Već prva rečenica ovog romana, izgovorena od strane jedne osmogodišnjakinje, izaziva popriličan osjećaj uznemirenosti.
"Danas sam ubila dječačića."
Chrissie,
spomenuta osmogodišnjakinja, nastavlja izlagati svoju priču i svoje,
njoj posve smislene postupke, a što dublje ulazite u njen život,
ispunjen zanemarivanjem, odbacivanjem i posvemašnjim nedostatkom
ljubavi, to spomenuti osjećaj uznemirenosti - ali i novoisplivali
osjećaj suosjećanja i tuge - sve više raste.
Naime, Chrissie
odrasta u obitelji koja se jedva može tom rječju nazvati, uz majku koja
ju - onda kada je se ne pokušava na sve moguće načine riješiti -
uglavnom ignorira, i oca kojega gotovo nikada nema. Vršnjaci ju smatraju
opasnom i divljom, a ništa bolje ne prolazi niti kod odraslih, koji ju
ili kore ili otvoreno preziru, nazivajući je trulom jabukom. I sama je
Chrissie svjesna svoje naprasne prirode i namjerno zločestih postupaka,
ali, prisiljena odrastati u ovakvoj okolini, ova djevojčica koristi sve
što može kako bi na sebe privukla ikakav komadić pažnje.
Zadavivši
dječačića s početka priče, Chrissie spoznaje neki poseban treperavi
osjećaj, koji joj daje osjećaj važnosti, nešto zbog čega se osjeća kao
da je bitna i kao da nad nečime ima kontrolu.
"Trebalo je tako
malo da se osjećam kao najmoćnije stvorenje na svijetu. Jedno jutro,
jedan trenutak, jedan dječačić žute kose. Ipak nije teško kao što sam
mislila. (...) Moram vratiti taj osjećaj. Moram to ponovno učiniti."
Usporedo
s vremenskom linijom osmogodišnje Chrissie, priča prati i odraslu
Chrissie - sada Juliu - koja je odslužila svoju kaznu za ubojstvo i sada
i sama ima kćer. No, ono što je učinila kao djevojčica vječno ju prati,
ne samo kao teret krivnje koji neprestano osjeća, već i kao teret
stigme ubojice djece, zbog čega je bila prisiljena nekoliko puta
mijenjati i ime i adresu, kako bi ona i kći dobile priliku za normalan
(i anoniman) život.
"...biti na slobodi i osjećati se slobodno nisu sinonimi."
Obje
Chrissie na početku su vrlo uznemirujuće, čak odbojne. No, kako sve
više i više upoznajete okolnosti u kojima živi i odrasta mlađa Chrissie,
kao i krivnju i potragu za iskupljenjem koju traži starija Chrissie, to
za njih obje počnete osjećati sažaljenje, pa čak i razumijevanje. Sve
što je Chrissie ikada htjela je osjetiti majčinu ljubav, koju joj majka
nikada nije bila sposobna dati, a sve što Julia još uvijek želi je
shvatiti zašto je tome bilo tako.
"Prije no što sam postala
ubojica, ja sam bila dobra, a ona [mama] zla, jer sam bila njezino
dijete i trebala me voljeti, no nije me voljela. Kad sam ubila,
ravnoteža se promijenila. Ja sam bila dijete koje nitko ne bi trebao
voljeti, a ona osoba koja je to oduvijek znala."
Odnos
Chrissiene majke prema Chrissie nije samo grozan, on je duboko
uznemirujuć. Vječno prljava, gladna i prepuštena sebi, Chrissie sa
svojih osam godina jedva preživljava, snalazeći se kako god zna i s boli
se boreći delinkventskim ponašanjem. Nekad i danima bez hrane, Chrissie
spava žvačući prljavu plahtu, ne bi li umirila bol u trbuhu, koju
neprestano osjeća.
"Nisam znala kako sročiti da hrana više
nije samo hrana kad je nemaš, da raste i buja dok se ti sušiš. Po njoj
brojiš sate i minute, razlikuješ dobar dan od lošega, spremaš zalihe kad
je imaš i tuguješ kad je nemaš. Nisam znala kako mami objasniti tu
glad, a mislim da zapravo nije imalo smisla ni pokušavati. Takvu je glad
mogao shvatiti samo onaj tko ju je osjetio. Htjela sam joj reći da me
glad oblikovala, stvorila ovakvu kakva jesam, jer glad je bila golema, a
ja majušna, i uvijek je bila ondje, mučna, nesmiljena konstanta."
Chrissiena
priča nije samo tragična, uznemirujuća i tužna, ona je baš baš strašna.
Ova knjiga žanrovski definitivno nije horor, ali ono što je ova
djevojčica morala pretrpjeti odrastajući to definitivno jest. Neki su
dijelovi romana baš jako teški za čitati, a čak i unatoč tome što je
sama Chrissie odbojan lik, i što je ono što je učinila neopisivo zlo,
srce vam se slama čitajući o svemu tome što je dovelo do toga da
Chrissie postane 'trula jabuka'.
Težak roman, koji nije za svačiji želudac, pogotovo ako ste i sami roditelj. Ali mislim da teške romane ponajviše treba čitati.
_____________________________________
Kako do knjige: https://znanje.hr/product/prvi-dan-proljeca/432771
