Sebastian Fitzek posebno je ime u svijetu trilera. Iako mi je ovo tek
četvrti njegov roman, znala sam da mogu očekivati nešto posve... ludo.
Creepy, napeto, neočekivano. Izvan svih granica, u trilerskom smislu.
Naslovni
zatvorenik otac je dječaka Maxa, kojeg je oteo serijski ubojica, koji
je u međuvremenu uhvaćen i smješten na zatvoreni dio psihijatrijske
bolnice. Iako je ubojica priznao dio svojih zlodjela, nikada nije
priznao i Maxovo ubojstvo, niti otkrio kamo je sakrio njegovo tijelo.
Želeći saznati gdje mu je sin i što mu se dogodilo, Maxov otac - Till -
odlučuje se na potez očajnika: preuzeti identitet psihijatrijskog
pacijenta i pod tom se krinkom zatvoriti u prihijatrijsku bolnicu, ne bi
li se približio ubojici svoga sina i doznao istinu.
Premisa ovog
zapleta već je dovoljno suluda, uzimajući u obzir sve što bi
potencijalno moglo poći po zlu, ali, kada zagrebete površinu ove priče,
dočekat će vas toliko toga neočekivanog, izvrnutog i još luđeg nego što
ste mogli i zamisliti. Jer, sa Sebastianom Fitzekom, ništa nikada nije
onako kako se čini.
Fitzek je pravi majstor psiholoških trilera, a
to je i ovdje još jednom dokazao. Način na koji vas uvuče u priču,
izloži opasnostima, suoči s nevjerojatnim (a, opet, jednom kada ih
predstavi, tako očitim!) činjenicama i iznenadi s posve neočekivanim
obratima teško je opisati ikako drugačije osim 'fitzekovski'. Pri tome,
on zna biti brutalan, pogotovo pri opisima nasilja i krstarenjima
poremećenim umovima psihopata, koji su uvijek vrlo, vrlo perfidni,
natprosječno inteligentni i jezivo zli.
Fitzekovi romani znaju na neki način biti nalik serijalu filmova Mission: Impossible,
u smislu da sadrže gomilu nevjerojatnih i suludih poteza likova, koji
se često iz bezizlaznih situacija izvuku na ludo sretne načine. Ovaj je
roman prepun takvih situacija, što ga čini pomalo neuvjerljivim, ali kao
i u M:I, uvjerljivost nije ono zbog čega ste tu. Till cijelo vrijeme
kao da hoda po žici, koja se neprestano trese, puca i gori mu pod
nogama, ali on i dalje gura naprijed, bez obzira na sve. Bilo mi je
jasno da na kraju te žice čeka neki veliki obrat, i premda sam ga
očekivala i donekle naslutila, nisam pogodila da će biti baš
tako...obrnut. :)
Žanrovski gledano, Fitzekovi trileri klasa su
za sebe. Ne znam odakle vuče inspiraciju i kako mu mašta radi (ne znam
ni želim li to znati, haha), ali ono što uspije staviti na papir doista
zna biti zadivljujuće jezivo i zapetljano. Usudite li se zatvoriti u ovu
knjigu, znate što možete očekivati. Upozorit ću vas samo da su neki
opisi nasilja prilično naturalistički, onakvi kakvih se ni Zola ne bi
posramio. A ni Quentin Tarantino, možda. :D
______________________________________
Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/zatvorenik/
