VILENJAČKA KRV, Andrzej Sapkowski

Izdavač: Egmont, 2019.

3. knjiga Sage o Vješcu

[polj. Krew elfow] 

Prijevod: Mladen Martić

Kad se navikneš na formu nekog serijala, a znaš da nije sav pisan u istoj formi, pomalo se pitaš kakva te promjena očekuje - i hoće li ti se svidjeti. Srećom, niti u jednom fantastičnom serijalu koji revno čitam i pratim nisam imala problema s prijelazima iz forme kratkih priča u formu romana, niti obrnuto, pa tako ni s ovim. Geralt je iz kratkih priča prešao u roman na isti način na koji poteže mač - graciozno i sa stilom.

U prvom romanu, a sve skupa trećem nastavku ovog serijala, Geralt nastavlja budno paziti nad djevojčicom koju mu je prorekla sudbina. Malenu Ciri Geralt čuva i obučava na jedinom mjestu koje smatra dovoljno sigurnim za to (a i jedinom mjestu koje bi možda mogao nazvati domom) - Kaer Morhenu, utvrdi Vještaca.

Dok Ciri polako stasa i postaje pravom vješčicom, svi se pitaju gdje je, i svi su željni čuti priču o Vješcu i predodređenom mu djetetu, koja se lagano, uz pjesmu trubadura, već pretvara u legendu. Do Geralta glasine još ne dopiru, sve dok u Kaer Morhen ne stigne čarobnica Triss Merigold. Zahvaljujući Triss, Geralt uviđa da u Kaer Morhenu Ciri ne može dobiti sve ono što joj je potrebno da bi ostvarila svoj puni potencijal. Njega će Ciri morati ostvariti na drugom mjestu, uz Trissinu pomoć.

A za cijelo to vrijeme, strah od Nilfgaarđana potencira spremnost ljudi na nove sukobe. Novi rat i novo prolijevanje krvi čini se neizbježnim. Tko će se sve boriti, a tko gledati sa strane? Burna vremena stižu, i čeka se samo okidač koji će označiti njihov početak.

Započevši ovu knjigu, nisam imala osjećaj kao da sam netom prešla s potpuno drugačije forme u onu romanesknu. Radnja nije podijeljena u priče, ali jest u poglavlja, a poveznica između poglavlja ne razlikuje se toliko od one između priča u ranije dvije zbirke. Čitanje mi je bilo jednako pitko i u njemu sam uživala jednako kao i do sada.

Ono u čemu se ova knjiga malo razlikuje od onih prethodnih je to što ovdje Geralt nije uvijek centralni lik, iako je cijelo vrijeme prisutan u mislima i pričama drugih likova, pa ipak imamo osjećaj kao da sudjeluje u svemu što se događa, iako u tim događajiima nije i fizički prisutan. Osim toga, što se same radnje tiče, ovdje se ne događa mnogo toga. Ovaj sam roman više doživjela kao uvod u epsku priču koja tek slijedi. Poput lonca punog vode kojeg zagrijavaš i čekaš da voda u njemu proključa. To, dakako, ne znači da ova knjiga nije zanimljiva, dapače!

Nema ovdje toliko borbe, gadnih čudovišta i nemilosrdne akcije, ali ima tajanstvenih proročanstava, mutnih likova, intrigantnih događaja i zabavnih trenutaka. A dobili smo priliku upoznati i mjesto na kojem je stasao i sam Geralt, te još malo, mrvicu, zaviriti u njegovu prošlost i općenito mistiku koja okružuje ljude koji se bave njegovim zanatom. K tome, ovdje se, kao i u prethodnim knjigama, nalazi mnoštvo zanimljivih likova, od kojih neke već znamo, a neke tek trebamo upoznati. Ciri je lik koji je tek počeo stasati, ali već vidim da će mi biti jedan od najzanimljivijih. Kako i ne bi bila, kad joj je sudbina povezana s Geraltovom!

Već nakon prve knjige u serijalu bila sam sigurna da je to to - još jedan serijal u koji ću se zaljubiti do ušiju. Bome, i jesam. Svaki novi nastavak to mi samo potvrđuje. I svaki me oduševi! Jedva čekam iduć... oh wait! Tu je! :) Onda ću jednostavno nastaviti čitati. :D

______________________________ 

Kako do knjige: http://bit.ly/34H2n0s

LJUBAVNO POSREDOVANJE ZA POČETNIKE, Maddie Dawson

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.

