Za moju prvu knjigu Lucinde Riley odabrala sam upravo knjigu koja se
razlikuje od njoj uobičajenih knjiga, knjigu bez povijesne fikcije i
priča koje se protežu kroz više desetljeća. Ova se knjiga uglavnom vrti
oko jednog ljeta, jedne obitelji i obiteljskih tajni koje kao da su
izvirile iz meksičkih sapunica, no unatoč tome, mislim da me ova knjiga
ipak dobro upoznala s načinom na koji Lucinda piše, a koji mi se zbilja
svidio.
2006. godine Alex, tada dječak, proveo je ljeto sa svojom
obitelji i nekolicinom obiteljskih prijatelja na Cipru, u Pandori -
imanju koje je njegova majka naslijedila od svog ujaka, a za koje su ju
vezale lijepe uspomene na neka davno prošla ljeta, kada je i sama bila
djevojčica. Deset godina kasnije, Alex se prisjeća tog ljeta, svih
uspomena, ali i tajni koje su to ljeto izašle na vidjelo i zauvijek
obilježile i njega i sve koji su to ljeto proveli u Pandori.
Pandora
je u ovom romanu - baš poput božanske joj imenjakinje - ljudima koji su
u njoj gostovali otvorila kutiju tajni iz prošlosti, tajni koje su
značajno utjecale na sve, obilježile cijelo ljeto i uzdrmale obiteljske i
prijateljske odnose koji su se do tada činili čvrstima poput stijene.
No, baš kao što je to bio slučaj s Pandorinom kutijom iz grčke
mitologije, i ova je Pandora, nakon što je sve iz nje izašlo na vidjelo,
za kraj ostavila nadu da se stvari mogu popraviti i odnosi ponovno
izgraditi. Koliko je to već bilo moguće, barem.
Priča o Pandori
priča je o jednoj obitelji, odnosima koji unutar te obitelji vladaju te
svemu onome i dobrom i lošem što uz to ide. I da, način na koji
obiteljske tajne ovdje izađu na vidjelo, kao i to o kakvim se tajnama
radi, pomalo jest u stilu sapunica, ali Lucinda Riley nekako je uspjela
iz te sapunice izvući samo one najbolje mjehuriće, a one ostale pustiti
da puknu i odlepršaju dalje.
Kad smo već kod strašnih obiteljskih
tajni, moram priznati da meni osobno tajne o kojima je ovdje riječ nisu
bile baš tako strašne kako su ih doživjeli pojedini likovi u ovoj
priči, i da Alexova majka definitivno nije zaslužila tretman kakav je od
svoje obitelji dobila nakon što im je te tajne priznala, uzimajući u
obzir da se sve dogodilo jako davno, prije no što je itko od aktera u
ovoj priči u tu priču uopće bio uključen. Ali, dobro, ljudi često
reagiraju na nepromišljene i nepredvidive načine, pa je tako bilo i
ovdje. Srećom, način na koji se priča dalje odvila nadoknadio je taj
početni nedostatak razumijevanja i zapravo mi se svidjelo kako je sve
završilo.
Ono što mi se posebno svidjelo su i opisi Pandore i
samog Cipra, zbog kojih sam imala doživljaj baš kao da sam i sama ondje
na odmoru. Imanje i sve oko njega zvuči predivno, baš zove na odmor i
odmak od svega. Divno.
U ovoj Pandorinoj kutiji skriva se jedna
zanimljiva obiteljska priča, priča o jednom lijepom ljetu, o obitelji,
prijateljstvu i važnosti njegovanja odnosa s ljudima koji su nam važni i
do kojih nam je stalo. To je, isto tako, priča o životu i njegovim
prekretnicama te onome kako tajne iz prošlosti mogu itekako utjecati na
nečiju budućnost i sve promijeniti. Da, ima ovdje pokoji mjehurić
sapunice, ali način na koji je pisana i likovi kojima je ispunjena priču
ipak drže bistrom i pitkom za čitanje. A prelijepo opisano mjesto
radnje samo je po sebi razlog da otputujete na Cipar - barem unutar ovih
korica, ako već nikako drugačije.
_______________________________________
Kako do knjige: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/ljubavni-erotski/u-sjeni-masline
