.jpg)
"One više nisu supruge, majke ili mlade
djevojke, nisu žene koje pazimo ili cijenimo, nikada neće biti žene koje
želimo ili volimo: one su bolesnice. Luđakinje. Promašaji."
Prvijenac
francuske spisateljice Victorie Mas roman je povijesne fikcije koji se
bavi položajem žena u pariškom društvu krajem 19. stoljeća. Konkretno,
žena koje su na bilo koji način smatrane neprilagođenima: bilo zbog
bolesti, bilo zbog ponašanja, bilo zbog odvažnosti da iskoče iz
društveno ustaljenog kalupa i naprave ili kažu nešto što društvu nije po
volji. Takve su žene kratkim postupkom bile uklanjane iz društva i
smještane "na sigurno", često ravno iz ruku očeva, muževa ili braće - u
umobolnicu Salpetriere, koja za grad Pariz, kroz godine i desetljeća,
predstavlja mnogo više od samo bolnice.
"Odlagalište za sve
one koje nanose štetu javnom redu. Sklonište za sve one čija
osjetljivost ne odgovara očekivanjima. Zatvor za one koje su krive što
imaju svoje mišljenje. (...) Nijedna žena nikada nije potpuno sigurna da
je njezine riječi, njezina individualnost, njezine težnje neće dovesti
među te strašne zidove trinaestog okruga."
Dva su centralna
lika ovog romana: Genevieve, nadstojnica bolnice Salpetriere, i Eugenie,
mlada djevojka koja ondje završi zbog svoje sposobnosti da vidi (i
čuje) duhove pokojnika. Dvije su žene čista suprotnost jedna drugoj:
Genevieve čvrsto vjeruje isključivo u znanost i odana je doktoru
Charcotu, čije metode liječenja hipnozom izazivaju velik interes i
javnosti i struke. Eugenie, pak, oduvijek vjeruje kako je drugačija i
kako nikamo ne pripada, sve dok ne dođe do zabranjene spiritističke
knjige i kruga ljudi koji ono što ona vidi mogu savršeno logično
objasniti, iako se njihov rad smatra skandaloznim. Doznavši za njenu
sposobnost, otac Eugenie smjesti u Salpetriere, s namjerom da nikada
odande ne izađe, ali Eugenie, odlučna u tome da pobjegne s tog strašnog
mjesta, daje sve od sebe da Genevieve dokaže kako ne pripada među
bolesnice, ne bi li joj Genevieve pomogla pobjeći.
Vodeći nas
prostorima bolnice Salpetriere, Mas nas upoznaje s njenom poviješću i
namjenom, promjenama koje je doživjela i sama bolnica i žene koje su
onamo smještali. Od prostitutki i sitnih kriminalki, preko prevarenih i
odbačenih, do stvarnih duševnih bolesnica, u ovoj se bolnici miješaju
sve moguće vrste žena, sve one koje na bilo koji način odskaču od onoga
što se smatra ženstvenim i normalnim. A paradoksalno, sama bolnica za
žene u njoj smještene tek za neke od njih predstavlja bolnicu - mnogima
je zatvor, ali mnogima i utočište.
"Između prihvatilišta i zatvora, u Salpetriere su stavljali ono čime Pariz nije znao upravljati: bolesne i žene."
Drugi
je paradoks, savršeno ocrtan u ovom romanu, onaj koji leži u odnosu
ljudi prema ženama smještenima u Salpetriere - luđakinjama, kako ih i
Mas kroz roman često naziva, no ne u pogrdnom smislu. Iako smještane
onamo da ih se skloni od pogleda, ove luđakinje ljudima su istodobno i
odbojne i fascinantne. Poput rijetkih životinja u zoološkim vrtovima ili
ljudi čudnovatih osobina u cirkusima, luđakinje Parižanima (posebno
pariškoj buržoaziji) predstavljaju nešto egzotično i privlačno, nešto s
čime se ne bi svakodnevno ophodili, ali čemu s vremena na vrijeme ne
mogu odoljeti. Upravo je iz tog razloga ples, održavan jednom godišnje u
vrijeme korizme - tzv. Bal luđakinja - praktički postao događaj godine,
nešto što se u Parizu s nestrpljenjem očekuje, a s jednakim ga žarom
očekuju i buržuji i bolesnice.
"Ti buržuji, očarani
bolesnicama koje, jednom godišnje, imaju priliku vidjeti izbliza, više
cijene to nego sve kazališne komade, sve mondene večeri kojima obično
prisustvuju. Na jednu večer Salpetriere omogućuje spajanje dvaju
svjetova, dvaju staleža koji, ni pod kojom izlikom, nikada ne bi imali
razloga ni želje da se jedan drugome približe."
Stotine
kostimiranih bolesnica (iako neke od ovih žena nisu bolesne, daleko od
toga) na jednu se večer pomiješa s kremom pariškog društva. Ovaj ples
društvenih miljenika i onih iz istog tog društva okrutno odbačenih
istodobno je opojan i opasan, jednima je to prilika susresti se oči u
oči s ekvivalentom divlje životinje, dok je drugima to prilika na jednu
večer biti ono što u stvarnom životu nikada neće biti: dio društva.
Luđakinje iz Salpetriere svejedno su luđakinje, svejedno ih se sustavno
uklanja iz domova i sa ulica, ali umjesto da ostanu zauvijek sakrivene i
zaboravljene, imaju tu jednu večer da postanu zabava onima koji su ih
se prvenstveno i odrekli.
"Žene iz Salpetriere nisu više bile
okužene, nije se više pokušavalo prikriti njihovo postojanje, nego su
postale predmetom zabave koja se izlagala na otvoreno i bez grižnje
savjesti."
Nadnaravni element predstavljen kroz Eugenie još
je jedna protuteža - duhovno i onostrano nasuprot znanstvenom i
provjerljivom. Ove dvije krajnosti najveću borbu vode unutar Genevieve,
koja se koleba između onoga što je cijeli život vjerovala i onoga što
joj je pred očima, a jednako je smisleno kao i sve iza čega je do sada
čvrsto stajala. I Genevieve i Eugenie kroz ovaj roman prođu kroz potpunu
promjenu - u suprotnim smjerovima, ali svaka na kraju pronalazeći svoj
vlastiti mir.
Kratak, ali jezgrovit, ovaj roman slikovito opisuje
težinu, ali i apsurdnost položaja žena koje društvo smatra
nepovoljnima. Mas piše na način koji više nalikuje iznošenju činjenica
nego ikakvih emocija, a opet uspije u čitatelju pobuditi raznolike
osjećaje, iako na mahove zna biti i dosta suhoparan. Žene koje
upoznajemo u romanu, ne samo Genevieve i Eugenie, već i ostale
'luđakinje', primjer su žena koje iz posve različitih razloga završe na
tom mjestu, različito se sa svojom situacijom nose, različite im se
stvari događaju - kod nekih i dosta strahotne - ali sve one čine jedan
zanimljiv kolektiv, gotovo skup prijateljica, dajući si podršku na
različite načine. Nekako je utješno, onkraj svih nemilosti i nepravdi
koje su ovim ženama učinjene, i to najčešće od strane ljudi koji bi im
trebali biti najbliži, vidjeti da postoji nešto dobro, čak i na sumornom
mjestu poput umobolnice.
______________________________________________
Kako do knjige: https://znanje.hr/product/bal-ludjakinja/409307
