VISOKE STIJENE, Anna Bailey

Znanje, 2023. 

[Where the truth lies] 

Prijevod: Alica Bjeli Duduković   

Ima nešto u namjerno naopakoj naslovnici ove knjige što navodi na pomisao da je u njoj nešto uznemirujuće. Taj predosjećaj je točan, a neki neodređeni zlokobni osjećaj počne vas pratiti čim krenete čitati, i ostaje s vama poput pozadinskog šuma, tihog ali postojanog.

Knjiga započinje trenutkom u kojem je posljednji put viđena sedamnaestogodišnja Abigail, nakon što se rastala od najbolje prijateljice Emme i pošla na zabavu kod mjesta nazvanim Visoke stijene. Nitko ju poslije nije ni vidio ni čuo išta o njoj, a Emma si nikako ne može oprostiti što je te večeri odlučila poći kući umjesto da ostane s Abi. Vrijeme prolazi, tragovi se hlade, a Emmi se ponekad čini da je ona jedina koja još uvijek želi saznati što se Abi dogodilo.

Sagledavajući priču iz raznolikih kuteva, osvjetljavajući povremeno gotovo svakog stanovnika malog grada u američkoj saveznoj državi Kolorado, ono zlokobno i uznemirujuće što me počelo pratiti na početku polako se počelo razotkrivati. I to baš jako polako, zbog čega je, paradoksalno, sve bilo samo još napetije, umjesto obrnuto.

Anna Bailey maestralno je složila kompleksnu priču o mračnim tajnama jednog malog grada, jedne problematične obitelji, jedne lokalne pastve. Svašta sam pomislila tijekom čitanja, svakakva nagađanja su mi padala na pamet, jedna mračnija od drugih, ali kada se sav taj mrak na kraju izlio na svjetlost dana, ispao je puno mračniji no što sam ikada mogla pogoditi.

Rasizam, netrpeljivost, homofobija, obiteljsko nasilje, zlostavljanja unutar i izvan obitelji, različite poteškoće s kojima se žrtve obiteljskog nasilja i rasističkih i homofobnih napada moraju nositi, ponekad posve same... sve je ovo Bailey ukomponirala u ovu priču, ponekad sve te probleme grupirajući unutar samo jedne obitelji ili jedne osobe, o čemu je ponekad posebno teško čitati. Ali i potrebno.

Ova je knjiga jako zanimljiva, veoma napeta, i čita se kao pravi triler, dok je istodobno i teška, potresna, ponekad jako bolna, ponekad neopisivo tužna, a opet ima i taj neki silver lining, zbog kojeg ju ne završite s osjećajem da je sve posve crno, već uz neki tračak nade za njene likove, koliko god malenim se činio.

Uznemirujuća i zlokobna, da, ali i jedna od najboljih koje sam pročitala ove godine. Preporuka, definitivno. 

_________________________________________

Gdje kupiti: https://znanje.hr/product/visoke-stijene/430069 

LJETNI GOSTI, Tess Gerritsen

Mozaik knjiga, 2006. 

2. knjiga u serijalu Klub Martini

[The suummer guests] 

Prijevod: Mladen Jurčić 

Ljeto u gradiću na obali jezera u američkoj saveznoj državi Maine. A uz ljeto i ono neizbježno što s njim dolazi - ljetni gosti. Obični turisti i bogate obitelji koje svoje velebne vikendice na jezeru koriste samo tijekom par ljetnih mjeseci. Za lokalnu policiju, navala turista znači puno dodatnog posla oko uglavnom manjih nereda i nezgoda - pijančevanja i slično. No, ovog ljeta taj posao neočekivano postane ozbiljniji kada iz jedne od spomenutih bogatih obitelji nestane djevojka. Tinejdžerica.

Ovaj je nestanak pun nelogičnosti i svaki put kojim nadležna policajka Jo krene, završi u novim petljama i pitanjima, a svaki novi trag ne odvede nikamo. Srećom, ovaj konkretni gradić ima nešto većina njih nema, a to je grupu umirovljenih špijuna, strastvenih ispijača koktela i promatrača ptica, čiji hobi je, također, i pomaganje u policijskim istragama. Htjela to policija ili ne.

