"Sezona je jednostavno takva. Sezona oluja."
Posljednja
objavljena knjiga o legendarnom bjelokosom Vješcu kojeg svi znamo i
volimo <3 radnjom je uglavnom smještena između prve dvije, 'Posljednje želje' i 'Mača sudbine'.
Zašto uglavnom? Zato jer ima nekih sitnica koje se odnose i na sam kraj
čitave sage, a koje će oni koji su već sve pročitali s lakoćom
zamijetiti. No, bez obzira na to, ovu knjigu možete jednako tako uzeti
čitati i kao prvu i kao zadnju u serijalu: s njom možete tek upoznati
Geralta, ili mu se pomoću nje možete još jednom vratiti, nakon što ste
pročitali čitavu njegovu priču. Mislim da bi u oba slučaja ova knjiga
trebala dobro funkcionirati.
Ispresijecana mnoštvom zanimljivih
interludija, priča sadržana u ovoj knjizi govori nam o tome kako je
Geralt, jednom zgodom, upao u čitav niz neprilika, koje su započele
njegovim uhićenjem, nastavile se gubitkom njegovih legendarnih mačeva, i
potom odvrludale prema drugim, s ovom prvom povezanim, raznolikim
neprilikama i avanturama. U tim neprilikama i avanturama Vješca prati
njegov vjerni prijatelj Maslačak, a zakulisne igre, kao i uvijek, igraju
čarobnjaci.
Oluja koju čarobnjaci spremaju zavrtjet će se puno
žešće no što je to inicijalno možda trebalo biti, i u toj će oluji
letjeti svašta, od krinki i spletki do nekolicine glava. A ako se pitate
što je točno jedan Vještac bez svojih mačeva - odgovor je: puno toga.
Pogotovo kada popije svoje eliksire.
Je li bilo potrebno napisati
ovu knjigu? Možda i nije. Ali, je li ju bilo zabavno čitati i s guštom
se vratiti u svijet Witchera? Itekako! Imam dojam da bi se o Witcheru
moglo napisati još puno toga, da postoji mnogo zgoda izvan one njegove
glavne priče koje bi se o njemu mogle ispričati. Tko zna, možda jednom i
budu. Ako budu kao priča ispričana ovdje, bring it on!
Geralt
nam ovdje još jednom pokazuje koliko je tanka granica između čudovišta i
onih koji se čudovištima ne smatraju samo zato što kao tipična
čudovišta ne izgledaju, a zapravo mogu biti i puno gori. Pomalo čak i
besmislena zavrzlama u koju se Geralt uplete toliko se još dodatno
zamrsi da ponekad jedva pratite što je tu uzrok, a što posljedica, ali
sam Geralt kroz ovo se klupko priče vješto - s mačevima ili bez njih -
probija. Mislim da je ova knjiga ukratko pokušala dati nam uvid u to tko
je zapravo Geralt, što je zapravo moral i može li ga jedan vještac
imati više od onih koji se tom vrlinom vječno diče. A tu je i pitanje
zla, zla koje nastane ponekad iz dobrih namjera, ali koje pod tim dobrim
namjerama prokrijumčari i neke ne baš jako dobre. Vječna priča, ona
dobra i zla, vječni sukob, vječna borba.
Bajka?
"...uvijek
će postojati tmina. I uvijek će u tmini postojati razulareno Zlo,
uvijek će u tmini biti očnjaci i kandže, ubijanje i krv. I uvijek će
biti potrebni vješci. I neka se uvijek pojave ondje gdje ih baš trebaju.
Ondje odakle dopire poziv u pomoć. Ondje odakle ih se doziva. Neka se
pozvani uvijek jave s mačem u ruci. S mačem čiji će bljesak probiti
tmine, čija će svjetlost raspršiti mrakove. Lijepa bajka, zar ne?"
Možda
i jest. Ali u svakoj bajci ima i nešto istine. Štogod bila ova priča o
Vješcu, ja ću joj se uvijek s posebnim guštom vraćati.
_____________________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/3LDwXhr