[eng. Matchmaking for beginners]

Prijevod: Aleksandra Barlović 

 

Što sam očekivala od ove knjige? Pa, prilično dobar romantični chick-lit. Možda nešto a la 'Vrag nosi Pradu', ili nešto nalik romanima Emily Giffin ili Lise Jewell. I iako volim sve ove romane i autorice romana, ovaj konkretni roman doživjela sam kao nešto više. Da, romantičan je, zabavan, duhovit i prpošan baš poput svakog dobrog chick-lita, ali ima i to nešto magično u sebi, što me podsjetilo na romane Alice Hoffman ili Joanne Harris.

Priča prati dvije žene - Marnie i Blix - u različitim stadijima života, koje posjeduju jednu zajedničku osobinu: obje mogu vidjeti ono nešto u ljudima i skužiti kojih dvoje ljudi si savršeno odgovaraju. Match-making utjelovljen u osobi.

Blix je ono što bi njena obitelj nazvala crnom ovcom u obitelji: čudakinja koju nitko ne shvaća ozbiljno. Dobro je učinila što se odselila u Brooklyn i vodila svoj život onako kako ona želi, jer, da se njenu obitelj pitalo, to ne bi tako išlo. Zato ih Blix ni ne voli baš previše. Pojavi se tek tu i tamo na nekim važnijim obiteljskim okupljanjima, većinom reda radi. No, na jednom takvom okupljanju Blix upozna Marnie, zaručnicu svog nećaka, i Marnie joj se odmah svidi. A Blix u njoj odmah uoči i još nešto - nešto zbog čega joj je slična i zbog čega joj se osjeti bliskom.

Blix, naime, od obitelji skriva činjenicu da bi mogla uskoro umrijeti, ali, upoznavši Marnie, zna točno što će učiniti sa svojom ostavštinom.

Marnien ljubavni mjehurić sreće dugo je rastao, da bi se onda odjednom, samo tako, raspuknuo. Razočarana, Marnie besciljno tumara vlastitim životom pokušavajući ga ponovno osoviti na noge. I kad konačno pomisli da je u tome uspjela, saznaje da joj je teta bivšeg zaručnika ostavila svoju kuću u Brooklynu - zajedno s nekim nekonvencionalnim uputama koje uz to nasljedstvo idu. Budući da joj se Blix zbilja svidjela u ona dva navrata u kojima je imala priliku s njom se družiti, Marnie odluči ispoštovati Blixine odredbe, ne znajući da će joj to što će učiniti još jednom preokrenuti život naglavce - ali i nabolje. Samo će joj trebati neko vrijeme da to shvati.

Beskrajno sam se zabavila čitajući ovaj roman, koji me raspoložio svojom duhovitošću, neobičnošću i optimizmom. A onaj dašak magičnosti, kojim je prožet, kao i šarolik splet živopisnih likova koji ga nastanjuju, učinio ga je neodoljivo šarmantnim.

Ovaj roman donosi nam različite životne priče svojih likova (i to ne samo Blix i Marnie), koje su ponekad sretne, ponekad tužne, a ponekad i jedno i drugo. Zabavan je i doista duhovit, kada to treba biti, ali zna biti i ozbiljan. No, njegov optimizam je ono što obara s nogu, posebno Blixina optimistična priroda i neoboriva vjera da će sve ispasti onako kako treba samo zato jer je to jednostavno tako.

Što se tiče romantičnog dijela romana, i on mi se svidio. Marnieno tumaranje iz veze u vezu da bi ostvarila neki sebi nametnuti cilj not so much, ali kad zbrojim sve njene loše i dobre trenutke, ovih dobrih ipak je više. :) A način na koji ovaj roman završi je idealan, baš kakav i treba biti.

Optimističan, zabavan, romantičan, šarmantan, opuštajuć - ovaj je roman taman ono što vam treba ako se osjećate nekako neraspoloženo. On je feelgood roman, sjajan za podizanje raspoloženja. Ako ste u potrazi za jednim takvim mood-boosterom, posegnite za ovim.

