NE VJERUJ SVOJIM OČIMA, Sarah Pinborough

Izdavač: Egmont, 2018.

[eng. Behind her eyes] 

Kada vam majstor trilera Harlan Coben, ali i majstor i trilera i horora Stephen King, preporuče istu knjigu, onda odmah znate da ta knjiga mora da je nešto posebno. I, vjerujte, 'Ne vjeruj svojim očima' to doista i jest.

Evo o čemu se radi:

Samohrana majka Louise tijekom jednog večernjeg izlaska upozna muškarca svojih snova, Davida. Nedugo potom, slučajnim susretom na ulici Louise upozna i Adele, s kojom se odmah sprijatelji. Njena maštanja o konačno pronađenoj sreći u ljubavi i novom prijateljstvu ubrzo prekine ružna stvarnost: David je, naime, Louisin novi šef, koji je, k tome još, i oženjen - i to upravo s Adele.

Našavši se usred bizarnog ljubavnog trukota, Louise razum govori da odmah prekine sve veze i s Davidom i s Adele, ali tu odluku svaki joj put pokoleba činjenica da se već dugo nije osjećala ovako kako se osjeća s Davidom, a već dugo nije imala ni pravu prijateljicu poput Adele. No, ono što Louise još ne zna je to da ni David ni Adele nisu baš onakvi kakvima se čine, te da njih oboje skrivaju neke vrlo mračne tajne iz svoje prošlosti.

Napet i uzbudljiv psihološki triler, ovaj roman započne kao klasičan misterij odnosa između glavnih likova i duboko zakopanih tajni koje ti likovi skrivaju. No, umjesto da, kao u većini trilera, čitatelj postupno otkriva kako su to točno svi likovi povezani, ovdje vrlo brzo saznajemo koje su veze između likova, dok nam sakriveno ostaje pitanje zašto su te veze i ti likovi baš takvi kakvi jesu.

Tajne koje David i Adele skrivaju otkrivaju se postupno, a vama, dok čitate, glad za tim otkrićem samo sve više raste. Ono što vam je također cijelo vrijeme nepoznato i o čemu neprestano nagađate (a sa svakim novim događajem ta se nagađanja mijenjaju), su motivi likova: zašto čine to što čine i koji im je konačni cilj.

Kad smo već kod konačnog cilja, moram vam reći da je kraj ovog romana - na ljestvici neočekivanosti od 1 do 10 - 100! Svašta sam, čitajući, zamišljala i nagađala da će se dogoditi, ali ono što se na kraju doista dogodi ne bih uspjela nikada pogoditi. To je jedan od onih završetaka koji vas toliko zapanji da, kada sklopite korice knjige, sve o čemu možete misliti je: WOW. I did not see this coming!

Dodatan začin ovom cjelokupnom djelu je mrvica nadnaravnog koja je u njega utkana, a koja čitavu priču diže na jednu posve novu razinu. Likovi su sjajno okarakterizirani, posebno Adele, a priča je pisana tako da vam neprestano dozira nove zanimljivosti i mrvice tajni koje ste tako željni otkriti da teško da ćete se uspjeti otrgnuti od ove knjige i prestati čitati, pa svega i na par minuta.

Mnogo je psiholoških trilera koji su u stanju zaintrigirati čitatelja i u kojima čitatelji uživaju čitajući ih, ali malo ih je koji te posve zapanje i natjeraju da o njima razmišljaš i dugo nakon čitanja. 'Nestala' Gillian Flynn jedan je od takvih trilera, a ja bih osobno ovaj roman stavila uz bok 'Nestaloj'. Ne samo zato jer me radnja jednako iznenadila, već i zato jer dugo nisam naišla na neki lik koji bi bio jednako genijalno lud i opasan kao Amy iz 'Nestale', a u ovom se romanu nalazi upravo takav lik.

