Izdavač: Profil, 2018.
[eng. The one memory of Flora Banks]
Flora Banks ima sedamnaest godina i od svoje desete godine pati od
anterogradne amnezije. To znači da Flori praktički ne funkcionira
kratkoročno pamćenje, odnosno njeno kratkoročno pamćenje nikada ne
prijeđe u dugoročno, već ispari nakon samo nekoliko sati. Do svoje
desete godine života, Flora se sjeća svega - ali sva sjećanja nakon toga
samo izblijede iz njenog uma i nestanu.
Kako bi doskočila tom problemu, Flora si ostavlja poruke koje svako malo iznova čita i svako malo se iznova upoznaje s vlastitim životom. Njen život vrti se u istom vrtlogu uvjerenosti da je desetogodišnjakinja, iznenađenja i zbunjenosti kada shvati da nije, i znatiželje da otkrije tko je sad i što se s njom događa.
A onda jedne večeri Flora poljubi dečka na plaži i zapamti to. To sjećanje i taj dečko uliju joj novu nadu da se njeno stanje možda popravlja i da joj se život možda mijenja, a zbog te mogućnosti Flora će dobiti novu snagu i novu hrabrost da napravi nešto što se nikada nije usudila napraviti i da prijeđe sve granice koje joj je njena bolest, tj. njeno stanje, nametnulo.
Ne mogu ni zamisliti kako je to buditi se svakog jutra i biti prisiljen ponovno sam sebe upoznavati. I ne samo svakog jutra, već i po nekoliko puta u istom danu. Djeluje veoma zastrašujuće.
Flora je svom problemu doskočila na originalan način oslanjajući se na jedinu osobu na koju se doista i mogla osloniti - sebe samu. Jer, kada ni sam ne znaš tko si i gdje si, kako možeš vjerovati ljudima oko sebe da će ti uvijek reći istinu? Bilo iz straha ili iz osjećaja da te moraju pod svaku cijenu zaštititi, ljudi će ti često tajiti određene stvari. Stoga je najbolje da osmisliš način na koji ćeš sam sebi ostavljati poruke o onome što misliš da ti je bitno, a Florin sistem poruka samoj sebi zbilja je zapanjujuć - i vrlo dobro osmišljen.
Zanimljivo je bilo zajedno s Florom otkrivati tko je Flora uopće i što se s njom događa. Florin život, koji se naizgled ne čini pretjerano misterioznim, zapravo skriva mnoge tajne, zakopane duboko u Florinim nepouzdanim sjećanjima i komadićima Florine prošlosti koje drugi od nje skrivaju (neki s najboljim namjerama, ali ipak).
Potrebno je puno hrabrosti za uopće suočiti se svakim danom s problemom poput Florinog, a hrabrost je ono čega Flora u sebi ima napretek. Za nekoga tko je u toj mjeri hendikepiran (da tako kažem), da se teško sam na sebe oslanja, Flora je zapanjujuće hrabra i snalažljiva. Mnogi od nas, koji se u sva svoja sjećanja mogu bez problema pouzdati i čiji um ne skriva nikakve varke, nikada se ne bi usudili napraviti neke stvari koje je Flora napravila i zakoračiti putem kojim je ona krenula. Iako tek tinejdžerica, većinom uplašena i zbunjena, kada treba čvrsto uzeti uzde života i usmjeriti ga u željenom pravcu, Flora ne oklijeva, nego odmah krene onamo kamo je naumila, tek se povremeno podsjećajući na svoju životnu mantru: 'Flora, budi hrabra'.
Flora je izuzetno zanimljiv lik, a njena je priča jednako tako izuzetna. Ponekad teška, ponekad tužna, ali vječno optimistična i puna nade, ova je priča jedna od onih koje zavoliš i prije no što si to shvatio i kojih se uvijek rado sjetiš. Ona te, također, natjera i da više cijeniš male stvari koje vjerojatno niti ne primjećuješ, a za koje bi Flora dala sve samo da joj ostanu u sjećanju i da ih može samostalno raditi.