______________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2NhTSD2

ŽRTVA BEZ LICA, Stefan Ahnhem

Izdavač: Znanje, 2019.

1. roman o Fabianu Risku

[šved. Offer utan ansikte]

Prijevod: Lidija Lebinec, Božica Lebinec 

 

 

Nazvati knjigu od 500+ stranica pravim 'page turnerom' možda zvuči paradoksalno, ali kad se radi o ovom romanu, to je doista tako. Prvi roman u serijalu o policijskom istražitelju Fabianu Risku te ujedno i roman prvijenac švedskog pisca Stefana Ahnhema, prava je poslastica za ljubitelje kriminalističkih trilera.

Radnja se odvija dijelom u Švedskoj, dijelom u Danskoj, što me neizbježno podsjetilo na sjajnu švedsko-dansku TV seriju 'Most', a, bome, ovaj je roman jednako napet i uzbudljiv baš kao i ta serija.

U fokusu radnje je policijski istražitelj Fabian Risk, koji se nakon nagomilanih problema na poslu i kod kuće, vraća iz Stockholma u rodni Helsingborg, u nadi da će ondje pronaći novi početak za sebe i svoju obitelj. No, već prvog dana povratka Fabiana dočekaju loše vijesti: netko je, naime, hladnokrvno ubio jednog njegovog školskog kolegu, odrezavši mu pritom obje šake, a, po svemu sudeći, postoji opasnost da će isti ubojica nastaviti ciljati i ostatak Fabianovog razreda.

Uvučen u istragu u kojoj igra ulogu i policajca i potencijalne žrtve, Fabian je možda upravo onaj dodatni plus koji njegovom timu treba da zaustavi onoga tko stoji iza sve gnjusnijih i zlokobnijih zločina. A da bi to učinio, Fabian će morati zaroniti duboko u prošlost i prisjetiti se svojih školskih trenutaka, koji sa sobom nose i ne tako ugodna sjećanja.

Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba, zar ne? Pa, kako za koga.

Brz, napet i uzbudljiv, ovaj triler ona je vrsta romana u kojem 500 i više stranica samo prohuja pred vašim očima dok ih čitate. Svaki trag nosi nova pitanja, svaki odgovor dovodi do novog otkrića, a vi kao čitatelj naprosto ih morate sve otkriti čim prije. Atmosfera je mračna i iz sata u sat postaje sve mračnija, zločini sve gori i nepredvidiviji, a ubojica je neprestano korak ispred svojih progonitelja. No, tim istražitelja na čelu s Riskom ne odustaje tako lako. A kao tim, sjajni su.

Ovaj roman postavlja neka vrlo zanimljiva pitanja, koja se tiču nasilja među vršnjacima. Pri tome, ovdje u fokus ne dolazi samo fizičko nasilje, već i ono verbalno, pa i ono neizravno, koje djeca nanose jedna drugima nedjelovanjem, okretanjem glave na drugu stranu, ignoriranjem. Je li bolje biti žrtva ili netko koga se uopće ne primjećuje? Koliko boli biti nevidljiv? Odgovori na ova pitanja bi vas mogli iznenaditi.

Ovaj roman smjestio se visoko na mojoj ljestvici odličnih trilera koje sam pročitala ove godine, a i općenito. Stefana Ahnhema i njegovog Fabiana Riska svakako ću nastaviti pratiti. Čini mi se da će tu biti još puno, puno odličnih romana pred nama. 

 

____________________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/2pDTqWI

LEDENO CARSTVO SREBRA, Naomi Novik

Izdavač: Vorto Palabra, 2019.

[eng. Spinning silver] 

Prijevod: Damir Biličić

 

Naomi Novik osvojila me svojim serijalom o Temeraireu (za koji nikad neću prežaliti što nije preveden do kraja), a ugodno me iznenadila i bajkovitim samostalnim romanom 'Iskorijenjena'. 'Ledeno carstvo srebra' još je jedan njen samostalni roman, smješten također u jedan magičan bajkoviti svijet, koji mi je samo potvrdio činjenicu da naprosto volim način na koji ova žena piše, i da ću doslovno progutati baš svaki njen idući uradak.

