ZVIJERI IZ ČEMERNE ŠUME, Kieran Larwood

Izdavač: Znanje, 2024.

3. knjiga u serijalu Pet kraljevstava

[eng. The beasts of Grimheart]

Prijevod: Mate Maras 

 

"'Neke se priče kazuju zbog zabave', kaže bard. 'Neke se priče kazuju da bi se prenijele pouke. Neke se priče kazuju da pomognu ljudima razmišljati, a neke... neke se kazuju da ljudima pokažu istinu. Ne voli svatko da mu se kaže istina.'"

Legendarnog Podkina Jednouhog u trećem dijelu sage o Pet kraljevstava čeka puno toga. Pustolovine, otkrića, drevne obiteljske razmirice i, na kraju svega toga, jedna epska bitka.

Duboko u Čemernoj šumi, siguran u zečinjaku Mračna rupa, u kojem je, zajedno sa suborcima, obitelji i prijateljima našao utočište, Podkin se priprema za neizbježan sukob s opakim Gvozdenima. Zečinjak Mračna rupa u međuvremenu je, stalnim priljevom drugih zečeva u bijegu pred Gvozdenima prerastao u pravi zečinjak, zbog čega iznenadna vijest da Gvozdeni svojim golemim strojevima velikom brzinom uništavaju šumu i sve su im bliže, u svima izazove nalet straha i suočavanje s činjenicom da će se, kako stvari stoje, s Gvozdenima sukobiti puno prije no što su to mislili (i puno prije no što su se za to uspjeli pripremiti).

Suočeni s neizbježnim, zečevi iz Mračne rupe pomoć odluče potražiti u zečinjaku Podkinovog ujaka, što neće biti lak zadatak budući da Podkinova majka i njegov ujak za sobom još vuku davno posijano sjeme razmirice, ljutnje i zamjeranja, koje će biti jako teško spriječiti da proklija. No, put onamo odvest će ih u dubine Čemerne šume u koje još nikad nisu zašli, a u kojima navodno obitava tajanstvena Zvijer Čemerne šume. Istina, mit, neprijatelj ili saveznik? Još jedna zagonetka za Podkina za riješiti...

Pustolovna priča o hrabrim zečevima i opakim Gvozdenima u ovom romanu dolazi do kulminacije, i to takve kakvu sam nekako očekivala malo dalje u priči. U tom me smislu baš iznenadio smjer u kojem je saga krenula, ali nicely done. Očekuj neočekivano. :)

Vjeran sebi, Podkin je i dalje tek zečić koji neprestano raste i sazrijeva, a ono najbolje u njemu uvijek izleti van baš u onom trenutku u kojem je potrebno. Podkinova hrabrost i snalažljivost još su ga jednom doveli do neočekivanog Dara, otkrivajući nam pri tome još malo o mitologiji i povijesti samih Pet kraljevstava, te uvodeći nas još malo dublje u njihovu magiju. Priča o Darovima, Božicama, Čuvarima, Gormaleku i nastanku Gvozdenih maštovita je i čarobna, ujedno i jako zanimljiva. A sve to zajedno upleteno u priču o jednom hrabrom malom zecu i njegovim prijateljima - pomalo neuobičajenom izboru za junake - fantastično osmišljeno.

Jedino što me malo omelo u čitanju, da to tako kažem, je odabir pravopisa i mali kaos koji nastane nakon 160 i neke stranice, kada se imena likova i predmeta počnu brkati (doslovno sve u jednom trenu postane Dušomor), neke riječi ostanu neprevedene, neke malo na engleskom, malo na hrvatskom, i tak. No nije mi ova zbrka pokvarila priču, da ne mislite. Podkinove avanture su sve nadoknadile.

Da ne znam da postoje nastavci, imala bih dojam da se radi o trilogiji, i to trilogiji s epskim završetkom. Naravno, ostavljeno je dovoljno prostora i nedovršenih niti koje još treba utkati u ovu sagu, bez brige. O Podkinu se ima još štošta za reći.