2018. je godina praktički tek počela, a ovaj je roman već proglašen trilerom godine - ne bez prava, jer teško će ga biti nadmašiti. U prilog tome govori i činjenica da je ovaj prvijenac Egmontove biblioteke Puls u veljači bio najprodavaniji triler u hrvatskim knjižarama, te je u nepunih mjesec dana već doživio i ponovljeno izdanje. A jesam li već spomenula da ga preporučuju i Stephen King i Harlan Coben? Ozbiljno, treba li vam još koji razlog da ga pročitate? :)

NABOR U VREMENU, Madeleine L'Engle

Izdavač: Stilus knjiga, 2018.

1. dio Vremenskog kvinteta

[eng. A Wrinkle in time]

 

'Nabor u vremenu' prvi je dio 'Vremenskog kvinteta' spisateljice Madeleine L'Engle, dobitnik književne nagrade Lewis Carroll Shelf Award, te prestižne Newbery Medal Award za najbolji roman za djecu. Objavljen je prije punih 56 godina, a u tih 56 godina pročitali su ga i zavoljeli milijuni djece širom svijeta. Kod nas je ovaj roman sve ove godine prošao nekako nezapaženo, no zahvaljujući skorašnjoj ekranizaciji i Stilus knjizi, ovaj klasik dječje književnosti ponovno je pred nama - u novom ruhu - spreman da ga zavole i neki novi klinci, i neki stari, i da ga se oni koji su ga čitali ponovno prisjete.

Priča počinje u malom mjestu u SAD-u, u trenutku u kojem Meg Murry sjedi budna u potkrovlju svoje kuće jer joj oluja čiji zvuci dolaze izvana ne da spavati. Kada se konačno odluči sići u kuhinju, ondje ju dočeka njen mlađi brat Charles Wallace, s već pripremljenim toplim napitkom za Meg i njenu majku, koja im se također uskoro pridruži. A uskoro će im se pridružiti i neočekivana posjetiteljica, čija će posjeta Meg, Charlesa i njihovog prijatelja Calvina odvesti u još neočekivaniju (ali i opasnu) pustolovinu, s ciljem pronalaska Meginog davno nestalog oca.

Čudesna pustolovina u koju nas ovim romanom odvodi Madeleine L'Engle na trenutke je uzbudljiva, na trenutke čarobna, a na trenutke pak zastrašujuća.

Putujući kroz prostor i vrijeme na najneobičnije moguće načine, Meg, Charles i Calvin naučit će mnogo novih stvari, vidjeti čudesne svjetove, upoznati začuđujuća bića, ali i susresti mračne opasnosti, te će morati upotrijebiti svu svoju hrabrost i osloniti se jedno na drugo kako bi u bitci protiv tih mračnih opasnosti izašli kao pobjednici.

Posebnost je ovog romana što on nije tek klasičan roman za djecu, pun simpatičnih likova i uzbudljivih pustolovina, već on duboko zadire i u znanstvenu fantastiku, vodeći nas na putovanje kroz planete, galaksije i samo vrijeme - ne pravocrtno, već pomoću nabora u vremenu. Ideja nabora u vremenu jako mi se svidjela i sjajno je predstavljena, a sama činjenica što postoji jedan znanstveno-fantastični roman za djecu, i to roman koji djeca obožavaju, kao ljubiteljicu SF-a raduje me još više.

Pustolovne avanture, znanstvena fantastika i uobičajeni problemi odrastanja savršen su sklop koji oblikuje ovaj roman. Zanimljivo je čitati o dječjim likovima koji se nikako ne uklapaju u svoj, običan, svijet - Meg je često zamišljena i ne prati nastavu, zbog čega u školi misle da je loša učenica i da se ne trudi dovoljno; dok Charles shvaća svijet oko sebe na samo sebi svojstven, poseban način, zbog čega ga često smatraju 'imbecilom'. L'Engle je sjajno opisala kako ove poteškoće s kojima se Meg i Charles nose na svakodnevnoj bazi njih oboje zapravo čine iznimnima u nekim drugim situacijama, šaljući poruku djeci širom svijeta da je u redu ne uklapati se i da je to zapravo tvoja snaga, a ne slabost.

