SNJEŽNA MEĆAVA, Tríona Walsh

Znanje, 2023.

[The snowstorm] 

Prijevod: Karlo Nikolić 

 

Dok dani lagano prelaze u proljetne, ja sam odlučila baciti se u mećavu i pročitati još koju 'zimsku' knjigu dok, barem kalendarski, zima još traje.

Kada bih ovaj roman sudila prema natpisima na koricama, očekivala bih 'vrtoglavu vožnju koja će mi ubrzati puls' - i bilo bi to skroz promašeno. Nema ovdje ničeg vrtoglavog, niti toliko napetog da bi mi puls imalo varirao. Radi se, zapravo, o klasičnom whodunnit krimiću, s elementima locked-room misterije.

Radnja je smještena na zabačeni irski otok, koji uslijed snažnog olujnog nevremena postane potpuno odsječen od kopna. Upravo u tom periodu na otoku se dogodi ubojstvo, a, budući da nema izlaza, ubojica je na otoku zarobljen zajedno s ostalima.

Priča prati šestero starih prijatelja, koji se odluče okupiti radi novogodišnjeg slavlja u čast prijatelju kojeg su izgubili godinama ranije. No, jedan od šestero nikada se ne pojavi na slavlju. Cara, lokalna narednica, jedna je od ovih šestero i ujedno osoba koja nestalog člana ekipe pronađe - mrtvog. Pokušavajući doznati što se dogodilo, stari prijatelji počnu jedni o drugima otkrivati puno više od prijateljstva - i to na nimalo dobar način. Tajne se množe, međusobna zamjeranja rastu, a vrijeme do prolaska oluje - i dolaska mogućnosti da ubojica pobjegne s otoka - polako ističe.

Zaplet romana i način na koji je postavljen bili su mi vrlo zanimljivi, a činjenica da je smješten na zabačeni otok odsječen od svijeta bila mi je dodatni plus. Nažalost, na početku sam se dosta mučila s čitanjem jer me radnja nikako nije uspijevala zainteresirati. Razlog tome su bili likovi, koji mi (izuzev, eventualno, Care) nisu bili ni najmanje zanimljivi, a njihovi dijalozi zvučali su kao da su ispali iz loših domaćih sapunica, u kojima ljudi govore neprirodnim tobožnje književnim jezikom, kojim nitko u stvarnosti ne priča. Zbog toga je sve zvučalo pomalo izvještačeno i teško mi se bilo uživjeti u njihove odnose i samu priču.

Srećom, negdje oko polovice (ili možda malo manje), radnja malo zadobije na dubini, priča počne više pratiti baš Caru i njeno samostalno istraživanje, a ona kao najzanimljiviji lik uspije održati priču na životu i pobuditi mi interes. Plus je i to što su poglavlja kratka i brzo se čitaju, što mi je bio razlog (uz veličinu formata) da ovu knjigu odaberem za busno čitanje, a moram reći da ju zbilja jesam, unatoč početnim poteškoćama, dosta brzo pročitala.

Svidjelo mi se to što priča istražuje prijateljske odnose između ljudi koji se poznaju oduvijek, ali su se s vremenom udaljili, pa i to kako naglasak stavlja na to da nije u biti samo udaljenost kriva za slabljenje prijateljskih spona, već tu oduvijek postoje krhke niti za koje je samo bilo pitanje vremena kada će puknuti. Svidjelo mi se i to što sam saznala za zanimljiva irska praznovjerja, tj. piseog.

Rasplet je...tako-tako. Nije najzanimljiviji na svijetu, ali nije ni loš. Čak je i pomalo neočekivan, barem na dijelu koji uključuje, između ostalog, i iznenadni rave party.

Nisam dobila baš mećavu kakvu sam očekivala, ali bilo je tu nekoliko dobrih snježnih nanosa. Neće vam trebati puna zimska oprema, ali ponesite makar kapu. Pogotovo ako ste crvenokosi i pomalo praznovjerni. 

________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/snjezna-mecava/450555  

ZAMRAČENJE, Ragnar Jónasson

Izdavač: Znanje, 2019.

