*Dion Leonard s Craigom Borlaseom
Izdavač: Koncept izdavaštvo, 2019.
[eng. Finding Gobi]
Prijevod: Marija Perišić i Ruđer Jeny
Marley,
Hachiko, Dewey, Bob, Bailey... sve su to imena knjiških (i stvarnih!)
dlakavaca koji su mi zarobili srce i čije priče su me oduševile.
Nasmijale, rastužile, rasplakale, ponekad i bacile u očaj, ali i
oduševile. Jer su posebne. Jer su tople. Jer su sposobne učiniti da ti,
kao Grinchu nakon što spozna čar Božića, nakon čitanja srce naraste tri
broja veće. A ovim se posebnim dlakavcima odnedavno pridružila i Gobi.
Dion Leonard, ultramaratonac, pronašao je Gobi trčeći jednu od etapa 250-kilometarske utrke kroz pustinju po kojoj je kasnije i nazvao ovu predivnu malenu kujicu. Ili je možda Gobi pronašla njega. Kako god bilo, od trenutka u kojem su se sreli, Gobi nije napuštala Diona, trčeći uz njega sve do cilja, što je udaljenost od preko stotinu kilometara, i to preko užarene pustinje. U trenucima u kojima je počeo sumnjati u sebe i čak poželio odustati, Gobi je Dionu dala snage da nastavi utrku. Vezao se uz nju, a da to u početku nije ni primjetio, i odlučio da će, kad završi, Gobi odvesti sa sobom kući, u škotski Edinburgh.
No, tu su krenuli prvi problemi.
Ako ste mislili da je posve jednostavno udomiti psa lutalicu i prevesti ga iz Kine do Velike Britanije, grdno se varate. To je dugačak proces koji zahtijeva nevjerojatnu količinu strpljenja, a i novca. Dion se uspio oboružati i jednim i drugim, ali dok je pripremao sve za početak ovog dugotrajnog procesa, tijekom kojeg je Gobi ostavio na čuvanje jednoj od organizatorica utrke na kojoj je netom sudjelovao, Gobi je nestala. Pronaći malenog psa u golemom gradu bio je težak pothvat, ali, uz pomoć dobrih ljudi i dragih prijatelja, te ne odustajući ni trenutka, Dion je uspio još jednom pronaći Gobi, dokazavši nam da ljubav prema životinjici koja ti je postala član obitelji doista pomiče sve granice.
Svatko tko je ikada imao ljubimca i svatko u čijoj obitelji se nalazi ijedan dlakavi član s 4 noge, zna da nema toga što za tog dlakavca nećeš učiniti.
Dionova priča predivna je priča o ljubavi između čovjeka i njegova psa i snazi te ljubavi. Iako mi je bilo jasno da je uspio u naumu da spasi Gobi i odvede ju kući, svejedno sam zadržavala dah i strepila nad svakom nedaćom koja se Dionu našla na putu da taj svoj naum ostvari. A najljepše od svega je to što se u potragu za Gobi, kada je nestala, uključilo toliko mnogo ljudi iz svih dijelova svijeta, koji su nesebično donirali novac, rad i trud da ju pomognu pronaći.
"Kažu da je za odgajanje djeteta potrebno cijelo selo. Mislim da je potrebna gotovo polovica planeta da se spasi jedan mali pas."
Trčanje ultramaratona prije ove knjige bilo mi je gotovo potpuna nepoznanica. Čitajući Dionovu priču saznala sam mnogo toga o ovome napornome sportu, kao i ljudima koji ga prakticiraju. Ultramaraton koji je Dion istrčao u pustinji Gobi nije bio ništa prema onome koji je proživio kasnije tražeći ju i pokušavajući ju odvesti kući, iako je u oba unio svu svoju izdržljivost, upornost i snagu volje. Dion piše kako se sa svake utrke koju je trčao vratio s novim iskustvom, osnažen prijeđenim preprekama i osobnim uspjesima (a i neuspjesima, kad ih je bilo), no utrka u pustinji Gobi zauvijek će mu biti najposebnije iskustvo, budući da je ondje pronašao Gobi.
Ljudi koji nisu skloni ljubimcima i te ljubimce promatraju samo kao životinje koje su tu da čuvaju kuću ili rade nešto drugo za što ih trebaju, nikada neće razumjeti koliko ti jedna mala krznena loptica može promijeniti život, oplemeniti ga i učiniti boljim. Veza koja se stvori između ljudi i njihovih krznenih članova obitelji najsnažnija je veza koja postoji. To je veza koja pomiče planine, ljubav koja je sposobna natjerati milijune ljudi da učine sve što mogu kako bi ujedinili jednog čovjeka i njegovog nestalog psića. A priča koja je nakon toga svega ispričana jedna je od onih od kojih će vam se srce zagrijati na temperaturu pustinje po kojoj su Dion i Gobi trčali. Predivna je to priča. Svakako pročitajte!
