Hans Rosenfeldt tvorac je švedsko-danske serije Most,
koju smatram izvrsnom, a u partnerstvu s Michaelom Hjorthom, s kojim
piše kriminalističke romane, te je romane također adaptirao u TV serije.
Ljeto vukova njegov je prvi samostalni roman, također
kriminalističkog žanra, a nekako sam dojma da bi i ovaj roman možda
bolje prošao kao TV serija.
Radnja započinje intrigantno,
pronalaskom ljudskih ostataka u želucu jednog otrovanog vuka. Pomislila
sam kako ovime započinje standardna skandinavska potraga za nekim
mračnim serijskim ubojicom, ali vrlo brzo sam doznala da ovaj roman
uopće ne ide u tom smjeru, već se sve skupa jako zakomplicira i odvede
vas u zbrku istrage masovnog ubojstva, krijumčarenja droge, ruskih
plaćenih ubojica i čega sve ne.
Smješten u švedski gradić
Haparandu, kojoj je sam roman svojevrsna posveta, ovaj roman istražuje
popriličan miks zločina i u njih upletenih ljudi, uključujući u to čitav
splet likova, većinom ne baš osobito bitnih za samu radnju,
digresirajući dodatno i u privatne živote tih likova (opet ne baš
osobito bitne za tijek radnje), rezultirajući romanom koji je zapravo
zbrka svega i svačega.
Rosenfeldt povlači puno konaca između jako
puno likova, među kojima mi se bilo teško snaći, pogotovo uzimajući u
obzir da mu neki (i to priličan broj njih) služi tek da bi odradio posao
statista u priči. Na primjer, osim Hanne i Gordona, dviju ključnih
osoba koje pratimo kako istražuju slučajeve oko kojih se vrti radnja
romana, u tu je istragu uključen još čitav niz ljudi, preko kojih sam
proletjela tek usput jer ih sam autor tek usput i spominje, u
situacijama kada mu je potreban neki dodatan lik da obavi neki dio
posla. U TV seriji to bi nekako bolje funkcioniralo, ovdje je malo
konfuzno, i jedva sam ih uspjela razlikovati i dokučiti tko je tu tko i
čemu služi.
Radnja ide relativno brzo i nije nezanimljiva, ali je
nekako nedorečena. Puno toga se prati, ni na čemu nije neki poseban
fokus, a sam je roman koncipiran tako da ti je sve poznato - i zločin, i
počinitelji, i akteri cijele te igre - tvoj je posao da samo pratiš na
koji će se način i kada ti akteri na igračkoj ploči sresti. Ili možda
sudariti.
Zanimljiva je pozadinska priča nekolicine glavnih
likova, ali i ona mi je ostala nekako nedovoljno istražena. Posebno kod
Hanne, koja je, usput, jako antipatična kao lik. Možda malo vuče na Sagu
iz Mosta, ali za razliku od Sage, koja je izvrsno portretirana i
postoji razlog zašto je (društveno) neprilagođena, Hanna je samo
neosjetljiva na druge, a, osim oskudnih izleta u traume iz njene
prošlosti, nemamo priliku upoznati ju bolje da shvatimo zašto.
Ne
bih rekla da je ovo loš roman, ima on svojih zanimljivosti i sviđa mi
se ta neka oda Haparandi, koja je čak dobila i nekoliko vlastitih
poglavlja, kao da je dodatan lik u cijeloj toj priči. No zbog same
količine (nebitnih) likova, širine priče, puno dijelova u koje se ta
priča grana, nekako si mislim da bi ga bilo lakše (i zabavnije)
pogledati nego što ga je bilo čitati. Kraj romana ostavio je i tu neku
nepovezanu nit koju se još može dalje slijediti, pa treba vidjeti hoće
li - i do čega bi - nas ta nit mogla dalje dovesti.
_____________________________________________
Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/ljeto-vukova/