 

________________________________________

 

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/zvijeri-iz-cemerne-sume/451035

ČUDO, Victoria Mas

Izdavač: Znanje, 2024.

[franc. Un miracle]

Prijevod: Mateja Kiseljak 

Nisam sigurna što sam točno očekivala od ovog romana, a kako sam krenula čitati, ništa sigurnija nisam bila ni u to u kojem smjeru ide. Jedino u što sam bila sigurna je da me tijekom čitavog vremena čitanja prati taj neki osjećaj da će se dogoditi nešto... veliko. Značajno. Čudesno, da, ali ne u smislu u kojem bi se to očekivalo. Tragično. I, bome, Mas je isporučila čudesnu kulminaciju priče, na jedan od onih načina koji te potresu do temelja.

Inspirirana stvarnom pričom o sestri Catherine Labouré i njenim vizijama Bogorodice, ova je knjiga lirski napisano djelo povijesne fikcije, nadograđeno mističnim, dramskim i duhovnim elementima.

Priča prati nekolicinu stanovnika (te jednu pridošlicu - sestru Anne) malog otočnog naselja u Bretanji, u kojem se proširi vijest o ukazanju Blažene Djevice, vijest za koju je sestra Anne saznala u proročanskom snu, i zbog koje je i otputovala onamo. Ova vijest potpuno izbezumi stanovnike čitavog otoka, od kojih jedni uporno odbijaju u nju vjerovati, dok drugi ushićeno čekaju poruke i čuda koja će im Djevica sigurno donijeti.

"Bila je to borba bez pobjednika između dvaju nepomirljivih pojmova, vjere i odbijanja, poleta prema nevidljivom i sidrišta stvarnosti."

Okružje ovih događanja nekako je klaustrofobično, a ozračje napeto i sumorno, onako kao pred oluju. Čitavo vrijeme čitanja imala sam osjećaj kao da promatram lonac u kojem voda polagano vrije, mirno, ali uporno ključajući do točke u kojoj će se iz tog lonca preliti. Naslovno čudo u ovom romanu iščekuju baš svi, čak i oni koji u njega ne vjeruju, a vi se, kao čitatelj, i sami u sve to - htjeli, ne htjeli - upletete.

Osobno nisam vjernik, pa me čitav taj vjerski zanos posve zaobišao, ali on ovdje nije niti bitan. Iako mu je tema religijska i duhovna, ovaj roman ne bavi se pitanjem vjere, već ljudskim odnosima i srazom suprotnosti onog duhovnog i onog znanstvenog, dobrote i zla koje se u ljudima nalazi. To se izvrsno ogleda u početnom ushićenju gotovo svih stanovnika, masovnoj euforiji oko iščekivanja milosti za koju vjeruju (čak i oni koji nisu istinski vjernici, poneseni čistom snagom gomile) da će im biti podarena; osjećajima koji se vrlo brzo promijene u ljutnju, bijes, pa čak i čistu zlobu, u trenutku u kojem svi ti ljudi shvate da možda ipak nisu tako posebni kao što su mislili da jesu.

"Milost traje jedino dok je poželjna."

U početku spor, čitavo vrijeme sumoran, melankoličan, pa čak i pomalo mračan, ovaj je roman predivno pisan, te ga je unatoč svoj toj turobnoj atmosferi koju isijava zaista lijepo čitati. U jednom sam trenutku čak pomislila kako slijedi neka prekretnica i kako možda griješim u neprestanom očekivanju nečeg tragičnog, nekog preokreta koji će romanu dati posve novi smisao, ali roman kulminira u točno onom tonu u kojem vas cijelo vrijeme vodi. Ipak, postoji u njemu i taj silver lining, samo ne onaj koji biste možda očekivali.

Moram spomenuti i da vam Mas, dok čitate, maestralno ostavlja suptilne znakove onoga što se ima dogoditi, koje ćete uočiti u tragovima, ali povezati tek na kraju kada vidite kako se i u što sve rasplelo. U tom je smislu ovaj roman pomalo nalik nekom doista napetom trileru, pogotovo što se više približavate njegovom kraju.

