Izdavač: Stilus knjiga, 2018.
1. dio Vremenskog kvinteta
[eng. A Wrinkle in time]
'Nabor u vremenu' prvi je dio 'Vremenskog kvinteta'
spisateljice Madeleine L'Engle, dobitnik književne nagrade Lewis Carroll
Shelf Award, te prestižne Newbery Medal Award za najbolji roman za
djecu. Objavljen je prije punih 56 godina, a u tih 56 godina pročitali
su ga i zavoljeli milijuni djece širom svijeta. Kod nas je ovaj roman
sve ove godine prošao nekako nezapaženo, no zahvaljujući skorašnjoj
ekranizaciji i Stilus knjizi, ovaj klasik dječje književnosti ponovno je
pred nama - u novom ruhu - spreman da ga zavole i neki novi klinci, i
neki stari, i da ga se oni koji su ga čitali ponovno prisjete.
Priča počinje u malom mjestu u SAD-u, u trenutku u kojem Meg Murry sjedi budna u potkrovlju svoje kuće jer joj oluja čiji zvuci dolaze izvana ne da spavati. Kada se konačno odluči sići u kuhinju, ondje ju dočeka njen mlađi brat Charles Wallace, s već pripremljenim toplim napitkom za Meg i njenu majku, koja im se također uskoro pridruži. A uskoro će im se pridružiti i neočekivana posjetiteljica, čija će posjeta Meg, Charlesa i njihovog prijatelja Calvina odvesti u još neočekivaniju (ali i opasnu) pustolovinu, s ciljem pronalaska Meginog davno nestalog oca.
Čudesna pustolovina u koju nas ovim romanom odvodi Madeleine L'Engle na trenutke je uzbudljiva, na trenutke čarobna, a na trenutke pak zastrašujuća.
Putujući kroz prostor i vrijeme na najneobičnije moguće načine, Meg, Charles i Calvin naučit će mnogo novih stvari, vidjeti čudesne svjetove, upoznati začuđujuća bića, ali i susresti mračne opasnosti, te će morati upotrijebiti svu svoju hrabrost i osloniti se jedno na drugo kako bi u bitci protiv tih mračnih opasnosti izašli kao pobjednici.
Posebnost je ovog romana što on nije tek klasičan roman za djecu, pun simpatičnih likova i uzbudljivih pustolovina, već on duboko zadire i u znanstvenu fantastiku, vodeći nas na putovanje kroz planete, galaksije i samo vrijeme - ne pravocrtno, već pomoću nabora u vremenu. Ideja nabora u vremenu jako mi se svidjela i sjajno je predstavljena, a sama činjenica što postoji jedan znanstveno-fantastični roman za djecu, i to roman koji djeca obožavaju, kao ljubiteljicu SF-a raduje me još više.
Pustolovne avanture, znanstvena fantastika i uobičajeni problemi odrastanja savršen su sklop koji oblikuje ovaj roman. Zanimljivo je čitati o dječjim likovima koji se nikako ne uklapaju u svoj, običan, svijet - Meg je često zamišljena i ne prati nastavu, zbog čega u školi misle da je loša učenica i da se ne trudi dovoljno; dok Charles shvaća svijet oko sebe na samo sebi svojstven, poseban način, zbog čega ga često smatraju 'imbecilom'. L'Engle je sjajno opisala kako ove poteškoće s kojima se Meg i Charles nose na svakodnevnoj bazi njih oboje zapravo čine iznimnima u nekim drugim situacijama, šaljući poruku djeci širom svijeta da je u redu ne uklapati se i da je to zapravo tvoja snaga, a ne slabost.
Ovaj me roman pomalo podsjetio na 'Kronike iz Narnije' C.S. Lewisa, budući da, kao i Lewis, i L'Engle snagu svoje priče crpi iz snažne povezanosti braće i sestara. Također, kao i Lewis, i L'Engle svom romanu u određenim dijelovima dodaje notu kršćanske filozofije i spominjanja Boga (što mi se i nije previše svidjelo, jer volim književnost slobodnu od religijskog utjecaja, pogotovo ako je ta književnost usmjerena djeci). A, kao i u Narniji, i ovdje imamo vječnu borbu dobra i zla, i vječnu želju da dobro u toj borbi prevlada.
