petak, 27. veljače 2026.

SNJEŽNA MEĆAVA, Tríona Walsh

Znanje, 2023.
[The snowstorm
Prijevod: Karlo Nikolić 
 

Dok dani lagano prelaze u proljetne, ja sam odlučila baciti se u mećavu i pročitati još koju 'zimsku' knjigu dok, barem kalendarski, zima još traje.

Kada bih ovaj roman sudila prema natpisima na koricama, očekivala bih 'vrtoglavu vožnju koja će mi ubrzati puls' - i bilo bi to skroz promašeno. Nema ovdje ničeg vrtoglavog, niti toliko napetog da bi mi puls imalo varirao. Radi se, zapravo, o klasičnom whodunnit krimiću, s elementima locked-room misterije.

Radnja je smještena na zabačeni irski otok, koji uslijed snažnog olujnog nevremena postane potpuno odsječen od kopna. Upravo u tom periodu na otoku se dogodi ubojstvo, a, budući da nema izlaza, ubojica je na otoku zarobljen zajedno s ostalima.

Priča prati šestero starih prijatelja, koji se odluče okupiti radi novogodišnjeg slavlja u čast prijatelju kojeg su izgubili godinama ranije. No, jedan od šestero nikada se ne pojavi na slavlju. Cara, lokalna narednica, jedna je od ovih šestero i ujedno osoba koja nestalog člana ekipe pronađe - mrtvog. Pokušavajući doznati što se dogodilo, stari prijatelji počnu jedni o drugima otkrivati puno više od prijateljstva - i to na nimalo dobar način. Tajne se množe, međusobna zamjeranja rastu, a vrijeme do prolaska oluje - i dolaska mogućnosti da ubojica pobjegne s otoka - polako ističe.

Zaplet romana i način na koji je postavljen bili su mi vrlo zanimljivi, a činjenica da je smješten na zabačeni otok odsječen od svijeta bila mi je dodatni plus. Nažalost, na početku sam se dosta mučila s čitanjem jer me radnja nikako nije uspijevala zainteresirati. Razlog tome su bili likovi, koji mi (izuzev, eventualno, Care) nisu bili ni najmanje zanimljivi, a njihovi dijalozi zvučali su kao da su ispali iz loših domaćih sapunica, u kojima ljudi govore neprirodnim tobožnje književnim jezikom, kojim nitko u stvarnosti ne priča. Zbog toga je sve zvučalo pomalo izvještačeno i teško mi se bilo uživjeti u njihove odnose i samu priču.

Srećom, negdje oko polovice (ili možda malo manje), radnja malo zadobije na dubini, priča počne više pratiti baš Caru i njeno samostalno istraživanje, a ona kao najzanimljiviji lik uspije održati priču na životu i pobuditi mi interes. Plus je i to što su poglavlja kratka i brzo se čitaju, što mi je bio razlog (uz veličinu formata) da ovu knjigu odaberem za busno čitanje, a moram reći da ju zbilja jesam, unatoč početnim poteškoćama, dosta brzo pročitala.

Svidjelo mi se to što priča istražuje prijateljske odnose između ljudi koji se poznaju oduvijek, ali su se s vremenom udaljili, pa i to kako naglasak stavlja na to da nije u biti samo udaljenost kriva za slabljenje prijateljskih spona, već tu oduvijek postoje krhke niti za koje je samo bilo pitanje vremena kada će puknuti. Svidjelo mi se i to što sam saznala za zanimljiva irska praznovjerja, tj. piseog.

Rasplet je...tako-tako. Nije najzanimljiviji na svijetu, ali nije ni loš. Čak je i pomalo neočekivan, barem na dijelu koji uključuje, između ostalog, i iznenadni rave party.

Nisam dobila baš mećavu kakvu sam očekivala, ali bilo je tu nekoliko dobrih snježnih nanosa. Neće vam trebati puna zimska oprema, ali ponesite makar kapu. Pogotovo ako ste crvenokosi i pomalo praznovjerni. 

________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/snjezna-mecava/450555