A kraj... Kraj me posve izbacio iz ravnoteže. Na isti način kao što je to svojedobno učinio i roman Adama Silvere Obojica umiru na kraju. Iako se ova dva romana uvelike razlikuju, ostave te s istim osjećajem zapanjenosti, nemira, i određene tuge nakon čitanja. 

_____________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/cudo/437634

UBOJITA ZABAVA, Holly Jackson

Izdavač: Egmont, 2025.

Novela iz serijala Savršeno ubojstvo: Dnevnik dobre cure

[eng. Kill joy]

Prijevod: Romana Čačija 

Fun fact about me: volim društvene igre, bilo one u kutiji ili one bez, posebno escape room avanture i rješavanje misterija. Budući da sam odigrala gotovo sve escape room igre koje postoje u Zagrebu, a i popriličan broj njih u drugim gradovima, rekla bih da se smatram iskusnom escaperoomericom, a ono što svaka sjajna escape room igra mora imati je dobra priča, zanimljive i izazovne zagonetke, poneki twist i dašak originalnosti. Zašto sve ovo govorim? Jer ova knjiga sadrži upravo sve navedeno!

Ubojito zabavna, ova je knjiga kombinacija escape room avanture, RPG-a i dobrog starog board gamea. Praktički društvena igra u obliku novele. :) Da mi je netko rekao da je moguće napisati dobru priču opisujući grupicu ljudi kako igraju neku igru, bila bih pomalo skeptična, ali temeljem pročitanog, ne samo da je moguće, već je rezultat i jako, jako zabavan.

Glavna junakinja, Pip, pravi je primjer naslovne dobre cure serijala, štreberica koja bi radije odradila školski projekt nego otišla na večernji izlazak s društvom, ali pozivu na misterioznu igru uloga u organizaciji svog prijatelja Connora, ne može se ne odazvati. Šestero prijatelja preuzme uloge igrača u misteriju ubojstva fiktivnog lika Reginalda Remya, koje se odigrava u šarmantnim 1920-ima. No, slijedeći tragove i rješavajući ovaj misterij, ova će se šestorka nerijetko prisjetiti i stvarnog ubojstva koje se dogodilo u njihovom gradu, što će u igru unijeti i poneke trnce straha...

Iako ju je Holly Jackson objavila tek nakon druge knjige A good girl's guide to murder serijala, ova je novela kronološki zapravo prequel svega. Ako ste već upoznali Pip, ovo će vam biti još jedna zabavna epizoda s njom u glavnoj ulozi i povratak u prošlost, a ako vam je, kao meni, ovo tek prvi susret s Pip, iz mog iskustva rekla bih da je bila jako dobra odluka baš ovdje započeti. Sama mi se Pip, baš kao i opisana igra i sve ostalo u ovoj noveli baš svidjelo, rekla bih čak da mi je sjelo baš kao neki zabavan game night, kakve znam organizirati sa svojim prijateljima.

Zabavno, živahno i skroz fora - nemam što više dodati. Slobodno 'zaigrajte' i - have fun! 

_________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/ubojita-zabava/

BAL LUĐAKINJA, Victoria Mas

Izdavač: Znanje, 2021.

[franc. Le Bal des folles]

Prijevod: Mate Maras

"One više nisu supruge, majke ili mlade djevojke, nisu žene koje pazimo ili cijenimo, nikada neće biti žene koje želimo ili volimo: one su bolesnice. Luđakinje. Promašaji."

Prvijenac francuske spisateljice Victorie Mas roman je povijesne fikcije koji se bavi položajem žena u pariškom društvu krajem 19. stoljeća. Konkretno, žena koje su na bilo koji način smatrane neprilagođenima: bilo zbog bolesti, bilo zbog ponašanja, bilo zbog odvažnosti da iskoče iz društveno ustaljenog kalupa i naprave ili kažu nešto što društvu nije po volji. Takve su žene kratkim postupkom bile uklanjane iz društva i smještane "na sigurno", često ravno iz ruku očeva, muževa ili braće - u umobolnicu Salpetriere, koja za grad Pariz, kroz godine i desetljeća, predstavlja mnogo više od samo bolnice.

