Natalie Haynes debitirala je u svijetu književnosti za odrasle romanom 'Amber fury', u kojem je odmah jednu od uloga dodijelila grčkim tragedijama. Ovaj roman nije bio re-telling, ali već idući jest: roman 'The children of Jocasta'
ponovno se bavi grčkim tragedijama, i prepričava nam priču o Antigoni i
kralju Edipu. Ako to dosada niste skužili, grčke tragedije i mitologija
velika su inspiracija ovoj spisateljici, a u njenom je trećem romanu ta
inspiracija doista uzela maha. Roman 'Tisuću lađa' svojevrsni je re-telling 'Ilijade' i 'Odiseje', ali s posebnim twistom: naime, uloge pripovjedačica Haynes je ovdje dodijelila isključivo ženama.
Sažetak
romana nagovještava da ovdje glas dobivaju zanemarene ili pak mlako
prikazane žene iz priče o Trojanskom ratu, no to je samo donekle istina.
Ne možemo baš reći da su, primjerice, Penelopa, Hera, Afrodita ili
Atena baš zanemarene u originalnoj Homerovoj priči, ali, uz neke od žena
koje su se u 'Ilijadi' i 'Odiseji'doista nalazile tek na marginama, i ove dobro nam poznate žene i božice u ovom romanu prikazane su u malo drugačijem svjetlu.
Vrlo
mi je zanimljivo bilo sve dobro mi poznate Homerove scene promatrati iz
ženskog kuta, i onog koji prikazuje junakinje, i onog koji prikazuje
tek majke, žene i kćeri koje je isplovljavanje
tisuću lađa na početku Trojanskog rata lišilo voljenih braće, muževa,
očeva, ali i slobode, domovine, statusa, dostojanstva. Dok trojanskim i
grčkim ratnicima i junacima svi kliču i slave ih, i u životu i u smrti,
trojanske i grčke žene tek su ratni plijen, svedene na predmete koji
čekaju da svojom ljepotom ili drugim osobinama uspiju postati robinje
nekog značajnijeg pobjednika.
"Postoji toliko načina da se
ispripovijeda rat: čitav sukob može se svesti na samo jedan izgred.
Srdžbu jednog čovjeka na ponašanje drugoga, recimo. Sav rat - cijelo
njegovo desetljeće - moglo bi se sažeti na to. No ovo je ženski rat, u
jednakoj mjeri kao i muški, i pjesnik će sagledati njihovu bol - bol
žena koje su oduvijek potiskivane u zakutke priče, žrtve muškaraca,
njihove robinje i preživjele - i on će je ispričati, inače neće
ispričati ama baš ništa. Dovoljno su dugo čekale svoj red."
Dok
su grčki i trojanski ratnici u ovom ratu gubili živote, žene koje iza
njih ostaju gubile su puno više. Haynes ove žene prikazuje kao ono što
one doista jesu: prave junakinje, koje su se sa svojim sudbinama bile
primorane suočiti ne samo ratničkim umijećem i junaštvom, već s mnogo
većom hrabrošću, domišljatošću, lukavstvom, inteligencijom i raznim
drugim sposobnostima, u usporedbi s kojima su podvizi muškaraca iz ove
priče tek blijeda sjena pravog junaštva.
Muza Kaliopa, božice
Hera, Afrodita i Atena, zatim vjerna Penelopa, proročica Kasandra,
kraljica Hekaba, robinje Briseida i Hriseida, samo su neke od žena
kojima Natalie Haynes u ovom romanu daje glas. Koliko god vam bile
poznate njihove priče, ovdje su te priče dobile još neku dodatnu notu:
možda malo širi okvir, možda malo dublju pozadinsku priču, možda neki
novi motiv koji stoji iza njihovih postupaka, možda samo drugačiju
perspektivu, novi uvid u njihove misli i osjećaje. Način na koji nam
Haynes sve to predstavlja doista me se dojmio, a sve ove žene i sve
njihove priče bilo mi je pravo zadovoljstvo čuti.
Primijetit
ćete, dakako, da žena zbog koje je isplovilo naslovnih tisuću lađa,
prelijepa Helena, ovdje nije jedna od onih koje su dobile vlastita
poglavlja. Unatoč tome, i njen se lik ovdje pojavljuje, a koliko god da
je taj lik ostao na marginama, ono malo što ga imamo prilike vidjeti i
čuti, Helenu prikazuje također u nekom drugačijem svjetlu. Ne kao
uznositu i oholu, 'samo' lijepu, sebeljubivu kraljicu, već kao nekoga
tko stvari promatra posve racionalno, čak hladno. Ova se Helena ne boji
reći kako stvari doista stoje, koliko god to nekog možda povrijedilo.
Svidjela mi se ta njena izravnost i neokolišanje, možda čak više od svih
ostalih likova. A izbor je doista izniman!
Tisuću je razloga da
pročitate ovu knjigu: zbog žena koje prikazuje, zbog priča koje priča,
zbog stila kojim je pisana, zbog mitologije koja je uvijek očaravajuća,
zbog ljubavi prema grčkim tragedijama, zbog još 995 drugih stvari. Ona
ne otkriva ništa novo, u smislu povijesnih činjenica i svega što već
znamo o Trojanskom ratu i događajima iz 'Ilijade' i 'Odiseje',
koje je Homer tako detaljno opisao. Ona dio tih događaja jednostavno
prepričava na neki drugačiji način, iz nekih drugačijih, ženskih kuteva.
Meni se taj drugačiji pogled na stvari doista svidio. Nadam se da će i
vama.
_________________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/37odsXx
