Christina Baker Kline majstorica je u oslikavanju i rasvjetljavanju onih
slabije osvijetljenih i pomalo skrivenih dijelova šire, poznate nam,
povijesti. Napravila je to već s 'Vlakom siročadi', i to jako dobro, a sada je isto ponovila i s 'Prognanicama'.
Roman
nas vodi u 19. stoljeće, na prekomorsko putovanje kojim su žene osuđene
za raznorazne zločine stizale na odrađivanje svoje kazne, koja se
obično sastojala od podužeg niza godina progonstva u kažnjeničkim
kolonijama Australije. Ovom konkretnom brodu kojim ćemo, kao čitatelji,
zaploviti, odredište je otok Tasmanija, odnosno predio tada nazivan Van
Diemenovom zemljom.
Među brojnim ženama koje su se, zbog
nesretnih okolnosti, našle na ovom putu u progonstvo, su Evangeline i
Hazel, obje osuđene zbog tričarija. Dvije žene, iako posve različite,
tijekom mukotrpnog putovanja i neprestanog zlostavljanja od strane
mornara, također kažnjenika, zbližit će se i postati istinske
prijateljice, a čak i kada ih sudbina kasnije razdvoji, njihovi životi
ostat će isprepleteni.
U međuvremenu, u Van Diemenovoj zemlji,
upoznajemo i Mathinnu, Aboridžinku koja se također nađe u progonstvu,
kada ju žena guvernera poželi za svoj najnoviji projekt i dodatak svojoj
zbirci neobičnih stvari. A stvar je upravo ono kako se prema Mathinni
doseljenici ponašaju, govoreći o njoj kao o predmetu iako stoji ravno
ispred njih, čudeći se njenoj ljudskosti i manirima i buljeći u nju kao u
neku začudnu cirkusku atrakciju.
Iako isprva pričane kao zasebne
priče, priče sve tri spomenute žene postupno će se povezati u jednu -
fascinantnu priču o snažnim ženama u nepravednom i surovom svijetu, koji
ih na svakom koraku pokušava zagušiti i slomiti.
Povijest
progonstava osuđenika u Australiju svima nam je bar donekle poznata, ali
malo sam toga znala o konkretnim uvjetima u kojima su kažnjenici,
pogotovo žene, bili otpremani u taj novi svijet, što ih je ondje
dočekalo i u kakvim su uvjetima bili prisiljeni ondje (pre)živjeti. CBK
je to ovdje divno ispričala i prikazala, sa svim ružnim i surovim
detaljima. Isto vrijedi i za ponašanje doseljenika prema autohtonom
stanovništvu, koje su uglavnom iskorištavali za zabavu i ugnjetavali ih
kako i kada im se htjelo, pokušavajući ih pretvoriti u nešto što nisu i
modelirati ih prema svojim rigidnim uvjerenjima.
Unatoč
ozbiljnosti i surovosti priče o progonstvu triju žena, ovaj roman ipak
cijelo vrijeme održava onaj plamen nade za kakav-takav dobar kraj. A
ispod svih nedaća i groznih situacija kroz koje su tri žene morale
neprestano prolaziti, tu je snaga ženskog prijateljstva, odanost i
međusobna briga, koju nitko i ništa ne uspijeva uništiti. Svaka je od
ove tri žene snažna na svoj način i svaka daje sve od sebe da preživi i
opstane. To se najbolje vidi na Hazel, koju najkasnije upoznamo i koja
se isprva čini najslabijom, ali čija vatra, prkos i želja za
preživljavanjem na kraju gore najjače.
Zanimljiv roman o
skrivenom dijelu sumorne povijesti kolonizacije, kojega je CBK iscrpno
istražila i detaljno prenijela u likove triju fantastičnih žena. Životi
ovih triju žena neko vrijeme idu istim putem, a kasnije se razilaze (ne
nužno tim redoslijedom), no svaka od njih svoj put mora proći na svoj
način i stići do njegovog kraja, kakav god on bio. Taj kraj CBK ostavlja
pomalo otvorenim, pogotovo u Mathinninom slučaju, ostavljajući prostora
čitatelju da daljnju sudbinu njenih likova zamisli na svoj način.
______________________________________
Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/prognanice/
