[šved. Tusenkönor ]
Kristina Ohlsson u svom drugom romanu ponovno je okupila tim policijskih
i civilnih istražitelja koji čine Alex Recht, Fredrika Bergman i
njihovi kolege iz Stockholmskog policijskog odjela za teške zločine. I
još jednom, ovaj tim imat će pune ruke posla.
Smrt supružnika Jakoba i Marje Ahlbin, koja na prvi pogled izgleda kao ubojstvo i samoubojstvo, otkrit će čitav niz drugih kriminalnih aktivnosti i obiteljskih tajni zakopanih u sjeni života ovog naizgled mirnog i povučenog bračnog para. Obiteljske nesuglasice i razilaženja, krijumčarenje ljudi i oružane pljačke samo su dio cijele priče koja je povezana s ovim slučajem, a za otkrivanje koje će Rechtov tim morati uložiti sva svoja znanja i vještine.
Budući da je prilično kompleksna i složena od različitih zasebnih, međusobno povezanih, priča (tj. slučajeva), ne moram vam ni reći kako se ovdje radi o vrlo zapetljanoj priči. Naizgled nepovezani slučajevi isprepliću se na najrazličitije načine, a ključ rješenja slučaja ubojstva supružnika Ahlbin čitavo je vrijeme skriven od pogleda i podložan nagađanju. Naravno, kad se sve rasplete, rasplest će se na posve drugačiji način od očekivanog.
Nakon priče o nestaloj djeci koju nam je ispričala u 'Pepeljugama' Ohlsson još jednom u centar zbivanja stavlja neki aktualni problem, a ovoga puta radi se o imigrantskoj krizi i krijumčarenju izbjeglica. Problem izbjeglica provlači se kroz čitav roman, povremeno izlazeći, a zatim opet ulazeći u fokus, cijelo vrijeme podižući svijest o tome s kakvim se sve problemima moraju suočiti ljudi koji bježe iz ratom zahvaćenih područja, s jedinom željom da u zemlji u koju stignu uspiju započeti miran život. Nažalost, kako Ohlsson iznosi u ovom romanu, Europa se pretvorila u svojevrsni Fort Knox za ove izbjeglice, otežavajući im put do novog života ogromnim cijenama koje moraju platiti kako bi uopće stigli u neku europsku zemlju, po život opasnim putovanjima do tamo i čestom izrazitom negostoljubivošću i predrasudama kada konačno stignu.
Sam naslov romana - 'Tratinčice' - odnosi se upravo na izbjeglice, ali ne u nekom lijepom smislu. Tratinčice u ovom romanu su ljudi koji su dali sve što imaju kako bi sebi i svojim obiteljima omogućili neki bolji život, ali umjesto da im je omogućeno da svojim nastojanjima ispletu lijepi novi vjenčić života, njih se iskorištava, gazi i odbacuje poput uvelog cvijeća koje više nitko ne želi.
U usporedbi s 'Pepeljugama', koje su bile jedan od onih trilera koji se čitaju u jednom dahu, 'Tratinčice' su roman koji puno sporije teče. Usporedo s radnjom vezanom uz slučaj koji istražuju, Alex i ekipa bave se i privatnim problemima, koji čine roman zanimljivijim, ali ne i bržim. Već u samom početku tragovi vezani uz slučaj ubojstva supružnika Ahlbin su škrti, a otkrivanje novih tragova odvija se izrazito polako, dok istražitelji temeljito istražuju svaki novi trag, koji ih često odvede tek u nove zagonetke. Rasplet se dogodi tek na posljednjih nekoliko stranica, a za doći do njega potrebna je izvjesna strpljivost, koja će mnogim čitateljima koji su očekivali roman više nalik 'Pepeljugama', možda manjkati.
Bez obzira na brzinu radnje, Ohlsson, po meni, piše jako dobre i detaljno razrađene trilere, temeljito profilirajući likove i pazeći na svaki njihov idući korak. 'Tratinčice' možda nisu brze kako 'Pepeljuge', ali zanimljivosti im nikako ne manjka. Kristina Ohlsson još je jedno skandinavsko ime čiji ću svaki novi roman sa zadovoljstvom pročitati.
