Izdavač: Vorto Palabra, 2020.
Novela iz serijala Kronike Kraljosjeka
[eng. The slow regard of silent things]
Prijevod: Petra Mrduljaš Doležal
"Možda ne trebate kupiti ovu knjigu."
Kada neka knjiga započne ovakvom rečenicom, već u startu ne znate što pomisliti o samoj knjizi, čak i ako ste bili uzbuđeni dok ste ju iščekivali i nabavljali. Možda neuobičajen i podosta sumnjičav, autorov proslov koji je ovako započeo zapravo me samo još više zaintrigirao za priču koja leži unutar korica ove knjige.
Radi se o noveli iz svijeta Rothfussovih 'Kronika Kraljosjeka', koja je radnjom smještena nakon druge knjige ovog serijala. Radnjom je možda loš izbor riječi jer ova novela u biti i nema neku radnju, ali o tome ću malo poslije. Htjela bih vam prvo reći zašto sam ju uopće krenula čitati.
Najprije da vam priznam, ne, nisam (još) pročitala 'Kronike Kraljosjeka'. Također, imam čitalački OCD koji mi uglavnom brani čitanje izvan redoslijeda propisanog serijalom. A opet sam prije prve dvije knjige pročitala baš ovu novelu. Zašto? Pa... Rothfuss u proslovu kaže kako ova novela nije dobar izbor za započeti sa serijalom. Kaže i kako je svijet koji je stvorio puno bolje objašnjen u prve dvije knjige. Kaže i da novela priča o jednom od najzagonetnijih likova serijala, Auri. No, također kaže i kako bi oni koji su čitali 'Kronike Kraljosjeka', i oni kojima se svidio lik Auri, mogli ostati razočarani ovom pričom jer u njoj neće pronaći ono što traže. Pomislila sam, nakon svega toga, plaši li me više pomisao da ništa neću razumjeti, jer nisam čitala serijal, ili pomisao da će me novela razočarati nakon što ga pročitam?
Ispalo je da je strah od razočaranja veći, pa sam zagušila svoj OCD i odlučila pružiti joj priliku. Napokon, uvijek ju mogu ponovno pročitati nakon što pročitam serijal, zar ne?
Aurina priča neobična je priča, što je nešto što i sam Rothfuss više puta spominje u proslovu i, kasnije, pogovoru. Ova priča nema radnje, napetosti, sukoba, dijaloga. Prati samo jednog jedinog lika i njenu svakodnevnu, iako neuobičajenu i tajanstvenu, rutinu, koja se proteže kroz splet zamršenih podzemnih hodnika i prostorija, koji više nalikuju nekakvom zapetljanom krtičnjaku nego nečemu u čemu živi jedna sitna djevojka. Auri pronalazi i brine za različite predmete koji joj na neki način govore i kojima pronalazi ime i njihovo savršeno mjesto. Jer, sve ima svoje pravo mjesto. A na Auri je da to mjesto čuva i održava, i brine za stvari koje ondje s njom obitavaju.
Iako joj nedostaju neki uobičajeni elementi koji tvore svaku priču, i iako se možda čini dosta suhoparnom i prepunom... pa, ničega, zapravo, nekako mi se njom bilo vrlo lako povezati. Auri je pomalo neobična, slomljena i osamljena djevojka, okružena kaosom prostorija, hodnika i stvari u kojima samo ona nalazi neki neobičan red. Nije svaki dan u Aurinom svijetu dobar, ima onih u kojima joj sve polazi od ruke s lakoćom, a ima onih u kojima ništa nije kako bi trebalo biti. A stvari koje pronalazi, iako nijeme i trome, tvore svojevrsni splet dodatnih likova, koje na neki neobičan način osjećate i za koje brinete. Šašavo je, znam, ali ne znam kako bih to objasnila.
Ne znam što očekujete od ove priče: uvod u svijet 'Kronika Kraljosjeka', ili neki njegov smisleni nastavak. Nećete dobiti ni jedno ni drugo, baš kao što je Rothfuss i najavio. Ova je priča puno neobičnija, ne uklapa se ni u što, ne odaje puno toga. Ali daje vam pogled u Aurin svijet, onaj izvana i onaj unutar nje same, a lik Auri je takav da ćete se ili s njim instantno povezati ili nećete baš ništa kužiti.
Da sumiramo, ovo nije priča namijenjena svima, čak ni poklonicima serijala 'Kronika Kraljosjeka'.
Rothfussovim riječima:
"Čitatelji nešto očekuju. Ljudi će ovo pročitati i ostati razočarani. Ne pruža ono što bi normalna priča trebala pružati."
Riječima njegove prve čitateljice:
"Neka ti drugi ljudi čitaju svoje normalne priče. Ovo nije priča za njih. Ovo je priča za ljude kao što sam ja."
Mislim da će vam ova priča najbolje sjesti ako u Auri prepoznate neki djelić sebe. Ako ste možda mrvicu neobični, mrvicu napuknuti, mrvicu drugačiji. Rothfuss ju isprva nije ni htio objaviti, misleći kako se apsolutno nikome neće svidjeti. A onda ju je ipak dao nekolicini ljudi na testno čitanje i svima se baš svidjela. Meni također. Teško je reći kome će se ova priča svidjeti, a kome ne. Bi li 'Kronike Kraljosjeka' mogle i bez nje, ili čini njihov nezaobilazan dio? Najbolje da to sami ustanovite.
"Ova priča je za malčice slomljene ljude na svijetu.