Ovaj me roman pomalo podsjetio na 'Kronike iz Narnije' C.S. Lewisa, budući da, kao i Lewis, i L'Engle snagu svoje priče crpi iz snažne povezanosti braće i sestara. Također, kao i Lewis, i L'Engle svom romanu u određenim dijelovima dodaje notu kršćanske filozofije i spominjanja Boga (što mi se i nije previše svidjelo, jer volim književnost slobodnu od religijskog utjecaja, pogotovo ako je ta književnost usmjerena djeci). A, kao i u Narniji, i ovdje imamo vječnu borbu dobra i zla, i vječnu želju da dobro u toj borbi prevlada.

Mislim da je upravo taj miks različitih elemenata koji je L'Engle utkala u svoj roman ono što mu, uz doista osebujne i šarolike likove, daje posebnost. Nema još puno vremena do pojave filma u našim kinima, stoga, ako još niste, pročitajte prvo knjigu - i provjerite kasnije jesu li gospođicu Štošticu, Tkošticu i Gdješticu uspjeli prikazati onako kako ste ih zamislili dok ste čitali. ;)

HRVATSKA UZVRAĆA UDARAC, Cody McClain Brown

Izdavač: Vorto Palabra, 2017.

[eng. Croatis strikes back]

Nakon 'Propuha, papuča i punice', kojima je nasmijao i zabavio čitavu Hrvatsku (a vjerujem i šire) najpoznatiji hrvatski zet Cody McClain Brown vratio se da bi nam još jednom zbirkom zabavnih anegdota izmamio osmijehe na licima (a ponekad i pravu provalu smijeha).

U svojoj novoj knjizi, Cody nam nastavlja pričati o svome putu da se, kao stranac, uklopi u ovu našu šašavu zemlju i navikne na njene još šašavije običaje. Od mukotrpne borbe s birokracijom i vjetrenjačama prijenosa vlasništva nad nekretninama do susretanja s tipično hrvatskim 'čaša je uvijek napola prazna' pogledom na svijet, Cody nam na zabavan i originalan način, prožet obilnim dozama humora, opisuje svoje svakodnevne poteškoće na koje je nailazio u želji da se ovdje nastani i ostane.

Kroz Codyev jedinstven pogled na život stranca u Hrvatskoj, vidimo s kakvim se sve hrvatskim ludostima stranci (a i mi, domaći) često moramo nositi, a ludosti su to koje smo već u tolikoj mjeri prihvatili da ih gotovo uopće ne primjećujemo ili im jednostavno puštamo da nas nose kud ih je volja (poput temeljne osobine gotovo svih hrvatskih institucija: da nas tjeraju da neprestano prenosimo pečatirane papire s jednog mjesta na drugo ne bismo li konačno dobili neku potvrdu, dozvolu ili što li već).

Pričajući o osobinama naše zemlje i običajima s kojima se u njoj susretao, Cody svaki put iznosi i usporedbu istog iskustva u SAD-u, iz čega možemo sjajno vidjeti koliko se naš i američki način života i u kojim sve segmentima razlikuju. Ne samo da je čitati o tome bilo zabavno, već i vrlo, vrlo zanimljivo. I dok će većini nas američki način života izgledati kao san snova (naspram života u Hrvatskoj), zanimljivo je vidjeti kako Cody razmišlja upravo obrnuto i vidjeti koliko se njemu ovdje sviđa. Izgleda da nije ovdje zapravo baš tako loše kako često mislimo da jest (unatoč groznoj ekonomskoj situaciji, užasnim političarima, sporoj birokraciji i svim drugim stvarima koje ne volimo, ali ih se ni ne trudimo promijeniti), a ponekad ti treba neko mišljenje izvana da to skužiš. :)

Fascinantno je, također, i to koliko Cody, opisujući život u Hrvatskoj i naše (ponekad zbilja sulude) običaje (poput obaveze poklanjanja Kinder jaja klincima kojima idemo u goste), svojim viđenjem situacije, da tako kažem, 'pogađa u sridu'. Ne možete se ne nasmijati svim tim našim šašavostima i luckastim običajima od kojih nikada ne odustajemo, iako ne znamo zapravo ni zašto ih slijedimo.