3. roman u serijalu 'Mračni Island'

[orig. Myrknætti]

Prijevod (eng.): Zrinka Pavlić   

"Ja nikad nisam bila tako načitana kao tvoja baka. (...) Ona je imala pravu riječ za sve. Što se mene tiče, tama je samo tama. No u zadnje se vrijeme, baš kao i ona nekada, ne osjećam dobro u mraku. Stalno imam osjećaj da negdje vreba nešto zlokobno. Nešto što se skriva kada je vani danje svjetlo. No kada padne mrak... Tada se uvijek sjetim te njezine riječi. Zamračenje."

Nekad pročitam knjigu nekog pisca kojeg nisam nikada prije čitala, i full mi se svidi. Nekad pročitam neku knjigu iz serijala kojeg nisam nikada prije čitala, i full mi se svidi. I onda, 7 godina poslije, krenem na drugu (koja je zapravo treća, što sam skužila tek nakon čitanja, i sad je moj čitalački OCD podivljao :S). Nemam objašnjenja, mora da je neka temporalna anomalija u pitanju. 

Ragnar Jonasson i njegov serijal o mračnom Islandu ima ono nešto mračno i uvrnuto što imaju svi dobri skandinavski krimići, ali je tempo i način odvijanja radnje (a i činjenica da se radnja odvija u malom mjestu) neodoljivo britanski - onak, u stilu Umorstava u Midsomeru. Obje ove vrste krimića volim, tako da mi ovaj miks savršeno odgovara.

Ari Thor, inspektor čije avanture u ovom serijalu pratimo, također je miks oprečnosti - ambicioznog velegradskog detektiva i one vrste policajca iz malog mjesta, kojeg svi poznaju i koji predstavlja stup zakona u maloj zajednici. Stigavši u gradić Siglufjordur, isprva se teško navikavao na prisnost i zabačenost ovakvog mjesta u kojem svatko svakog zna, da bi se već u drugom romanu ondje počeo osjećati kao kod kuće.

Slučaj kojeg Ari Thor u ovom romanu istražuje tiče se ubojstva radnika koji je radio na novom tunelu, a istražujući slučaj, policija će iz ovog tunela izvući puno više od zemlje i kamenja. Dodatno, i Ari i njegovi kolege, Tomas i Hlynur, bave se i svojim osobnim problemima, koji manje ili više utječu na njihov rad na slučaju. Sve se skupa jako zapetlja, a slučaj skrene i u davnu prošlost punu zlostavljanja djece na jednoj ljetnoj farmi i u mračne vode trgovine ljudima.

Posebnost je Jonassonovog stila pisanja u ovom serijalu to što Ari nije jedini lik kojeg pratimo, i priča nije ispričana samo iz njegovog kuta, već se bavi i Arijevim kolegama, i žrtvom, i počiniteljem, i sporednim likovima od kojih se neki na kraju pokažu kao sve samo ne sporedni. A neke od likova, poput snalažljive novinarke Isrun (koja mi je, usput, baš fora lik), imat ćemo prilike još sresti u idućim nastavcima.

Naslov romana odnosi se i na mrak koji bacaju neki dijelovi ovog slučaja, ali i na doslovni mrak nastao uslijed erupcije vulkana neposredno nakon koje se odvija radnja. Dok vulkanski pepeo sve prekriva i zamagljuje vid, Ari Thor i ostatak Siglufjordurskih snaga reda morat će se potruditi rasvijeliti nastalo zamračenje.

Jako dobar serijal, jako dobar nastavak. Čujemo se za 7 godina kad pročitam treću knjigu. To jest, drugu. Ili četvrtu? Oh no.

______________________________________________

Kako do knjige: https://www.zuzi.hr/kategorija-proizvoda/beletristika/krimici/ragnar-jonasson-zamracenje-2 

KNJIGA UTJEHE, Matt Haig

Vorto Palabra, 2022.