Ja sam jedan od vas. Niste sami. I meni ste prelijepi."
Kada neka knjiga započne ovakvom rečenicom, već u startu ne znate što pomisliti o samoj knjizi, čak i ako ste bili uzbuđeni dok ste ju iščekivali i nabavljali. Možda neuobičajen i podosta sumnjičav, autorov proslov koji je ovako započeo zapravo me samo još više zaintrigirao za priču koja leži unutar korica ove knjige.
Radi se o noveli iz svijeta Rothfussovih 'Kronika Kraljosjeka', koja je radnjom smještena nakon druge knjige ovog serijala. Radnjom je možda loš izbor riječi jer ova novela u biti i nema neku radnju, ali o tome ću malo poslije. Htjela bih vam prvo reći zašto sam ju uopće krenula čitati.
Najprije da vam priznam, ne, nisam (još) pročitala 'Kronike Kraljosjeka'. Također, imam čitalački OCD koji mi uglavnom brani čitanje izvan redoslijeda propisanog serijalom. A opet sam prije prve dvije knjige pročitala baš ovu novelu. Zašto? Pa... Rothfuss u proslovu kaže kako ova novela nije dobar izbor za započeti sa serijalom. Kaže i kako je svijet koji je stvorio puno bolje objašnjen u prve dvije knjige. Kaže i da novela priča o jednom od najzagonetnijih likova serijala, Auri. No, također kaže i kako bi oni koji su čitali 'Kronike Kraljosjeka', i oni kojima se svidio lik Auri, mogli ostati razočarani ovom pričom jer u njoj neće pronaći ono što traže. Pomislila sam, nakon svega toga, plaši li me više pomisao da ništa neću razumjeti, jer nisam čitala serijal, ili pomisao da će me novela razočarati nakon što ga pročitam?
Ispalo je da je strah od razočaranja veći, pa sam zagušila svoj OCD i odlučila pružiti joj priliku. Napokon, uvijek ju mogu ponovno pročitati nakon što pročitam serijal, zar ne?
Aurina priča neobična je priča, što je nešto što i sam Rothfuss više puta spominje u proslovu i, kasnije, pogovoru. Ova priča nema radnje, napetosti, sukoba, dijaloga. Prati samo jednog jedinog lika i njenu svakodnevnu, iako neuobičajenu i tajanstvenu, rutinu, koja se proteže kroz splet zamršenih podzemnih hodnika i prostorija, koji više nalikuju nekakvom zapetljanom krtičnjaku nego nečemu u čemu živi jedna sitna djevojka. Auri pronalazi i brine za različite predmete koji joj na neki način govore i kojima pronalazi ime i njihovo savršeno mjesto. Jer, sve ima svoje pravo mjesto. A na Auri je da to mjesto čuva i održava, i brine za stvari koje ondje s njom obitavaju.
Iako joj nedostaju neki uobičajeni elementi koji tvore svaku priču, i iako se možda čini dosta suhoparnom i prepunom... pa, ničega, zapravo, nekako mi se njom bilo vrlo lako povezati. Auri je pomalo neobična, slomljena i osamljena djevojka, okružena kaosom prostorija, hodnika i stvari u kojima samo ona nalazi neki neobičan red. Nije svaki dan u Aurinom svijetu dobar, ima onih u kojima joj sve polazi od ruke s lakoćom, a ima onih u kojima ništa nije kako bi trebalo biti. A stvari koje pronalazi, iako nijeme i trome, tvore svojevrsni splet dodatnih likova, koje na neki neobičan način osjećate i za koje brinete. Šašavo je, znam, ali ne znam kako bih to objasnila.
Ne znam što očekujete od ove priče: uvod u svijet 'Kronika Kraljosjeka', ili neki njegov smisleni nastavak. Nećete dobiti ni jedno ni drugo, baš kao što je Rothfuss i najavio. Ova je priča puno neobičnija, ne uklapa se ni u što, ne odaje puno toga. Ali daje vam pogled u Aurin svijet, onaj izvana i onaj unutar nje same, a lik Auri je takav da ćete se ili s njim instantno povezati ili nećete baš ništa kužiti.
Da sumiramo, ovo nije priča namijenjena svima, čak ni poklonicima serijala 'Kronika Kraljosjeka'.
Rothfussovim riječima:
"Čitatelji nešto očekuju. Ljudi će ovo pročitati i ostati razočarani. Ne pruža ono što bi normalna priča trebala pružati."
Riječima njegove prve čitateljice:
"Neka ti drugi ljudi čitaju svoje normalne priče. Ovo nije priča za njih. Ovo je priča za ljude kao što sam ja."
Mislim da će vam ova priča najbolje sjesti ako u Auri prepoznate neki djelić sebe. Ako ste možda mrvicu neobični, mrvicu napuknuti, mrvicu drugačiji. Rothfuss ju isprva nije ni htio objaviti, misleći kako se apsolutno nikome neće svidjeti. A onda ju je ipak dao nekolicini ljudi na testno čitanje i svima se baš svidjela. Meni također. Teško je reći kome će se ova priča svidjeti, a kome ne. Bi li 'Kronike Kraljosjeka' mogle i bez nje, ili čini njihov nezaobilazan dio? Najbolje da to sami ustanovite.
"Ova priča je za malčice slomljene ljude na svijetu.
Ja sam jedan od vas. Niste sami. I meni ste prelijepi."
_________________________________________
Kako do knjige: http://bit.ly/37aJUNh