"Odlagalište za sve one koje nanose štetu javnom redu. Sklonište za sve one čija osjetljivost ne odgovara očekivanjima. Zatvor za one koje su krive što imaju svoje mišljenje. (...) Nijedna žena nikada nije potpuno sigurna da je njezine riječi, njezina individualnost, njezine težnje neće dovesti među te strašne zidove trinaestog okruga."

Dva su centralna lika ovog romana: Genevieve, nadstojnica bolnice Salpetriere, i Eugenie, mlada djevojka koja ondje završi zbog svoje sposobnosti da vidi (i čuje) duhove pokojnika. Dvije su žene čista suprotnost jedna drugoj: Genevieve čvrsto vjeruje isključivo u znanost i odana je doktoru Charcotu, čije metode liječenja hipnozom izazivaju velik interes i javnosti i struke. Eugenie, pak, oduvijek vjeruje kako je drugačija i kako nikamo ne pripada, sve dok ne dođe do zabranjene spiritističke knjige i kruga ljudi koji ono što ona vidi mogu savršeno logično objasniti, iako se njihov rad smatra skandaloznim. Doznavši za njenu sposobnost, otac Eugenie smjesti u Salpetriere, s namjerom da nikada odande ne izađe, ali Eugenie, odlučna u tome da pobjegne s tog strašnog mjesta, daje sve od sebe da Genevieve dokaže kako ne pripada među bolesnice, ne bi li joj Genevieve pomogla pobjeći.

Vodeći nas prostorima bolnice Salpetriere, Mas nas upoznaje s njenom poviješću i namjenom, promjenama koje je doživjela i sama bolnica i žene koje su onamo smještali. Od prostitutki i sitnih kriminalki, preko prevarenih i odbačenih, do stvarnih duševnih bolesnica, u ovoj se bolnici miješaju sve moguće vrste žena, sve one koje na bilo koji način odskaču od onoga što se smatra ženstvenim i normalnim. A paradoksalno, sama bolnica za žene u njoj smještene tek za neke od njih predstavlja bolnicu - mnogima je zatvor, ali mnogima i utočište.

"Između prihvatilišta i zatvora, u Salpetriere su stavljali ono čime Pariz nije znao upravljati: bolesne i žene."

Drugi je paradoks, savršeno ocrtan u ovom romanu, onaj koji leži u odnosu ljudi prema ženama smještenima u Salpetriere - luđakinjama, kako ih i Mas kroz roman često naziva, no ne u pogrdnom smislu. Iako smještane onamo da ih se skloni od pogleda, ove luđakinje ljudima su istodobno i odbojne i fascinantne. Poput rijetkih životinja u zoološkim vrtovima ili ljudi čudnovatih osobina u cirkusima, luđakinje Parižanima (posebno pariškoj buržoaziji) predstavljaju nešto egzotično i privlačno, nešto s čime se ne bi svakodnevno ophodili, ali čemu s vremena na vrijeme ne mogu odoljeti. Upravo je iz tog razloga ples, održavan jednom godišnje u vrijeme korizme - tzv. Bal luđakinja - praktički postao događaj godine, nešto što se u Parizu s nestrpljenjem očekuje, a s jednakim ga žarom očekuju i buržuji i bolesnice.

"Ti buržuji, očarani bolesnicama koje, jednom godišnje, imaju priliku vidjeti izbliza, više cijene to nego sve kazališne komade, sve mondene večeri kojima obično prisustvuju. Na jednu večer Salpetriere omogućuje spajanje dvaju svjetova, dvaju staleža koji, ni pod kojom izlikom, nikada ne bi imali razloga ni želje da se jedan drugome približe."

Stotine kostimiranih bolesnica (iako neke od ovih žena nisu bolesne, daleko od toga) na jednu se večer pomiješa s kremom pariškog društva. Ovaj ples društvenih miljenika i onih iz istog tog društva okrutno odbačenih istodobno je opojan i opasan, jednima je to prilika susresti se oči u oči s ekvivalentom divlje životinje, dok je drugima to prilika na jednu večer biti ono što u stvarnom životu nikada neće biti: dio društva. Luđakinje iz Salpetriere svejedno su luđakinje, svejedno ih se sustavno uklanja iz domova i sa ulica, ali umjesto da ostanu zauvijek sakrivene i zaboravljene, imaju tu jednu večer da postanu zabava onima koji su ih se prvenstveno i odrekli.

