Izdavač: Znanje, 2018.
[eng. The light we lost]
Ljubavna priča Lucy i Gabea započinje na najtragičniji dan novije
svjetske povijesti: 11. rujna 2001., u New Yorku. Dok se životi gase i
pepeo diže svuda oko njih, Lucy i Gabe utjehu pronalaze jedno u drugome,
pokrećući u tom trenutku iskru ljubavi koja će trajati još godinama
poslije.
"Postoje trenuci koji promijene putanju ljudskih života. Za mnoge od nas koji smo tada živjeli u New York Cityu taj je trenutak bio 11. rujna. Što god radila toga dana, bilo bi važno, bilo bi urezano u moje pamćenje i utisnuto u moje srce. Ne znam zašto sam te upoznala tog dana, ali znam da ćeš, zato što sam te upoznala, zauvijek biti dio moje osobne povijesti."
Iako ne završe odmah zajedno (zbog raznih okolnosti), nakon nekog vremena Lucy i Gabe ipak uplove u jednu vrlo turbulentnu i intezivnu vezu. Nažalost, zbog odabira koje oboje moraju, svaki za sebe, napraviti, njihovi putevi prisiljeni su razdvojiti se. Barem na neko vrijeme.
U godinama koje dolaze, Lucy i Gabe povremeno će se susretati, pa onda opet razdvajati. Oboje će život voditi svojim putem i oboje će taj život izgraditi na različite načine. A opet, oboje će cijelo vrijeme nekako čekati da im se putevi ponovno spoje. Pitanje je samo kada će se to dogoditi i na koji način, te hoće li njihova ljubav uspjeti preživjeti sva doba razdvojenosti.
Ne znam jeste li gledali film 'Remember me' s Robertom Pattinsonom i Emilie de Ravin u glavnim ulogama, ali radnja ovog romana upravo me na njega podsjetila. Radnja tog filma također se vrti oko jednog mladog para i također je vezana uz događaje od 11. rujna 2001., samo obrnutim redoslijedom. Mislim da je motivacija obaju autora, i filma i ove knjige, bila da unesu dašak svjetlosti u događaje koje pamtimo samo u mračnim nijansama. Jesu li u tome uspjeli i koliko je opravdan njihov izbor ovog tragičnog događaja da oko njega ispletu svoje priče, tema je o kojoj bi se mogla lomiti koplja, stoga bolje da u to ne ulazimo.
Roman je pisan u prvom licu, Lucynom, i to na način da se ona obraća direktno Gabeu, kao da mu piše ljubavna pisma ili mu jednostavno priča o svom životu i njihovoj zajedničkoj prošlosti. Zbog takvog načina pisanja, odmah vam je jasno da cijela priča ide u nekom smjeru u kojem ćemo Gabea ponovno susresti i da nas na mjestu na kojem će se to dogoditi čeka nešto značajno. Zašto mu Lucy sve ovo govori i zašto baš na taj način? Što mu se dogodilo? Je li mrtav? Je li u opasnosti? Je li sve to dio neke strašno duge ispovijedi koju mu mora na neki način poslati jer ga ne može drugačije kontaktirati? Ili se možda radi o zavjetima koje izgovara uoči njihova vjenčanja? Ne znamo, ali znamo da je u pitanju NEŠTO i to nešto veliko.
Roman je prožet emocijama i sav je u nekom melankoličnom ozračju, koje ponekad oteče u sretnije, a ponekad u tužnije vode. U Lucynoj priči sadržan je čitav njen život i ona ga iznosi pažljivo, detaljno i bez ikakve poštede prema ljudima u svom životu niti prema sebi samoj. Lucy je svjesna da su i ona i Gabe napravili neke krive poteze i da su oboje tu gdje jesu zbog izbora koje su napravili i okolnosti koje su ih na te izbore natjerale. Iskreno, u više sam ih navrata oboje htjela zadaviti zbog tih izbora, kao i zbog djetinjastog načina na koje su ih činili.