Codyeva nova knjiga zabavan je, ali i do zadnjeg detalja točan, prikaz života u Hrvatskoj i hrvatskih običaja koje svi mi pobožno pratimo. Natjerat će vas da se nasmijete, od srca, ali i da počnete možda malo više cijeniti to što ovdje imamo. Unatoč uvriježenom hrvatskom skepticizmu, Cody će vas uvjeriti da nije sve tako crno i da imamo mnogo toga na što možemo biti ponosni.

Beskrajno optimistična i prepuna humorističnih prikaza najrazličitijih situacija s kojima se jedan stranac mora ovdje kod nas nositi, ova je knjiga stvorena za podizanje atmosfere, širenje vedrine i, općenito, dobru čitalačku zabavu. A ako ste se zapitali gdje je (sad već također slavna) punica, tu je. A ima i malo ništa manje slavnog propuha. :D

Have fun!

U VODU, Paula Hawkins

Izdavač: Mozaik knjiga, 2017.
[eng. Into the water]

 

Nakon 'Djevojke u vlaku', koja je pomela svu konkurenciju u kategoriji najboljeg trilera u godini u kojoj je objavljena, malo je reći da se novi roman Paule Hawkins s nestrpljenjem očekivao. Hoće li ponoviti uspjeh 'Djevojke u vlaku'? Hoće li oduševiti ili razočarati? Hoće li ostati unutar granica istog žanra ili otploviti u neke druge?

Ako je suditi prema mišljenju korisnika Goodreadsa, novi roman Paule Hawkins - 'U vodu' - u potpunosti je ponovio uspjeh njenog prvijenca, osvojivši nagradu za najbolji roman u kategoriji trilera za 2017. godinu, baš kao što je to 'Djevojka u vlaku' učinila dvije godine ranije.

Novim je romanom Hawkins ostala vjerna žanru trilera, a u njemu ponovno istražuje zagonetne načine na koje su povezani ljudski životi i sudbine.

Priča prati Jules Abbott, ženu čija je sestra Nel nedavno smrtno stradala u rijeci, na mjestu poznatom pod nazivom 'Jezero utapanja', na kojem je ranije život izgubilo (svojom ili voljom drugih) već mnogo drugih žena. Nel je prije smrti istraživala priče o 'Jezeru utapanja' i tragala za sudbinama žena koje su ondje umrle, od kojih je posljednja, Katie, bila najbolja prijateljica Neline kćeri Lene. I dok je Lena uvjerena da je njena majka namjerno skočila u svoju smrt, Jules nikako ne vjeruje da bi Nel to bila učinila. Istina je, dakako, mutna poput riječne vode i zakopana duboko u muljevito dno, a brzinom kojom će se izmjenjivati riječni brzaci djelići će te istine također izlaziti na vidjelo.

Zagonetna priča o različitim ženama koje su svoju smrt srele na istom mjestu - u vodi - vrlo je zanimljivo i intrigantno štivo. Priča prati puno likova čije su zasebne priče međusobno isprepletene na načine koje ni oni sami isprva ne mogu pojmiti, a postupno otkrivanje tih povezanosti, zajedno s komadićima priča o 'Jezeru utapanja', samo povećava nivo zanimljivosti ovog romana i ujedno ga čini i vrlo napetim štivom.

Što se samih likova tiče, baš kao i kod 'Djevojke u vlaku', likovi Paule Hawkins nisu baš 'likeable'. To su redom ljudi puni problema i mana, s mnoštvom tajni koje skrivaju jedni pred drugima. Nel, posljednja žrtva 'Jezera utapanja', izrazito je nesimpatična kao lik, baš kao i njena kći Lena. Ne mogu zapravo reći da mi se ijedan lik posebno svidio (možda Nickie), iako to ne znači da mi nije ujedno bio i zanimljiv i da nisam htjela doznati istinu iza njegove priče.

