Izdavač: Profil, 2019.
[eng. Circe]
Prijevod: Patricija Horvat
Kada biste me upitali da vam preporučim najljepšu ljubavnu priču koju je
u knjizi moguće pronaći, zaobišla bih one očite, iako i samoj mi vrlo
drage, naslove, poput 'Ponosa i predrasuda', pa i one suvremene, koji su me također osvojili, poput 'Greške u našim zvijezdama' ili 'P.S. Volim te', i naslov kojeg bih vam na kraju preporučila bio bi 'Ahilejeva pjesma' Madeline Miller.
Taj me roman posve oduševio, a ljubavna priča u njemu ispričana, možda neobična za uobičajeno konzervativna i uska shvaćanja ljubavi koja često vladaju na našim prostorima, posve osvojila. A Madeline Miller stavila je na moju listu pisaca koji imaju moć stvaranja nevjerojatno životnih i snažnih likova te pričanja priča, koje sam već mnogo puta čula, na jedan posve nov i drugačiji način, s posve drukčijim pogledom na odavno poznate mi događaje.
A sve što je u tom romanu postigla s Ahilejem i događajima iz 'Ilijade', u ovom romanu postiže s Kirkom i događajima iz 'Odiseje'.
Kirku obično pamtimo kao prilično negativan lik iz grčkih mitova i legendi, zlu čarobnicu koja se pokazala kao još jedna prepreka hrabrom Odiseju na njegovom dugom putovanju kući, navevši ga da na njenom otoku provede čitavu godinu i pretvorivši njegove ljude u svinje. No, kao što svaka priča ima dvije strane, ova je bila Odisejeva, a Madeline Miller nam u ovom romanu prikazuje onu Kirkinu.
Umjesto zločeste vještice, Kirka koju ovdje upoznajemo tek je plaha djevojčica, koja izrasta u mirnu i povučenu djevojku, koja ipak posjeduje hrabrost koju zatomljuje duboko u sebi, a koja do izražaja dolazi tek u rijetkim trenucima, iznenađujući svojom pojavom i samu Kirku. Ismijavana od samog rođenja, kao najneuglednija i najčudnija od svoje braće i sestara, Kirka će, sazrijevajući, na svojoj koži osjetiti baš svaki udarac zadan ruganjem, zanemarivanjem, otvorenim ismijavanjem i opakim primjedbama. Odbačena od svoje obitelji, u očajnoj potrebi za nekim koga će voljeti i tko će joj to uzvratiti, Kirka naivno daje sve od sebe kako bi onima koje voli dala sve što žele. No, njihove se želje prebrzo i prečesto odmah potom usmjere na nove i više horizonte, gubeći Kirku iz vida.
"To je zajedničko bogovima i smrtnicima: dok smo mladi, za svaki osjećaj na svijetu mislimo da ga nitko prije nije osjećao."
Zaintrigirana Prometejevim djelima i zasićena ponašanjem besmrtnih božanskih bića kojima je okružena, Kirka je fascinirana smrtnicima, i žudi saznati što više o smrtničkom životu, njihovim žudnjama i strepnjama. Zbog ljubavi prema smrtniku, Kirka čini svoju prvu i najveću pogrešku, zbog koje biva izgnana na otok Eeju, da ondje živi u izolaciji, protjerana od ostalih bogova.
No, ono što bi trebalo biti kazna, za Kirku se ispostavi da je upravo ono što joj je trebalo da od plahe i podložne djevojčice izraste u snažnu ženu koja se ne da pokolebati, koja zna što hoće i kako to uzeti - vlastitim rukama i vlastitom snagom.
"Bila je to prva lekcija koju sam naučila. Ispod glatkoga, poznatog lica stvari krije se jedno drugo lice koje čeka pravi trenutak da raskoli svijet."
Svjesna svoje kazne, Kirka odluči ne očajavati i ne čekati na spas, već bira uzeti stvari u svoje ruke i napraviti najbolje što može od onoga što joj je dano. Tako njen zatvor postaje njen dom, a njeno zatočeništvo stvar izbora. Kirka, naravno, ne postaje odmah samodostatna, samostalna i odlučna žena koja je u stanju sama stvoriti svoju sreću, puno je tu pogrešaka i lekcija koje će putem morati naučiti. No, svaka lekcija učinila ju je snažnijom, hrabrijom i mudrijom.
"Neću biti poput ptice u kavezu, pomislila sam, odviše otupjele da bi odletjela čak i kada se otvore vrata. Zakoračila sam u šumu i moj je život započeo."
Ovaj roman prikazuje nam jedno putovanje, ali ne ono zemljopisno, već ono koje inače nazivamo odrastanjem i sazrijevanjem. Kirkin put iz djeteta u moćnu čarobnicu.
"Stotinama naraštaja hodala sam po svijetu pospano, tupo, besposleno i opušteno. Nisam za sobom ostavila nikakav trag ni djelo. Čak ni oni koji su me malo voljeli nisu marili dovoljno za mene da bi ostali. Zatim sam saznala da sam u stanju svinuti svijet po svojoj volji, kao što se luk savija za strijelu."