[eng. The comfort book] 

Prijevod: Lidija i Božica Lebinec    

Matt Haig omiljen je autor, za čija djela će vam reći da su od one vrste koja pogađa neku duboko skrivenu emotivnu žicu, koja će u vama pokrenuti neponovljivu melodiju. Dugo se boreći s mentalnim bolestima te preživjevši potpuni slom živaca, Haig je u teškim vremenima prikupljao zrnca motivacije, utjehe i drugih 'pojaseva za spašavanje', koji bi mu u tim trenucima pomogli, zapisujući ih kako bi ih se u najtežim trenucima mogao prisjetiti. Rezultat je ova knjiga - skup zapisa, popisa, citata, zrnaca mudrosti ili jednostavno razmišljanja, cilj kojih je pružiti utjehu onda kada je najpotrebnija. Hence the title.

Moje je iskustvo s Haigom prije ove knjige dosta oskudno, pročitala sam tek jedan njegov roman za djecu - Dječak zvan Božić, koji mi je bio simpa, i jedan davni YA vampirski roman - Radleyevi, koji mi nisu bili bogznašto, tako da ne mogu ni potvrditi niti opovrgnuti Haigovu sposobnost sviranja emotivnim žicama čitatelja. No, planiram svakako pročitati još toga, pa ću otkriti je li to doista tako. Ako je suditi prema ovoj knjizi, mogu reći da vidim zašto je mnogim čitateljima omiljen i da tu doista ima nečega što ga čini posebnim.

Knjiga utjehe zanimljiv je skup svega pomalo - od dijeljenja recepata za comfort food poput maslaca od kikirikija na tostu, inspirativnih citata i popisa pjesama i filmova, do kratkih crtica iz vlastitog života, priča o poznatim i nepoznatim ljudima (poput Marka Aurelija i Nellie Bly) i njihovim poznatim i nepoznatim pothvatima (poput pokušaja plovidbe Stevena Callahana koji je završio njegovim plutanjem na moru od 76 dana) te iznošenja raznih zanimljivosti, poput one o načinu plivanja zlatne kozje ribe ili teorije negativne sposobnosti.

Ovo nije knjiga koja se čita, ovo je knjiga koju nasumce otvaraš i tražiš ono što ti je potrebno: zagrljaj, inspiraciju, podsjetnik da to kroz što trenutno prolaziš nije trajno i da će ipak, s vremenom, proći. Kao i svi, većina nas ponekad zapne u boli i očaju. Matt Haig i sam to vrlo dobro zna, stoga nam ovom knjigom pruža ruku koja nas može povući na sigurno - ili u tome barem malo pomoći.

"Nikad ne smiješ čekati i trpjeti bol. (...) Moraš se za to odmah pobrinuti. Neće otići ako se budeš pravio da nije ondje."

U spremljenim stvarima na mom Instagramu nalazi se sve i svašta, ali uglavnom tamo trpam stvari koje me iz nekog razloga na nešto podsjete, za nešto inspiriraju ili mi samo dođu u onom trenutku u kojem na njih iz nekog razloga emotivno reagiram. Takav mi je otprilike bio osjećaj čitanja ove knjige - kao da skupljam zanimljive komadiće utješnih tekstova, koji bi mi možda mogli nekad zatrebati.

Ono što James Norbury postiže ilustracijama na svom Instagramu i u svojim knjigama, to Matt Haig postiže svojim tekstovima u ovoj knjizi. U tom je smislu ona doista knjiga utjehe - koja nam govori da sve ono što tražimo možemo naći unutar sebe, jer smo takvi kakvi jesmo i više nego dovoljni.

"Problem sa savršenim apstraktnim idealima leži u tome da ono čemu težimo nikad ne možemo dostići. To su nedodirljive duge. Mnogo bolje je, mislim, pronaći utjehu u svijetu kao takvom. (...) Iskoristite ono što imate. Budite u svijetu. Budite asimetrični kvadrat. Budite iskrivljeno drvo. Budite stvarne osobe."

________________________________________

Kako do knjige: https://vortopalabra.hr/proizvod/knjiga-utjehe/