MALI POŽARI POSVUDA, Celeste Ng

Izdavač: Mozaik knjiga, 2018.

[eng. Little fires everywhere] 

 

Najbolji roman po izboru članova Goodreadsa 2017. godine vješto je napisana priča koja na primjeru idiličnog i progresivnog američkog gradića propituje mnoge 'užarene' teme, poput rasizma, neželjene trudnoće, borbe za skrbništvo nad djetetom, obiteljskih problema, itd., dopuštajući malom požaru koji svaka ta tema započne da se rasplamsa u nešto nepredvidivo, što će nastaviti gorjeti nekim svojim tijekom, neovisno o ostatku priče.

Priča je smještena u Shaker Heights, idilično uređen gradić u kojem sve ima svoja pravila, od rasporeda i boje fasada kuća do načina na koji ljudi žive i odgajaju djecu, a ta pravila njegovi stanovnici poštuju iznad svega drugog. Idilično uređen život u Shakeru poremetit će Mia Warren i njena kći Pearl, koje će u Shaker dovesti i natruhu svog nekonvencionalnog života i načina razmišljanja, a koji će, posredno ili neposredno, na neki način utjecati na sve ljude s kojima njih dvije dođu u doticaj.

Budući da je i sama odrasla u Shaker Heightsu, Celeste Ng jako dobro zna o čemu piše, iako, naravno, ne možemo sa sigurnošću znati koliko je sličnosti ili razlika između pravog i fikcionalnog Shakera koji je Celeste stvorila u ovom romanu.

Glavnina priče fokusira se na Miu Warren i njenu kćer Pearl, te na Elenu Richardson, ženu kod koje Mia i Pearl unajme stan, i njenu obitelj, posebno četvero djece Richardsonovih, s kojima se Pearl brzo sprijatelji. Richardsoni i Mia ne mogu biti različitiji, od načina na koji žive, načina na koji promatraju svijet oko sebe, načina na koji u tom svijetu sudjeluju. Ipak, miran suživot možda bi bio i moguć da u fokus javnosti nije došla borba za skrbništvo između mlade Azijatkinje, Mijine prijateljice Bebe, i bračnog para McCullough, dugogodišnjih prijatelja Richardsonovih. Ovaj će događaj započeti neviđeni požar u inače idiličnom Shakeru, i usto potaknuti sve one male požare koji su do tada samo tinjali, da se rasplamsaju.

Fascinantno mi je bilo promatrati Miu i Elenu, dvije tako različite, a opet, u nekim drugim okolnostima možda vrlo slične žene, kako reagiraju na događanja u Shakeru, i jedna na drugu. Mia je umjetnica slobodna duha, koja se ne boji izreći svoje mišljenje čak i kada se ono razlikuje od mišljenja svih ostalih i kada je samim time već potencijalno opasno. Elena je, s druge strane, možda čak i jednako strastvena kao Mia oko stvari koje su joj važne, ali je naučila svoju strast zatomiti i odreći je se radi idiličnog života o kakvom možda nije sanjala, ali kakav smatra da zaslužuje i da je najbolji za nju.

"Život ju je naučio da je strast, kao vatra, opasna stvar. Previše lako izmakne kontroli. Penje se po zidovima i preskakuje rovove. Iskre frcaju kao buhe i jednako se brzo šire, lagan povjetarac može odnijeti žeravu kilometrima daleko. Bolje je držati tu iskru pod nadzorom i oprezno je prenijeti s jedne generacije na drugu, kao olimpijsku baklju. Ili je možda brižno čuvati kao vječnu vatru: kao podsjetnik na svjetlo i dobrotu koji nikad neće - nikad ne mogu - ništa zapaliti. Brižno kontroliranu. Pripitomljenu. Sretnu u zatočeništvu. Najvažnije je izbjeći veliki požar, zaključila je."

Elena, koja je nekoć gajila velike nade za svoju karijeru u novinarstvu, zadovoljila se puno manje uzbudljivim, ali sigurnim i uređenim, životom novinarke koja izvještava o lokalnim sajmovima i sličnim, jednako dosadnim, temama. No Elena redovito uvjerava samu sebe kako svim svojim malim djelima ljubaznosti i pomaganja onima manje sretnima od sebe ipak radi nešto značajno i na neki način doprinosi boljitku svijeta. I tu se, i to ne samo kod Elene, već kod većine stanovnika Shakera, vidi ono što izvire ispod naoko progresivne, tolerantne i idilične površine: prikriveni rasizam, isključivanje drugačijih, neistomišljenika, ljudi koji se ne uklapaju u kalupe savršenih stanovnika Shakera.