"Prava je istina da me ovaj psić promijenio na način za koji mi se čini da ga tek počinjem shvaćati. Možda nikad neću posve razumjeti sve što se dogodilo. No nešto ipak znam: pronaći Gobi bila je jedna od najtežih stvari koje sam u životu učinio. Ali to što je ona pronašla mene - to je bila jedna od najboljih."
Dion Leonard, ultramaratonac, pronašao je Gobi trčeći jednu od etapa 250-kilometarske utrke kroz pustinju po kojoj je kasnije i nazvao ovu predivnu malenu kujicu. Ili je možda Gobi pronašla njega. Kako god bilo, od trenutka u kojem su se sreli, Gobi nije napuštala Diona, trčeći uz njega sve do cilja, što je udaljenost od preko stotinu kilometara, i to preko užarene pustinje. U trenucima u kojima je počeo sumnjati u sebe i čak poželio odustati, Gobi je Dionu dala snage da nastavi utrku. Vezao se uz nju, a da to u početku nije ni primjetio, i odlučio da će, kad završi, Gobi odvesti sa sobom kući, u škotski Edinburgh.
No, tu su krenuli prvi problemi.
Ako ste mislili da je posve jednostavno udomiti psa lutalicu i prevesti ga iz Kine do Velike Britanije, grdno se varate. To je dugačak proces koji zahtijeva nevjerojatnu količinu strpljenja, a i novca. Dion se uspio oboružati i jednim i drugim, ali dok je pripremao sve za početak ovog dugotrajnog procesa, tijekom kojeg je Gobi ostavio na čuvanje jednoj od organizatorica utrke na kojoj je netom sudjelovao, Gobi je nestala. Pronaći malenog psa u golemom gradu bio je težak pothvat, ali, uz pomoć dobrih ljudi i dragih prijatelja, te ne odustajući ni trenutka, Dion je uspio još jednom pronaći Gobi, dokazavši nam da ljubav prema životinjici koja ti je postala član obitelji doista pomiče sve granice.
Svatko tko je ikada imao ljubimca i svatko u čijoj obitelji se nalazi ijedan dlakavi član s 4 noge, zna da nema toga što za tog dlakavca nećeš učiniti.
Dionova priča predivna je priča o ljubavi između čovjeka i njegova psa i snazi te ljubavi. Iako mi je bilo jasno da je uspio u naumu da spasi Gobi i odvede ju kući, svejedno sam zadržavala dah i strepila nad svakom nedaćom koja se Dionu našla na putu da taj svoj naum ostvari. A najljepše od svega je to što se u potragu za Gobi, kada je nestala, uključilo toliko mnogo ljudi iz svih dijelova svijeta, koji su nesebično donirali novac, rad i trud da ju pomognu pronaći.
"Kažu da je za odgajanje djeteta potrebno cijelo selo. Mislim da je potrebna gotovo polovica planeta da se spasi jedan mali pas."
Trčanje ultramaratona prije ove knjige bilo mi je gotovo potpuna nepoznanica. Čitajući Dionovu priču saznala sam mnogo toga o ovome napornome sportu, kao i ljudima koji ga prakticiraju. Ultramaraton koji je Dion istrčao u pustinji Gobi nije bio ništa prema onome koji je proživio kasnije tražeći ju i pokušavajući ju odvesti kući, iako je u oba unio svu svoju izdržljivost, upornost i snagu volje. Dion piše kako se sa svake utrke koju je trčao vratio s novim iskustvom, osnažen prijeđenim preprekama i osobnim uspjesima (a i neuspjesima, kad ih je bilo), no utrka u pustinji Gobi zauvijek će mu biti najposebnije iskustvo, budući da je ondje pronašao Gobi.
Ljudi koji nisu skloni ljubimcima i te ljubimce promatraju samo kao životinje koje su tu da čuvaju kuću ili rade nešto drugo za što ih trebaju, nikada neće razumjeti koliko ti jedna mala krznena loptica može promijeniti život, oplemeniti ga i učiniti boljim. Veza koja se stvori između ljudi i njihovih krznenih članova obitelji najsnažnija je veza koja postoji. To je veza koja pomiče planine, ljubav koja je sposobna natjerati milijune ljudi da učine sve što mogu kako bi ujedinili jednog čovjeka i njegovog nestalog psića. A priča koja je nakon toga svega ispričana jedna je od onih od kojih će vam se srce zagrijati na temperaturu pustinje po kojoj su Dion i Gobi trčali. Predivna je to priča. Svakako pročitajte!
"Prava je istina da me ovaj psić promijenio na način za koji mi se čini da ga tek počinjem shvaćati. Možda nikad neću posve razumjeti sve što se dogodilo. No nešto ipak znam: pronaći Gobi bila je jedna od najtežih stvari koje sam u životu učinio. Ali to što je ona pronašla mene - to je bila jedna od najboljih."
