Izdavač: Hangar 7, 2019.
Milenu Benini upoznala sam preko njenog prevoditeljskog rada, puno prije
nego onog spisateljskog, čitajući knjige o Artemisu Fowlu Eoina
Colfera. Ono što je napravila s prijevodom ovog serijala (s kojim smo,
nažalost, stali nakon prve 3 knjige), pokazalo mi je da, iako postoje
mnogi sjajni prevoditelji, kada se sretnu prava knjiga i prava
prevoditeljica, rezultat je - izvanredan.
Eoin Colfer gostovao je prije četiri godine na Zagreb Book Festivalu, a osoba koja je vodila razgovor s njime bila je upravo Milena. Bi li taj razgovor i to druženje bili tako zabavni, tako vrckavi i tako opušteni da ga je vodio netko drugi? Možda, ali ovako je bilo naprosto savršeno. Ako već nisam prije, tada sam shvatila koliko na neku knjigu utječe ne samo ljubav pisca koji ju je stvorio, već i prevoditelja, koji ju je približio širem krugu čitatelja.
Ljubiteljima SF-a ime Milene Benini itekako je poznato, a njeni romani i kratke priče obavezna su literatura. Mnogi čitatelji nekako zaziru od domaće književnosti, pa tako i SF-a, ali dojma sam da bi, kada bi pročitali nešto Milenino, brzo promijenili mišljenje. Čak i oni koji SF smatraju dosadnim žanrom punim svemirskih brodova i kompliciranih tehnoloških opisa brzo bi se razuvjerili, jer Milena Benini pokazala bi im koliko SF zapravo može biti pitak i zabavan.
'Mletački sokol' roman je spekulativne fikcije smješten u neodređenu budućnost, u kojoj se podigla razina mora (što, s obzirom na klimatske promjene, više i nije toliko spekulativna fikcija koliko prilično realna procjena budućnosti), zbog čega je većina kopna nestala pod vodom, a stanovništvo se (osim na ostatku kopna) okupilo na plovećim otocima. Jedan takav otok je i Serenissima Ressurecta, replika stare Venecije. Serenissima je bogataški otok kojim uglavnom upravlja mafija, a opstaje zahvaljujući turizmu. Prikvačeni za Serenissimu, za njom plove Lazzaretti, manji "otoci" sastavljeni od bilo čega što se lokalnom stanovništvu, uglavnom siromašnom, našlo pri ruci. Stanovnici Lazzaretta okupljeni su u skupine prema narodnosti ili zajedničkim interesima, pa tako postoje Lazzaretti kojima upravljaju punkeri, anarhisti, survivalisti...
Yoshitaka, mladi umjetnik koji se bavi (uglavnom) kaligrafijom, stanovnik je jednog od Lazzaretta, i provodi dane brinući se kako mlađem bratu osigurati liječničku skrb koja mu je potrebna. Za to mu je potreban novac i resursi do kojih je na siromašnim Lazzarettima veoma teško doći. No, sreća mu se promijeni kada mu Luca, član mafijaške obitelji koja upravlja Serenissimom, (doslovno!) padne na glavu, bježeći od nepoznatog ubojice. Yoshitaka odlučuje pomoći Luci, govoreći si pri tome kako to čini samo zbog njegove zlatne medikartice. A jednostavno zamišljen bijeg ubrzo postane opasna utrka s nepredvidivim ubojicama i obiteljskim spletkama, usred koje i Yoshitaka i Luca polako shvaćaju da postoje i drugi razlozi zbog kojih jedan drugog pokušavaju održati na životu pod svaku cijenu, a koji se ne odnose samo na osobnu korist.
Ovaj roman nije samo odlično napisan roman znanstvene fantastike i sjajno zamišljena spekulativna fikcija, već je on i brz i zabavan roman nabijen akcijom, a, uz sve to, on je i preslatka ljubavna priča. Kao šećer na kraju, on je, s brojnim referencama na sve ono što znamo i volimo (a spomenut ću samo mange i Pokemone, za početak), prava 'geekovska' poslastica.
Za slučaj da ste od onih koji poprijeko gledaju na uplitanje romanse u fantastične i SF romane, reći ću vam samo da je Lucina i Yoshitakina ljubavna priča ovdje prikazana jedna od rijetko osvježavajućih i tako prirodnih romantičnih priča, a njih su dvojica i zajedno i svaki za sebe likovi s kojima se baš gušt družiti. Uživala sam u svakom trenutku, i niti jedan od tih trenutaka nije bio ni najmanje dosadan.
'Mletački sokol' prvi je dio 'Mletačkog triptiha'. Nažalost, kako nas je Milena ove godine prerano i prebrzo napustila, ostat će, po svemu sudeći, i njegov jedini dio. Nemojte me krivo shvatiti, 'Mletački sokol' zaokružen je roman s početkom i krajem i sasvim je samostalan, ne ostavlja nikakve cliffhangere niti repove koje je potrebno slijediti. Ipak, s obzirom na genijalnost i originalnost Mileninih romana općenito, ne mogu se ne pitati kakav bi bio ostatak triptiha. A i svi ostali mogući romani, novele, kratke priče, genijalni tekstovi koje bi Milena izmaštala, a za koje ćemo ostati zakinuti. Ostaje nam da se tješimo onima koje je već napisala, što i nije tužna stvar, jer, vidjet ćete, sa svakim su čitanjem još bolji!