Jedna stvar mi samo nikako nije jasna. Naime, da moj partner mora otputovati na nekoliko mjeseci zbog nečega čime se želi baviti, ili da njegov posao jednostavno zahtijeva česta putovanja i puno izbivanja, sve što bih ja na to rekla je: okej. Da, veze na daljinu su možda teške i potrebno je puno truda i kompromisa da ih se održi na životu, ali nisu nemoguće. Zato me strašno nervira to što, kada se likovi u knjigama suoče s ovakvim situacijama, njihova je reakcija uvijek, ali baš uvijek, histeriziranje, drama, plač i - neizbježno - prekid. Zar se mora biti zajedno baš svake minute svakog sata ili je vezi kraj? Suludo.
(Dakle, ne, Lucy, Gabe te nije ostavio. Gabe je OTPUTOVAO. TI si odlučila da to znači kraj. I onda odlučila u svakoj prilici plakati zbog svog odabira.)
No, likovi i njihovi upitni odabiri na stranu, ova je priča zaista lijepo ispričana. Poglavlja su kratka i posve su ispunjena osjećajima, a svako novo poglavlje tjera vas da nastavite čitati ne bi li otkrili što se dalje dogodilo i saznali hoće li se priča Lucy i Gabea ponovno spojiti u jednu, jedinstvenu priču. (Da vam iskreno kažem, ja sam navijala da se to ne dogodi. #TeamDarren :))
Lucy i Gabe su poput noćnog leptira i udaljenog svjetla. Koliko god bili udaljeni, ne mogu si pomoći a da se jedno drugome konstantno ne približavaju, bez obzira što bi se mogli opeći. Neke su ljubavi, pretpostavljam, jednostavno takve. Ne možeš ih zaboraviti i ne možeš ugasiti njihov žar, koliko god se trudio i s koliko god ga ledene vode polio. Takve se ljubavi, ponekad, pobrinu same za sebe, a njihovi akteri uvijek nađu put jedno k drugome. Ma koliko trajalo.
Ponekad, na djelu je jednostavno "Sudbina nasuprot slobodnoj volji. Možda oboje."
A ponekad "Slobodna volja, unatoč našoj sudbini."
Što je od navedenog bilo ključno za Lucy i Gabea i jesu li se uspjeli ponovno spojiti, pročitajte i saznajte.
"Postoje trenuci koji promijene putanju ljudskih života. Za mnoge od nas koji smo tada živjeli u New York Cityu taj je trenutak bio 11. rujna. Što god radila toga dana, bilo bi važno, bilo bi urezano u moje pamćenje i utisnuto u moje srce. Ne znam zašto sam te upoznala tog dana, ali znam da ćeš, zato što sam te upoznala, zauvijek biti dio moje osobne povijesti."
Iako ne završe odmah zajedno (zbog raznih okolnosti), nakon nekog vremena Lucy i Gabe ipak uplove u jednu vrlo turbulentnu i intezivnu vezu. Nažalost, zbog odabira koje oboje moraju, svaki za sebe, napraviti, njihovi putevi prisiljeni su razdvojiti se. Barem na neko vrijeme.
U godinama koje dolaze, Lucy i Gabe povremeno će se susretati, pa onda opet razdvajati. Oboje će život voditi svojim putem i oboje će taj život izgraditi na različite načine. A opet, oboje će cijelo vrijeme nekako čekati da im se putevi ponovno spoje. Pitanje je samo kada će se to dogoditi i na koji način, te hoće li njihova ljubav uspjeti preživjeti sva doba razdvojenosti.
Ne znam jeste li gledali film 'Remember me' s Robertom Pattinsonom i Emilie de Ravin u glavnim ulogama, ali radnja ovog romana upravo me na njega podsjetila. Radnja tog filma također se vrti oko jednog mladog para i također je vezana uz događaje od 11. rujna 2001., samo obrnutim redoslijedom. Mislim da je motivacija obaju autora, i filma i ove knjige, bila da unesu dašak svjetlosti u događaje koje pamtimo samo u mračnim nijansama. Jesu li u tome uspjeli i koliko je opravdan njihov izbor ovog tragičnog događaja da oko njega ispletu svoje priče, tema je o kojoj bi se mogla lomiti koplja, stoga bolje da u to ne ulazimo.