'Ledeno carstvo srebra' fantastičan je roman koji govori o tri djevojke, djevojke kojima bi sudbina ili stjecaj okolnosti namijenili posve drugačije uloge u svijetu da ove djevojke tu sudbinu nisu hrabro uzele u vlastite ruke i svoje mjesto u svijetu svojim postupcima same osvojile.

Prva od ovih triju djevojaka je Miryem, kći kamatara koji zbog svoje dobrodušnosti gubi više novca no što ga kamatama zarađuje. Vidjevši da će zbog očeve dobrote njena obitelj spasti na prosjački štap, a potaknuta i majčinom bolešću, Miryem očev posao uzima u svoje ruke i svojoj obitelji vraća ono što joj pripada, koliko god se to drugima možda činilo nemilosrdno. Vijest o Miryeminoj sposobnosti da barata s novcem uskoro se pročuje puno dalje od njenog malog sela, sve do zaleđene šume i ledenog vilenjačkog kralja, koji Miryem odluči dati ponudu (i prijetnju) koja se ne odbija.

Druga djevojka u ovoj priči je Wanda, kći siromašnog seljaka odanog alkoholu i sklonog mlaćenju Wande i njene dvojice braće kad god mu nešto ne bi bilo po volji. Zbog svog se pijanstva Wandin otac zakopao i duboko u dugove, a kada ih Miryem dođe naplatiti, umjesto novca u službu uzima Wandu, da Wanda radom otplati očev dug. Osjetivši slobodu po prvi put u životu, Wanda postaje svjesna mogućnosti koje joj otvaraju spretne ruke i zarađen novac - mogućnosti koje nikada ne bi imala u šakama svoga oca.

Treća djevojka ove priče je Irina, nelijepa kći ambicioznog vojvode, koju njen otac želi korisno udati. Igrom slučaja i posredstvom nekoliko predivnih komada nakita izrađenih od vilenjačkog srebra, Irina zapne za oko i samom caru - odnosno demonu koji se predstavlja carem. Kako bi se spasila od sudbine koju joj je ovaj demon namijenio, Irina će morati smisliti lukavu smicalicu - i pronaći hrabrosti da ju provede do kraja.

Sudbine sve ove tri djevojke u jednom će se trenutku spojiti, da bi kasnije opet krenule svaka svojim putem. Ali, ono što će sve tri zajedno učiniti, svaka za sebe, promijenit će ne samo njihove vlastite sudbine - već i sudbinu cijelog njihovog svijeta.

Blago podsjećajući na bajku o Rumpelstiltskinu braće Grimm (a koja je kod nas poznata i pod imenom Cvilidreta), te izgrađena na čvrstim temeljima slavenske mitologije, ova knjiga predstavlja čudesno bajkovito putovanje prepuno magičnih bića, mračnih demona i hrabrih heroina koje se ovim demonima smjelo suprotstavljaju. Kad kažem bajkovito, ne mislim na uljepšane verzije bajki kakve nalazimo u slikovnicama, već na one slične izvornim verzijama braće Grimm: mračne i opasne priče prepune kušnji koje junaci u njima moraju nadvladati. Tj. junakinje.

Junakinje ove priče hrabre su i pametne žene koje će inspirirati čitateljice i čitatelje i dugo nakon što ih ostave među koricama knjige. Na preko 400 stranica, s ovim se heroinama pravo zadovoljstvo družiti i pratiti ih i u njihovim nevoljama i u njihovim pobjedama. Magično kraljevstvo, kao i ljudi i bića koja ga nastanjuju, čine fantastični svijet u koji ćete se svakako, baš kao i svojim najdražim bajkama, željeti vratiti. A ono što čini dodatnu posebnost ove knjige je to što u njoj značajnu ulogu imaju Židovi, kao narod i kao pojedini likovi, što je nešto što ne vidimo baš često u romanima, pogotovo fantastičnim, izuzev onih koji za temu imaju Holokaust i događaje oko 2. svjetskog rata.