Tessin klub Martini, sastavljen od četvero bivših agenata CIA-e, sada u mirovini, u drugom romanu ovog serijala ponovno preuzima stvari u svoje ruke i pronalazi rješenja ondje gdje su svima drugima promakla. Unatoč svojoj poznoj dobi, ova je grupa umirovljenika vrlo agilna, spretna i - brza. Jo je vječno par koraka iza, a gdje god da se nešto dogodi, može biti sigurna da je klub Martini ondje prvi stigao i već je upoznat sa situacijom. Tako je i sada, samo što se situacija koja započne nestankom jedne djevojke jako zakomplicira i pretvori u pravu zagonetku, koja uključuje davno potonule leševe, top secret razvoj psihološkog oružja i dobre stare obiteljske tajne.

Bilo da piše samostalne romane, serijal Rizzoli i Isles, ili pak ovaj - serijal o klubu Martini, Tess Gerritsen majstorica je svog zanata. Obožavam sve njezine knjige, a ovaj mi je serijal baš nekako posebno drag, upravo zato što se radi o umirovljenicima u ulozi junaka, što je svakako nekonvencionalno kod krimića i trilera, a dodatno i zbog same vrlo originalne ideje gradića umirovljenih špijuna, koji je Tess preuzela iz stvarnog života, iako je, dakako, svaka sličnost sa stvarnim mjestima i osobama posve slučajna.

Umjesto očekivanog Jamesa Bonda u naponu snage, u ovom špijunskom trileru glavnu ulogu preuzimaju 60+ junaci, čija karizma, snalažljivost i načini razmišljanja mogu bez problema parirati svakom agentu 007. A dok rješavaju slučajeve i ometaju policijske istrage, ova ekipa umirovljenika zna izvesti i pokoju pravu vratolomiju (tijekom koje možda netko slomi nogu), vješta je u prerušavanju i izviđanju, a ne boji se izvesti i pokoju opasnu akciju na terenu. Članovi kluba Martini oštroumni su, inteligentni, neustrašivi, a usput se i dobro zabavljaju.

Slučaj u ovom romanu u jednom trenutku ode u vrlo veliku širinu, krene malo i prema paranormalnom, pa postane posve sulud. Ali ono što mi je bilo fora, je to što se ta širina na kraju ispostavi više kao mana nego prednost, nešto zbog čega od šume ne vidiš stablo, a što i sam klub Martini na kraju komentira i zamjera sam sebi. Poanta je slučaja da nekada ne treba tražiti daleko i istraživati sve nevjerojatnije mogućnosti, već je bolje izoštriti fokus na nešto što se nalazi ravno nam pred nosom.

Ljetni su gosti baš prava ljetna knjiga, brza, zanimljiva, zabavna. Gotovo poželiš otići provesti neki vikend na jezeru (naravno, bez nestanaka, ubojstava, i drugih mogućih zločina). Nisam sumnjala da će mi se svidjeti, jer ipak je to Tess, ali nisam očekivala i da će me toliko puta nasmijati i baš opustiti. Koliko god volim i Mauru Isles i Jane Rizzoli, Maggie, Declan, Ingrid i Ben (plus pridruženi član - Ingridin suprug Lloyd) još su mi draži. A ovaj serijal još je jedan u nizu romana u kojima naslovni likovi starije životne dobi jasno prikazuju da život ne staje ulaskom u mirovinu. Dapače, tek tada postaje zabavno. :) 

___________________________________

Gdje kupiti: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/ljetni-gosti/ 

USTA PUNA MORA, Jurica Pavičić

Stilus, 2025.

"...usta puna mora više ne govore."

Vijest o nepoznatom utopljeniku čije je tijelo isplivalo na obalu za većinu ljudi predstavlja tek nekoliko crtica novinskog teksta, ako ga tko uopće i pročita. No za Gorana Najeva, friško umirovljenog novinara, ova je vijest početak istraživanja, istraživanja koje za njega samog predstavlja i nešto čime se može baviti u mirovini koja mu izgleda dugo i besposleno, i dobar dodatan izvor prihoda, i uslugu ženi koju je nekada volio, a i mogućnost da nekako opere gorki okus razloga zbog kojeg se friško umirovio.

No, kad počne kopati po prošlosti koju pojedini akteri iz te prošlosti nikako ne žele vidjeti iskopanom, Najev će se naći u mračnom kupusu davnih zločina, korupcije, tajni sada utjecajnih ljudi, pa i ozbiljnoj opasnosti, uključujući i onoj po vlastiti život.

