Izdavač: Znanje, 2015.
3. knjiga trilogije o insp. Lascanu
[španj. Los hombres te han hecho mal]
3. knjiga trilogije o insp. Lascanu
[španj. Los hombres te han hecho mal]
U posljednjoj knjizi iz trilogije o inspektoru Lascanu, 'Pseto' Lascano suočava se s još jednim pokušajem da ga se makne s argentinskih ulica: pokušajem koji će ovoga puta i uspjeti.
Naime, nakon što su ga više puta pokušali ubiti, a u nekoliko navrata došli i prilično blizu tome cilju, kriminalni ološ ipak će se, izgleda, uspjeti riješiti mrskog im inspektora koji im svaki put pomrsi račune, iako to ovoga puta uopće neće biti njihova zasluga. Jer ono što je na koncu Lascana uspjelo maknuti iz redova Federalne policije je - umirovljenje.
Ipak, Lascanovo uživanje u mirovini neće trajati baš dugo. Uskoro ga Sofia, bogatašica na umoru, unajmi da pronađe njenu unuku i istraži čudne okolnosti u kojima je ubijena njena kći, izdašnom ga naknadom privolivši da se prihvati tog slučaja. Lascanova istraga odvest će ga u leglo droge i prostitucije, kojim vladaju neke 'krupne ribe', koje će biti vrlo teško, ako ne i nemoguće, privesti pravdi.
Za razliku od prva dva romana u trilogiji o Lascanu, ovaj se radnjom na njih direktno ne nadovezuje. To ipak ne znači da se u njemu ne pojavljuju neke osobe i sjećanja na događaje iz Lascanove prošlosti, a ovdje prvenstveno mislim na njegovu izgubljenu femme fatale, Evu, s kojom će u ovom romanu Lascano konačno dobiti svojevrsni 'završetak'.
Ernesto Mallo ovdje, kao i u dosadašnjim romanima, kroz svog inspektora Lascana progovara o problemima nejednakosti društva, mračnim društvenim i socijalnim problemima koji predstavljaju onaj skriveni problem svake zemlje, ne samo Argentine i ne samo 80-ih godina (vrijeme u kojem je smještena radnja romana).
Sam naslov romana aluzija je na temu kojom se roman bavi, odnosno žrtve te teme. Tema je prostitucija, i to onaj njen najgori dio, a žrtve su jednako i djevojke i djevojčice, koje bivaju otete i prisilno uvučene u pakao prostitucije, iz kojeg im je jedini izlaz direktno u mrtvačnicu.
"'Cure' se dijele u tri klase: 'slobodne luđakinje', one koje rade za svoj račun; 'one koje imaju muža', odnosno onoga tko živi na njihov račun; i one 'koje plaču', koje su u prostituciju došle na prijevaru ili su otete. U nekom trenutku sve na kraju postanu one 'koje plaču'."
Žanrovski, i ovaj roman, kao i prva dva, sadrži sve bitne elemente noir-krimića i kao takav sjajno kompletira čitavu ovu Mallovu noir trilogiju. S obzirom da se radi o u nas relativno slabo zastupljenom žanru, to više vam preporučam da čitavu trilogiju pročitate. Nećete požaliti.
Naime, nakon što su ga više puta pokušali ubiti, a u nekoliko navrata došli i prilično blizu tome cilju, kriminalni ološ ipak će se, izgleda, uspjeti riješiti mrskog im inspektora koji im svaki put pomrsi račune, iako to ovoga puta uopće neće biti njihova zasluga. Jer ono što je na koncu Lascana uspjelo maknuti iz redova Federalne policije je - umirovljenje.
Ipak, Lascanovo uživanje u mirovini neće trajati baš dugo. Uskoro ga Sofia, bogatašica na umoru, unajmi da pronađe njenu unuku i istraži čudne okolnosti u kojima je ubijena njena kći, izdašnom ga naknadom privolivši da se prihvati tog slučaja. Lascanova istraga odvest će ga u leglo droge i prostitucije, kojim vladaju neke 'krupne ribe', koje će biti vrlo teško, ako ne i nemoguće, privesti pravdi.
Za razliku od prva dva romana u trilogiji o Lascanu, ovaj se radnjom na njih direktno ne nadovezuje. To ipak ne znači da se u njemu ne pojavljuju neke osobe i sjećanja na događaje iz Lascanove prošlosti, a ovdje prvenstveno mislim na njegovu izgubljenu femme fatale, Evu, s kojom će u ovom romanu Lascano konačno dobiti svojevrsni 'završetak'.
Ernesto Mallo ovdje, kao i u dosadašnjim romanima, kroz svog inspektora Lascana progovara o problemima nejednakosti društva, mračnim društvenim i socijalnim problemima koji predstavljaju onaj skriveni problem svake zemlje, ne samo Argentine i ne samo 80-ih godina (vrijeme u kojem je smještena radnja romana).
Sam naslov romana aluzija je na temu kojom se roman bavi, odnosno žrtve te teme. Tema je prostitucija, i to onaj njen najgori dio, a žrtve su jednako i djevojke i djevojčice, koje bivaju otete i prisilno uvučene u pakao prostitucije, iz kojeg im je jedini izlaz direktno u mrtvačnicu.
"'Cure' se dijele u tri klase: 'slobodne luđakinje', one koje rade za svoj račun; 'one koje imaju muža', odnosno onoga tko živi na njihov račun; i one 'koje plaču', koje su u prostituciju došle na prijevaru ili su otete. U nekom trenutku sve na kraju postanu one 'koje plaču'."
Žanrovski, i ovaj roman, kao i prva dva, sadrži sve bitne elemente noir-krimića i kao takav sjajno kompletira čitavu ovu Mallovu noir trilogiju. S obzirom da se radi o u nas relativno slabo zastupljenom žanru, to više vam preporučam da čitavu trilogiju pročitate. Nećete požaliti.