Ovo je sjajno oslikano na primjeru Bebeinog odvjetnika Eda Lima, koji se, kao Azijac, bez obzira na svoj uspjeh i postignuća, u idilično stanovništvo Shakera uklapa samo dok ne izlazi iz unaprijed mu određenog kalupa javnog mišljenja koje drugi o njemu imaju:

"Ali istina je bila - i tu je istinu gospodin Richardson prepoznao - da se bijesni Azijac ne uklapa u očekivanja javnosti i da je zato zazoran. Azijci mogu biti neuklopljeni u društvo, nesposobni i smiješni, kao Long Duk Dong, ili u najboljem slučaju dobroćudni i pomalo budalasti, kao Jackie Chan. Nije im dopušteno biti bijesni, artikulirani i moćni."

Malim požarima koje je ovaj roman posvuda zapalio moju je pažnju posve zaokupio tijekom čitavog vremena čitanja. Svaki od ovih malih požara natjerao me da se zapitam kako bih ja reagirala u određenoj situaciji, a svi ti požari zajedno zapalili su plamen koji postavlja i jedno veće pitanje: koliko je idilični i progresivni Shaker zapravo idiličan i progresivan, kada u fokus zbivanja dođe nešto što je zbilja bitno i o čemu ovise ljudske sudbine? Jesu li njegovi stanovnici progresivni i tolerantni samo na papiru, odnosno samo kada potencijalni problem (ne)tolerancije ne dođe pred njihova vrata i natjera ih da se uključe?

Ovo nije knjiga koju ćete samo pročitati. Ovo je knjiga o kojoj ćete, s vremena na vrijeme, i malo mozgati. Ona postavlja puno pitanja, ali ne nameće nikakve odgovore. Oni su, baš kao i način na koji ova priča završava, na čitateljima da odgonetnu u kojem su se smjeru zaputili.

 

____________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/2GOgyrJ

ISTINITA PRIČA O PINOKIJEVU NOSU, Leif G.W. Persson

Izdavač: Fokus, 2018.

3. roman o Evertu Bäckströmu

[šved. Den sanna historien om Pinocchios näsa] 

Policijski nadinspektor Evert Bäckström ponovno je s nama.

Najdraži mi anti-junak taman se spremio za nove radne zadatke, koji uključuju što manje stvarnog policijskog posla, a što više posla primjerenijeg Bäckströmovu položaju i intelektu, koji uključuje, dakako, puno jela, pića, žena i općenito ugađanja samom sebi. Ne možeš biti genijalac koji rješava zločine na prazan želudac i iscrpljen radeći gluparije poput rješavanja slučaja zanemarivanja kunića i premlaćivanja nekog tamo baruna. Ima dovoljno nesposobnih kolega koji se time mogu baviti.

Bäckströmov radni plan teče glatko sve dok ga ne pokvari ubojstvo odvjetnika Thomasa Erikssona. Bäckström nije ni najmanje sretan činjenicom da će se ovaj slučaj sručiti na njegova, ionako preoptrećena, pleća, ali kada se ispostavi da je ovaj slučaj možda povezan i s nekim vrlo vrijednim umjetninama, Bäckströmu je slučaj sve manje i manje mrzak. To, dakako, nema nikakve veze s mogućnošću da cijenjeni nadinspektor možda nešto ušićari sa strane i nenadano se okoristi. Baš nikakve veze.

Još jedan zamršen slučaj ispleo je Leif G.W. Persson oko Everta Bäckströma, anti-junaka kojeg volimo mrziti i mrzimo voljeti, a nekako nam uspije i mrziti ga i voljeti istodobno.

Persson je pred nas postavio još jednu briljantno izvedenu policijsku proceduralnu dramu, složen krimi-triler u kojem se istina skriva u detaljima, a svaki se detalj baš savršeno uklapa u slagalicu koju, čitajući, slažemo. Autorovo iskustvo kriminologa vidljivo je u svakom od tih detalja, a zbog tog iskustva sama je priča ispričana na vrlo, vrlo realističan način i neopisivo ju je zanimljivo čitati.