Rijeka, među čijim se zavijutcima i okukama skriva i mistično 'Jezero utapanja', djeluje kao još jedan zaseban lik u ovom romanu. Prateći priče likova i gradića koji se smjestio oko rijeke, kao da čujemo njeno žuborenje, osjetimo kapljice vode na svojoj koži dok brzo protječe pored nas, gubimo se u magli koja se širi njenom površinom. Osjećaj je istodobno neobičan i nekako neodređeno mističan.

Napetost i osjećaj uzbuđenja koji priča u nama gradi dok čitamo i čekamo da se pred nama otkriju tajne te priče raspline se i rastopi, nažalost, u mlakom i posve predvidivom kraju. U tom sam segmentu očekivala puno više, pa me kraj blago razočarao, ali ostatak je priče svejedno ispunio moja očekivanja.

Ovaj roman možda je za nijansu slabiji od 'Djevojke u vlaku' (većinom zbog mlakog raspleta), ali, po mom mišljenju, on je i dalje vrlo dobar. Bit će zanimljivo vidjeti što nam još sprema Paula Hawkins, koja je izjavila da će nastaviti istraživati žanr trilera i misterija, bar još neko vrijeme. Treba pričekati i vidjeti kakvu je priču odlučila sljedeću ispričati.

TKO UBIJE ZMAJA, Leif G.W. Persson

Izdavač: Fokus, 2017.
2. knjiga o Evertu Bäckströmu
[šved. Den som dödar draken]

Policijski inspektor Evert Bäckström nije baš sav svoj.

Rano dolazi na posao, ide pješke, zdravo se hrani, izbjegava alkohol. Malo mu fali da još postane i ljubazan prema kolegama. Nešto tu sasvim sigurno ne štima, jer ovaj Bäckström nije uopće nalik Bäckströmu kakvog svi poznamo i - pa, ne baš volimo, ali svakako volimo o njemu čitati. :)

Novi Bäckströmov slučaj slučaj je umorstva jednog postarijeg alkoholičara, kojeg je, kako se čini, netko isprebijao poklopcem za tavu i za svaki ga slučaj još potom zadavio. Najvjerojatnije neki kolega alkoholičar. Po svemu sudeći, izgleda da će riješiti ovaj slučaj biti čas posla. Ili?

Naravno, stvari nikada nisu onako jednostavne kako na prvi pogled izgledaju, pogotovo u slučajevima kakvima se bavi Bäckström. A Bäckström, svima omiljeni kolega, ubrzo će se vratiti na staro i sa sobom povesti sve svoje poroke. Ponovno na pravom putu, Bäckström istražuje dodijeljeni mu slučaj na način kako on to najbolje radi: tako da prohuja kroz njega poput tornada, ne mareći što će pritom uništiti. A opet, ne može se reći da njegov modus operandi ne funkcionira i ne daje rezultate, jer Bäckströmu nekako uvijek uspije i da iz najzapetljanije situacije izađe kao pobjednik. Ili, ovoga puta, čak heroj.

Netipični protagonist jednog kriminalističkog serijala, Bäckström nas i u ovom romanu vodi kroz vrlo zamršen slučaj, zabavljajući nas pritom svojom naprasitom naravi i, općenito, samom svojom pojavom. Da, on je šovinist, rasist, seksist, lijenčina i alkoholičar koji ponekad voli zaviriti i s one strane zakona, ali na svoj vrlo poseban način, on zna biti i genijalan i ponekad nas zadiviti. Bäckström je anti-heroj koji predstavlja suštu suprotnost uobičajenim detektivima i herojima kriminalističkih serijala. On je nesnosan i ponekad baš posve grozan, ali ipak ti se nekako zavuče pod kožu i navijaš za njega da uspije u tome što radi, baš za inat svima koji bi ga (s pravom) htjeli smijeniti ili mu jednostavno žele neuspjeh.