I u grčkim su mitovima, kao i u književnosti i umjetnosti općenito, dugo vremena žene predstavljale tek sporedne likove, lijepe nagrade, usputne postaje i povremene pomagačice stvarnim, 'pravim' junacima. Madeline Miller Kirkinom nam pričom pokazuje kako je to tek stvar pogleda, ne samo na primjeru same Kirke, već i drugih žena koje u njenoj priči susrećemo, poput Arijadne ili Medeje. A ono što je Kirkinu priču, baš kao i samu Kirku ovdje najviše obilježilo, po meni, njena je spremnost na promjenu i prihvaćanje te promjene. Umjesto da bude tek još jedna nimfa, tek još jedna lijepa Sunčeva kći koja će se bogato udati i izroditi silne junake, Kirka svakim korakom krči svoj vlastiti put, i to čini na svoj način.
"Strašno sam dugo bila stara i nepopustljiva, poput monolita izrezbarenog kajanjem i godinama. No to je bio samo kalup u koji su me ulili. Nisam morala zadržati taj oblik."
Strašno mi se svidio kraj Kirkine priče, Miller ga je ispričala na način koji čini krunu te priče, koji Kirki daje točno ono čemu je čitav život, možda to ni ne znajući, stremila. Kirka je sjajan lik. Ona je snažna žena koja je vlastitim pogreškama i vlastitim izborima praktički samu sebe stvorila. Iako su joj svi predviđali tek blijedu, nezamjetnu sudbinu, Kirka je postala moćno ime koje se ne izgovara tek olako, lik kakvom se valja diviti i u kakvog se može ugledati. Bila je drukčija od svih ostalih, iskakala je iz kalupa, imala je oštre rubove na mjestima na kojima su svi ostali bogovi bili savršeno obli. I svoju je snagu stekla upravo zbog toga, a ne tome unatoč.
"Nekoć sam mislila da su bogovi suprotnost smrti, no sada shvaćam da su mrtviji od bilo čega jer su nepromjenjivi i ne mogu ništa zadržati u rukama."
Madeline Miller ispričala je još jednu fenomenalnu priču nadahnutu grčkim mitovima - toliko puta prepričanim, a u njenoj verziji opet svježim i novim. Kirka je snažan ženski lik koji utjelovljuje mnoge od nas, ako ne i sve: naše nade, strahove, pokušaje i pogreške, želje, snage i moći. Kirka je živi dokaz da u svakoj ženi čuči snaga koju nije ni svjesna da posjeduje, samo joj je potrebno da je nešto potakne da izađe van. A onda - samo nebo je granica.
Taj me roman posve oduševio, a ljubavna priča u njemu ispričana, možda neobična za uobičajeno konzervativna i uska shvaćanja ljubavi koja često vladaju na našim prostorima, posve osvojila. A Madeline Miller stavila je na moju listu pisaca koji imaju moć stvaranja nevjerojatno životnih i snažnih likova te pričanja priča, koje sam već mnogo puta čula, na jedan posve nov i drugačiji način, s posve drukčijim pogledom na odavno poznate mi događaje.
A sve što je u tom romanu postigla s Ahilejem i događajima iz 'Ilijade', u ovom romanu postiže s Kirkom i događajima iz 'Odiseje'.
Kirku obično pamtimo kao prilično negativan lik iz grčkih mitova i legendi, zlu čarobnicu koja se pokazala kao još jedna prepreka hrabrom Odiseju na njegovom dugom putovanju kući, navevši ga da na njenom otoku provede čitavu godinu i pretvorivši njegove ljude u svinje. No, kao što svaka priča ima dvije strane, ova je bila Odisejeva, a Madeline Miller nam u ovom romanu prikazuje onu Kirkinu.
Umjesto zločeste vještice, Kirka koju ovdje upoznajemo tek je plaha djevojčica, koja izrasta u mirnu i povučenu djevojku, koja ipak posjeduje hrabrost koju zatomljuje duboko u sebi, a koja do izražaja dolazi tek u rijetkim trenucima, iznenađujući svojom pojavom i samu Kirku. Ismijavana od samog rođenja, kao najneuglednija i najčudnija od svoje braće i sestara, Kirka će, sazrijevajući, na svojoj koži osjetiti baš svaki udarac zadan ruganjem, zanemarivanjem, otvorenim ismijavanjem i opakim primjedbama. Odbačena od svoje obitelji, u očajnoj potrebi za nekim koga će voljeti i tko će joj to uzvratiti, Kirka naivno daje sve od sebe kako bi onima koje voli dala sve što žele. No, njihove se želje prebrzo i prečesto odmah potom usmjere na nove i više horizonte, gubeći Kirku iz vida.
"To je zajedničko bogovima i smrtnicima: dok smo mladi, za svaki osjećaj na svijetu mislimo da ga nitko prije nije osjećao."
