Izdavač: Mozaik knjiga, 2017.
Treći roman simpatičnog književnog dvojca Lari Mari govori o mladiću u
potrazi za svojim životnim pozivom, kojeg, na putu kojim traga za
istinskom srećom i ispunjenjem, proganjaju sjene iz obiteljske
prošlosti.
Ime gore navedenog mladića je Ian, a njegov je životni put još od djetinjstva bio sve samo ne posut ružama. Naime, Ian je još kao mali dječak jedini preživio automobilsku nesreću u kojoj su mu poginuli oba djeda i bake, a nekoliko godina kasnije u avionskoj je nesreći izgubio i roditelje. Ostavši siroče, Ian je prepušten na skrb rođakinji Erdi, koja je sve što mu je od obitelji (ma koliko daleke) preostalo. Nažalost, Erda nije baš 'obiteljski' nastrojena prema Ianu, te mu dopušta da kod nje boravi isključivo stoga što očekuje korist u vidu novca koji su Ianu ostavili imućni roditelji.
Okružen problemima, nemoći i samoćom života bez ikoga od obitelji tko bi ga doista volio, Ian ustrajno pokušava pronaći svoje 'mjesto pod Suncem' i traga za nečime što bi mu ispunilo dušu i učinilo ga istinski sretnim. A na tom ga putu, osim uobičajenih teškoća, prate i davno zakopane obiteljske tajne koje još ne može u potpunosti shvatiti, ali kojima može povremeno nazrijeti obrise ispod kojih se skriva priča o tajanstvenom biću imena Armati.
Ianova priča smještena je nedaleko od Venecije (a dijelom i baš u taj prekrasan grad na vodi) i, baš kao jedan od najpoznatijih karnevala na svijetu koji se ondje održava, ova priča puno toga skriva ispod svojih mnogobrojnih šarenih maski. Ianova je priča samo dio cijele priče koju nam ova knjiga želi ispričati: njen drugi dio odnosi se na tajanstveno ime Armati, koje će nam ispričati još jednu, 'priču unutar priče'.
Osim što govori o dva lika povezana tajanstvenim sudbinskim nitima, ova se priča odvija i u dva smjera: slijedeći jedan, otkrivamo bolne obiteljske tajne i svjedočimo tragičnim događajima iz Ianove prošlosti, ali i prošlosti njegove obitelji prije njega; a slijedeći drugi smjer, pratimo Iana na putu otkrivanja samog sebe, svog životnog poziva i cilja. Na tom putu Ian traga i za ljubavlju, koje mu, budući da je izgubio sve svoje najmilije, uvijek nedostaje, a on je sklon tražiti ju na pogrešnim mjestima i utapati svoju žudnju za ljubavlju u naručjima djevojaka s kojima nema budućnosti, ne zaista.
Ova knjiga obiluje simbolikom i sastoji od se pomalo čudne mješavine različitih priča: onako kako sam je ja vidjela, ona je miks 'Fantoma u operi', 'Frankensteina' i 'Otoka doktora Moreaua', a neodoljivo me podsjetila i na prvijenac Lari Mari 'Bez ljubavi i mržnje'. Cijelo vrijeme čitanja nekako očekujete da se dogodi nešto 'sudbinski', nešto značajno, čak zloglasno, a simboli koji prate cijelu priču (koja započinje pomrčinom Sunca) tom osjećaju samo pridonose.
Različite priče koje nam ova knjiga želi ispričati isprepletene su i neraskidivo povezane, ali nisu ispričane nekakvim redoslijedom, već nasumično izviru i tonu u brzacima priče o Ianovom životu. Djelići obiteljskih tajni i svega onoga što za njega predstavlja ime Armati, Ianu se prikazuje u obliku nekakvih vizija (barem sam ih ja tako shvatila), u kojima dobiva kratke uvide u tragične događaje iz prošlosti. Te vizije se pojavljuju i nestaju neovisno o tome gdje se Ian nalazi u svojoj vlastitoj priči, i tako konceptirane, pomalo zbunjuju (iako su ujedno i dosta zanimljive).
Početak same priče me malo zbunio jer u kratkom vremenu predstavlja povelik broj likova, za koje treba utvrditi kako su točno povezani i gdje se nalaze unutar iste obitelji, a osim toga, priča skreće iz događaja koji se odvijaju ovdje i sada u vizije prošlosti i nepovezane misli Ianove bake, zbog čega je potrebno malo vremena kako bismo se uspjeli u tome svemu orijentirati. Voljela bih da je priča malo jasnije postavljena, malo bolje povezana, i da se radnja odvija možda mrvicu brže.
Ono što mi je zapelo za oko su maštovita i domišljata imena koja su autorice izabrale za svoje likove, poput Moor i Tulip. (A i Iana, koji se preziva Artanian, sam cijelo vrijeme iz nekog razloga htjela zvati D'Artagnan. :)) Tu su još i Domino, Erda, pa i sam Armati, i još mnogi drugi likovi jednako zanimljivih imena.
Ne mogu reći da mi je 'Armati' dosad najbolja knjiga iz ciklusa 'proze koja liječi' - tu titulu neoborivo drži 'Zlatni mjesec' (koji, btw, ima malu cameo ulogu u ovom romanu - jeste li ga primijetili čitajući? ;)) - ali svakako mogu reći da me zanima što će sljedeće izaći iz pera ovih autorica. Možda neka buduća knjiga uspije srušiti 'Zlatni mjesec' s trona. Pričekat ćemo i vidjeti...
