Vruću čokoladu - volite
li ju praviti sami - obično ćete napraviti tako da zagrijete mlijeko i u
njega umiješate čokoladu, dodavajući začine po volji. U Meksiku, vruća
se čokolada spravlja s vodom: voda se pusti da zavrije, i čokolada se - u
idealnom slučaju - u vodu umiješa tik pred vrenje.
Upravo odavde dolazi i izraz 'kao voda za čokoladu',
koji se u Meksiku obično koristi za izražavanje strasti i (seksualnog)
uzbuđenja, a ponekad i ljutnje. Da bi bila spremna 'prihvatiti'
čokoladu, da to tako kažem, voda mora biti dovoljno vruća, ali opet ne
previše, ne smije prijeći tu krajnju točku vrenja. Naslov ove knjige
više je usmjeren na ovo prvo značenje, a nakon što upoznate glavnu
junakinju ovog romana - Titu - shvatit ćete da je ovaj izraz pomalo i
Titina personifikacija, jer nerijetko sjajno određuje upravo to kako se
Tita osjeća.
Titina priča priča je o ženama iz obitelji De La
Garza, matrijarhalne obitelji na čelu s mamom Elenom. Kao najmlađoj
kćeri, Titina je sudbina da zauvijek ostane uz majku i svoj život
posveti skrbi za nju. U tom smislu, Titi je zabranjena udaja, a samim
time i bilo kakva romansa i ljubav. Zaljubljena u Pedra, s kojim je
osjetila ljubav na prvi pogled, Tita je ljuta i pokušava se pobuniti
protiv svoje sudbine, ali mama Elena je neumoljiva.
Kada Pedro
zaprosi Titu, a mama Elena ga odbije, zauzvrat mu ipak ponudi ruku svoje
starije kćeri Rosaure. Pedro ovu ponudu prihvati, ne bi li tako bio
blizu Tite. Ova ljubavna i obiteljska zavrzlama zakuhati će razne
osjećaje, na koje niti jedan lik neće biti imun, a kad u tu priču dodate
i prava tradicionalna jela meksičke kuhinje, obogaćena začinima i
mirodijama svih vrsta, i ljubav prema kuhanju koja također na neki način
obilježava obitelj De La Garza, dobit ćete zanimljivo jelo magijskog
realizma kojem ćete se teško oduprijeti bez da ga kušate.
Magičan
i strastven, ovaj roman dosta se brzo čita, što zbog samog svog obujma,
koji nije velik, što zbog načina pisanja koji pomalo podsjeća na
Marqueza, a koji se, meni osobno, jako sviđa. Svako od 12 poglavlja na
koliko je ovaj roman podijeljen započinje s posebnim receptom, koji
romanu daju tu dodatnu notu zanimljivosti, a i - začinjenosti. Doduše,
ove recepte nećete baš lako sami rekreirati kod kuće, budući da su neki
od sastojaka prilično egzotični i - čak bih rekla - i sami pomalo
magični, ali svejedno ih je zanimljivo upoznati.
Tita i ostale
žene iz njene obitelji primjeri su snažnih žena kojima život ipak ne
ispadne uvijek onako kako su one to zamislile. Sve one imaju i svoje
dobre i loše strane, ali sve su strastvene u svojim željama i
razmišljanjima. Ono što mi u ovoj priči 'ne drži vodu', da tako kažem,
je ta ideja ljubavi na prvi pogled, u čije postojanje naprosto ne
vjerujem. Možda samo zato jer sam vječni cinik, tko zna? Također,
odabranik Titinog srca - Pedro - tako je loš odabir! Pedro je slabić,
povodljiv, cendrav, ponaša se kao malo dijete i doista mi nije jasno što
to, zaboga, Tita u njemu pronalazi. A opet, možda je upravo to stvar
kod ljubavi na prvi pogled: zaljubiš se i već je gotovo, kakva osoba
ispadne kasnije, nakon što ju upoznaš, više nije bitno, jer je tvoje
srce već njegovo bez obzira na sve. Ili? Ne znam.
"Moja je
baka imala vrlo zanimljivu teoriju. Govorila je da se svi rađamo s
kutijom šibica u sebi, ali da ih ne možemo uvijek upaliti sami jer
trebamo kisik i svijeću. Samo što u tom slučaju kisik mora doći od daha
ljubljene osobe; kao svijeća može poslužiti bilo kakva vrsta hrane,
glazba, milovanje, riječ ili zvuk koji će aktivirati detonator i tako
zapaliti jednu od šibica. U nama će se stvoriti ugodna toplina koja će u
tijeku vremena malo – pomalo nestajati sve dok se ne pothrani velika
eksplozija. Svatko, da bi mogao živjeti, mora otkriti svoje detonatore
jer izgaranje do kojega dolazi kad se jedan od njih zapali, hrani dušu
energijom. Drugim riječima, to izgaranje predstavlja hranu. Ako čovjek
ne otkrije na vrijeme svoje detonatore, kutija šibica se navlaži i on
nikada više ne uspije zapaliti jednu od tih šibica. Kad se takvo što
dogodi, duša pobjegne iz tijela, bezglavo luta najdubljom tminom
pokušavajući uzalud pronaći sebi hranu i ne shvaćajući da joj jedino to
tijelo, koje je ostavila goloruko i hladno, može priskrbiti."
Kad
sve zbrojim i oduzmem, ovaj je roman za mene poput šalice vruće
čokolade, smiješane od raznih egzotičnih sastojaka. Svaki gutljaj je
drugačiji, neki mi pašu, neki baš i ne, ali spremna sam ispiti ovaj
napitak do kraja. Kušajte ga i vi, pa vidite koje ćete sve okuse u njemu
pronaći.
____________________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/37M7yzm
