Nisam sigurna što sam točno očekivala od ovog romana, a kako sam krenula
čitati, ništa sigurnija nisam bila ni u to u kojem smjeru ide. Jedino u
što sam bila sigurna je da me tijekom čitavog vremena čitanja prati taj
neki osjećaj da će se dogoditi nešto... veliko. Značajno. Čudesno, da,
ali ne u smislu u kojem bi se to očekivalo. Tragično. I, bome, Mas je
isporučila čudesnu kulminaciju priče, na jedan od onih načina koji te
potresu do temelja.
Inspirirana stvarnom pričom o sestri
Catherine Labouré i njenim vizijama Bogorodice, ova je knjiga lirski
napisano djelo povijesne fikcije, nadograđeno mističnim, dramskim i
duhovnim elementima.
Priča prati nekolicinu stanovnika (te jednu
pridošlicu - sestru Anne) malog otočnog naselja u Bretanji, u kojem se
proširi vijest o ukazanju Blažene Djevice, vijest za koju je sestra Anne
saznala u proročanskom snu, i zbog koje je i otputovala onamo. Ova
vijest potpuno izbezumi stanovnike čitavog otoka, od kojih jedni uporno
odbijaju u nju vjerovati, dok drugi ushićeno čekaju poruke i čuda koja
će im Djevica sigurno donijeti.
"Bila je to borba bez
pobjednika između dvaju nepomirljivih pojmova, vjere i odbijanja, poleta
prema nevidljivom i sidrišta stvarnosti."
Okružje ovih
događanja nekako je klaustrofobično, a ozračje napeto i sumorno, onako
kao pred oluju. Čitavo vrijeme čitanja imala sam osjećaj kao da
promatram lonac u kojem voda polagano vrije, mirno, ali uporno
ključajući do točke u kojoj će se iz tog lonca preliti. Naslovno čudo u
ovom romanu iščekuju baš svi, čak i oni koji u njega ne vjeruju, a vi
se, kao čitatelj, i sami u sve to - htjeli, ne htjeli - upletete.
Osobno
nisam vjernik, pa me čitav taj vjerski zanos posve zaobišao, ali on
ovdje nije niti bitan. Iako mu je tema religijska i duhovna, ovaj roman
ne bavi se pitanjem vjere, već ljudskim odnosima i srazom suprotnosti
onog duhovnog i onog znanstvenog, dobrote i zla koje se u ljudima
nalazi. To se izvrsno ogleda u početnom ushićenju gotovo svih
stanovnika, masovnoj euforiji oko iščekivanja milosti za koju vjeruju
(čak i oni koji nisu istinski vjernici, poneseni čistom snagom gomile)
da će im biti podarena; osjećajima koji se vrlo brzo promijene u
ljutnju, bijes, pa čak i čistu zlobu, u trenutku u kojem svi ti ljudi
shvate da možda ipak nisu tako posebni kao što su mislili da jesu.
"Milost traje jedino dok je poželjna."
U
početku spor, čitavo vrijeme sumoran, melankoličan, pa čak i pomalo
mračan, ovaj je roman predivno pisan, te ga je unatoč svoj toj turobnoj
atmosferi koju isijava zaista lijepo čitati. U jednom sam trenutku čak
pomislila kako slijedi neka prekretnica i kako možda griješim u
neprestanom očekivanju nečeg tragičnog, nekog preokreta koji će romanu
dati posve novi smisao, ali roman kulminira u točno onom tonu u kojem
vas cijelo vrijeme vodi. Ipak, postoji u njemu i taj silver lining, samo
ne onaj koji biste možda očekivali.
Moram spomenuti i da vam
Mas, dok čitate, maestralno ostavlja suptilne znakove onoga što se ima
dogoditi, koje ćete uočiti u tragovima, ali povezati tek na kraju kada
vidite kako se i u što sve rasplelo. U tom je smislu ovaj roman pomalo
nalik nekom doista napetom trileru, pogotovo što se više približavate
njegovom kraju.
A kraj... Kraj me posve izbacio iz ravnoteže. Na isti način kao što je to svojedobno učinio i roman Adama Silvere Obojica umiru na kraju. Iako se ova dva romana uvelike razlikuju, ostave te s istim osjećajem zapanjenosti, nemira, i određene tuge nakon čitanja.
_____________________________________________
Kako do knjige: https://znanje.hr/product/cudo/437634
