Mislim da će se ljubiteljima romantičnih priča ovaj roman doista svidjeti. Da, nije bio baš moj cup of tea, ali ponekad je dobro probati gutljaj nečega za tebe neuobičajenog. Ne ispadne uvijek loše. :) 

____________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/ispod-grckog-mjeseca/

POSLJEDNJI LET, Charlotte McConaghy

Izdavač: Znanje, 2021.

[eng. Migrations]

Prijevod: Maja Klarić

"Mama je uvijek govorila da se samo budala ne boji mora, a ja sam pokušala živjeti po tom pravilu. Ali nema načina da prizovete strah ako on ne postoji. A ovo je neporeciva istina: nikad se nisam bojala mora. Voljela sam ga svakim svojim dahom, svakim otkucajem srca."

Predivan roman Charlotte McConaghy emotivna je oda prirodi, posebno moru. Baveći se idejom (skorog) nestanka svog životinjskog svijeta zbog ljudske pohlepe, autorica oslikava svijet na rubu kataklizme koja će neupitno nastati kada sve, baš sve, životinje izumru, ali ostavljajući u tom svijetu još uvijek trunčicu nade u opstanak, koju simbolizira jedna sićušna, ali snažna ptičica - arktička čigra.

"Bezimena je to tuga, nestajanje ptica. Nestajanje životinja. Kakva će to biti usamljenost, kad ostanemo samo mi."

Glavni lik ove priče je Franny, strastvena ornitologinja i zaljubljenica u prirodu, iako joj je profesija u najmanju ruku upitna. Oduvijek nemirna i privučena moru, Franny se, uz pomoć jedine ribarske posade koja ju je prihvatila povesti sa sobom, sprema pratiti čitav let arktičkih čigri tijekom njihove migracije, nadajući se da će na kraju tog puta pronaći ključ opstanka ptica, odnosno životinjskog -a samim time i svijeta - općenito, kao i ključ vlastitog iskupljenja. Na nepoznatom moru Franny će se, s posadom ribarskog broda, morati suočiti s puno toga: ne samo uobičajenim opasnostima koje plovidba nepoznatim vodama sa sobom nosi, već i duhovima iz vlastite prošlosti.

Prateći let arktičkih čigri, pratimo i Frannyn život, uletavajući i izletavajući iz njegovih ključnih trenutaka, koji su Franny doveli ondje gdje je sad. Frannyn nemir i želja za bijegom, nemogućnost ostanka na jednom mjestu, pri tome, su toliko opipljivi i stvarni da nekako i vama kao čitatelju dođe da pobjegnete s njom, samo da biste doživjeli taj osjećaj slobode koji Franny osjeća tek kada se nađe u moru.

"...trčim sve dok ne dođem do vode i zaronim pod površinu. Ovo je nebo. Slano, bestežinsko nebo. Ovdje mogu letjeti."

Iako ju nije moguće zadržati, jedino utočište, svojevrsna sigurna luka za Franny, njen je suprug, također veliki entuzijast oko očuvanja prirode, kojeg izumiranje životinjskih vrsta i sve što se događa u svijetu jako pogađa, čak više od Franny. U njegovom je liku nekako utjelovljena naša ljudska krivnja za situaciju u koju smo doveli planet na kojem živimo, i nemoguće je tu krivnju, čitajući, ne osjetiti. Iako različiti u naravi, Franny i njen suprug dvije su jedinke čiji su se unutarnji nemiri međusobno prepoznali, i shvatili. Njihov emotivan odnos, i postupno razumijevanje, divno je opisan.

"Je li znao, nekako, da sam samo čekala da me netko razbije u komadiće, da me smrska tako da to ne moram uvijek činiti sama?"

Arktička čigra simbol je nade u opstanak u ovom romanu i Frannya opsesija iz razloga što je ta malena ptičica u stanju prevaliti ogroman put tijekom svoje migracije, najduži - i najopasniji - od svih vrsta ptica. Na neki su način arktička čigra i sama Franny vrlo slične - jer Franny je nevjerojatno snažna, njena žeđ za slobodom uvijek će ju osoviti natrag na noge, ma koliko duboko pala, i omogućiti joj da se vrati. Franny svoje nagone često vidi kao neki oblik autodestrukcije, no oni su zapravo upravo suprotno - nagoni za samoodržanjem. Ono što ju pokreće, i što ju tjera da se nastavi kretati.