"Žene iz Salpetriere nisu više bile okužene, nije se više pokušavalo prikriti njihovo postojanje, nego su postale predmetom zabave koja se izlagala na otvoreno i bez grižnje savjesti."

Nadnaravni element predstavljen kroz Eugenie još je jedna protuteža - duhovno i onostrano nasuprot znanstvenom i provjerljivom. Ove dvije krajnosti najveću borbu vode unutar Genevieve, koja se koleba između onoga što je cijeli život vjerovala i onoga što joj je pred očima, a jednako je smisleno kao i sve iza čega je do sada čvrsto stajala. I Genevieve i Eugenie kroz ovaj roman prođu kroz potpunu promjenu - u suprotnim smjerovima, ali svaka na kraju pronalazeći svoj vlastiti mir.

Kratak, ali jezgrovit, ovaj roman slikovito opisuje težinu, ali i apsurdnost položaja žena koje društvo smatra nepovoljnima. Mas piše na način koji više nalikuje iznošenju činjenica nego ikakvih emocija, a opet uspije u čitatelju pobuditi raznolike osjećaje, iako na mahove zna biti i dosta suhoparan. Žene koje upoznajemo u romanu, ne samo Genevieve i Eugenie, već i ostale 'luđakinje', primjer su žena koje iz posve različitih razloga završe na tom mjestu, različito se sa svojom situacijom nose, različite im se stvari događaju - kod nekih i dosta strahotne - ali sve one čine jedan zanimljiv kolektiv, gotovo skup prijateljica, dajući si podršku na različite načine. Nekako je utješno, onkraj svih nemilosti i nepravdi koje su ovim ženama učinjene, i to najčešće od strane ljudi koji bi im trebali biti najbliži, vidjeti da postoji nešto dobro, čak i na sumornom mjestu poput umobolnice.

______________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/bal-ludjakinja/409307

IGRE NASLJEDSTVA, Jennifer Lynn Barnes

Izdavač: Egmont, 2023.

1. knjiga istoimenog serijala

[eng. The inheritance games]

Prijevod: Tanja Jelinić

 

 

Sasvim običan školski dan u životu Avery Grambs prekine vijest da je Tobias Hawthorne, ekscentrični multimilijarder i filantrop, iznenada preminuo i upravo njoj ostavio čitavo svoje bogatstvo. Avery samog Tobiasa nikada nije upoznala i pojma nema zašto je taj čovjek baš nju odabrao kao nasljednicu, razbaštinivši, pritom, čitavu svoju obitelj. No, postoji, dakako, i kvaka.

Kako bi potvrdila svoje nasljedstvo, Avery mora provesti godinu dana živeći u Kući Hawthorne - velebnom imanju za koje ni oni koji ondje stanuju ne znaju sa sigurnošću reći koliko je stvarno veliko, budući da ga je Tobias volio neprestano nadograđivati, a gajio je i veliku ljubav prema svim vrstama zagonetaka, tako da je samo imanje prepuno tajnih prolaza, prostorija, skrivenih simbola i tko zna čega sve još. Uz to, Tobias je oporučno Avery i svakome od svojih četvoro unuka ostavio i neki određeni trag - ali što bi taj trag trebao otkriti i treba li ga uopće slijediti je misterij sam za sebe. Avery će, svejedno, pokušati, a četvorica braće Hawthorne naći će joj se na putu - kao saveznici ili neprijatelji, još je jedan misterij kojega tek treba razriješiti.

