srijeda, 16. prosinca 2015.

ENDEROVA IGRA, Orson Scott Card

Izdavač: Izvori, 2007.
1. knjiga serijala o Enderu Wigginu
[eng. Ender's game]


Za ovu sam knjigu doznala tek nakon što sam, prije nekog vremena, pogledala istoimeni film, na kraju kojeg je u odjavnoj špici bio naveden autor i knjiga prema kojoj je film snimljen. Inače ne volim prvo vidjeti filmsku verziju, ali što je, tu je - nisam mogla poništiti gledanje, a uostalom film nije bio nimalo loš, i zaintrigirao me da doznam je li vjerno prenio knjigu i što se još možda u knjizi skriva.

Radi se o iznimnom djelu znanstvene fantastike, jednom od najčitanijih SF romana ikad, koji je prvi put objavljen 1985. Ova je knjiga tek prvi dio sage od 6 romana o njenom naslovnom liku, Enderu Wigginu, ali napisana je tako da je se može doživjeti i kao zaokruženu cjelinu, ali s dovoljno otvorenim krajem za one koji žude za nastavcima.

Ender Wiggin jedno je od nadarene, genijalne djece, koja žive pod budnim nadzorom Međunarodne Flote, koja je neprekidno u potrazi za 'čudom od djeteta' koje će spasiti svijet od invazije neprijateljskih izvanzemaljaca. Ti izvanzemaljci - kukci - već su bili izvršili dvije invazije na Zemlju, ali su, srećom, bili potučeni prije no što su uspjeli u svojim naumima.

Kad Ender dosegne dob od 6 godina, Međunarodna ga Flota unovači i pošalje na svemirsku postaju koja služi kao škola za obuku za buduće vojne časnike i taktičke genijalce. Ender će u Borbenoj školi primiti - ponešto ubrzanu - sveobuhvatnu vojnu obuku, istodobno se mučeći s problemima odrastanja u osamljenosti i izolaciji. Dok Ender traži razloge zašto se učitelji prema njemu ponašaju tako okrutno, pravi razlog za to ti učitelji od njega skrivaju, a taj razlog je - da im vrijeme ističe. Ender možda nije bio prvi mali genijalac kojeg su pokušali obučiti da jednom preuzme zapovjedništvo nad čitavom flotom međuzvjezdanih brodova za obranu od kukaca, ali čini se da će, bio on to 'čudo od djeteta', koje su cijelo vrijeme tražili, ili ne, on ujedno biti i posljednji.

Ova je knjiga majstorski napisano, originalno i vrlo zanimljivo djelo, za vrijeme čitanja kojeg, čak i dok u početku ne znamo koliko je vremena preostalo do nove prijetnje kukaca, se svejedno neprestano čini kao da negdje, u pozadini, sat neumorno otkucava.

U fokusu priče je, dakako, Ender, dječak prisiljen strahovito brzo odrasti u nemilosrdnom svijetu iscprljujućih vojnih vježbi i simulacija, u kojem je dovoljno teško steći prijatelje čak i kad ti je to dopušteno. Od trenutka svog dolaska, Ender biva smješten u izolaciju, i to onu najgore vrste - ne fizičku, ni opipljivu, već izolaciju koju mu svojim postupcima nameću instruktori škole, ne bi li ga učinili superiornijim njegovim vršnjacima i time stvorili nevidljivu barijeru straha, divljenja, poštovanja i mržnje koja će ga neprestano odvajati od ljudi kojima je okružen.

Priču pratimo dvojako: kroz Endera i kroz razgovore njegovih instruktora, čiji isječci su smješteni na početak svakog poglavlja. U par poglavlja se, pak, fokus priče pomiče s Endera i centrira na događaje na Zemlji, na kojoj također očekuju rat s kukcima, ali se spremaju i na ono što dolazi poslije: jer, jednom kad prijetnja iz svemira bude eliminirana, svijet se jedva čeka vratiti svojim uobičajenim prepirkama i ratovima na svom vlastitom planetu. Tu u fokus zbivanja dolaze Enderovi brat i sestra, jednako genijalni, ali na drugačiji način i s drugačijim motivima.

Ono što 'ne štima' u cijeloj ovoj priči je upravo to što su likovi djeca, i to, u nekim dijelovima, vrlo mala djeca: od 6, 9, 11 godina. Priča funkcionira sve dok ne pomislite na dob njenih glavnih likova, kada ona postaje blago neuvjerljiva. S jedne strane, jasno je da se ovdje ne radi o sasvim običnoj djeci: sve su to mali genijalci, iznimna i nadarena djeca, ali - šestogodišnjaci koji sudjeluju u svakodnevnim vojnim treninzima, devetogodišnji taktički stručnjaci koji zapovjedaju u vojnim simulacijama, jedanaestogodišnjaci i trinaestogodišnjaci koji pokreću političke forume pišući provokativne političke tekstove u kojima se služe rječnikom i razumijevanjem političkih situacija koji su barem dvadeset godina 'iznad' njih... sve to pomalo teško drži vodu. Režim Borbene škole - svakodenvne obuke, treninzi, simulacije, borbe, psihološki pritisci - bio bi i više no kadar slomiti i potpuno odrasle ljude u top fizičkoj formi, a kamoli ne klince od 6, 7, 8, itd., godina, koji teško da su uopće fizički sposobni podnijeti takav režim, a kamoli psihički.

Ako maknemo ovaj problem s godinama na stranu, dobivamo genijalno osmišljenu, intrigantnu, originalnu i maštovitu priču, s puno akcije, taktičkih mozgalica, nepredviđenih situacija i iznenađenja. A uz sve to, ova knjiga postavlja i neka moralna pitanja o kojima biste mogli mozgati i danima nakon čitanja, poput onoga da li cilj opravdava sredstvo, čak i ako je ono, blago rečeno, krajnje moralno upitno.

Ako vas zanima zašto je ovo jedan od najčitanijih SF romana ikad, pročitajte i doznajte (pogotovo ako ste fan žanra). A ako vam se svidi koliko i meni, i poželite čitati dalje, imamo još 5 knjiga nakon ove da u tome nastavimo uživati. A postoji i prequel serijal, kao i još jedna serijal usko vezan uz ovaj. Šteta je samo što nisu prevedeni. :(