Evert Bäckström jedan je od glavnih likova s najgorim mogućim osobinama - bezobrazan, samoživ, lijen, bahat, oportunist, seksist, šovinist (da ne nabrajam dalje). Da vam je šef, vjerojatno biste ga mrzili. On je tip osobe koja pušta druge da obave sav posao, uredno spreman (besramno) preuzeti sve zasluge za taj posao. Okoristit će se svakom, pa i najmanjom, mogućnosti za osobnu korist koja mu se (slučajno) nađe na putu i na to će gledati kao na svoje bogomdano pravo. Osuđivat će vas, snishodljivo promatrati, nerijetko i častiti uvredama kada niste u blizini. A ako ste žena, vrlo je vjerojatno da je jedina stvar koja će ga na vama zanimati vaše poprsje. No, unatoč svemu tome, unatoč svim tim osobinama, neobjašnjovo će vam se uvući pod kožu i natjerati vas da ga zavolite. Dobro, ne baš zavolite, ali barem natjerati vas da se želite što više i što duže s njim družiti.

Nažalost, ovo je (barem zasad), posljednji roman u kojem ćemo se moći družiti s Bäckströmom. Svaki je od tri romana u ovom serijalu bio na svoj način poseban, svaki zamršen i svaki zanimljiv na svoj način. I u svakom je Bäckström (ne baš osobito svojom voljom i zaslugama) uspio riješiti jedan zamršen slučaj. Isto ga čeka i u ovom romanu. Možda nevoljko i možda s puno gunđanja, izmotavanja i prebacivanja posla na druge, ali Bäckström će se hrabro uhvatiti u koštac s rješavanjem ovog zločina. (Dobro, pokušajem da se obogati dok rješava zločin.) Hoće li uspjeti? Pa, stvari će se svakako riješiti - na Bäckströmov način.

Hej, a gdje je u cijeloj toj priči Pinokio? Pročitajte i saznajte. ;) 

____________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2GmQAeM

STRANKINJA U KUĆI, Shari Lapena

Izdavač: Mozaik knjiga, 2018.

[eng. A stranger in the house] 

 

U svom prvijencu, romanu 'Par iz susjedstva', Shari Lapena pokazala nam je koliko toga može biti skriveno ispod površine naizgled savršenih (ili barem sasvim običnih) ljudskih odnosa. Dala nam je uvid u to kako funkcionira jedan sasvim normalan brak, a mi smo, kao čitatelji, ostali zapanjeni količinom tajni koja je plutala oko dvoje supružnika koji bi jedno o drugome trebali znati sve. Ili barem gotovo sve.

U 'Strankinji u kući', Shari nam ponovno pruža uvid u jedan brak - naizgled savršen, posve normalan, običan brak dvoje ljudi koji se zbilja, zbilja vole. Sve ide dobro dok, kako to obično biva, tajne ne počnu isplivavati na površinu.

Karen Krupp sasvim je obična kućanica iz predgrađa. Ni po čemu se ne ističe, nikada nije učinila ništa loše, čak ni dobila kaznu za pogrešno parkiranje. A onda jedne večeri izjuri iz kuće, sjedne u auto i, nakon prebrze i neoprezne vožnje, završi u sudaru sa stupom. Nakon što se probudi u bolnici, Karen se ne sjeća ničega što je prethodilo nesreći, a njen suprug Tom i svi koji je poznaju uporno tvrde kako joj ovakvo ponašanje baš nimalo nije nalik.

Da stvar bude bolja, nedaleko od mjesta Karenine nesreće iste večeri dogodi se ubojstvo. Ono naizgled ni na koji način nije povezano s nesrećom - kako bi i moglo biti? - ali policija sumnja da je tajming između ova dva događaja samo čista slučajnost. Nešto se tu krije, ali što? Što se dogodilo Karen Krupp da potakne tako neobično ponašanje i uzrokuje da ona svojom nesmotrenošću skrivi nesreću? Budite sigurni da će se sve to čitanjem, malo po malo, postupno otkriti.