Mislim da je upravo taj miks različitih elemenata koji je L'Engle utkala u svoj roman ono što mu, uz doista osebujne i šarolike likove, daje posebnost. Nema još puno vremena do pojave filma u našim kinima, stoga, ako još niste, pročitajte prvo knjigu - i provjerite kasnije jesu li gospođicu Štošticu, Tkošticu i Gdješticu uspjeli prikazati onako kako ste ih zamislili dok ste čitali. ;)
Priča počinje u malom mjestu u SAD-u, u trenutku u kojem Meg Murry sjedi budna u potkrovlju svoje kuće jer joj oluja čiji zvuci dolaze izvana ne da spavati. Kada se konačno odluči sići u kuhinju, ondje ju dočeka njen mlađi brat Charles Wallace, s već pripremljenim toplim napitkom za Meg i njenu majku, koja im se također uskoro pridruži. A uskoro će im se pridružiti i neočekivana posjetiteljica, čija će posjeta Meg, Charlesa i njihovog prijatelja Calvina odvesti u još neočekivaniju (ali i opasnu) pustolovinu, s ciljem pronalaska Meginog davno nestalog oca.
Čudesna pustolovina u koju nas ovim romanom odvodi Madeleine L'Engle na trenutke je uzbudljiva, na trenutke čarobna, a na trenutke pak zastrašujuća.
Putujući kroz prostor i vrijeme na najneobičnije moguće načine, Meg, Charles i Calvin naučit će mnogo novih stvari, vidjeti čudesne svjetove, upoznati začuđujuća bića, ali i susresti mračne opasnosti, te će morati upotrijebiti svu svoju hrabrost i osloniti se jedno na drugo kako bi u bitci protiv tih mračnih opasnosti izašli kao pobjednici.
Posebnost je ovog romana što on nije tek klasičan roman za djecu, pun simpatičnih likova i uzbudljivih pustolovina, već on duboko zadire i u znanstvenu fantastiku, vodeći nas na putovanje kroz planete, galaksije i samo vrijeme - ne pravocrtno, već pomoću nabora u vremenu. Ideja nabora u vremenu jako mi se svidjela i sjajno je predstavljena, a sama činjenica što postoji jedan znanstveno-fantastični roman za djecu, i to roman koji djeca obožavaju, kao ljubiteljicu SF-a raduje me još više.
Pustolovne avanture, znanstvena fantastika i uobičajeni problemi odrastanja savršen su sklop koji oblikuje ovaj roman. Zanimljivo je čitati o dječjim likovima koji se nikako ne uklapaju u svoj, običan, svijet - Meg je često zamišljena i ne prati nastavu, zbog čega u školi misle da je loša učenica i da se ne trudi dovoljno; dok Charles shvaća svijet oko sebe na samo sebi svojstven, poseban način, zbog čega ga često smatraju 'imbecilom'. L'Engle je sjajno opisala kako ove poteškoće s kojima se Meg i Charles nose na svakodnevnoj bazi njih oboje zapravo čine iznimnima u nekim drugim situacijama, šaljući poruku djeci širom svijeta da je u redu ne uklapati se i da je to zapravo tvoja snaga, a ne slabost.
Ovaj me roman pomalo podsjetio na 'Kronike iz Narnije' C.S. Lewisa, budući da, kao i Lewis, i L'Engle snagu svoje priče crpi iz snažne povezanosti braće i sestara. Također, kao i Lewis, i L'Engle svom romanu u određenim dijelovima dodaje notu kršćanske filozofije i spominjanja Boga (što mi se i nije previše svidjelo, jer volim književnost slobodnu od religijskog utjecaja, pogotovo ako je ta književnost usmjerena djeci). A, kao i u Narniji, i ovdje imamo vječnu borbu dobra i zla, i vječnu želju da dobro u toj borbi prevlada.
Mislim da je upravo taj miks različitih elemenata koji je L'Engle utkala u svoj roman ono što mu, uz doista osebujne i šarolike likove, daje posebnost. Nema još puno vremena do pojave filma u našim kinima, stoga, ako još niste, pročitajte prvo knjigu - i provjerite kasnije jesu li gospođicu Štošticu, Tkošticu i Gdješticu uspjeli prikazati onako kako ste ih zamislili dok ste čitali. ;)