Ime gore navedenog mladića je Ian, a njegov je životni put još od djetinjstva bio sve samo ne posut ružama. Naime, Ian je još kao mali dječak jedini preživio automobilsku nesreću u kojoj su mu poginuli oba djeda i bake, a nekoliko godina kasnije u avionskoj je nesreći izgubio i roditelje. Ostavši siroče, Ian je prepušten na skrb rođakinji Erdi, koja je sve što mu je od obitelji (ma koliko daleke) preostalo. Nažalost, Erda nije baš 'obiteljski' nastrojena prema Ianu, te mu dopušta da kod nje boravi isključivo stoga što očekuje korist u vidu novca koji su Ianu ostavili imućni roditelji.
Okružen problemima, nemoći i samoćom života bez ikoga od obitelji tko bi ga doista volio, Ian ustrajno pokušava pronaći svoje 'mjesto pod Suncem' i traga za nečime što bi mu ispunilo dušu i učinilo ga istinski sretnim. A na tom ga putu, osim uobičajenih teškoća, prate i davno zakopane obiteljske tajne koje još ne može u potpunosti shvatiti, ali kojima može povremeno nazrijeti obrise ispod kojih se skriva priča o tajanstvenom biću imena Armati.
Ianova priča smještena je nedaleko od Venecije (a dijelom i baš u taj prekrasan grad na vodi) i, baš kao jedan od najpoznatijih karnevala na svijetu koji se ondje održava, ova priča puno toga skriva ispod svojih mnogobrojnih šarenih maski. Ianova je priča samo dio cijele priče koju nam ova knjiga želi ispričati: njen drugi dio odnosi se na tajanstveno ime Armati, koje će nam ispričati još jednu, 'priču unutar priče'.
Osim što govori o dva lika povezana tajanstvenim sudbinskim nitima, ova se priča odvija i u dva smjera: slijedeći jedan, otkrivamo bolne obiteljske tajne i svjedočimo tragičnim događajima iz Ianove prošlosti, ali i prošlosti njegove obitelji prije njega; a slijedeći drugi smjer, pratimo Iana na putu otkrivanja samog sebe, svog životnog poziva i cilja. Na tom putu Ian traga i za ljubavlju, koje mu, budući da je izgubio sve svoje najmilije, uvijek nedostaje, a on je sklon tražiti ju na pogrešnim mjestima i utapati svoju žudnju za ljubavlju u naručjima djevojaka s kojima nema budućnosti, ne zaista.
Ova knjiga obiluje simbolikom i sastoji od se pomalo čudne mješavine različitih priča: onako kako sam je ja vidjela, ona je miks 'Fantoma u operi', 'Frankensteina' i 'Otoka doktora Moreaua', a neodoljivo me podsjetila i na prvijenac Lari Mari 'Bez ljubavi i mržnje'. Cijelo vrijeme čitanja nekako očekujete da se dogodi nešto 'sudbinski', nešto značajno, čak zloglasno, a simboli koji prate cijelu priču (koja započinje pomrčinom Sunca) tom osjećaju samo pridonose.
Različite priče koje nam ova knjiga želi ispričati isprepletene su i neraskidivo povezane, ali nisu ispričane nekakvim redoslijedom, već nasumično izviru i tonu u brzacima priče o Ianovom životu. Djelići obiteljskih tajni i svega onoga što za njega predstavlja ime Armati, Ianu se prikazuje u obliku nekakvih vizija (barem sam ih ja tako shvatila), u kojima dobiva kratke uvide u tragične događaje iz prošlosti. Te vizije se pojavljuju i nestaju neovisno o tome gdje se Ian nalazi u svojoj vlastitoj priči, i tako konceptirane, pomalo zbunjuju (iako su ujedno i dosta zanimljive).
Početak same priče me malo zbunio jer u kratkom vremenu predstavlja povelik broj likova, za koje treba utvrditi kako su točno povezani i gdje se nalaze unutar iste obitelji, a osim toga, priča skreće iz događaja koji se odvijaju ovdje i sada u vizije prošlosti i nepovezane misli Ianove bake, zbog čega je potrebno malo vremena kako bismo se uspjeli u tome svemu orijentirati. Voljela bih da je priča malo jasnije postavljena, malo bolje povezana, i da se radnja odvija možda mrvicu brže.
Ono što mi je zapelo za oko su maštovita i domišljata imena koja su autorice izabrale za svoje likove, poput Moor i Tulip. (A i Iana, koji se preziva Artanian, sam cijelo vrijeme iz nekog razloga htjela zvati D'Artagnan. :)) Tu su još i Domino, Erda, pa i sam Armati, i još mnogi drugi likovi jednako zanimljivih imena.
Ne mogu reći da mi je 'Armati' dosad najbolja knjiga iz ciklusa 'proze koja liječi' - tu titulu neoborivo drži 'Zlatni mjesec' (koji, btw, ima malu cameo ulogu u ovom romanu - jeste li ga primijetili čitajući? ;)) - ali svakako mogu reći da me zanima što će sljedeće izaći iz pera ovih autorica. Možda neka buduća knjiga uspije srušiti 'Zlatni mjesec' s trona. Pričekat ćemo i vidjeti...