Sam slučaj umorstva koji Bäckström u ovom romanu istražuje izložen je vrlo detaljno, a sama se radnja odvija dosta sporo, što mi se svidjelo. Bäckström i njegovi kolege prate svaki trag, istražuju svaku mogućnost, ispituju sve moguće sumnjivce povezane sa slučajem, omogućujući nam da pratimo tijek istrage gotovo u realnom vremenu, kao da iz prikrajka promatramo cijelu policijsku proceduru kakva ona stvarno jest.

Autorovo iskustvo kriminologa ovdje još jednom dolazi do izražaja i ovaj roman sjajno nadopunjuje, što cijeli doživljaj čitanja čini vrlo zanimljivim. Sam autor dodijelio si je i malu cameo ulogu u ovom romanu, pa provjerite hoćete li ju tijekom čitanja primijetiti (ili već jeste).

Za razliku od Bäckströmovog prvog slučaja, ovaj je slučaj nešto zamršeniji i isprepliće se s još nekim tekućim istragama s kojima možda ima, a možda i nema neke dublje veze. Puno je toga što se u ovom zamršenom klupku slučajeva mora razmrsiti, ali, srećom, Bäckström u svojoj ruci drži onu pravu nit koju treba povući da bi sve to skupa raspetljao. Naravno, kao što je svakom normalnom čovjeku poznato, razmrsiti slučaj ne može se samo tako, na prazan želudac. A želudac valja potom i nečim pristojnim zaliti. Tek je onda moguće krenuti. Bäckström to vrlo dobro zna. A kada Bäckström jednom krene, nitko ga ne može zaustaviti.

LUDI SVIJET, A.G. Howard

Izdavač: Lumen, 2017.
2. dio serijala Splintered
[eng. Unhinged]

Nakon putovanja kroz Zemlju čuda, na kojem se našla u prvoj knjizi - 'Između dva svijeta', Alyssa je odabrala svoj život proživjeti u ljudskom svijetu. Ipak, koliko god se trudila živjeti svoj 'normalan' život i ne misliti na čudozemne ljepote i lijepe (i uvrnute) čudozemce, Alyssa zovu Zemlje čuda i zovu svoje prave prirode ne može tako lako pobjeći. Pogotovo kada se pojavi zagonetno-prekrasni Morpheus i kaže joj kako stanje u Zemlji čuda nije ni izdaleka popravljeno niti mirno kakvo je Alyssa mislila da će biti nakon njenog odlaska. Nova zla prijete uništiti Zemlju čuda, zla koja samo Alyssa može poraziti, a ako to ne učini, postoji velika šansa da će se opasnosti iz Zemlje čuda preliti i u vanjski svijet i zaprijetiti svemu - i svakome - što i koga Alyssa voli.

Nastavak sjajnog romana 'Između dva svijeta' vodi nas još jednom među uvrnuto zavodljive čudozemne ljepote i u nove opasno uzbudljive čudesne pustolovine.

Originalna priča o Alici u Zemlji čuda Lewisa Carrolla još je jednom poslužila A.G. Howard kao inspiracija za ovo maštovito djelo. Njena interpretacija Carrollove priče - uvrnutija, mračnija i više 'Burtonovska', jako mi se svidjela već u prvoj knjizi, a ni u ovoj me nije prestala oduševljavati. Sjajno je moći zaroniti u čudozemni svijet koji sam upoznala još u osnovnoškolskoj lektiri i dobiti priliku za njegovo ponovno upoznavanje i istraživanje.

Iako se radnja ovog romana većinom odvija u ljudskom svijetu, a ne u Zemlji čuda, ona nije ništa manje čudesna i ništa manje ispunjena različitim čudnovatim događajima i bićima. Alyssa se još jednom našla u vrtlogu opasnih događaja, prisiljena upotrijebiti svoje čudozemne moći i otkriti i svoju drugu stranu, koliko god se toga plašila. Iako je stalno uplašena, Alyssa je svejedno nevjerojatno hrabra i učinit će sve za one koje voli.