"...snaga volje je moćna stvar, a za moju kažu da je strašna."

Franny je divan lik, a njena je priča, iako tragična i bolna, jako emotivna, inspirativna i puna nade. A ako se tračak nade može pronaći baš na samom rubu propasti, što je još moguće?

_______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/posljednji-let/406215

LESS, Andrew Sean Greer

Izdavač: Mozaik knjiga, 2024.

Prijevod: Ira Martinović 

Što očekivati od romana koji se na ovitku diči osvojenim Pulitzerom? Pa, nešto... epski. Nešto wow. Zapanjujuće. Nesvakidašnje. Iznimno. Što god to bilo, ovaj je roman zapravo manje od toga (Less, jel'), ali nekad je manje zapravo više.

Arthur Less nije baš bogzna kakav pisac, iako je imao jedan jako uspješan roman, ne ide mu baš ni u ljubavi, ni život mu nije sad nešto ekstra poseban, a uskoro će navršiti četrdesetu. Primicanje ovog checkpointa u životu Arthura dosta tišti, a teško mu pada i činjenica da se, skupa s njegovim rođendanom, bliži i dan vjenčanja njegovog bivšeg ljubavnika - vjenčanja na koje je, dakako, pozvan. Ne bi li izbjegao sve te neugodnosti, i možda negdje usput pronašao to nešto za čim traga, a ni sam ne zna točno što je to, Arthur pristaje na raznorazne pozive - spisateljska gostovanja, putujuće članke, itd. - u raznim dijelovima svijeta, od Torina do Kyota, promptno spakira kofere (i svoje jedino, najbolje, plavo odijelo), i otputi se u pustolovinu života.

Arthurova pustolovina urnebesan je splet slučajnosti, nepogoda, bizarnosti i iznenađenja, koji će ga salijetati jedni za drugima, a tijekom kojih će, osim što će se i ugodno i manje ugodno provesti, ponovno upoznati samog sebe i shvatiti tko je i što je zapravo Arthur Less. Taj put otkrivenja nije baš neka duhovna prosvjetljujuća priča kako možda zvuči, nego je vrlo zabavna, humoristična, i posve originalna, hm, komedija.

Less je posve običan lik, s kojim se baš bilo tko može bez problema povezati. Vječno sumnja u sebe, ne poteže nikakve drastične poteze u životu, ne usudi se čak niti izboriti za ono što podsvjesno želi (pogotovo u ljubavi) - baš kao mnogi od nas, u strahu od vlastitih manjkavosti. Istodobno, Less je nevjerojatno vedar, uvijek ide naprijed, što god da mu se dogodi, prolazi kroz poteškoće i nekako pušta da ga život nosi dalje, pa kako god ispadne. A dok to sve čini, uopće nije svjestan načina na koji ga drugi ljudi doživljavaju - koji se potpuno razlikuje od slike koju on ima sam o sebi.

Arthurova razmišljanja o svom životu i samome sebi vrlo su zabavno, a opet tako realno oslikana. I tako, potpuno, njemu svojstvena.

"Less stoji pod [lusterom], osjećajući se kao da se smanjio u Zemlji čudesa, kao da ga je Finley Dwyer upravo smanjio i Arthur je sad dovoljno sitan da se provuče kroz najmanja vrata, ali kamo vode? U Vrt loših gejeva. Tko bi znao da takvo što i postoji? A Less sve vrijeme misli da je loš pisac. Loš ljubavnik, loš prijatelj, loš sin. Čini se da je situacija gora: Less je loš Less. 'Ali barem', pomisli, gledajući Finleya Dwyera, koji na drugom kraju prostorije čavrlja s domaćicom, 'barem nisam nizak'."

Ovo nije tip romana koji obično osvaja nagrade. Ali zapravo, kad razmisliš o tome, možda bi trebao. Nesvakidašnje je svakidašnji, priča o liku u krizi srednjih godina u kojem se bilo koji čitatelj može prepoznati. Sve vrijeme uvjeren da je manje od onog što bi trebao biti, Arthuru je bio potreban jedan suludi put oko svijeta kako bi doznao da to uopće nije tako.

Ponekad je manje više. A definitivno se slažem s jednim likom ovog romana, kada kaže da od života želi (više) Lessa. (Zvučalo bi bolje na engleskom, ali kužite poantu.)

______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/less/