Izdavač: Sonatina naklada, 2019.
[eng. Next year in Havana]
Prijevod: Jelena Pataki
Dojmljiv
roman Chanel Cleeton vodi nas na - i upoznaje s - Kubom. Zapravo, dvije
Kube: Kubom iz doba Kubanske revolucije, ispunjenom previranjem i
iščekivanjem promjena, te suvremenom Kubom, koja dio tih promjena još
uvijek iščekuje i koja posljedice tih previranja još uvijek osjeća.
1958. godine, pred sam kraj revolucije, Elisa Perez, kći bogate obitelji vlasnika plantaže šećera, zaljubljuje se u revolucionara. Zbog te je ljubavi, koju njena obitelj nikako ne bi odobrila, rastrgana između odanosti čovjeku kojeg voli i odanosti svojoj obitelji; između ideje nove, pravedne Kube i sigurnog, nepromijenjenog života kakav joj je poznat. No, revolucija ne ostavlja puno sigurnih mjesta za sakriti se, pogotovo za tadažnju buržoaziju, stoga je Elisina obitelj prisiljena pobjeći u SAD.
Šezdeset godina poslije, Marisol Ferrera, Elisina unuka, vraća se na Kubu kako bi, po bakinoj želji, ondje prosula njen pepeo. Odrastajući uz bakine priče o Kubi i životu u Havani, Marisol žudi upoznati to mjesto, smatrajući ga i svojim domom, iako nije nikada ondje živjela. No, Kuba u koju stigne razlikuje se od Kube koju joj je baka opisivala. Ipak, i ova je Kuba na svoj način čarobno (iako i opasno) mjesto, koje samo čeka da se u njega zaljubiš...
"Moje Kube više nema, Kubu koju sam ti godinama darovala pomeli su vjetrovi revolucije. Vrijeme je da otkriješ vlastitu."
Ovaj živopisan roman dvostruka je poslastica: ne samo što nas upoznaje s dva lica Kube, već nam priča i dvije, vremenski razdvojene, ljubavne priče, nadahnute bogatom kubanskom poviješću. Čitajući opise Kube koje ovaj roman pruža, osjetit ćete se kao da ste doista tamo. I ne samo to: Kubu, tj. Havanu, nećete samo kristalno jasno vidjeti u svojim mislima, već ćete ju i čuti, i namirisati, i okusiti. A, lako moguće - i zavoljeti.
Osim što je povijesno utemeljena, ova je priča pomalo i autobiografska - naime, i sama je autorica odrastala slušajući priče svojih predaka o bijegu s Kube u doba građanskog rata. Kako je to napustiti zemlju koju voliš, i biti prisiljen provesti ostatak života u progonstvu, sanjajući o danu u kojem ćeš se (možda) moći vratiti kamo pripadaš, u ovom je romanu, na primjeru Elise Perez, sjajno opisano.
"Živjeti u progonstvu znači biti lišen onoga što voliš najviše na svijetu - zraka koji udišeš i tla kojim koračaš. Oni se nalaze s druge strane zida - koji postoji, ali i ne postoji - nepromijenjeni usprkos vremenu i okolnostima, sačuvani u savršenoj uspomeni u zemlji snova."
A iako se tek Elisin pepeo uspio vratiti kući, svojim je pričama ona ljubav prema Kubi prenijela i na svoju unuku, koja je još u potrazi za mjestom kojem će doista pripadati.
"To je onaj osjećaj kada dugo izbivate pa se vratite kući, a ona vas dočeka istodobno poznata i drugačija. Dok ulazite i odlažete torbe na pod pokraj sebe, osjećate nekakvu puninu po završetku putovanja i upijate svoje okruženje, proučavate sve što ste napustili i pomislite... Stigla sam kući."
Ono što je također sjajno opisano u ovom romanu je to kako je teško riješiti probleme jedne zemlje koji se godinama, na krilima korupcije i izrabljivanja vlastodržaca, gomilaju. Brojni Kubanci, koji su godinama sanjali o revoluciji, pa je naposlijetku i sproveli u djelo, ostali su razočarani vidjevši da je sve što su uspjeli učiniti bilo to da su jednog tiranina zamijenili drugim. Borba za pravdu, jednakost i pravu demokraciju dugotrajna je i teška, i zapravo nikada ne prestaje.
Okusi, mirisi i zvuci Kube u ovom su romanu opisani tako da poželite i sami što prije ondje odletjeti i vidjeti sve te nevjerojatno lijepe prizore vlastitim očima. Povijest Kube, koliko god bila teška u nekim svojim etapama, izvire iz svakog kutka te zemlje, a njena ljepota i borbenost njenih stanovnika očaravaju. Ovaj roman nije samo roman, on je pravo putovanje na koje ćete se otisnuti već s prve stranice. Savršen izbor za ljetni odmor tijekom kojeg niste uspjeli nikamo otputovati u stvarnosti, ili, ako jeste, za dodatan začin tog putovanja.
Koja Kuba će vam se više svidjeti - Elisina ili Marisolina? Vrijeme je da otkrijete.
"Kubanka sam, a opet nisam. Ne znam kamo pripadam na tome mjestu, u zemlji svoje bake i djeda, dok u mislima pokušavam oživjeti Kubu koja u stvarnosti više ne postoji.