Neobična (i neuobičajena) heroina ovog romana u novoj je pustolovini još malo sazrela, postala je odlučnija i manje nesklona svojoj čudozemnoj strani. Ipak, iako tu stranu prihvaća, Alyssa i dalje nimalo ne oklijeva u svom odabiru ljudskog svijeta - i svog ljudskog dečka, Jeba. (Usput, Jeb je u prvom izdanju prve knjige ovog serijala iz nekog razloga bio preveden kao JeD, što sam skužila tek čitajući nastavak. Da ne bi bilo zabune, JeB je njegovo pravo ime (skraćeno od Jebediah)).

Uhvaćena u 'Ludom svijetu', Alyssa je čitavo vrijeme rastrgana 'Između dva svijeta': onog normalnog, kakav priželjkuje, i onog čudozemnog, kakav ju neodoljivo privlači i koji ima sposobnost probuditi u njoj njenu divlju stranu. A dok je rastrgana između dva svijeta, Alyssa je rastrgana i između dva dečka: ljudskog Jeba i čudozemnog Morpheusa. Svaki je od njih dvojice nadopunjuje na svoj vlastiti način i u svakome vidi nešto što joj se sviđa. Koji će na kraju odnijeti pobjedu u nekim je trenucima kristalno jasno, a u nekima se opet taj pogled zamagljuje. Morat ćemo pričekati i vidjeti kako će sve odviti.

Jedina sitnica koja me malo nervirala kod Alysse su njeni tipično tinejdžerski ispadi ljubomore tipa 'moj dečko ima i druge zanimacije u životu osim mene' (koji su tako tipično klišeizirani u skoro svim YA romanima), kao i potreba za karakterizacijom ljubavi kao sudbonosne i vječne iako se radi tek o paru tinejdžera. Također, Jeb je ponekad pretjerano zaštitinički nastrojen, zbog čega mi je i njegov lik s vremena na vrijeme išao na živce. No, sve su to samo sitnice koje nemaju značajnijeg utjecaja na samu priču.

Govoreći o priči, ona je maštovita, uzbudljiva i neprestano ispunjena događajima. Stvari se u njoj odvijaju na najluđe moguće načine i nikada ne znate kamo će priča sljedeće krenuti. A osim novih detalja o Zemlji čuda, ova priča skriva u sebi i još neke tajne Alyssine obitelji, koji će priču dodatno zakomplicirati - i učiniti ju još zanimljivijom no što je bila do sad.

Dvije su godine prošle otkako je objavljen prvi nastavak ovog čudesnog serijala, nadam se da na idući, ipak, nećemo morati čekati baš toliko dugo.

LINDA, ONA KOJU SU UBILI, Leif G.W. Persson

Izdavač: Fokus, 2017.
1. knjiga o policijskom inspektoru Evertu Bäckströmu
[šved. Linda - som i Lindamordet] 

 

 

Prvi roman iz serijala o policijskom inspektoru Evertu Bäckströmu kriminalistički je roman na kakav još nisam naišla. Svi elementi koji i inače čine dobar skandinavski krimić su ovdje, ali većinom zahvaljujući spomenutom policijskom inspektoru, ovaj je roman drugačiji od drugih skandinavskih kriminalističkih književnih ostvarenja.

Evo o čemu se radi:

Mlada policijska kadetkinja Linda ubijena je u svom stanu u Växjöu tijekom jednog od možda najtoplijih švedskih ljeta ikad. Lindin slučaj nekako zapadne inspektora Bäckströma, koji nije baš presretan što ga je zapao, ali odluči iz novonastale situacije izvući najbolje (za sebe). Uz podršku dodijeljenog mu tima, Bäckström se polako probija kroz slučaj Lindina umorstva koji (barem u početku) oskudijeva ikakvim tragovima, pri tome pazeći da dodijeljeni mu novac za financiranje istrage troši baš na prave stvari (prave za Bäckströma, dakako).

