Kad neka knjiga postane jako popularna, nekako
se samo od sebe uvijek dogodi da fanovi zavape za nastavkom. Mnogi
autori toj želji fanova udovolje, pa dobijemo i taj nastavak za kojim
žudimo, za kojeg se onda prilično često ispostavi da bude totalni
promašaj. Neki, ipak, uspiju biti dobri - čak jako dobri. Za mene, ovo
je jedan od tih.
Lisa Jewell, kako je sama priznala, ne voli
pisati nastavke, pa je i ovom dugo odolijevala. No, kako kaže, nakon
nekog je vremena i sama dobila želju da likovima iz Obitelji s gornjeg kata
da još malo prostora - da, na neki način, dovrši njihovu priču.
Napokon, u ormarima s gornjeg kata ostalo je dovoljno kostura koje bi
bilo dobro konačno zauvijek zakopati. A u Ostacima obitelji Lisa Jewell učinila je upravo to.
Libby
i njenu novopronađenu obitelj pronalazimo ondje gdje smo ih i ostavili.
Zloglasna kuća je prodana, a njeni bivši stanovnici nastavili su sa
svojim životima. Čini se da sve ide prilično dobro - sve dok u Temzi
slučajno ne ispliva još jedan davni leš, još jedna tajna kuće noćnih
mora u kojoj je Libby rođena.
Dok policija pokušava razriješiti
ovu tajnu, Libbyn ujak odlazi u mahnitu potragu za njenim ocem, a
Libbyna majka, u strahu od onoga što bi mogao učiniti, juri za njim.
Istovremeno se vraćamo još malo u prošlost, u kojoj se rasvjetljavaju
još neki nerazriješeni događaji i okolnosti koje su do njih dovele.
Sve je skupa manje bizarno i šokantno od događaja u prvoj knjizi, ali ne i manje napeto - niti išta manje zanimljivo.
Rekla bih da se Ostaci obitelji
bave upravo time - ostacima priče o naslovnoj obitelji, kojima je bio
potreban nekakav završetak. Još uvijek razvezani konci ovdje su se
svezali jedan za drugoga i u potpunosti uokvirili čitavu priču, dajući
joj smislen i konačan kraj.
Dio likova i njihove postupke, kao i
ono što ih je do tih postupaka dovelo, ovdje ćemo malo bolje razumjeti.
Odrastajući u kući užasa, teško da je bilo tko od njih mogao postati
savršeno normalna i uravnotežena osoba, ali kad sve uzmete u obzir, ne
možete se ne diviti tome kako su se uspjeli othrvati demonima iz
prošlosti i (manje-više uspješno) nastaviti sa životima.
Je li
bilo potrebno napisati ovaj nastavak? Mislim da bi prva knjiga
funkcionirala sasvim dobro i bez njega, ali, ako mene pitate, s njim
funkcionira još bolje. Treba znati kada stati, da, ali treba pogoditi i
kada je dobro da se priča još malo nastavi. U ovom je slučaju, za mene,
ovo potonje bilo baš pravi pogodak.
________________________________________
Kako do knjige: http://bit.ly/3yrzVk6