Ovaj roman pun je pitanja. Na početku čitanja, ta se pitanja samo gomilaju i gomilaju i jedva čekate da dođete do dijela u kojem će komadići odgovora konačno početi izlaziti na vidjelo. Karen je, prvenstveno zbog amnezije i činjenice da je sudjelovala u zagonetnoj nesreći, odmah sumnjivac broj jedan za kojeg ste sigurni da nešto skriva. Ali, kako upoznajete ljude oko Karen, malo pomalo shvaćate da nisu ni oni baš otvorene knjige kakvima se vole prikazivati. Puno je tu tajni, i malh i velikih, skriveno ispod površine međuljudskih odnosa ljudi koji su upleteni u ovu priču. Intrigantne su to, neke čak i sočne, tajne koje jedva čekate da vam se otkriju.

Shari je još jednom uspjela u stvaranju intrigantnog i napetog trilera koji se bazira na međuljudskim odnosima i svemu onome što je unutar tih odnosa skriveno. U fokusu su priče, dakako, supružnici Krupp, ali meni je nazanimljiviji bio onaj dodatni sloj priče, kojeg čine odnosi između Kruppovih i njihovih prijatelja i susjeda, Bridget i Boba.

Onaj izraz 'misliš da poznaješ nekog...' u ovom romanu doista dolazi do izražaja. Baš nitko nije posve onakav kakvim se čini, a čak i kada pomislite da ste sve skužili i da je tu priči kraj, Shari vas iznenadi dodatnim twistom na samom kraju romana.

Tematski, ovaj triler možda nije nešto što već niste negdje vidjeli - amnezija i obiteljske tajne česta su pojava u psihološkim trilerima - ali to ne znači da u njemu nećete uživati, baš kao u jednoj dobroj epizodi najdraže vam kriminalističke serije. Uz šalicu kave i neki kolačić pri ruci, možda? Koje god grickalice i napitci vam najbolje odgovarali, kombinirani s ovom knjigom osigurat će da pred vama bude jedno ugodno, zanimljivo popodne. Uživajte!

_______________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2Bra5zN

POLARIS POSLEDNJI GRAD, Snežana Kanački

Izdavač: Nova poetika, 2018.

 

Ovaj zanimljiv SF roman u moje je ruke došao zamolbom njegove autorice da ga pročitam i napišem iskrenu recenziju. Budući da je SF baš moj žanr, ovu zadaću mi nije bilo nimalo mrsko izvršiti, dapače. :)

Naslovni grad - Polaris - posljednji je grad na našoj planeti, smješten u negostoljubiv okoliš Antarktike. Klimatske promjene i rast razine mora potopili su ostatak svijeta, a sve što je uspjelo preživjeti od čovječanstva nalazi se u Polarisu. Iako žive u surovim uvjetima, ljudi su ovaj posljednji grad uspjeli unaprijediti, društveno urediti i načiniti izrazito tehnološki naprednim i održivim. Svatko u gradu ima točno onoliko koliko mu je potrebno, i svatko na svoj način doprinosi boljitku čitavog grada, osiguravajući budućnost i sebi i svojim sugrađanima.

No, idila, naravno, nije baš tako idilična kako izgleda. Ponekad, ljudi nestaju. A postoji i tajna za koju samo nekolicina ljudi u ovom gradu zna da je posve istinita, dok dio njih - koji sebe nazivaju Lendonima - u tu tajnu vjeruje.

U centru priče nalazi se četvero tinejdžera: Leo, Viktor, Mirela i Anhela, koji će se spomenutoj tajni približiti i svojim postupcima utjecati na sudbinu cijelog grada. Hoće li biti prekasno da se grad spasi? Neću vam otkriti, ali, vjerujte, bit će napeto do samog kraja.

Jako mi se svidio Polaris. Život nakon svojevrsne apokalipse u posljednjem gradu na svijetu sjajno je i maštovito opisan, a način na koji sam grad i njegovi stanovnici funkcioniraju dočaran nam je do samih detalja. Jako mi se svidjela i fantastična nota u ovoj priči, tajanstvena rasa kojom upravlja nekakvo nadnaravno biće, o čemu vam ne želim previše otkriti kako vam ne bih pokvarila užitak čitanja. Priča je jako zanimljiva i jako je dobro razrađena, posve me uvukla u svoj svijet.