Radnja ovog romana odvija se postupno, sporije no što smo navikli kod kriminalističkih romana. Nekome možda ovakva brzina odvijanja radnje neće baš odgovarati, ali za mene je ona bila dodatni plus. Kriminolog po struci, Persson je u ovaj roman unio sva svoja iskustva i znanja vezana uz istraživanje jednog kriminalističkog slučaja i to se jako dobro vidi tijekom čitanja. Zahvaljujući Perssonu, dobili smo uvid u to kako teče stvaran proces policijske istrage, kako se svaki potencijalni trag otkriva postupno i uz puno uloženog truda (ponekad i uzaludnog, koji završi u slijepoj ulici) da bi do njegovog otkrića došlo.

Govoreći o uloženom trudu i naporima da se slučaj umorstva zaključi i otkrije počinitelj, Bäckström, kao glavni lik ovog serijala, uopće nije onaj koji se tu trudi najviše. Baš suprotno. Dok Bäckströmov tim poslušno izvršava zadatke, preuzima inicijativu i općenito se trudi doći do rezultata, sam Bäckström svoje vrijeme radije troši na obilne obroke, ismijavanje kolega i brigu za to da se uvijek nađe nešto hladno za popiti.

Bäckström je vrlo neobičan izbor za glavnog lika jednog kriminalističkog serijala. Za razliku od uobičajenih detektiva kakve susrećemo u ovom žanru - genijalne, nerijetko požrtvovne, hrabre i odlučne ljude spremne da daju sve od sebe kako bi riješili slučaj - Bäckström je nešto sasvim drugo. On je primjer lijenog šefa koji pušta svoje zaposlenike da odrade sav posao, nakon čega se besramno kiti njihovim perjem i preuzima njihove zasluge. Bäckström, doduše, i jest šef, i kao takav nije baš posve loš, ali ne može se reći da je u rješavanju slučaja Lindinog umorstva imao ikakav značajan doprinos.

Također, Bäckström nije tip lika kojeg ćete zavoljeti. On je lijen, bahat, često nepristojan, snishodljivo gleda na sve oko sebe i u sebi za svakoga koga sretne ima za reći nešto pogrdno. K tome, on je šovinist, seksist, pa i rasist, iako svoje neprimjerene komentare usmjerene prema ženama i strancima zna zadržati u sebi. To, ipak, ne umanjuje činjenicu da kolegice često promatra samo kao par sisa, a poštovanja nema spram nikoga osim samoga sebe. Bäckström je doista grozan lik, ali čak i s njim kao glavnim protagonistom, ovaj serijal nije uopće grozan. Ni najmanje.

Prave zvijezde ovdje prezentiranog kriminalističkog slučaja zapravo su članovi Bäckströmovog tima. Oni su ti koji pronalaze tragove, hvataju sumnjivce, te, u konačnici, rješavaju slučaj. S Bäckströmom na čelu, s njime kao šefom, te uz način na koji je ova priča ispričana, ona djeluje vrlo realistično, te je lako moguće da upravo ovako izgledaju dani pravih policijskih istražitelja: uvijek zaposleno, uvijek istražujući i ganjajući tragove (često i uzalud), dok sve zasluge za ono što se otkrije preuzme netko drugi - neki 'šef'.

Što se tiče samog slučaja, on je zanimljiv i vrlo zagonetan, te je u većem dijelu romana teško uočiti kako bi sve moglo na kraju ispasti. Slučaj je, također, iznesen vrlo detaljno, s istragom koja se odvija korak po korak, prateći svaki trag, istražujući svaku mogućnost. Bäckström je možda grozan lik, ali njegova pojava doprinosi nekoj pomalo satiričnoj atmosferi romana, koja je u nekim trenucima čak zabavna (onako, pomalo crnohumorno zabavna).

Ukoliko tražite malo drugačiji krimić, pravu policijsku proceduralnu priču, s malo neuobičajenijim likovima, ne tražite dalje. Tu je.