Izdavač: Vorto Palabra, 2017.
[eng. Croatis strikes back]
Nakon 'Propuha, papuča i punice', kojima je nasmijao i zabavio
čitavu Hrvatsku (a vjerujem i šire) najpoznatiji hrvatski zet Cody
McClain Brown vratio se da bi nam još jednom zbirkom zabavnih anegdota
izmamio osmijehe na licima (a ponekad i pravu provalu smijeha).
U svojoj novoj knjizi, Cody nam nastavlja pričati o svome putu da se, kao stranac, uklopi u ovu našu šašavu zemlju i navikne na njene još šašavije običaje. Od mukotrpne borbe s birokracijom i vjetrenjačama prijenosa vlasništva nad nekretninama do susretanja s tipično hrvatskim 'čaša je uvijek napola prazna' pogledom na svijet, Cody nam na zabavan i originalan način, prožet obilnim dozama humora, opisuje svoje svakodnevne poteškoće na koje je nailazio u želji da se ovdje nastani i ostane.
Kroz Codyev jedinstven pogled na život stranca u Hrvatskoj, vidimo s kakvim se sve hrvatskim ludostima stranci (a i mi, domaći) često moramo nositi, a ludosti su to koje smo već u tolikoj mjeri prihvatili da ih gotovo uopće ne primjećujemo ili im jednostavno puštamo da nas nose kud ih je volja (poput temeljne osobine gotovo svih hrvatskih institucija: da nas tjeraju da neprestano prenosimo pečatirane papire s jednog mjesta na drugo ne bismo li konačno dobili neku potvrdu, dozvolu ili što li već).
Pričajući o osobinama naše zemlje i običajima s kojima se u njoj susretao, Cody svaki put iznosi i usporedbu istog iskustva u SAD-u, iz čega možemo sjajno vidjeti koliko se naš i američki način života i u kojim sve segmentima razlikuju. Ne samo da je čitati o tome bilo zabavno, već i vrlo, vrlo zanimljivo. I dok će većini nas američki način života izgledati kao san snova (naspram života u Hrvatskoj), zanimljivo je vidjeti kako Cody razmišlja upravo obrnuto i vidjeti koliko se njemu ovdje sviđa. Izgleda da nije ovdje zapravo baš tako loše kako često mislimo da jest (unatoč groznoj ekonomskoj situaciji, užasnim političarima, sporoj birokraciji i svim drugim stvarima koje ne volimo, ali ih se ni ne trudimo promijeniti), a ponekad ti treba neko mišljenje izvana da to skužiš. :)
Fascinantno je, također, i to koliko Cody, opisujući život u Hrvatskoj i naše (ponekad zbilja sulude) običaje (poput obaveze poklanjanja Kinder jaja klincima kojima idemo u goste), svojim viđenjem situacije, da tako kažem, 'pogađa u sridu'. Ne možete se ne nasmijati svim tim našim šašavostima i luckastim običajima od kojih nikada ne odustajemo, iako ne znamo zapravo ni zašto ih slijedimo.
Codyeva nova knjiga zabavan je, ali i do zadnjeg detalja točan, prikaz života u Hrvatskoj i hrvatskih običaja koje svi mi pobožno pratimo. Natjerat će vas da se nasmijete, od srca, ali i da počnete možda malo više cijeniti to što ovdje imamo. Unatoč uvriježenom hrvatskom skepticizmu, Cody će vas uvjeriti da nije sve tako crno i da imamo mnogo toga na što možemo biti ponosni.
Beskrajno optimistična i prepuna humorističnih prikaza najrazličitijih situacija s kojima se jedan stranac mora ovdje kod nas nositi, ova je knjiga stvorena za podizanje atmosfere, širenje vedrine i, općenito, dobru čitalačku zabavu. A ako ste se zapitali gdje je (sad već također slavna) punica, tu je. A ima i malo ništa manje slavnog propuha. :D
Have fun!
U svojoj novoj knjizi, Cody nam nastavlja pričati o svome putu da se, kao stranac, uklopi u ovu našu šašavu zemlju i navikne na njene još šašavije običaje. Od mukotrpne borbe s birokracijom i vjetrenjačama prijenosa vlasništva nad nekretninama do susretanja s tipično hrvatskim 'čaša je uvijek napola prazna' pogledom na svijet, Cody nam na zabavan i originalan način, prožet obilnim dozama humora, opisuje svoje svakodnevne poteškoće na koje je nailazio u želji da se ovdje nastani i ostane.
Kroz Codyev jedinstven pogled na život stranca u Hrvatskoj, vidimo s kakvim se sve hrvatskim ludostima stranci (a i mi, domaći) često moramo nositi, a ludosti su to koje smo već u tolikoj mjeri prihvatili da ih gotovo uopće ne primjećujemo ili im jednostavno puštamo da nas nose kud ih je volja (poput temeljne osobine gotovo svih hrvatskih institucija: da nas tjeraju da neprestano prenosimo pečatirane papire s jednog mjesta na drugo ne bismo li konačno dobili neku potvrdu, dozvolu ili što li već).
Pričajući o osobinama naše zemlje i običajima s kojima se u njoj susretao, Cody svaki put iznosi i usporedbu istog iskustva u SAD-u, iz čega možemo sjajno vidjeti koliko se naš i američki način života i u kojim sve segmentima razlikuju. Ne samo da je čitati o tome bilo zabavno, već i vrlo, vrlo zanimljivo. I dok će većini nas američki način života izgledati kao san snova (naspram života u Hrvatskoj), zanimljivo je vidjeti kako Cody razmišlja upravo obrnuto i vidjeti koliko se njemu ovdje sviđa. Izgleda da nije ovdje zapravo baš tako loše kako često mislimo da jest (unatoč groznoj ekonomskoj situaciji, užasnim političarima, sporoj birokraciji i svim drugim stvarima koje ne volimo, ali ih se ni ne trudimo promijeniti), a ponekad ti treba neko mišljenje izvana da to skužiš. :)
Fascinantno je, također, i to koliko Cody, opisujući život u Hrvatskoj i naše (ponekad zbilja sulude) običaje (poput obaveze poklanjanja Kinder jaja klincima kojima idemo u goste), svojim viđenjem situacije, da tako kažem, 'pogađa u sridu'. Ne možete se ne nasmijati svim tim našim šašavostima i luckastim običajima od kojih nikada ne odustajemo, iako ne znamo zapravo ni zašto ih slijedimo.
Codyeva nova knjiga zabavan je, ali i do zadnjeg detalja točan, prikaz života u Hrvatskoj i hrvatskih običaja koje svi mi pobožno pratimo. Natjerat će vas da se nasmijete, od srca, ali i da počnete možda malo više cijeniti to što ovdje imamo. Unatoč uvriježenom hrvatskom skepticizmu, Cody će vas uvjeriti da nije sve tako crno i da imamo mnogo toga na što možemo biti ponosni.
Beskrajno optimistična i prepuna humorističnih prikaza najrazličitijih situacija s kojima se jedan stranac mora ovdje kod nas nositi, ova je knjiga stvorena za podizanje atmosfere, širenje vedrine i, općenito, dobru čitalačku zabavu. A ako ste se zapitali gdje je (sad već također slavna) punica, tu je. A ima i malo ništa manje slavnog propuha. :D
Have fun!