Izdavač: Profil, 2012.
[eng. Girl in translation]
[eng. Girl in translation]
Dijelom autobiografska, ovo je priča o djevojčici koja je primorana, nakon smrti oca, iz svog rodnog grada Hong Konga, zajedno s majkom, preseliti se u Ameriku, 'u bolji život'. Nakon što Kimberly i njena majka, uz pomoć majčine sestre, stignu u New York, u svoj novi život, ono što ih tamo dočeka daleko je od 'boljeg života' koji su zamišljale. Stan koji im je majčina sestra, teta Paula, osigurala, nalazi se u zgradi predodređenoj za rušenje, vrvi žoharima i štakorima, nema grijanja, niti stakla na prozorima. U svojoj velikodušnosti, majčina sestra osigurala je Kimberlynoj majci i posao u tvornici tekstila čiji je vlasnik njen muž - posao pakiranja robe koji se plaća 50 centi po komadu (i to samo ako se uspije izvršiti na vrijeme za isporuku), a nakon kojeg, tek što im dobiveni ček od plaće unovče, teta Paula i tetak Bill odmah odbiju svotu za stanarinu i za otplatu duga za avionske karte i putovanje kojim su ih doveli u SAD. Da bi posao bio dovršen na vrijeme, Kimberly mora svakog dana nakon škole majci doći pomoći u tvornici, kao što to čine i druga djeca kineskih imigranata, od kojih nemaju svi tu 'sreću', poput Kimberly, da budu ovdje i legalno prijavljeni.
Odlučne da vrate svoje dugove, Kimberly i njena majka nekako se snalaze, grijući se na kuhinjsku peć, zalijepivši vreće za smeće na prozore bez stakala i radeći do sitnih sati u tvornici kako bi sve isporuke dovršile na vrijeme. Jedina je svijetla točka u njihovim životima to što Kimberly odlično ide u školi, iako je isprva imala malo problema s prilagodbom. Kimberly je prirodno inteligentna, brzo uči, a neki joj predmeti, poput matematike i fizike, jednostavno idu od ruke. Dodavši na to činjenicu da školu, tj. naobrazbu, vidi kao jedini spas koji nju i njenu majku može izbaviti iz teškog života u kojem su se našle po dolasku u New York, Kimberly u školi daje sve od sebe i uskoro joj sav taj trud donese i željeni rezultat: ponudu za prijam u privatnu srednju školu, sa punom stipendijom.
Iako joj u školi odlično ide, Kimberly na svojoj koži svejedno cijelo vrijeme osjeća kako je to biti dijete imigranta, stranac u stranoj sredini, koji će samo zbog toga što je stranac često morati iskusiti nepravdu, poniženje i ljubomoru drugih. No, s druge strane, Kimberly će odrastajući u stranoj zemlji iskusiti i kako je to kad te netko posve drugačiji od tebe iskreno prihvati za prijatelja, te će susresti i dobrotu, i prijateljstvo, i ljubav. I ono gorko, i ono slatko, izmijenjivat će se u Kimberlynoj priči koja nam daje izravan uvid u stvaran život imigranata u SAD-u.
Umotavši u priču dijelove iz svog vlastitog života, Kwok se ne libi prikazati svu surovost i težinu života američkih imigranata, koji su u potrazi za 'američkim snom' i 'boljim životom' naišli na sve samo ne to što im 'američki san' po svojoj definiciji obećava. Kwok nam ovom pričom pokazuje ono što zapravo svi mi već znamo: da 'američki san', osim blještavog lica, ima i (više ili manje) skriveno naličje koje se ne voli baš pokazivati.
Govoreći o problemima imigranata, posebno onih koji su u SAD pristigli iz dalekih istočnih zemalja, vidimo da je siromaštvo tek jedan od problema s kojima se ti ljudi susreću. Puno veći im je problem, u biti, golemi jaz između istočne i zapadne kulture, velike poteškoće u učenju posve drugačijeg jezika i općenito prilagodbe posve drugačijem načinu života. Upravo zbog nerazumijevanja i nesnalaženja u stranoj zemlji i kulturi, većina imigranata, zbog potrebe za novcem, upadne u zamku oportunističkih vlasnika tvornica kojima je cilj što više iskoristiti ih za slabo plaćenu radnu snagu, koju ne moraju (odnosno ne žele) legalno prijaviti, te kojima stoga ne moraju osigurati plaćanje doprinosa, humane radne uvjete, niti fer plaću za (itekako prekovremeni) rad.
