Izdavač: Dhar media, 2023.
Ova me knjiga podsjetila na 'prozu koja liječi' kakvu pišu Lari Mari.
Istraživanje psihologije likova koji se i sami kroz priču pokušavaju
pronaći, tj. pokušavaju pronaći smisao u svom životu i tragedijama koje
su ih zadesile čini ovaj roman svojevrsnim self-help romanom, self-help
priručnikom i romanom spojenim u jedno.
Nažalost, ovo je ujedno i tip literature kakav me rijetko uspije oduševiti, a ni ovoj čudesnoj aleji to nije uspjelo.
Radnja
mi je zvučala zanimljivo: Krešo, udovac koji je netom izgubio suprugu,
pronalazi kutiju pisama koja je njegova supruga čuvala i za koja mu
nikada nije rekla. Neočekivano, autorica pisama je Krešina ljubavnica.
Krešo nije znao da je njegova supruga uopće imala pojma o njegovoj
aferi, zbog čega uz gubitak sada osjeća i neopisivo žaljenje, kao da ju
je dodatno izdao. Također, prije no što je umrla, supruga mu je rekla i
da je sada slobodan. No, Krešo je zapeo u vrtlogu žaljenja i krivnje i
ne zna što bi zapravo s tom slobodom. Konačno pronašao ljubav koja mu je
čitavo vrijeme izmicala? Smisao?
Iako je knjiga relativno kratka
i unatoč tome što me radnja u početku zainteresirala, nije joj uspjelo
zadržati mi pažnju. Nisam se uspjela povezati s likovima niti uživjeti u
Krešinu potragu sa smislom. Krešo mi je bio jako naporan, sva ta
njegova putovanja bez kraja i konca i traganja za nečim što ni on sam ne
zna što je... nije me uspio dovoljno zainteresirati da ga uopće poželim
shvatiti. Isto je i s ostatkom likova, niti jedan me se nije posebno
dojmio, niti je u meni probudio želju da doznam cijelu njegovu ili
njezinu priču.
Roman postavlja određena pitanja o monogamnoj
ljubavi i o tome koji je pravi trenutak da se s nekim upustiš u vezu. I
što kada svojim postupcima povrijediš druge ljude do kojih ti je stalo?
Treba li zbog krivnje odbaciti ono što te zapravo čini sretnim ili
prihvatiti pogreške koje možda i nisu bile toliko pogrešne? Zanimljiva
su to pitanja, ali roman me nije uspio zaintrigirati i uvući u priču da
poželim saznati koje odgovore na njih daje. Čitala sam ga mehanički, tek
toliko da dođem do kraja. Ima nekih jako lijepih rečenica, ali fali mi
'ono nešto' zbog čega u čitanju tih rečenica uživaš, a ne samo prelaziš
pogledom preko njih. Neke knjige za neke čitatelje jednostavno nemaju
'ono nešto', a ova to nije imala za mene.
Ovaj roman i ja,
nažalost, nismo uspjeli 'kliknuti'. Svatko ima neku svoju rutu kojom
najviše voli šetati, pretpostavljam. Ova aleja za mene nije bila
dovoljno čudesna. Možda će netko drugi više uživati šećući njome.
_________________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/3xTmBor