Isprva vrlo zanimljiv i neobičan, ovaj me roman vrlo brzo podsjetio na Izbor Kiere Cass i serijal o Royalima Erin Watt - najviše zbog premise u kojoj jedna sasvim obična djevojka biva uvučena u glamurozni svijet bogataša, o kojem je do sada mogla samo sanjati, a u tom je svijetu čekaju i zgodni, ali opasni, romantični interesi. Sounds good? ;)

Sam roman djeluje kao neka neobična escape room igra, u kojoj su zagonetke skrivene posvuda, a osim otkrivanja što se iza tih zagonetki krije, potrebno je otkriti i koje su motivacije samih igrača - i na što su sve spremi kako bi u ovoj igri pobijedili.

(Kad smo već kod zagonetaka, i toga što sam usporedila ovaj roman sa escape roomom, meni su, kao iskusnoj escape roomerici, same zagonetke bile dosta jednostavne, neke čak i bezvezne, a i likovi su ih svaki put uspjeli prilično lako i brzo otkriti. To ipak ne umanjuje zabavu čitanja o njima, dapače.)

Ono što mi se svidjelo je odabir Avery za nasljednicu i glavnog lika ovog romana, jer nije baš tipična heroina kakve sam do sada susretala u sličnim serijalima. Avery je prilično cool, iako ima isti minus kao i sve heroine YA serijala - očekivani pad u (posve bespotrebni) ljubavni trokut. Ovaj, ipak, nije toliko naporan kako neki već znaju biti, pa mi nije baš ni smetao. A kada bih morala birati, reći ću vam da sam ja definitvno #teamGrayson :)

Kako radnja odmiče i kako poniremo u dubinu priče, ta se priča počinje komplicirati, a veze između likova i razlozi Averyne upletenosti u Tobiasove planove polako izlaze na vidjelo. Nagađat ćete, ali nikada nećete točno pogoditi što povezuje Avery i Tobiasa. Ova je poveznica, na kraju krajeva, i ono što nas zapravo tek uvodi u ostatak serijala. I prilično je zanimljiva, mogu vam reći.

Način na koji je opisana Kuća Hawthorne bio mi je prenedokučiv da si ju uspijem zamisliti. Kako, zaboga, ljudi koji žive u toj kući ne znaju koliko je velika i od koliko se soba sastoji? Na kolikom je točno onda zemljištu izgrađena i na koliko se to hektara prostire? Posve nepojmljivo. Bit će zanimljivo vidjeti kako će to izgledati u ekranizaciji ovog serijala, o kojoj se sve više govori. Također, ne bih htjela spojlati, ali priča unutar priče, koja uvodi još neke dodatne likove - a tu prvenstveno mislim na Emily, mi nije imala baš smisla i mislim da bi sam roman mogao preživjeti i bez toga. Ali okej, što bi teen fantasy bio bez malo dodatne drame? :)

Iako nemam ništa protiv glavnih likova, a tu prije svega mislim na Jamesona, Avery i Graysona, likovi koji su meni najviše prirasli srcu su Averyna sestra Libby i najstariji brat Hawthorne - Nash. Četvrti Hawthorne - Xander - nekako je samozatajan većinu romana, ali ispostavit će se da je i njegova uloga u cijeloj priči itekako značajna. Dodajmo svemu ovome još nekolicinu pomalo zločestih likova, obilje glamura i nepojmljivog bogatstva, malo uobičajene tinejdžerske drame, nekoliko sukoba i zanimljivih obrata i otkrića, pa čak i par susreta sa smrću, i ono što dobijete kada sve to skupite u cjelinu je zagonetno-zabavan roman, koji se jako brzo pročita. A s obzirom na to kako završi, posegnut ćete odmah i za nastavkom. Ja jesam.

Što je još svojom smrću zakuhao Tobias Hawthorne? Krećem saznati!

__________________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/igre-nasljedstva/

WEYWARDICE, Emilia Hart

Izdavač: Stilus, 2024.

[eng. Weyward]

Prijevod: Dražen Čulić

Prvijenac australsko-britanske spisateljice Emilie Hart predivno je napisano djelo povijesne fikcije prožete nadnaravnim elementima, koji ovom romanu dodaju baš savršeno pogođene začine.