Jedino što me povremeno znalo zasmetati tijekom čitanja je to što riječi u ovoj knjizi, baš poput stvari u čarobnoj kolibi u zimskoj šumi Staryka, nasumce upadaju i nestaju iz posve nasumičnih rečenica cijelom dužinom knjige. No, kako sam se kroz dugu čitalačku karijeru već navikla na pravopisne, tiskarke i ine pogreške koje su vječni sastojak knjiga, te s obzirom na to da me ova priča potpuno uvukla u sebe i natjerala me da ne primjećujem ništa drugo, tako se ni na ovo nisam previše obazirala. No, ako među vama čuči možda koji Grammar Nazi, heads up. ;)

Ne znam jeste li već pročitali što od Naomi Novik ili niste, ali ako volite fantastičnu književnost, ovaj roman bih vam definitivno preporučila. A i Naomi kao spisateljicu općenito. Sjajna je. A njene su priče nešto doista posebno. Jednom kad ih pročitate, nikada ih nećete zaboraviti.

_____________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/36tgIPN

ZOVI ME SVOJIM IMENOM, André Aciman

Izdavač: Znanje, 2019. 

[eng. Call me by your name]

Prijevod: Mate Maras

 

"Možda smo bili prijatelji na prvom mjestu, a ljubavnici na drugom.
Ali možda je upravo to ono što ljubavnici jesu."

Dugo je toplo ljeto u Italiji 80-ih godina, gdje 17-godišnji Elio tradicionalno ljetuje sa svojom obitelji. Svakoga ljeta Elijev otac u goste poziva nekog mladog znanstvenika, kojem pomaže s njegovim trenutnim radom, a ovaj zauzvrat Elijevom ocu pomaže oko korespodencije i papirologije. Tog ljeta kao gost Elijevog oca stiže šarmantni i pomalo zagonetni Oliver, prema kojem je povučeni i sramežljivi Elio isprva suzdržan, ali prema kojem kasnije osjeti strast kakvu nikada prije ni za koga nije osjetio.

U ljubavnom plesu dvojice mladića, isprva opreznom, buknut će svi mogući osjećaji, te se rasplamsati do nebeskih razmjera. A neke od tih osjećaja, premda su o njima maštali, ni jedan niti drugi nikako nisu mogli predvidjeti niti se za njih pripremiti.

Roman Andréa Acimana, prvi put objavljen prije više od desetljeća, postigao je neviđen uspjeh i svojom ljubavnom porukom s nogu oborio čitatelje diljem svijeta. Isto je kasnije ponovio i film snimljen prema ovom romanu, zaradivši čak 4 nominacije za Oscara, te naposlijetku i osvojivši jedan zlatni kipić, i to onaj za najbolji adaptirani scenarij. Što je to u ovoj knjizi i ovom filmu što je uspjelo dirnuti toliki broj čitatelja i gledatelja? Pa, ljubav - bolno iskren, hrabar, emotivan i ogoljen prikaz ljubavi i svega onoga što uz nju ide: čežnje, strasti, preispitivanja, nježnosti, sreće, boli.

Netko je u komentarima na Goodreadsu napisao da smo svi mi, zapravo, Elio. I doista, ne mogu se s time ne složiti: svi smo u nekom trenutku naših života 'hodali u Elijevim cipelama'. Sjetite se one luđačke zaljubljenosti, privlačnosti od koje niste mogli pobjeći niti jednog trenutka niti jednog dana, osobe o kojoj ste maštali, sanjali ju, čije poglede ste uporno pokušavali presresti, pokrete protumačiti, riječi odgonetnuti. Možda je to bila prva ljubav, možda peta ili deseta, ali svakome se bar jednom u životu dogodi.

"San je imao pravo - ovo je bilo kao povratak kući, kao pitanje: Gdje sam bio cijeloga života? što je bio drukčiji način pitanja: Gdje si bio u mojem djetinjstvu, Olivere? što je opet bio drukčiji način pitanja: Što je život bez ovoga? što je bilo zašto sam ja, a ne on, naposlijetku bubnuo, ne jedamput, nego mnogo, mnogo puta: Ubit ćeš me ako prestaneš, ubit ćeš me ako prestaneš, jer to je također bio moj način zatvaranja kruga sna i mašte, mene i njega, žuđenih riječi iz njegovih usta u moja usta i natrag u njegova usta, razmjene riječi iz usta u usta, što je valjda bilo kad sam se počeo služiti prostotama koje je ponavljao za mnom, isprva blago, dok nije rekao: 'Zovi me svojim imenom, i ja ću tebe zvati svojim', što nikada prije u životu nisam učinio i što me, čim sam izrekao svoje ime kao da je bilo njegovo, odvelo u kraljevstvo koje nikada ni s kim nisam dijelio u životu, prije ni poslije."

