"Bila sam tako usamljena, tako dugo."
Kada
Kit Bianci jedne tople kalifornijske večeri na televizijskoj reportaži o
požaru u jednom noćnom klubu na Novom Zelandu ugleda lice svoje sestre
Josie, sestre koja je navodno mrtva već 15 godina, zapitat će se postoji
li mogućnost da je Josie ipak živa, i krenuti na dalek put ne bi li
saznala odgovor na to pitanje. A krenuvši ususret svojoj davno
izgubljenoj sestri, krenut će ususret i uspomenama iz prošlosti i
demonima koji ih prate, s kojima se dugo izbjegavala suočiti.
Usporedo
prateći dvije sestre, priča koja se u ovom romanu razvija prava je
obiteljska drama, ispunjena čitavim spletom emocija uhvaćenih u mrežu
obiteljskih, romantičnih i sestrinskih odnosa. Prošlost koja iz priča
dviju sestara izvire krcata je bolnim uspomenama, tragičnim događajima i
ožiljcima koji ponekad izblijede, ali nikad ne nestanu.
"Ljudsko
tijelo je delikatna, čudesna tvorevina. S jedne ga strane može slomiti
najmanja sitnica, a s druge je pak strane neuništivo. Ali većina nas
ipak uspijeva ostati na ovom planetu, u svojim tijelima, dobrih
sedamdeset ili osamdeset godina, a putem svi gomilamo ožiljke od kojih
svaki ima svoju priču. Posjeklina na čelu, kopča pojasa, žar cigare."
Odnos
dviju sestara, Kit i Josie, u najmanju je ruku kompliciran, ali je
također ispunjen i sestrinskom ljubavlju, kakvu malošto drugo može
nadmašiti. Njihova obiteljska prošlost puna je boli i udaraca:
zanemarivanja, zlostavljanja, ovisnosti, gubitka... Puno je toga kroz
što su Kit i Josie prolazile odrastajući, a što nije bilo nimalo lako,
kako za djevojčice koje su tada bile, tako i za žene koje su potom
postale, noseći svoju bol sa sobom kamo god pošle. Svi odnosi s drugim
ljudima u njihovim životima na neki su način obilježeni obiteljskim
odnosima u kojima su sestre odrastale, kompliciranim ljubavima koje su
vladale između članova njihove obitelji.
"Kako mu objasniti
tako komplicirane ljubavi? Majka puši u kuhinji dok nam Dylan čita
naglas, miris kave ispunjava zrak, sestra žvače krajeve kose, tata u
drugoj prostoriji pjeva, zaokupljen nekakvim fizičkim zadatkom. 'Svi mi
nedostaju. Možda mi nedostaje i ono dijete koje sam nekoć bila.'"
Unatoč
svemu kroz što su prošle, Josie i Kit pronaći će svoj put do
iskupljenja, do zaborava i oprosta, iako on neće biti lagan. Ono što je
divno prikazano u ovom romanu je upravo to da ljudi, koliko god
griješili u prošlosti, kroz što god prošli, uvijek imaju mogućnost
popraviti stvari, zacijeliti stare rane i pronaći svoj mir. A oni
najbliži ljudi tu su da u svemu tome budu podrška i potpora, što god da
se dogodi.
Svidjela mi se ova lijepa obiteljska i sestrinska
priča, dijelom čak i romantična, koja kroz sjećanja na vjerovanje u
sirene vraća vjeru u - ljude.
_____________________________________________
Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/kad-smo-vjerovali-u-sirene/