Zaintrigirana Prometejevim djelima i zasićena ponašanjem besmrtnih božanskih bića kojima je okružena, Kirka je fascinirana smrtnicima, i žudi saznati što više o smrtničkom životu, njihovim žudnjama i strepnjama. Zbog ljubavi prema smrtniku, Kirka čini svoju prvu i najveću pogrešku, zbog koje biva izgnana na otok Eeju, da ondje živi u izolaciji, protjerana od ostalih bogova.
No, ono što bi trebalo biti kazna, za Kirku se ispostavi da je upravo ono što joj je trebalo da od plahe i podložne djevojčice izraste u snažnu ženu koja se ne da pokolebati, koja zna što hoće i kako to uzeti - vlastitim rukama i vlastitom snagom.
"Bila je to prva lekcija koju sam naučila. Ispod glatkoga, poznatog lica stvari krije se jedno drugo lice koje čeka pravi trenutak da raskoli svijet."
Svjesna svoje kazne, Kirka odluči ne očajavati i ne čekati na spas, već bira uzeti stvari u svoje ruke i napraviti najbolje što može od onoga što joj je dano. Tako njen zatvor postaje njen dom, a njeno zatočeništvo stvar izbora. Kirka, naravno, ne postaje odmah samodostatna, samostalna i odlučna žena koja je u stanju sama stvoriti svoju sreću, puno je tu pogrešaka i lekcija koje će putem morati naučiti. No, svaka lekcija učinila ju je snažnijom, hrabrijom i mudrijom.
"Neću biti poput ptice u kavezu, pomislila sam, odviše otupjele da bi odletjela čak i kada se otvore vrata. Zakoračila sam u šumu i moj je život započeo."
Ovaj roman prikazuje nam jedno putovanje, ali ne ono zemljopisno, već ono koje inače nazivamo odrastanjem i sazrijevanjem. Kirkin put iz djeteta u moćnu čarobnicu.
"Stotinama naraštaja hodala sam po svijetu pospano, tupo, besposleno i opušteno. Nisam za sobom ostavila nikakav trag ni djelo. Čak ni oni koji su me malo voljeli nisu marili dovoljno za mene da bi ostali. Zatim sam saznala da sam u stanju svinuti svijet po svojoj volji, kao što se luk savija za strijelu."
I u grčkim su mitovima, kao i u književnosti i umjetnosti općenito, dugo vremena žene predstavljale tek sporedne likove, lijepe nagrade, usputne postaje i povremene pomagačice stvarnim, 'pravim' junacima. Madeline Miller Kirkinom nam pričom pokazuje kako je to tek stvar pogleda, ne samo na primjeru same Kirke, već i drugih žena koje u njenoj priči susrećemo, poput Arijadne ili Medeje. A ono što je Kirkinu priču, baš kao i samu Kirku ovdje najviše obilježilo, po meni, njena je spremnost na promjenu i prihvaćanje te promjene. Umjesto da bude tek još jedna nimfa, tek još jedna lijepa Sunčeva kći koja će se bogato udati i izroditi silne junake, Kirka svakim korakom krči svoj vlastiti put, i to čini na svoj način.
"Strašno sam dugo bila stara i nepopustljiva, poput monolita izrezbarenog kajanjem i godinama. No to je bio samo kalup u koji su me ulili. Nisam morala zadržati taj oblik."
Strašno mi se svidio kraj Kirkine priče, Miller ga je ispričala na način koji čini krunu te priče, koji Kirki daje točno ono čemu je čitav život, možda to ni ne znajući, stremila. Kirka je sjajan lik. Ona je snažna žena koja je vlastitim pogreškama i vlastitim izborima praktički samu sebe stvorila. Iako su joj svi predviđali tek blijedu, nezamjetnu sudbinu, Kirka je postala moćno ime koje se ne izgovara tek olako, lik kakvom se valja diviti i u kakvog se može ugledati. Bila je drukčija od svih ostalih, iskakala je iz kalupa, imala je oštre rubove na mjestima na kojima su svi ostali bogovi bili savršeno obli. I svoju je snagu stekla upravo zbog toga, a ne tome unatoč.
"Nekoć sam mislila da su bogovi suprotnost smrti, no sada shvaćam da su mrtviji od bilo čega jer su nepromjenjivi i ne mogu ništa zadržati u rukama."
Madeline Miller ispričala je još jednu fenomenalnu priču nadahnutu grčkim mitovima - toliko puta prepričanim, a u njenoj verziji opet svježim i novim. Kirka je snažan ženski lik koji utjelovljuje mnoge od nas, ako ne i sve: naše nade, strahove, pokušaje i pogreške, želje, snage i moći. Kirka je živi dokaz da u svakoj ženi čuči snaga koju nije ni svjesna da posjeduje, samo joj je potrebno da je nešto potakne da izađe van. A onda - samo nebo je granica.
________________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/32ZYNkD