Jurica Pavičić u ovom je romanu - fiktivno, dakako - zagrebao površinu onog u što nitko u ovoj zemlji ne želi da se zadire - rat i zločine koje taj rat za sobom povlači. A ono što je opisao vrlo bismo lako mogli zamisliti da bi se desilo kada bi se sličan događaj kao iz romana doista dogodio, i kada bi more na površinu izbacilo neku sličnu prljavštinu koju se tako dugo i tako brižno trudilo što dublje zakopati.

Kao i u svojim kolumnama, Pavičić i ovdje vrlo precizno secira naše društvo, opisujući ga realistično i bez uvijanja, zbog čega se događaji u ovom romanu ne doimaju fiktivnima, a to nije samo zbog toga što se radnja odvija u domaćem okruženju, ispunjena likovima koje bismo lako mogli prepoznati u kolegama, susjedima, poznanicima, prijateljima. Rasplet događaja, koji mi se nije svidio, nije mi se svidio baš zato što je tako tipično hrvatski, tipično realan, i samim time tipično frustrirajuć. A time je ujedno i jedini uvjerljiv.

Pitanje koje ovaj roman postavlja je koliko nam je važno da se pravda zadovolji, i kakva bi uopće ta pravda na kraju ispala, ako bi pri tome svemu na neki način bili povrijeđeni ljudi koji su nam važni? Koliko god me frustriralo to kako je Najev odlučio postupiti, i koliko god ja mislila da bih možda postupila drugačije, pitam se... bih li? Stvar je u tome da utjecajni ljudi ili ljudi na položajima, koji su počinili neki zločin, jako rijetko za taj zločin i odgovaraju, a ako se to čak i desi, kazna gotovo nikada nije proporcionalna težini zločina. I to je zapravo ono što najviše frustrira.

Dodatna stvar koju ovaj roman izvrsno prikazuje je kako neke od najgnjusnijih zločina ponekad uopće ne počine sadisti, tipovi ljudi na koje prvo pomislimo kad pomislimo na ratne zločince, već ponekad to budu samo ljudi čija nesmotrenost, sebičnost i posljedično spašavanje vlastite guzice (da to tako kažem) u određenom trenutku prevladaju nad bilo kakvim osjećajem ispravnosti, empatije ili morala - ako su išta od toga ti ljudi uopće i imali. Svinjarija je počinjena, nema svrhe da se za nju još i odgovara. Ili?

Mislim da je na svakom čitatelju da razmisli što bi učinio na Najevljevom mjestu - i da se možda iznenadi odgovorom. 

__________________________________

Gdje kupiti: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/usta-puna-mora/ 

SVETI OTOK, L.J. Ross

Mozaik knjiga, 2026.

1. knjiga u serijalu o inspektoru Ryanu 

[Holy island] 

Prijevod: Ivona Širol Files 

 

Ritualno ubojstvo mlade djevojke, povezano s poganskim simbolima, događaj je kojim započinje ovaj roman i koji izgleda kao da nas uvodi u neki mračan i zagonetan slučaj. Smješten u malu zajednicu, u kojoj svatko svakoga poznaje, na otoku odsječenom od kopna, koji je i sam bogat simbolikom i poviješću poganskih običaja... izgledalo je kao da preda mnom leži jedan zanimljiv (i pomalo mračan) britanski krimić.

Opisan kao spoj romanse i krimića, uspoređivan s romanima Roberta Galbraitha, ovo je mogao biti doista jako dobar spoj ova dva žanra. Međutim, samo je jedna strana ovog spoja uspjela ostati iznad vode, da se tako izrazim. A Galbraith? Nije mu ni blizu.

Krenimo od onog što valja. Zagonetan slučaj ubojstva dobro je zamišljen i stvarno je zagonetan. Slijedeći zamršenu nit istrage, sve samo postaje još zagonetnije i nejasnije, upliće se sve više ljudi i potencijalnih sumnjivaca, a odgovori svejedno stalno izmiču. Otkrivaju se raznorazne veze između stanovnika otoka, i prošle i sadašnje, kao i prošli i sadašnji događaji koji u cijelu priču unose još više zbrke. Dodatnu zanimljivost dodaje i izmjena POV-a, od kojih se neki odnose na tajanstvenu sektu koja djeluje na otoku, a o kojoj isto ne znamo skoro ništa, iako je jasno da i tu sigurno postoji neka veza. Solidno zamišljeno, solidno postavljeno, jedino je rasplet malo pretjeran, ali ajde, čak bih i tome mogla progledati kroz prste, da nije onog što ne valja u ovoj priči, a to je, prije svega, naslovni lik ovog serijala, inspektor Ryan.