Emotivna i iskrena, ova priča nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pripremite se i za smijeh i za suze, ali pripremite se, prije svega, na jednu sjajnu životnu avanturu koju nećete tako lako zaboraviti. Ova je priča ovdje da ostane u našem dugoročnom pamćenju, čak i kada ju Flora zaboravi. <3
Kako bi doskočila tom problemu, Flora si ostavlja poruke koje svako malo iznova čita i svako malo se iznova upoznaje s vlastitim životom. Njen život vrti se u istom vrtlogu uvjerenosti da je desetogodišnjakinja, iznenađenja i zbunjenosti kada shvati da nije, i znatiželje da otkrije tko je sad i što se s njom događa.
A onda jedne večeri Flora poljubi dečka na plaži i zapamti to. To sjećanje i taj dečko uliju joj novu nadu da se njeno stanje možda popravlja i da joj se život možda mijenja, a zbog te mogućnosti Flora će dobiti novu snagu i novu hrabrost da napravi nešto što se nikada nije usudila napraviti i da prijeđe sve granice koje joj je njena bolest, tj. njeno stanje, nametnulo.
Ne mogu ni zamisliti kako je to buditi se svakog jutra i biti prisiljen ponovno sam sebe upoznavati. I ne samo svakog jutra, već i po nekoliko puta u istom danu. Djeluje veoma zastrašujuće.
Flora je svom problemu doskočila na originalan način oslanjajući se na jedinu osobu na koju se doista i mogla osloniti - sebe samu. Jer, kada ni sam ne znaš tko si i gdje si, kako možeš vjerovati ljudima oko sebe da će ti uvijek reći istinu? Bilo iz straha ili iz osjećaja da te moraju pod svaku cijenu zaštititi, ljudi će ti često tajiti određene stvari. Stoga je najbolje da osmisliš način na koji ćeš sam sebi ostavljati poruke o onome što misliš da ti je bitno, a Florin sistem poruka samoj sebi zbilja je zapanjujuć - i vrlo dobro osmišljen.
Zanimljivo je bilo zajedno s Florom otkrivati tko je Flora uopće i što se s njom događa. Florin život, koji se naizgled ne čini pretjerano misterioznim, zapravo skriva mnoge tajne, zakopane duboko u Florinim nepouzdanim sjećanjima i komadićima Florine prošlosti koje drugi od nje skrivaju (neki s najboljim namjerama, ali ipak).
Potrebno je puno hrabrosti za uopće suočiti se svakim danom s problemom poput Florinog, a hrabrost je ono čega Flora u sebi ima napretek. Za nekoga tko je u toj mjeri hendikepiran (da tako kažem), da se teško sam na sebe oslanja, Flora je zapanjujuće hrabra i snalažljiva. Mnogi od nas, koji se u sva svoja sjećanja mogu bez problema pouzdati i čiji um ne skriva nikakve varke, nikada se ne bi usudili napraviti neke stvari koje je Flora napravila i zakoračiti putem kojim je ona krenula. Iako tek tinejdžerica, većinom uplašena i zbunjena, kada treba čvrsto uzeti uzde života i usmjeriti ga u željenom pravcu, Flora ne oklijeva, nego odmah krene onamo kamo je naumila, tek se povremeno podsjećajući na svoju životnu mantru: 'Flora, budi hrabra'.
Flora je izuzetno zanimljiv lik, a njena je priča jednako tako izuzetna. Ponekad teška, ponekad tužna, ali vječno optimistična i puna nade, ova je priča jedna od onih koje zavoliš i prije no što si to shvatio i kojih se uvijek rado sjetiš. Ona te, također, natjera i da više cijeniš male stvari koje vjerojatno niti ne primjećuješ, a za koje bi Flora dala sve samo da joj ostanu u sjećanju i da ih može samostalno raditi.
Emotivna i iskrena, ova priča nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pripremite se i za smijeh i za suze, ali pripremite se, prije svega, na jednu sjajnu životnu avanturu koju nećete tako lako zaboraviti. Ova je priča ovdje da ostane u našem dugoročnom pamćenju, čak i kada ju Flora zaboravi. <3