Smrt supružnika Jakoba i Marje Ahlbin, koja na prvi pogled izgleda kao ubojstvo i samoubojstvo, otkrit će čitav niz drugih kriminalnih aktivnosti i obiteljskih tajni zakopanih u sjeni života ovog naizgled mirnog i povučenog bračnog para. Obiteljske nesuglasice i razilaženja, krijumčarenje ljudi i oružane pljačke samo su dio cijele priče koja je povezana s ovim slučajem, a za otkrivanje koje će Rechtov tim morati uložiti sva svoja znanja i vještine.
Budući da je prilično kompleksna i složena od različitih zasebnih, međusobno povezanih, priča (tj. slučajeva), ne moram vam ni reći kako se ovdje radi o vrlo zapetljanoj priči. Naizgled nepovezani slučajevi isprepliću se na najrazličitije načine, a ključ rješenja slučaja ubojstva supružnika Ahlbin čitavo je vrijeme skriven od pogleda i podložan nagađanju. Naravno, kad se sve rasplete, rasplest će se na posve drugačiji način od očekivanog.
Nakon priče o nestaloj djeci koju nam je ispričala u 'Pepeljugama' Ohlsson još jednom u centar zbivanja stavlja neki aktualni problem, a ovoga puta radi se o imigrantskoj krizi i krijumčarenju izbjeglica. Problem izbjeglica provlači se kroz čitav roman, povremeno izlazeći, a zatim opet ulazeći u fokus, cijelo vrijeme podižući svijest o tome s kakvim se sve problemima moraju suočiti ljudi koji bježe iz ratom zahvaćenih područja, s jedinom željom da u zemlji u koju stignu uspiju započeti miran život. Nažalost, kako Ohlsson iznosi u ovom romanu, Europa se pretvorila u svojevrsni Fort Knox za ove izbjeglice, otežavajući im put do novog života ogromnim cijenama koje moraju platiti kako bi uopće stigli u neku europsku zemlju, po život opasnim putovanjima do tamo i čestom izrazitom negostoljubivošću i predrasudama kada konačno stignu.
Sam naslov romana - 'Tratinčice' - odnosi se upravo na izbjeglice, ali ne u nekom lijepom smislu. Tratinčice u ovom romanu su ljudi koji su dali sve što imaju kako bi sebi i svojim obiteljima omogućili neki bolji život, ali umjesto da im je omogućeno da svojim nastojanjima ispletu lijepi novi vjenčić života, njih se iskorištava, gazi i odbacuje poput uvelog cvijeća koje više nitko ne želi.
U usporedbi s 'Pepeljugama', koje su bile jedan od onih trilera koji se čitaju u jednom dahu, 'Tratinčice' su roman koji puno sporije teče. Usporedo s radnjom vezanom uz slučaj koji istražuju, Alex i ekipa bave se i privatnim problemima, koji čine roman zanimljivijim, ali ne i bržim. Već u samom početku tragovi vezani uz slučaj ubojstva supružnika Ahlbin su škrti, a otkrivanje novih tragova odvija se izrazito polako, dok istražitelji temeljito istražuju svaki novi trag, koji ih često odvede tek u nove zagonetke. Rasplet se dogodi tek na posljednjih nekoliko stranica, a za doći do njega potrebna je izvjesna strpljivost, koja će mnogim čitateljima koji su očekivali roman više nalik 'Pepeljugama', možda manjkati.
Bez obzira na brzinu radnje, Ohlsson, po meni, piše jako dobre i detaljno razrađene trilere, temeljito profilirajući likove i pazeći na svaki njihov idući korak. 'Tratinčice' možda nisu brze kako 'Pepeljuge', ali zanimljivosti im nikako ne manjka. Kristina Ohlsson još je jedno skandinavsko ime čiji ću svaki novi roman sa zadovoljstvom pročitati.
