srijeda, 7. veljače 2018.

LINDA, ONA KOJU SU UBILI, Leif G.W. Persson

Izdavač: Fokus, 2017.
1. knjiga o policijskom inspektoru Evertu Bäckströmu
[šved. Linda - som i Lindamordet] 
 
 
Prvi roman iz serijala o policijskom inspektoru Evertu Bäckströmu kriminalistički je roman na kakav još nisam naišla. Svi elementi koji i inače čine dobar skandinavski krimić su ovdje, ali većinom zahvaljujući spomenutom policijskom inspektoru, ovaj je roman drugačiji od drugih skandinavskih kriminalističkih književnih ostvarenja.

Evo o čemu se radi:

Mlada policijska kadetkinja Linda ubijena je u svom stanu u Växjöu tijekom jednog od možda najtoplijih švedskih ljeta ikad. Lindin slučaj nekako zapadne inspektora Bäckströma, koji nije baš presretan što ga je zapao, ali odluči iz novonastale situacije izvući najbolje (za sebe). Uz podršku dodijeljenog mu tima, Bäckström se polako probija kroz slučaj Lindina umorstva koji (barem u početku) oskudijeva ikakvim tragovima, pri tome pazeći da dodijeljeni mu novac za financiranje istrage troši baš na prave stvari (prave za Bäckströma, dakako).

Radnja ovog romana odvija se postupno, sporije no što smo navikli kod kriminalističkih romana. Nekome možda ovakva brzina odvijanja radnje neće baš odgovarati, ali za mene je ona bila dodatni plus. Kriminolog po struci, Persson je u ovaj roman unio sva svoja iskustva i znanja vezana uz istraživanje jednog kriminalističkog slučaja i to se jako dobro vidi tijekom čitanja. Zahvaljujući Perssonu, dobili smo uvid u to kako teče stvaran proces policijske istrage, kako se svaki potencijalni trag otkriva postupno i uz puno uloženog truda (ponekad i uzaludnog, koji završi u slijepoj ulici) da bi do njegovog otkrića došlo.

Govoreći o uloženom trudu i naporima da se slučaj umorstva zaključi i otkrije počinitelj, Bäckström, kao glavni lik ovog serijala, uopće nije onaj koji se tu trudi najviše. Baš suprotno. Dok Bäckströmov tim poslušno izvršava zadatke, preuzima inicijativu i općenito se trudi doći do rezultata, sam Bäckström svoje vrijeme radije troši na obilne obroke, ismijavanje kolega i brigu za to da se uvijek nađe nešto hladno za popiti.

Bäckström je vrlo neobičan izbor za glavnog lika jednog kriminalističkog serijala. Za razliku od uobičajenih detektiva kakve susrećemo u ovom žanru - genijalne, nerijetko požrtvovne, hrabre i odlučne ljude spremne da daju sve od sebe kako bi riješili slučaj - Bäckström je nešto sasvim drugo. On je primjer lijenog šefa koji pušta svoje zaposlenike da odrade sav posao, nakon čega se besramno kiti njihovim perjem i preuzima njihove zasluge. Bäckström, doduše, i jest šef, i kao takav nije baš posve loš, ali ne može se reći da je u rješavanju slučaja Lindinog umorstva imao ikakav značajan doprinos.

Također, Bäckström nije tip lika kojeg ćete zavoljeti. On je lijen, bahat, često nepristojan, snishodljivo gleda na sve oko sebe i u sebi za svakoga koga sretne ima za reći nešto pogrdno. K tome, on je šovinist, seksist, pa i rasist, iako svoje neprimjerene komentare usmjerene prema ženama i strancima zna zadržati u sebi. To, ipak, ne umanjuje činjenicu da kolegice često promatra samo kao par sisa, a poštovanja nema spram nikoga osim samoga sebe. Bäckström je doista grozan lik, ali čak i s njim kao glavnim protagonistom, ovaj serijal nije uopće grozan. Ni najmanje.

Prave zvijezde ovdje prezentiranog kriminalističkog slučaja zapravo su članovi Bäckströmovog tima. Oni su ti koji pronalaze tragove, hvataju sumnjivce, te, u konačnici, rješavaju slučaj. S Bäckströmom na čelu, s njime kao šefom, te uz način na koji je ova priča ispričana, ona djeluje vrlo realistično, te je lako moguće da upravo ovako izgledaju dani pravih policijskih istražitelja: uvijek zaposleno, uvijek istražujući i ganjajući tragove (često i uzalud), dok sve zasluge za ono što se otkrije preuzme netko drugi - neki 'šef'.

Što se tiče samog slučaja, on je zanimljiv i vrlo zagonetan, te je u većem dijelu romana teško uočiti kako bi sve moglo na kraju ispasti. Slučaj je, također, iznesen vrlo detaljno, s istragom koja se odvija korak po korak, prateći svaki trag, istražujući svaku mogućnost. Bäckström je možda grozan lik, ali njegova pojava doprinosi nekoj pomalo satiričnoj atmosferi romana, koja je u nekim trenucima čak zabavna (onako, pomalo crnohumorno zabavna).

Ukoliko tražite malo drugačiji krimić, pravu policijsku proceduralnu priču, s malo neuobičajenijim likovima, ne tražite dalje. Tu je.