I Elio i Oliver svjesni su da njihova romansa, ili što god da jest to što između njih raste i razvija se, ima svoj rok trajanja. Napokon, Oliver je ovdje samo do kraja ljeta, obojica žive na drugim mjestima i u posve su drugačijim stadijima u svojim životima. Čini li to njihovo vrijeme zajedno još dragocjenijim? Ako ne razmišljaju o onome što nužno slijedi poslije, hoće li neizbježni rastanak biti manje bolan? I, još važnije, hoće li ikada postojati itko za koga će osjećati ovo što trenutno osjećaju jedan za drugoga?

"Hoću li biti sposoban živjeti bez njegove ruke na trbuhu? Bez breskve? Bez ljubljenja i lizanja rane na njegovu boku kojoj će trebati tjedni da zaraste, ali daleko od mene? Koga ću drugoga ikada biti sposoban zvati svojim imenom?"

Većina nas uspjela je, barem nakratko, okusiti ljubav kakvu su imali Elio i Oliver (i ne, ne mislim na breskvu!!!). Ljubavi poput te obično dođu i odu, nisu tu za zauvijek. Većina nas uspije ih pospremiti nekamo u sjećanje, zaboraviti njihov okus i zadovoljiti se sigurnijom, trajnijom i mirnijom vrstom ljubavi, odabrati sigurnu mirnu luku naspram divljeg pomahnitalog mora. Divlje ljetne ljubavi i osjećaja koje je u nama izazvala sjetit ćemo se tek ponekad, ali ona će ipak ostati tu negdje, zakopana, pospremljena, usnula.

Čitajući o Elijevim osjećajima i prateći ljubav koja se u njemu rasplamsala, prisjetiti ćete se i samih sebe u istim situacijama. Aciman je na Elijevom primjeru prikazao čitav životni tijek jedne ljetne romanse i čitav splet emocija koje su kroz nju prohujale. Od prve zaluđenosti do boli rastanka, sve je tu da se toga prisjetite, i da to (ponovno) osjetite. I sve je tako lijepo napisano, da vam je svaka riječ točno onoliko gorko-slatka koliko i ljubav koju opisuje.

"Ako se sjećaš svega, želio sam reći, te ako si doista kao ja, onda prije nego što sutra odeš, ili upravo kad budeš spreman zatvoriti vrata taksija, i već si rekao doviđenja svima drugima, i ne bude ti ništa preostalo u životu da kažeš, tada, samo taj jedan put, okreni se k meni, čak u šali, ili kao da si se upravo sjetio, što bi meni nekoć značilo sve, i, kao što si učinio davno prije, pogledaj me u lice, zadrži moj pogled, i zovni me svojim imenom."

Završi li Elijeva i Oliverova ljubav sretno? Završi li ikoja ikada? Vrijedi li stvarno ona izreka da, kad nešto voliš, to trebaš pustiti, pa, ako ti se vrati, tvoje je zauvijek?

Ova knjiga mogla bi vam odgovoriti na neka od ovih pitanja. Samo, ti odgovori neće glasiti posve isto za svakog čitatelja. Ako ih se usudite uopće zapitati.

 

_______________________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/34n9US2

DJECA SLIJEPOGA KOVAČA, Miro Morović

Izdavač: Naklada Fragment, 2019.

Koliko često posežete za romanima domaćih autora? Pogotovo onih novih?

Ljudi mi na ovo pitanje često odgovore s 'pa i ne baš često', poneki uz napomenu da bi voljeli u svoj čitalački opus uvrstiti više domaćih imena. Primijetila sam kako smo često skeptični oko čitanja domaćih autora, u smislu da ćemo, ako tražimo dobar krimić primjerice, češće posegnuti za stranim no domaćim imenima. Ne znam točno zašto je to tako, ali, vjerujte mi, na domaćoj književnoj sceni postoji puno autora koji zaslužuju našu čitalačku pozornost. Miro Morović, s debitantskim romanom 'Djeca slijepoga kovača', jedan je od njih. Zapamtite to ime, jer imam osjećaj da će nas nastaviti još dugo oduševljavati svojim budućim uradcima.

