ČITAM TE KAO KNJIGU, Emily Henry

Izdavač: Egmont, 2022.

[eng. Book lovers]

Prijevod: Tanja Jelinić

Čitala sam ovu knjigu u nekoj fazi svog života u kojoj sam - u smislu romantičnih odnosa - bila u totalnom raspadu sistema i, iskreno, tako umorna od svega (romantičnog, jel). Pa se nekako poklopilo da mi se s Norom, glavnom junakinjom ovog romana, bilo savršeno lako poistovjetiti (ne doslovno, ali u nekim glavnim crtama, ajmo reći). Možda mi je zato bila draža nego što bi mi bila da sam je upoznala u neko drugo vrijeme, ali eto, tako se poklopilo.

Nora Stephens uspješna je književna agentica koja u stvarnom životu predstavlja stereotip tipične gradske cure i karijeristice - onaj tip žene koju u romantičnim filmovima dečki ostave zbog 'djevojke iz susjedstva', što bi bilo pomalo smiješno da nije činjenice da se Nori to doista i dogodilo - i to sa doslovno svakim dečkom s kojim je izlazila.

Norina sestra Libby smatra da bi Nora bila puno sretnija u ljubavi i u životu kada bi i sama isprobala doživljaj zaljubljivanja u 'dečka iz susjedstva', a gdje drugdje bi to bilo bolje ostvariti nego u tipičnom malom gradu, jednom od onih u kojima se radnje romantičnih filmova tipično događaju. Sestrinsko putovanje zamišljeno je tako da potpuno preobrazi Noru i odmakne ju od svih onih stvari o kojima je ovisna, ali Nori se prilično teško posve odmaknuti od posla i (još teže) svog karaktera. Pogotovo kad prva osoba na koju na putovanju naleti bude Charlie Lastra - kolega iz velikog grada, osorni književni urednik kojeg jedva može smisliti, ali koji se pokaže kao puno sličniji joj nego što je mogla zamisliti.

I evo nas u klasičnoj enemies-to-lovers romantičnoj komediji. Ali - jako dobroj, da znate.

Čitajući ovu knjigu, imala sam dojam da i ona mene čita kao knjigu, jer se moj i Norin pogled na veze dosta poklapao.

"Gledala sam prijatelje koji su bili u vezama kako pristaju na kompromis za kompromisom, kako se uvlače u sebe i postaju sve manji sve dok nisu postali samo dio cjeline, sve dok sve njihove priče nisu počele dolaziti iz prošlosti, a njihove profesionalne ambicije, njihove prijatelje i njihove stanove zamijenile naše ambicije, naši prijatelji, naš stan. Poluživoti koji su im mogli biti oduzeti bez imalo upozorenja."

Dok za svoj to (još) ne mogu reći, Norin se pogled na veze, kako sve više upoznaje Charlieja i shvaća neke stvari, s vremenom izmijeni. Charlie i Nora karakterno su vrlo slični, zbog čega si savršeno pristaju. Oboje su skeptični i rezervirani, vole i ne vole iste stvari, a kada su zajedno, stranice pršte od dobre i prilično zabavne komunikacije, sarkastičnih dosjetki i romantične napetosti. Vidite odmah da su njih dvoje totalno jedno za drugo, ali, naravno, bit će tu još par zavrzlama i prepreka prije nego što i oni sami to shvate. :)

Ono što je fora je i to što se dobar dio romana vrti oko knjiga, a dobar se dio radnje odvija i u jednoj knjižari - dodatan užitak za sve nas knjigoljupce. :)

"Postoji li išta bolje od ledene kave i knjižare na sunčani dan? Mislim, osim vruće kave i knjižare na kišni dan."

Moram priznati da me sami likovi na početku nisu baš oduševili, ali što sam ih više upoznavala, to su mi bili sve draži. A osim same romantične priče, fokus ove knjige je i na sestrinskom i obiteljskom odnosu, koji se isto nađe u raznim iskušenjima - i na razne ih načine uspije prevladati.

"Nekada, čak i kad započneš s posljednjom stranicom i misliš da znaš sve, knjiga nađe načina da te iznenadi."

Emily Henry uzela je dvoje posve netipičnih likova za romantične komedije - par ciničnih, zatvorenih i ne osobito likeable likova - i natjerala me da ih zavolim. I to toliko da mi se nije bilo drago prestati s njima družiti.

"Ova knjiga, ovaj posao, ovo putovanje, ovi beskrajni razgovori koji traju danima. Želim da to potraje, a moram znati kako završava. Želim s time završiti, a treba mi da se nastavi zauvijek."