Ova priča, ipak, nije samo priča o surovosti života u bijedi na kakav su Kimberly i njena majka bile osuđene dolaskom u SAD, ona je također i priča o nadi i putu izlaska iz takvog života. Kimberly, iako i sama ima problema sa prilagodbom, u obrazovanju vidi svoj jedini spas, što ju ponuka da se nikada ne prestane truditi, makar morala danonoćno učiti, iscrpljena od pomaganja majci u tvornici. Naravno da nije svatko prirodno nadaren za učenje i matematičke predmete kao Kimberly, što joj je, dakako, puno pomoglo u napredovanju u školi, ali mislim da poruka ove knjige nije nužno baš ta da će se ustrajnošću i trudom sigurno postići uspjeh, niti ćemo tako sigurno ostvariti 'američki san'; već da nam ustrajanje i trud, kao i beskrajna i čelična volja (čak i u najgorim vremenima) pruža mogućnost za taj uspjeh; za izlaz i poboljšanje uvjeta u kojima smo primorani živjeti. Mnogi svoju priliku, nažalost, nisu u mogućnosti iskoristiti, ili ju pak uopće ne dobiju, te tako, nažalost, zauvijek završe 'izgubljeni u prijevodu'.
Odlučne da vrate svoje dugove, Kimberly i njena majka nekako se snalaze, grijući se na kuhinjsku peć, zalijepivši vreće za smeće na prozore bez stakala i radeći do sitnih sati u tvornici kako bi sve isporuke dovršile na vrijeme. Jedina je svijetla točka u njihovim životima to što Kimberly odlično ide u školi, iako je isprva imala malo problema s prilagodbom. Kimberly je prirodno inteligentna, brzo uči, a neki joj predmeti, poput matematike i fizike, jednostavno idu od ruke. Dodavši na to činjenicu da školu, tj. naobrazbu, vidi kao jedini spas koji nju i njenu majku može izbaviti iz teškog života u kojem su se našle po dolasku u New York, Kimberly u školi daje sve od sebe i uskoro joj sav taj trud donese i željeni rezultat: ponudu za prijam u privatnu srednju školu, sa punom stipendijom.
Iako joj u školi odlično ide, Kimberly na svojoj koži svejedno cijelo vrijeme osjeća kako je to biti dijete imigranta, stranac u stranoj sredini, koji će samo zbog toga što je stranac često morati iskusiti nepravdu, poniženje i ljubomoru drugih. No, s druge strane, Kimberly će odrastajući u stranoj zemlji iskusiti i kako je to kad te netko posve drugačiji od tebe iskreno prihvati za prijatelja, te će susresti i dobrotu, i prijateljstvo, i ljubav. I ono gorko, i ono slatko, izmijenjivat će se u Kimberlynoj priči koja nam daje izravan uvid u stvaran život imigranata u SAD-u.
Umotavši u priču dijelove iz svog vlastitog života, Kwok se ne libi prikazati svu surovost i težinu života američkih imigranata, koji su u potrazi za 'američkim snom' i 'boljim životom' naišli na sve samo ne to što im 'američki san' po svojoj definiciji obećava. Kwok nam ovom pričom pokazuje ono što zapravo svi mi već znamo: da 'američki san', osim blještavog lica, ima i (više ili manje) skriveno naličje koje se ne voli baš pokazivati.
Govoreći o problemima imigranata, posebno onih koji su u SAD pristigli iz dalekih istočnih zemalja, vidimo da je siromaštvo tek jedan od problema s kojima se ti ljudi susreću. Puno veći im je problem, u biti, golemi jaz između istočne i zapadne kulture, velike poteškoće u učenju posve drugačijeg jezika i općenito prilagodbe posve drugačijem načinu života. Upravo zbog nerazumijevanja i nesnalaženja u stranoj zemlji i kulturi, većina imigranata, zbog potrebe za novcem, upadne u zamku oportunističkih vlasnika tvornica kojima je cilj što više iskoristiti ih za slabo plaćenu radnu snagu, koju ne moraju (odnosno ne žele) legalno prijaviti, te kojima stoga ne moraju osigurati plaćanje doprinosa, humane radne uvjete, niti fer plaću za (itekako prekovremeni) rad.
Ova priča, ipak, nije samo priča o surovosti života u bijedi na kakav su Kimberly i njena majka bile osuđene dolaskom u SAD, ona je također i priča o nadi i putu izlaska iz takvog života. Kimberly, iako i sama ima problema sa prilagodbom, u obrazovanju vidi svoj jedini spas, što ju ponuka da se nikada ne prestane truditi, makar morala danonoćno učiti, iscrpljena od pomaganja majci u tvornici. Naravno da nije svatko prirodno nadaren za učenje i matematičke predmete kao Kimberly, što joj je, dakako, puno pomoglo u napredovanju u školi, ali mislim da poruka ove knjige nije nužno baš ta da će se ustrajnošću i trudom sigurno postići uspjeh, niti ćemo tako sigurno ostvariti 'američki san'; već da nam ustrajanje i trud, kao i beskrajna i čelična volja (čak i u najgorim vremenima) pruža mogućnost za taj uspjeh; za izlaz i poboljšanje uvjeta u kojima smo primorani živjeti. Mnogi svoju priliku, nažalost, nisu u mogućnosti iskoristiti, ili ju pak uopće ne dobiju, te tako, nažalost, zauvijek završe 'izgubljeni u prijevodu'.