'Djeca slijepoga kovača' vrlo je zanimljiv i jako dobro posložen roman. Intrigantan kriminalistički zaplet, zanimljivi likovi, ekstremno zagonetan i napet slučaj, na čelu s istražiteljem za kojega ćemo, vjerujem, još čuti.

Radnja je smještena u fikcionalni američki gradić Shallow Lake City, u kojem je već devet ljudi neobjašnjivo nestalo bez traga. Policija tapka u mjestu, a šef policije John D'Angello puca po šavovima, razapet sve većim pritiskom javnosti. Kako bi istragu pomakao s mjesta, D'Angello na čelo istrage postavlja jednog od svojih najboljih istražitelja, Andrewa Framea.

Jutro prije no što je postavljen na slučaj nestalih osoba, Frame je krenuo raditi na slučaju djevojke koja je skočila kroz prozor stana u kojem je živjela. Naizgled jednostavan slučaj samoubojstva Frame će ubrzo povezati sa slučajem nestalih osoba, ali otkriće te poveznice dat će više pitanja no odgovora. Kako obje istrage napreduju, tih je pitanja sve više, a slučajevi su sve zamršeniji i mračniji. Može li Frame konačno dokučiti gdje su svi ti nestali ljudi i tko je odgovoran za njihove nestanke prije no što nestane još netko? I kako svemu stati na kraj? Nimalo lak zadatak.

Ovaj opsežan roman od čak pet stotina stranica možda će vam se učiniti kao prilično velik zalogaj, ali čita se tako lako i brzo da će vam tih pet stotina stranica naprosto proletjeti pred očima. Razlog tome je njegova zanimljiva i intrigantna radnja, usmjerena na napet slučaj pozadinu kojeg ćete nestrpljivo htjeti otkriti. Sve tajne ovog slučaja otkrivaju se postupno i detaljno, a, unatoč obimu, u ovom romanu nema praznog hoda.

Likovi su veoma zanimljivo i veoma dobro okarakterizirani. Andrew Frame književno je istražiteljsko ime za koje ćemo svakako još čuti, a njegov osebujan i pomalo osoran karakter, kao i prošlost na koju se neprestano trudi ne misliti i o kojoj je vrlo škrt na informacijama, samo pridodaje njegovoj zanimljivosti. Andy možda nije osobito 'likeable', ali nekako ti se svejedno svidi. Čak i njegov arogantan i svadljiv stav koji često ispoljava prema svojoj okolini i ljudima oko sebe. Naizgled tvrd i neosjetljiv, Andy je zapravo požrtvovan, iskren i pošten - kako bismo rekli - 'to a fault'. Ima mnogo mana, ali nekako ga jednostavno ne možeš ne voljeti. Ili bar respektirati.

Što još reći? Volite li dobre krimiće, nemojte dopustiti da vam ovaj prođe ispod radara. Pogotovo ako se ispostavi da je ovo tek prva u nizu kriminalističkih pustolovina istražitelja Andrewa Framea. Nešto mi govori da ćemo o njemu još dugo čitati. Počnite na vrijeme! ;)

_______________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2oTdZOu

U POTRAZI ZA GOBI, Dion Leonard

*Dion Leonard s Craigom Borlaseom

Izdavač: Koncept izdavaštvo, 2019.

[eng. Finding Gobi] 

Prijevod: Marija Perišić i Ruđer Jeny

Marley, Hachiko, Dewey, Bob, Bailey... sve su to imena knjiških (i stvarnih!) dlakavaca koji su mi zarobili srce i čije priče su me oduševile. Nasmijale, rastužile, rasplakale, ponekad i bacile u očaj, ali i oduševile. Jer su posebne. Jer su tople. Jer su sposobne učiniti da ti, kao Grinchu nakon što spozna čar Božića, nakon čitanja srce naraste tri broja veće. A ovim se posebnim dlakavcima odnedavno pridružila i Gobi.