Ovo je zapravo knjiga o ljubiteljima knjiga, koji se zaljubljuju uz knjige, namijenjena ljubiteljima knjiga. Pun pogodak - čak i kada ju, kao u mom slučaju, čitate baš nimalo romantično raspoloženi.

_______________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/citam-te-kao-knjigu/

MILOSTI, Kiran Millwood Hargrave

Izdavač: Mozaik knjiga, 2023.

[eng. The Mercies] 

Prijevod: Sanja Ščibajlo

Stvarna oluja - oluja nad olujama, kako se o njoj pričalo - opustošila je ribarski gradić Vardø na obali Norveške 1617. godine i u smrt odvela gotovo sve njegove muške žitelje. Za ovaj prirodni fenomen vrlo su brzo okrivljene žene Vardøa (ne sve, naravno, samo one nepodobne), uz optužbe vještičarenja. Suđenja koja su uslijedila bila su okrutna i brutalna, a kazne za žene proglašene vješticama još okrutnije i brutalnije.

Prvi roman za odrasle Kiran Millwood Hargrave inspiraciju je izvukao upravo iz ovih povijesnih događaja, uzevši oluju i suđenja kao početnu i krajnju točku priče, dok je samu priču usmjerio na živote žena u Vardøu i njihovu borbu za preživljavanjem - i surovih životnih uvjeta, i hajke muškaraca koji ih pod svaku cijenu žele kazniti i u njima zatrti svaku iskru neovisnosti i slobode.

Priča prati dvije žene: Maren, odraslu u Vardøu, koja je u oluji izgubila oca, brata i zaručnika; te Ursu, novopečenu suprugu novopečenog predstavnika vlasti u Vardøu, koja surovost života u ovom tmurnom gradiću nije mogla ni sanjati kada je pristala udati se i preseliti se onamo iz Bergena.

Neovisnu Maren guši život uz sve zloćudniju majku i potpuno nezainteresiranu šogoricu, dok preplašenu Ursu sve više šokira njen novi život i uloga supruge. Dvije žene će jedna u drugoj naći ne samo prijateljicu, nego i utjehu, snagu, potporu i ljubav.

I dok dio žena u Vardøu samo želi preživjeti i ostati slobodne od konstantnih nametanja vjere i načina za koje crkva misli da su ispravni, drugi dio žena, zajedno sa poslanikom i ostalim muškarcima koji su s njim došli provoditi pravdu iz obližnjeg dvorca, ne preza ni od čega da svoje sunarodnjakinje osudi na smrt. I to samo zbog toga što im se neka od njih zamjerila - svojim ponašanjem, načinom odijevanja, ili pak porijeklom i običajima.

"Mislila je da je vidjela najgore što se može vidjeti u toj luci, da se ništa ne može usporediti s opakošću one oluje. Ali sada zna kako je bila glupa kada je vjerovala da zlo postoji samo ondje, na pučini. Bilo je ovdje, među njima, hodalo na dvije noge, izričući osudu ljudskim jezikom."

Posebna pozornost u ovom romanu skrenuta je na problem naroda Sami, autohtonog naroda koji naseljava sjeverna područja Finske, Švedske i Norveške, a čiji su običaji (i više od toga vjerojatno zemlja!) smetali crkvenjacima i samoprozvanim utjerivačima ispravnosti. Neki se pripadnici ovog naroda i dan danas bore s diskriminacijom i oduzimanjem prava, iako su puno postigli da im se autohtoni status i običaji međunarodno priznaju i da ih se uključi u zajednicu.

Ljudska zloba ono je što je u ovom romanu fenomenalno opisano, a ono što je tužno je to da ista ta zloba i dalje živi - možda ne u obliku progona vještica, ali ima načina da se i danas probije i ugnjetava sve one koje smatra previše drugačijima, previše neovisnima, previše slobodnima. Posebno kad se radi o ženama.

Za okrivljene žene Vardøa, u ovom romanu, nažalost, nema milosti, no njihova snaga, prkos (pogotovo kod fenomenalne Kirsten) i borba nešto su što inspirira i zadivljuje, bez obzira na konačan ishod njihove životne priče.

Iskreno, početak romana me malo mučio, dok nisam pohvatala konce i ufurala se u priču, koja nije brza i nije baš ispunjena događajima, ali jako je zanimljiva i baš sam uživala čitajući je. Neće se svidjeti svima, pogotovo ako niste fan sporih radnji i priča u kojima ima puno atmosfere i nekakve melankolije (ne znam kako bih to bolje opisala). Usporedila bih ovaj roman s Eseškom zmijom, ili možda Nijemim pratiteljima, u smislu atmosfere i brzine odvijanja radnje, pa ako vam se neka od ovih knjiga svidjela (kao što meni jest), izgledno je da će i ova. Meni doista jest. 

__________________________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/milosti/