Roman je pisan u prvom licu, Lucynom, i to na način da se ona obraća direktno Gabeu, kao da mu piše ljubavna pisma ili mu jednostavno priča o svom životu i njihovoj zajedničkoj prošlosti. Zbog takvog načina pisanja, odmah vam je jasno da cijela priča ide u nekom smjeru u kojem ćemo Gabea ponovno susresti i da nas na mjestu na kojem će se to dogoditi čeka nešto značajno. Zašto mu Lucy sve ovo govori i zašto baš na taj način? Što mu se dogodilo? Je li mrtav? Je li u opasnosti? Je li sve to dio neke strašno duge ispovijedi koju mu mora na neki način poslati jer ga ne može drugačije kontaktirati? Ili se možda radi o zavjetima koje izgovara uoči njihova vjenčanja? Ne znamo, ali znamo da je u pitanju NEŠTO i to nešto veliko.
Roman je prožet emocijama i sav je u nekom melankoličnom ozračju, koje ponekad oteče u sretnije, a ponekad u tužnije vode. U Lucynoj priči sadržan je čitav njen život i ona ga iznosi pažljivo, detaljno i bez ikakve poštede prema ljudima u svom životu niti prema sebi samoj. Lucy je svjesna da su i ona i Gabe napravili neke krive poteze i da su oboje tu gdje jesu zbog izbora koje su napravili i okolnosti koje su ih na te izbore natjerale. Iskreno, u više sam ih navrata oboje htjela zadaviti zbog tih izbora, kao i zbog djetinjastog načina na koje su ih činili.
Jedna stvar mi samo nikako nije jasna. Naime, da moj partner mora otputovati na nekoliko mjeseci zbog nečega čime se želi baviti, ili da njegov posao jednostavno zahtijeva česta putovanja i puno izbivanja, sve što bih ja na to rekla je: okej. Da, veze na daljinu su možda teške i potrebno je puno truda i kompromisa da ih se održi na životu, ali nisu nemoguće. Zato me strašno nervira to što, kada se likovi u knjigama suoče s ovakvim situacijama, njihova je reakcija uvijek, ali baš uvijek, histeriziranje, drama, plač i - neizbježno - prekid. Zar se mora biti zajedno baš svake minute svakog sata ili je vezi kraj? Suludo.
(Dakle, ne, Lucy, Gabe te nije ostavio. Gabe je OTPUTOVAO. TI si odlučila da to znači kraj. I onda odlučila u svakoj prilici plakati zbog svog odabira.)
No, likovi i njihovi upitni odabiri na stranu, ova je priča zaista lijepo ispričana. Poglavlja su kratka i posve su ispunjena osjećajima, a svako novo poglavlje tjera vas da nastavite čitati ne bi li otkrili što se dalje dogodilo i saznali hoće li se priča Lucy i Gabea ponovno spojiti u jednu, jedinstvenu priču. (Da vam iskreno kažem, ja sam navijala da se to ne dogodi. #TeamDarren :))
Lucy i Gabe su poput noćnog leptira i udaljenog svjetla. Koliko god bili udaljeni, ne mogu si pomoći a da se jedno drugome konstantno ne približavaju, bez obzira što bi se mogli opeći. Neke su ljubavi, pretpostavljam, jednostavno takve. Ne možeš ih zaboraviti i ne možeš ugasiti njihov žar, koliko god se trudio i s koliko god ga ledene vode polio. Takve se ljubavi, ponekad, pobrinu same za sebe, a njihovi akteri uvijek nađu put jedno k drugome. Ma koliko trajalo.
Ponekad, na djelu je jednostavno "Sudbina nasuprot slobodnoj volji. Možda oboje."
A ponekad "Slobodna volja, unatoč našoj sudbini."
Što je od navedenog bilo ključno za Lucy i Gabea i jesu li se uspjeli ponovno spojiti, pročitajte i saznajte.