S likovima se nisam uspjela baš povezati, ali to mi nije osobito smetalo kod čitanja. Lik koji mi se najviše svidio onaj je profesora Martina, najzanimljiviji je i njegova istraživanja daju značajan doprinos razvoju priče, čak bih rekla da ju nekako nadahnjuju, baš kao i likove, pogotovo Lea. 

Jedina sitnica bez koje bih mogla preživjeti su ljubavne priče dva para tinejdžera, koje mi nisu bile osobito interesantne. Možda sam jednostavno vječni cinik, tko zna? :D

Sve u svemu, ovo je sjajan roman, maštovit, originalan i izuzetno zanimljiv za čitanje. Uzimajući u obzir kako se radi o prvijencu, sve pohvale autorici. Drago mi je da sam dobila priliku recenzirati ovaj roman i veselim se eventualnim nastavcima. Bit će ih pravi gušt čitati!

 

_________________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/2sPTOPR

SILA PRIRODE, Jane Harper

Izdavač: Profil

2. roman o Aaronu Falku

[eng. Force of nature] 

Započet ću ovu recenziju jednako kao i većina drugih čitatelja koja je odlučila recenzirati ovaj roman: osvrtanjem na prvi roman Jane Harper u kojem se pojavio istražitelj Aaron Falk - 'Sušu' - koji mi se jako, ali baš jako svidio. Tajnovit, napet i zanimljiv, prvi slučaj Aarona Falka bio je jedan od najboljih trilera koje sam ikada pročitala, sjajan roman atmosfere pisan u maniri crème de la crème svijeta krimića, koju čine spisateljice poput Agathe Christie ili Caroline Graham.

Nakon nesmiljene suše i užarenih vrućina koje su Aarona pratile pri prvoj istrazi, drugi ga slučaj vodi u duboku hladovinu australskih šuma.

Na području gorja Giralang, mala je skupina žena krenula na pustolovni team-building u divljini. Četiri su se žene vratile iz te divljine (skoro) neozlijeđene, no jedna se - Alice - izgubila. Igrom slučaja upravo je Alice žena koja je u centru zanimanja istražitelja Aarona Falka, budući da ona predstavlja ključnog svjedoka u slučaju koji Aaron gradi protiv njenih poslodavaca. Što se točno dogodilo u divljini i gdje je Alice, tim istražitelja tek treba otkriti, ali, uzimajući u obzir vremenske uvjete i činjenicu da je baš ovo područje gorja Giralang nekada bilo područje na kojem je operirao zloglasni serijski ubojica, istražiteljima vrijeme neumoljivo istječe.

Baš poput svog naslova, ovaj je roman nevjerojatna sila prirode, sposobna obrušiti se na čitatelja i ostaviti ga nemoćnog u borbi da se, ma i na koji trenutak, odvoji od njegovih stranica. Radnja teče nešto brže nego u 'Suši', a uzimajući u obzir sve opsežniju i sve hitniju potragu za ženom koja je ostala sama zarobljena negdje u divljini, tijekom čitanja kao da osjećate neko neodređeno otkucavanje sata, svjesni neodredivog osjećaja da je vremena i nade da će Alice uspjeti preživjeti sve manje.

Jane Harper sjajna je pripovjedačica, a specifičnost njenih romana je priroda, koja kao da u njima čini još jednog dodatnog lika. Neprohodna šuma i surovi vremenski uvjeti, baš kao i suša u istoimenom prvom romanu, ovdje igraju ulogu zlikovca koji daje sve od sebe da svima napakosti. A to mu i sjajno uspijeva.

Kratka poglavlja, utrka s vremenom i neizvjesnost ishoda traganja za Alice čine ovaj roman veoma napetim štivom, čak puno napetijim od 'Suše'. Atmosfera je ovdje također drugačija, ali jednako utječe na sam doživljaj čitanja.

Što se tiče Aarona Falka, ovaj roman manje se bavi njegovim osobnim životom, a više samim slučajem, dok je u 'Suši' ovaj omjer bio puno drugačiji. Ipak, i ovdje saznajemo koje zrnce o Aaronovoj prošlosti, a vidimo ga i u nekom novom svjetlu, s novim (herojskim) osobinama za koje nismo dosad znali da ih ima (a možda nije ni on sam).