Ryan je... krasan. Krasan je vjerojatno pridjev koji se u ovom romanu najčešće spominje, u 98% slučajeva uz Ryana. Ryan je, dakle, zgodan. Autorica ne propušta ovu činjenicu ponoviti milijun puta, čisto ako vam je slučajno negdje promaklo. Apsolutno svaka žena na otoku očarana je ovim inspektorom, i to u većoj ili manjoj mjeri pokazuje u svakoj mogućoj prilici. Kolege su također zadivljeni Ryanom i njegovim stilom rada, ali nisam vidjela nikakvu podlogu za tu razinu divljenja. Sam Ryan bi htio biti Prljavi Harry, ali za to jednostavno nema karizme. Snishodljiv i uvijek najpametniji, fura nekakvu ulogu mačo mena, opravdavajući ju traumom iz prošlosti, ali sve je to skupa jednostavno... neuvjerljivo. Nedostaje mu i dubine i karaktera. Ne znam, možda je do mene, ali mene nije uspio očarati. 

A onda imamo Annu, i taj romantični dio priče. Anna je također lik kojem fali i dubine i karaktera. Pozvana na otok kao stručnjakinja za poganske simbole i rituale, pretpostavljam da je trebala biti snažan ženski lik, k tome još znanstvenica - dakle kul inteligentna žena koja će privući zatvorenog mačo detektiva i otopiti mu srce. No jedini doprinos Annine stručnosti razjašnjenju slučaja je 'objašnjenje' nekolicine simbola koje bi mogao objasniti bilo tko s pristupom Wikipediji. Anna definitivno nije Robert Langdon, ali od doktorice znanosti sam ipak očekivala nešto više od objašnjenja što je to pentagram, što je nešto što bi doslovno bilo tko mogao objasniti, i to bez pomoći AI chatbota. Anna također ima traume iz prošlosti, zbog čega su valjda ona i Ryan trebali biti logičan spoj. No, romansa između njih dvoje jednostavno je isforsirana (u činjenicu da je također i nevjerojatno neprikladna uopće neću ulaziti). Koji je njen smisao, zbilja ne bih znala reći. Usporedila bih je s porno filmom, i to ne zato što je spicy (jer nije!) nego zato što je fejk. Prvi susret Ryana i Anne, tijekom kojeg oni, kao, privuku jedno drugo, opisan je kao da su se srela dva lista praznog papira - i ne napravila ništa. 

Kad bismo izbacili romantičan dio iz ove knjige, dobili bismo solidan krimić sa zanimljivim slučajem i dvoje nesnosnih likova. No, njih bi donekle uravnotežili drugi likovi, kojih ima poprilično, a koji znaju biti jako zanimljivi - i na različite načine upetljani u slučaj. Svi Ryanovi kolege bili su mi puno zanimljiviji i simpatičniji od samog Ryana, a i Anna je jedan od najdosadnijih likova u čitavom gradu. Šteta. Radnja krene sporo, ali se tempo ubrzava što se događaji sve više kompliciraju, zbog čega sam prvu trećinu romana čitala znatno sporije nego ostatak. Rasplet je malo... pretjeran. I to ne kažem samo zbog Ryanovog nepromišljenog igranja pomorca pri samom kraju, već je sve skupa ispalo toliko zapetljano i apsurdno da je jako blizu granice neuvjerljivog. Close, but not heart. Što mi je dovoljan razlog za prolaznu ocjenu.

Ponijela sam ovaj roman na more, čitajući ga na plaži, zbog čega mi se bilo teško ufurati u zimsko doba u kojem se radnja odvija. Tko zna, možda bi mi se više svidio da me sunce nije udarilo u glavu, haha. Ostavljam vam da si vremenske uvjete i želju za čitanjem sami odredite. ;) 

______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/sveti-otok/