Dion Leonard, ultramaratonac, pronašao je Gobi trčeći jednu od etapa 250-kilometarske utrke kroz pustinju po kojoj je kasnije i nazvao ovu predivnu malenu kujicu. Ili je možda Gobi pronašla njega. Kako god bilo, od trenutka u kojem su se sreli, Gobi nije napuštala Diona, trčeći uz njega sve do cilja, što je udaljenost od preko stotinu kilometara, i to preko užarene pustinje. U trenucima u kojima je počeo sumnjati u sebe i čak poželio odustati, Gobi je Dionu dala snage da nastavi utrku. Vezao se uz nju, a da to u početku nije ni primjetio, i odlučio da će, kad završi, Gobi odvesti sa sobom kući, u škotski Edinburgh.

No, tu su krenuli prvi problemi.

Ako ste mislili da je posve jednostavno udomiti psa lutalicu i prevesti ga iz Kine do Velike Britanije, grdno se varate. To je dugačak proces koji zahtijeva nevjerojatnu količinu strpljenja, a i novca. Dion se uspio oboružati i jednim i drugim, ali dok je pripremao sve za početak ovog dugotrajnog procesa, tijekom kojeg je Gobi ostavio na čuvanje jednoj od organizatorica utrke na kojoj je netom sudjelovao, Gobi je nestala. Pronaći malenog psa u golemom gradu bio je težak pothvat, ali, uz pomoć dobrih ljudi i dragih prijatelja, te ne odustajući ni trenutka, Dion je uspio još jednom pronaći Gobi, dokazavši nam da ljubav prema životinjici koja ti je postala član obitelji doista pomiče sve granice.

Svatko tko je ikada imao ljubimca i svatko u čijoj obitelji se nalazi ijedan dlakavi član s 4 noge, zna da nema toga što za tog dlakavca nećeš učiniti.

Dionova priča predivna je priča o ljubavi između čovjeka i njegova psa i snazi te ljubavi. Iako mi je bilo jasno da je uspio u naumu da spasi Gobi i odvede ju kući, svejedno sam zadržavala dah i strepila nad svakom nedaćom koja se Dionu našla na putu da taj svoj naum ostvari. A najljepše od svega je to što se u potragu za Gobi, kada je nestala, uključilo toliko mnogo ljudi iz svih dijelova svijeta, koji su nesebično donirali novac, rad i trud da ju pomognu pronaći.

"Kažu da je za odgajanje djeteta potrebno cijelo selo. Mislim da je potrebna gotovo polovica planeta da se spasi jedan mali pas."

Trčanje ultramaratona prije ove knjige bilo mi je gotovo potpuna nepoznanica. Čitajući Dionovu priču saznala sam mnogo toga o ovome napornome sportu, kao i ljudima koji ga prakticiraju. Ultramaraton koji je Dion istrčao u pustinji Gobi nije bio ništa prema onome koji je proživio kasnije tražeći ju i pokušavajući ju odvesti kući, iako je u oba unio svu svoju izdržljivost, upornost i snagu volje. Dion piše kako se sa svake utrke koju je trčao vratio s novim iskustvom, osnažen prijeđenim preprekama i osobnim uspjesima (a i neuspjesima, kad ih je bilo), no utrka u pustinji Gobi zauvijek će mu biti najposebnije iskustvo, budući da je ondje pronašao Gobi.

Ljudi koji nisu skloni ljubimcima i te ljubimce promatraju samo kao životinje koje su tu da čuvaju kuću ili rade nešto drugo za što ih trebaju, nikada neće razumjeti koliko ti jedna mala krznena loptica može promijeniti život, oplemeniti ga i učiniti boljim. Veza koja se stvori između ljudi i njihovih krznenih članova obitelji najsnažnija je veza koja postoji. To je veza koja pomiče planine, ljubav koja je sposobna natjerati milijune ljudi da učine sve što mogu kako bi ujedinili jednog čovjeka i njegovog nestalog psića. A priča koja je nakon toga svega ispričana jedna je od onih od kojih će vam se srce zagrijati na temperaturu pustinje po kojoj su Dion i Gobi trčali. Predivna je to priča. Svakako pročitajte!

"Prava je istina da me ovaj psić promijenio na način za koji mi se čini da ga tek počinjem shvaćati. Možda nikad neću posve razumjeti sve što se dogodilo. No nešto ipak znam: pronaći Gobi bila je jedna od najtežih stvari koje sam u životu učinio. Ali to što je ona pronašla mene - to je bila jedna od najboljih."