Da se nađete u divljini, sami ili s grupom ljudi koje manje ili više poznajete, što mislite, bi li sve proteklo glatko ili bi se od samog starta počele nizati male katastrofe, jedna za drugom? Ova bi vam knjiga mogla dati naslutiti kako bi mogao glasiti odgovor na ovo pitanje. Svi smo mi uljuđeni, strpljivi i pokušavamo se najbolje nositi sa nepredviđenim situacijama i ljudima koji nas potajno živciraju, bez da otkrijemo kako se stvarno osjećamo u vezi s njima. No, u divljini, kad ovisimo samo jedni o drugima i o samima sebi, sve maske padaju. Dovoljan je jedan pogrešan korak da cijela situacija posve izmakne kontroli.

"Pomislio je na stotine malih stvari koje su se zbrojile i krenule krivo. Možda se stotine malih stvari opet mogu zbrojiti i sve okrenuti u pravom smjeru."

Mogu li, doista? Pročitajte i saznajte.

KUNEM SE ŽIVOTOM, Sarah Pinborough

Izdavač: Egmont, 2018.

[eng. Cross her heart] 

Sarah Pinborough oduševila me svojim romanom 'Ne vjeruj svojim očima'. Da, to je onaj roman - roman s #wtfthatending -om, roman oko kojeg su se čitatelji podijelili u dva tabora: one koji su oduševljeni završetkom romana i one kojima je #wtfthatending sve upropastio. Ja sam u ovom prvom taboru.

'13 minuta', drugi roman Sarah Pinborough koji sam imala prilike pročitati, također mi je bio sjajan, iako se, za razliku od 'Ne vjeruj svojim očima', ovaj put radilo o YA trileru, namijenjenom nešto mlađoj publici i ispunjenom nešto mlađim likovima. Treći, 'Kunem se životom', roman je koji objedinjuje obje ove vrste trilera, tvoreći još jednu uzbudljivu i napetu priču, pisanu sada mi već prepoznatljivim Sarinim stilom, koju mi je bilo teško ispustiti iz ruku.

Roman nas upoznaje s tri žene: Lisom, Avom i Marilyn, iz čijih perspektiva pratimo većinu događaja. Lisa je Avina majka, samohrana majka skrivene prošlosti, u kojoj je ostavila nešto čega se cijelo vrijeme plaši da će se vratiti i progoniti ju. Ava je tipična tinejdžerica, u godinama u kojima počinje istraživati seks, buntovništvo i neovisnost od roditelja. Ava ne zna za majčine tajne, a istovremeno čuva i neke vlastite, potencijalno opasne. Marilyn, Lisina prijateljica i kolegica s posla, najjača je žena u ovom društvu - barem se tako čini. Jer, i Marilyn skriva svoje tajne, i to onu vrstu tajni koje je slučajnom promatraču možda najlakše uočiti: samo ako je u stanju dobro pogledati.

Mreže tajni koje su ove tri žene isplele oko svojih života jedan će događaj zatresti i natjerati ih da se zalijepe jedna za drugu, tvoreći nerazmrsivo klupko koje će zajedničkim snagama morati razriješiti. Tajne iz prošlosti preklapaju se s onima iz sadašnjosti, a opasnost koja u tim tajnama vreba mogla bi iskočiti u svakom trenutku. Sarah Pinborough ovu je mrežu tajni jako dobro isplela, a čitanje i raspetljavanje te mreže bilo je u svakom trenutku sve napetije.

Ovaj se roman bavi raznim teškim temama, od obiteljskog nasilja do zlostavljanja i dječje prostitucije. Neki su dijelovi, iako nisu eksplicitni, baš teški za čitanje, pogotovo zbog toga što znate da fikcija ovdje opisana nekom djetetu negdje predstavlja ružnu stvarnost. U dijelu u kojem se roman bavi Avom, on se dotiče i opasnosti koje su mnogi u Avinim godinama tako nesvjesni, a tiče se opasnosti koje vrebaju na društvenim mrežama. Klinci se tako lako prepuštaju virtualnim druženjima s potpuno nepoznatim osobama, zanemarujući činjenicu da te osobe mogu, ali i ne moraju biti one za koje se predstavljaju. I dok većina nas zna za ovu opasnost, to nas ne sprečava da nastavimo dijeliti detalje o sebi i svojim životima s potpunim neznancima, ignorirajući mogućnost da bi neki od tih stranaca mogli biti sve samo ne dobronamjerni. Ava je ovu lekciju morala naučiti na teži način, nadam se da će njeno iskustvo bar malo podići razinu svijesti o ovom problemu, kako drugi tu lekciju ne bi morali dodatno učiti na vlastitoj koži.