Možda smo u tome svi sanjari. Puni nade. Maštamo o Kubi koju ne vidimo, koju ne možemo opipati, čiji nam okus zaostaje na nepcima uz opor vonj uspomene.
Izbjeglice su povjesničari, čuvari uspomena na izgubljenu Kubu, onu gotovo zaboravljenu."
1958. godine, pred sam kraj revolucije, Elisa Perez, kći bogate obitelji vlasnika plantaže šećera, zaljubljuje se u revolucionara. Zbog te je ljubavi, koju njena obitelj nikako ne bi odobrila, rastrgana između odanosti čovjeku kojeg voli i odanosti svojoj obitelji; između ideje nove, pravedne Kube i sigurnog, nepromijenjenog života kakav joj je poznat. No, revolucija ne ostavlja puno sigurnih mjesta za sakriti se, pogotovo za tadažnju buržoaziju, stoga je Elisina obitelj prisiljena pobjeći u SAD.
Šezdeset godina poslije, Marisol Ferrera, Elisina unuka, vraća se na Kubu kako bi, po bakinoj želji, ondje prosula njen pepeo. Odrastajući uz bakine priče o Kubi i životu u Havani, Marisol žudi upoznati to mjesto, smatrajući ga i svojim domom, iako nije nikada ondje živjela. No, Kuba u koju stigne razlikuje se od Kube koju joj je baka opisivala. Ipak, i ova je Kuba na svoj način čarobno (iako i opasno) mjesto, koje samo čeka da se u njega zaljubiš...
"Moje Kube više nema, Kubu koju sam ti godinama darovala pomeli su vjetrovi revolucije. Vrijeme je da otkriješ vlastitu."
Ovaj živopisan roman dvostruka je poslastica: ne samo što nas upoznaje s dva lica Kube, već nam priča i dvije, vremenski razdvojene, ljubavne priče, nadahnute bogatom kubanskom poviješću. Čitajući opise Kube koje ovaj roman pruža, osjetit ćete se kao da ste doista tamo. I ne samo to: Kubu, tj. Havanu, nećete samo kristalno jasno vidjeti u svojim mislima, već ćete ju i čuti, i namirisati, i okusiti. A, lako moguće - i zavoljeti.
Osim što je povijesno utemeljena, ova je priča pomalo i autobiografska - naime, i sama je autorica odrastala slušajući priče svojih predaka o bijegu s Kube u doba građanskog rata. Kako je to napustiti zemlju koju voliš, i biti prisiljen provesti ostatak života u progonstvu, sanjajući o danu u kojem ćeš se (možda) moći vratiti kamo pripadaš, u ovom je romanu, na primjeru Elise Perez, sjajno opisano.
"Živjeti u progonstvu znači biti lišen onoga što voliš najviše na svijetu - zraka koji udišeš i tla kojim koračaš. Oni se nalaze s druge strane zida - koji postoji, ali i ne postoji - nepromijenjeni usprkos vremenu i okolnostima, sačuvani u savršenoj uspomeni u zemlji snova."
A iako se tek Elisin pepeo uspio vratiti kući, svojim je pričama ona ljubav prema Kubi prenijela i na svoju unuku, koja je još u potrazi za mjestom kojem će doista pripadati.
"To je onaj osjećaj kada dugo izbivate pa se vratite kući, a ona vas dočeka istodobno poznata i drugačija. Dok ulazite i odlažete torbe na pod pokraj sebe, osjećate nekakvu puninu po završetku putovanja i upijate svoje okruženje, proučavate sve što ste napustili i pomislite... Stigla sam kući."
Ono što je također sjajno opisano u ovom romanu je to kako je teško riješiti probleme jedne zemlje koji se godinama, na krilima korupcije i izrabljivanja vlastodržaca, gomilaju. Brojni Kubanci, koji su godinama sanjali o revoluciji, pa je naposlijetku i sproveli u djelo, ostali su razočarani vidjevši da je sve što su uspjeli učiniti bilo to da su jednog tiranina zamijenili drugim. Borba za pravdu, jednakost i pravu demokraciju dugotrajna je i teška, i zapravo nikada ne prestaje.
Okusi, mirisi i zvuci Kube u ovom su romanu opisani tako da poželite i sami što prije ondje odletjeti i vidjeti sve te nevjerojatno lijepe prizore vlastitim očima. Povijest Kube, koliko god bila teška u nekim svojim etapama, izvire iz svakog kutka te zemlje, a njena ljepota i borbenost njenih stanovnika očaravaju. Ovaj roman nije samo roman, on je pravo putovanje na koje ćete se otisnuti već s prve stranice. Savršen izbor za ljetni odmor tijekom kojeg niste uspjeli nikamo otputovati u stvarnosti, ili, ako jeste, za dodatan začin tog putovanja.
Koja Kuba će vam se više svidjeti - Elisina ili Marisolina? Vrijeme je da otkrijete.
"Kubanka sam, a opet nisam. Ne znam kamo pripadam na tome mjestu, u zemlji svoje bake i djeda, dok u mislima pokušavam oživjeti Kubu koja u stvarnosti više ne postoji.
Možda smo u tome svi sanjari. Puni nade. Maštamo o Kubi koju ne vidimo, koju ne možemo opipati, čiji nam okus zaostaje na nepcima uz opor vonj uspomene.
Izbjeglice su povjesničari, čuvari uspomena na izgubljenu Kubu, onu gotovo zaboravljenu."
_______________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/2D6eZWZ