Ako do sada još niste upoznali Milenu Benini, svakako to učinite. 'Mletački sokol' sjajan je roman za započeti to upoznavanje. Rekla bih vam i da, nakon što ga pročitate, ne stanete samo na njemu, ali nešto mi govori da ćete i sami to shvatiti. ;)
Eoin Colfer gostovao je prije četiri godine na Zagreb Book Festivalu, a osoba koja je vodila razgovor s njime bila je upravo Milena. Bi li taj razgovor i to druženje bili tako zabavni, tako vrckavi i tako opušteni da ga je vodio netko drugi? Možda, ali ovako je bilo naprosto savršeno. Ako već nisam prije, tada sam shvatila koliko na neku knjigu utječe ne samo ljubav pisca koji ju je stvorio, već i prevoditelja, koji ju je približio širem krugu čitatelja.
Ljubiteljima SF-a ime Milene Benini itekako je poznato, a njeni romani i kratke priče obavezna su literatura. Mnogi čitatelji nekako zaziru od domaće književnosti, pa tako i SF-a, ali dojma sam da bi, kada bi pročitali nešto Milenino, brzo promijenili mišljenje. Čak i oni koji SF smatraju dosadnim žanrom punim svemirskih brodova i kompliciranih tehnoloških opisa brzo bi se razuvjerili, jer Milena Benini pokazala bi im koliko SF zapravo može biti pitak i zabavan.
'Mletački sokol' roman je spekulativne fikcije smješten u neodređenu budućnost, u kojoj se podigla razina mora (što, s obzirom na klimatske promjene, više i nije toliko spekulativna fikcija koliko prilično realna procjena budućnosti), zbog čega je većina kopna nestala pod vodom, a stanovništvo se (osim na ostatku kopna) okupilo na plovećim otocima. Jedan takav otok je i Serenissima Ressurecta, replika stare Venecije. Serenissima je bogataški otok kojim uglavnom upravlja mafija, a opstaje zahvaljujući turizmu. Prikvačeni za Serenissimu, za njom plove Lazzaretti, manji "otoci" sastavljeni od bilo čega što se lokalnom stanovništvu, uglavnom siromašnom, našlo pri ruci. Stanovnici Lazzaretta okupljeni su u skupine prema narodnosti ili zajedničkim interesima, pa tako postoje Lazzaretti kojima upravljaju punkeri, anarhisti, survivalisti...
Yoshitaka, mladi umjetnik koji se bavi (uglavnom) kaligrafijom, stanovnik je jednog od Lazzaretta, i provodi dane brinući se kako mlađem bratu osigurati liječničku skrb koja mu je potrebna. Za to mu je potreban novac i resursi do kojih je na siromašnim Lazzarettima veoma teško doći. No, sreća mu se promijeni kada mu Luca, član mafijaške obitelji koja upravlja Serenissimom, (doslovno!) padne na glavu, bježeći od nepoznatog ubojice. Yoshitaka odlučuje pomoći Luci, govoreći si pri tome kako to čini samo zbog njegove zlatne medikartice. A jednostavno zamišljen bijeg ubrzo postane opasna utrka s nepredvidivim ubojicama i obiteljskim spletkama, usred koje i Yoshitaka i Luca polako shvaćaju da postoje i drugi razlozi zbog kojih jedan drugog pokušavaju održati na životu pod svaku cijenu, a koji se ne odnose samo na osobnu korist.
Ovaj roman nije samo odlično napisan roman znanstvene fantastike i sjajno zamišljena spekulativna fikcija, već je on i brz i zabavan roman nabijen akcijom, a, uz sve to, on je i preslatka ljubavna priča. Kao šećer na kraju, on je, s brojnim referencama na sve ono što znamo i volimo (a spomenut ću samo mange i Pokemone, za početak), prava 'geekovska' poslastica.
Za slučaj da ste od onih koji poprijeko gledaju na uplitanje romanse u fantastične i SF romane, reći ću vam samo da je Lucina i Yoshitakina ljubavna priča ovdje prikazana jedna od rijetko osvježavajućih i tako prirodnih romantičnih priča, a njih su dvojica i zajedno i svaki za sebe likovi s kojima se baš gušt družiti. Uživala sam u svakom trenutku, i niti jedan od tih trenutaka nije bio ni najmanje dosadan.
'Mletački sokol' prvi je dio 'Mletačkog triptiha'. Nažalost, kako nas je Milena ove godine prerano i prebrzo napustila, ostat će, po svemu sudeći, i njegov jedini dio. Nemojte me krivo shvatiti, 'Mletački sokol' zaokružen je roman s početkom i krajem i sasvim je samostalan, ne ostavlja nikakve cliffhangere niti repove koje je potrebno slijediti. Ipak, s obzirom na genijalnost i originalnost Mileninih romana općenito, ne mogu se ne pitati kakav bi bio ostatak triptiha. A i svi ostali mogući romani, novele, kratke priče, genijalni tekstovi koje bi Milena izmaštala, a za koje ćemo ostati zakinuti. Ostaje nam da se tješimo onima koje je već napisala, što i nije tužna stvar, jer, vidjet ćete, sa svakim su čitanjem još bolji!
Ako do sada još niste upoznali Milenu Benini, svakako to učinite. 'Mletački sokol' sjajan je roman za započeti to upoznavanje. Rekla bih vam i da, nakon što ga pročitate, ne stanete samo na njemu, ali nešto mi govori da ćete i sami to shvatiti. ;)
_____________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/336bURi