Nakon tri pročitane knjige, Sarah Pinborough je kod mene ušla u ekskluzivno društvo sjajnih pisaca trilera, koje uvijek rado čitam. Ona majstorski stvara zapetljane priče pune tajni, intriga i skrivenih demona iz prošlosti, u otpetljavanju kojih naprosto uživam. Pročitat ću svaku koja mi dođe u ruke.

"Kunem se životom."

________________________

Knjigu kupi ovdje: http://bit.ly/2AGTUxL

ŽENA IZ SNOVA, Karen Hamilton

Izdavač: Stilus, 2018.

[eng. The perfect girlfriend]

Juliette i Nate savršen su par. Savršeno nadopunjuju jedno drugo, savršeno si odgovaraju. Njihova budućnost (i savršen život koji ih u njoj čeka) izgleda blistavo. Juliette je savršena djevojka. Žena iz snova.

Kad bi samo Nate to konačno shvatio!

Juliettein život išao je savršeno prema planu sve dok ju Nate nije napucao. Nije kraj svijeta, ali to je uzrokovalo manji setback Juliettienih planova. Jer, Juliette će dobiti svoj happyend i ona i Nate živjet će sretno do kraja života. Čim se njen plan da se Nate opameti i shvati da ju zapravo voli, ostvari.

'Žena iz snova' mind-gripping je priča o opsesiji. Križanac trilera i nešto mračnijeg chick-lita, ovaj roman slijedi opsesiju jedne žene da natjera čovjeka kojeg želi da i on poželi nju. Pri tome, Juliette je svoj akcijski plan razradila do najsitnijih detalja i čini sve što može kako bi bila savršena žena za Natea. Problem je, dakako, u tome što srcu ne možeš zapovijediti koga će voljeti, čak i ako je ta osoba naprosto savršena za tebe.

Možete se čuditi Julietteinom ponašanju, zgražati nad njenim postupcima i u nevjerici odmahivati glavom na njene odluke, ali postoji nešto kod Juliette zbog čega sam, unatoč svemu, navijala da joj plan uspije. Možda zato jer ni Nate niti svi likovi s kojima je povezan nisu osobito likeable: radi se o grupi napuhanih i snishodljivih snobova, koji, iako nisu zaslužili da ih netko uhodi i spletkari protiv njih, zaslužuju bar poneki zluradi osmijeh na račun Julietteine spačke koja je polučila uspjeh i napakostila im.

Način na koji je Karen Hamilton opisala funkcioniranje jednog opsesivnog uma me se baš dojmio. Juliette ništa ne radi impulzivno (ili se barem izrazito trudi ne biti impulzivna), ona djeluje metodično, gotovo mehanički. Zacrtala si je određen cilj i korake koje mora proći da bi do tog cilja došla i te korake, koliko god oni bili suludi, ona marljivo provodi, jedan po jedan. Ponekad joj dođe da ubrza stvari ili da načini nešto u žaru trenutka, ali svaki put kad joj se to dogodi ona uspije prepoznati taj trenutak i sama sebe smiriti i vratiti na 'pravi' put. Super mi je bilo opisano i to kako Juliette na sve ljude koji joj stanu na put gleda kao na smetnje koje je potrebno ukloniti, kao da su kukci koji joj dosađuju svojim besmislenim zujanjem.

Ovaj roman naginje više k chick-litu nego psihološkom trileru, ali to ga ne čini ništa manje napetim. Nasuprot laganim i prpošnim chick-lit romanima, ovaj je puno intenzivniji i mračniji, no nije ništa manje zabavan. Ne u smislu da vrvi humorom, već u smislu da me čitanje ovog romana baš zabavilo. Tema opsesije, luđački likovi, nepredvidivost i iznenađenja koja sadrži nisu mi dali da ga ispustim iz ruku. A kraj me, iako sam tako nešto i očekivala, baš oduševio.

Juliette je mnogo toga, sadržanog u jednom liku. Žena iz snova ili žena iz noćnih mora? Provjerite sami.