Naslov romana inspiraciju vuče iz Macbetha i Shakespearove tri vještice (u originalu zvane Weyward sisters), koje njegov junak susreće na povratku iz bitke, a one mu proriču sudbinu budućeg kralja. Tri 'vještice' u Emilijinom romanu tri su žene iz različitih vremenskih razdoblja, povezane krvnom lozom, a glas svake od njih u ovom se romanu jasno čuje.

U 1619. upoznajemo Althu, djevojku optuženu za vještičarenje, kako čeka ishod suđenja. Tri stotine godina kasnije, 1942., jedna od njenih potomkinja, Violet, bori se sa svojom obitelji kako bi nesmetano uživala u onome što ju najviše privlači - proučavanju prirode i kukaca. 2019., pak, još jedna Weywardica, Kate, bježi od nasilnog supruga u kućicu koju joj je u nasljeđe ostavila tetka koju je jedva poznavala.

Sve ove žene međusobno su povezanije no što misle i no što mi kao čitatelji uopće možemo naslutiti, a ta povezanost, povijest, magija i nevjerojatna ženska snaga koja se kod Weywardica prenosi s generacije na generaciju, otkrivat će nam se postepeno, isprepletena s povijesnim događajima i opasnostima koje su uvijek pratile neovisne i samostalne žene, za koje je riječ vještica i izmišljena kako bi ih se pokorilo, izbrisalo i obuzdalo.

"Vještica. Riječ klizi niz usne kao zmija, silazi s jezika gusta i crna kao katran. Mi o sebi nismo nikada mislile kao o vješticama, majka i ja. Jer tu su riječ izmislili muškarci, riječ koja daje moć onima koji je izgovaraju, ne onima koje opisuje. Riječ koja podiže vješala i lomače, žive žene pretvara u trupla."

Priče triju fascinantnih žena izmjenjuju se kako se izmjenjuju i poglavlja u knjizi, a sa svakom okrenutom stranicom, samo sam o svakoj od njih željela znati još više. Iako vam je povezanost između Althe, Violet i Kate posve očita, način na koji one jedna do druge dopiru kroz prostor i vrijeme fascinantno su i predivno opisani. Emilia piše na način koji te potpuno uvuče u priču, poveže s likovima i zarobi ti pažnju, a ono zbog čega se s tim nevjerojatnim ženama tako lako povezati je i to što one, iako snažne i neovisne, tek počinju shvaćati tu svoju snagu i neovisnost, boreći se očekivanjima obitelji, društvenim nametanjima, raznoraznim strahovima i vrlo realnim opasnostima, koje ih vrebaju na svakom (pogrešnom) koraku. A malo kome se mogu obratiti i povjeriti, ili zatražiti da im pomogne.

"Zna kako je to, htjeti reći: prestati biti jedini tko zna groznu tajnu, koja kao bolest truje stanice tijela. Htjeti progovoriti, ali uvijek posramljeno šutjeti."

Ovo je nedvojbeno feministički roman, roman o ženskoj snazi i povezanosti, nasljeđu koje se prenosi generacijama s djevojčice na djevojčicu. Ovo je ujedno i roman o ljubavi prema prirodi i snazi koju oni koju tu ljubav prepoznaju iz same te prirode vuku. Ovo je roman o premošćenim bitkama i novim počecima, ustrajanju i njegovanju vlastite posebnosti. Također, ovo je roman i o pokušajima da se žene koje ne zadovoljavaju nametnute im norme uklone, silom izmijene ili nešto još gore, nazivajući ih izmišljenom riječi i optužujući ih za besmislice, iz čistog straha od njihove individualnosti i otpora muškarcima u njihovim životima. Predivno je pisan, toliko da poželite posve se utopiti u njegovim riječima.

Nakon nedavnog gostovanja Emilie Hart u Zagrebu, otkrila sam kako je ova spisateljica jednako divna kao i njene knjige. Mislim da možemo očekivati još puno predivno napisanih, snažnih i rječitih priča, u koje ćemo ponirati i koje ćemo upijati, s onim posebnim osjećajem zadovoljstva. Ja ih, svakako, jedva čekam čitati. 

___________________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/weywardice/