MEKSIČKI ROMAN STRAVE, Silvia Moreno-Garcia

Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

[eng. Mexican gothic]

Prijevod: Maja Opačić 

"Zmija ne proždire svoj rep, ona proždire sve oko sebe, halapljivo, s glađu koju je nemoguće utažiti."

Glamurozan, tajnovit, prpošan, nevjerojatno zabavan i istovremeno prilično užasan (u naslovnom stravičnom smislu, jel), ovaj me roman baš iznenadio time koliko sam uživala čitajući ga. Također, posve je različit od Garcijinog drugog romana koji sam ranije pročitala (Baršunasta bijaše noć).

Glavni lik romana, Noemí Taboada, pripadnica je više društvene klase, mlada djevojka kojoj se život vrti oko priželjkivanog studija antropologije i vječnih zabava. Kada primi neobično rastrojeno pismo sestrične Cataline, koja se nedavno udala i odselila na muževo imanje, stanovitu Kuriju, Noemí odlazi izvidjeti što se događa s Catalinom i može li joj pomoći. Ono što zatekne u Kuriji nadmašit će sve što je Noemí možda očekivala da bi mogla ondje zateći - naime, stanovnici Kurije odreda su čudni i nametljivi, pravila kuće su u najmanju ruku bizarna, a tek kada i Noemí počne dobivati čudnovate snove i strahove, počet će se otkrivati sve bizarne i strahovite čari koje Kurija skriva unutar svojih zidova. I doslovno i figurativno.

"Kuća je kriva. (...) Nije stvorena za ljubav, ta kuća."

Unatoč tome što se radi o svojevrsnoj horor priči, ovaj je roman jako, jako zabavan. Tome najviše pridonosi sama Noemí, koja je vrlo tvrdoglava, odlučna istjerati ono što naumi do kraja, ne trpi prigovore i nametnuta ograničenja, nema dlake na jeziku i vrlo je hrabra u svom nastupu, čak i kada se nađe oči u oči s nečim doista užasnim.

"U blizini, na jednom humku, vidjela je kako se nešto pomaknulo, a onda je uočila i lik napola skriven iza izmaglice i stabla. 'Tko je ondje?' rekla je, nadajući se da nije puma. To bi baš bila smola."

Horor dio priče bio mi je jako fora (i užasan, pa čak i odvratan u nekim dijelovima, moram priznati), a ima i tu neku vibru koja jaaaako podsjeća na Last of us. To je sve što ću reći o ovoj poveznici, da ne bi bilo spojlanja. :)

Miks klasičnog haunted house romana (malo podsjeća i na Prokletstvo Kuće Hill), priče o duhovima i gotičkog romana, uz malo romanse, obilje humora i jednostavno vrlo napetu i zanimljivu radnju, ovaj mi je roman bio pravo osvježavajuće otkriće.

Strava, stvarno, ali u dobrom smislu, dakako.

_________________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/meksicki-roman-strave/

POČINJEMO NA KRAJU, Chris Whitaker

Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

[eng. We begin at the end]

Prijevod: Ira Martinović

Kraj na kojem počinjemo u ovoj priči povratak je Vincenta Kinga, osuđenog za ubojstvo djevojčice, u rodni grad nakon izdržavanja kazne od dugih 30 godina. Radilo se o nesretnom slučaju i u vrijeme presude Vincent je bio tek dječak, a ono što ga je osudilo bilo je svjedočenje njegovog najboljeg prijatelja, Walka, koji je kasnije postao mjesni policajac.

Iako se ova tragedija i sve što ju je pratilo odigrala tako kako se odigrala, dvojica prijatelja jedan drugome ništa ne zamjeraju, a ono što me iznenadilo je to što ni ostatak grada prema Vincentu ne gaji nikakva zamjeranja ni bijes i ne dočekuje ga oboružan vilama, spreman za progon, već koliko-toliko otvorenih ruku i sa, pa, sažaljenjem. No, nemaju otvorene ruke baš svi.

Ubijena djevojčica bila je sestra Vincentove tadašnje djevojke, Star, koja je vrlo teško podnijela cijelu situaciju. 30 godina kasnije, Star je samohrana majka dvoje djece, sklona ovisnostima i suicidalnim epizodama. O Star, kao i o svom bratu Robinu, brine se Starina kći Duchess, koja sebe naziva odmetnicom, uživa u pričama o slavnim odmetnicima (među kojima je navodno i jedan njen predak), te je prilično, hm, buntovne prirode. Duchess itekako zamjera Vincentu ono što je učinio, a kada u pravedničkom gnjevu učini nešto nepromišljeno, taj će postupak pokrenuti niz događaja koji će rezultirati još jednom tragedijom - i njenim još tragičnijim posljedicama.

Tragičan događaj otprije 30 godina obilježio je život svih stanovnika jednog grada, posebno one koji su s akterima (bili) usko povezani. Star se predala vlastitim demonima, Vincent odrađuje pokoru i preuzima krivnju za sve loše što se otada dogodilo, dok Walk živi u prošlosti i nadi u povratak u neka davno izgubljena vremena. Duchess, pak, u cijelom tom kaosu samo pokušava preživjeti i, bez uzdanja u majčinu pomoć, stvoriti neki bolji život za svog malog brata.

Ovaj nam roman zorno prikazuje kako jedan tragičan čin može obilježiti toliko puno života, koji zbog njega više nikada neće biti isti. On nam također prikazuje i koliko se teško jednoj djevojčici nositi s ozbiljnim životnim problemima, bijesom i nepravdom, stvarima s kojima se u svojim godinama ne bi niti trebala nositi. Duchess je ponekad nesnosna i teška, ali, s obzirom na sve kroz što je u svom kratkom životu morala proći, teško je s njom ne suosjećati, pa i diviti joj se na hrabrosti i volji i svemu što je spremna učiniti za svog brata.

U početku sam imala dojam da će ovaj roman biti neka vrsta trilera, ali on uopće nije pisan u tom tonu. On je tragična priča, dramatičan uvid u život i svijest ljudi jednog malog grada, suočenog s posljedicama jedne davne tragedije. Kroz splet obiteljskih, prijateljskih i susjedskih odnosa, ovaj roman priča priču o posljedicama davnih djela, procesu kajanja i traženja iskupljenja, dubini pravog prijateljstva, vjeri u ljude i potrazi za istinom.

Zanimljiv, tragičan, ali i nekako iskupljujuć roman, u kojem se izmjenjuje drama, detektivska priča, sudska drama, priča o odrastanju i sazrijevanju, i još štošta. Možda počinjemo tek na kraju, ali ima na tom kraju još puno toga što je ostalo za reći. 

__________________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/pocinjemo-na-kraju/