Izdavač: Znanje, 2018.
3. roman o Eriki Foster
[eng. Dark water]
Bryndzin prvijenac iz serijala o detektivki Eriki Foster - 'Žena u ledu'
- u kratkom je roku osvojio sve ljubitelje kriminalističkih trilera,
postao međunarodni bestseler i prodao se u više od nevjerojatnih milijun
primjeraka. Otada, sa svakim novim romanom popularnost ovog serijala
sve više raste, a broj prodanih primjeraka knjiga o Eriki Foster popeo
se na vratolomnih 2 i pol milijuna.
'Mutna voda' treći je po redu roman iz ovog serijala, koji je, baš poput svojih prethodnika, zamršen, mračan, kompleksan i napet. Triler koji oduzima dah, kako bismo mi to inače rekli, ali meni se više sviđa onaj engleski izraz - chiller - i to - super-chiller!
U ovom romanu, Erika se bavi slučajem nestale droge, za koju se vjeruje da je odbačena u dubine mutnog jezera blizu nekadašnjeg kamenoloma. No, pretraživanjem jezera policija ne pronalazi samo nestalu drogu, već i vreću punu dječjih kostiju. Ubrzo se otkriva da je pronađeni kostur povezan sa starim slučajem nestalog djeteta, i to slučajem starim čak 26 godina. Erika će se ubrzo zapetljati u neriješene tajne ovog davnog slučaja, a iako će ona dati sve od sebe da ga konačno riješi, neki drugi će također dati sve od sebe da ju u tome spriječe.
Ima nešto u starim, već gotovo zaboravljenim slučajevima, što ih, kada ponovno isplivaju na površinu, čini puno zagonetnijima i puno zamršenijima od onih uobičajenih, aktualnih. Već zbog samog protoka vremena (26 godina!) teško ih je riješiti, još je gore kada se netko uporno trudi svaki pomak u istrazi unaprijed osujetiti. Rješavanje ovog slučaja pomalo je kao ronjenje u mutnoj vodi - jedva vidiš, teško se orijentirati, teško je išta pronaći - ali, srećom, Erika se opremila dobrom ronilačkom opremom.
Erika nije baš tipična heroina kriminalističkih serijala, ona je pomalo anti-heroina - teška je, drska, ponekad izrazito bezobrazna i ne može se reći da ju je baš lako zavoljeti. Ali s vremenom vam se svejedno uvuče pod kožu i naučite ju voljeti čak i uz sve njene mane i mušice.
U ovom romanu dobivamo malo veći uvid u Erikin osobni život i način na koji se odnosi prema obitelji, budući da se ovdje pojavljuje njena sestra Lenka. Zanimljiv mi je bio način na koji Bryndza kroz interakcije i prisjećanja Erike i Lenke u ovu priču unosi svoju ljubav prema Slovačkoj, zemlji u koju se odselio iz Engleske i u kojoj je našao sreću. Zanimljivo je i kako je kod Erike ovaj put tekao suprotno - ona je napustila Slovačku kako bi došla u Englesku čuvati djecu i ondje je pronašla neki drugi život.
[Usput, mala napomena: ako ste već čitali prva dva romana ovog serijala, i srcu su vam prirasli Erikine kolege Moss i Petersen, nemojte odmah paničariti kada se priča u početku počne odvijati bez njih. Samo duboko udahnite - sve će biti dobro. Nisu oni nestali iz serijala. ;)]
Ova je priča totalno mind-gripping: čitavo vam vrijeme servira male šokove u malim dozama, uz još poneki veći, da vas povremeno malo protrese. Vrlo je zanimljiva i vrlo je lako u nju zaroniti. Voda možda jest mutna, ali čak i u mutnoj vodi željno ćete pratiti svaki obris i svaki trag, ne biste li pronašli baš ono što vam čitavo vrijeme izmiče. Samo nemojte zaboraviti povremeno izroniti po zrak. ;)
'Mutna voda' treći je po redu roman iz ovog serijala, koji je, baš poput svojih prethodnika, zamršen, mračan, kompleksan i napet. Triler koji oduzima dah, kako bismo mi to inače rekli, ali meni se više sviđa onaj engleski izraz - chiller - i to - super-chiller!
U ovom romanu, Erika se bavi slučajem nestale droge, za koju se vjeruje da je odbačena u dubine mutnog jezera blizu nekadašnjeg kamenoloma. No, pretraživanjem jezera policija ne pronalazi samo nestalu drogu, već i vreću punu dječjih kostiju. Ubrzo se otkriva da je pronađeni kostur povezan sa starim slučajem nestalog djeteta, i to slučajem starim čak 26 godina. Erika će se ubrzo zapetljati u neriješene tajne ovog davnog slučaja, a iako će ona dati sve od sebe da ga konačno riješi, neki drugi će također dati sve od sebe da ju u tome spriječe.
Ima nešto u starim, već gotovo zaboravljenim slučajevima, što ih, kada ponovno isplivaju na površinu, čini puno zagonetnijima i puno zamršenijima od onih uobičajenih, aktualnih. Već zbog samog protoka vremena (26 godina!) teško ih je riješiti, još je gore kada se netko uporno trudi svaki pomak u istrazi unaprijed osujetiti. Rješavanje ovog slučaja pomalo je kao ronjenje u mutnoj vodi - jedva vidiš, teško se orijentirati, teško je išta pronaći - ali, srećom, Erika se opremila dobrom ronilačkom opremom.
Erika nije baš tipična heroina kriminalističkih serijala, ona je pomalo anti-heroina - teška je, drska, ponekad izrazito bezobrazna i ne može se reći da ju je baš lako zavoljeti. Ali s vremenom vam se svejedno uvuče pod kožu i naučite ju voljeti čak i uz sve njene mane i mušice.
U ovom romanu dobivamo malo veći uvid u Erikin osobni život i način na koji se odnosi prema obitelji, budući da se ovdje pojavljuje njena sestra Lenka. Zanimljiv mi je bio način na koji Bryndza kroz interakcije i prisjećanja Erike i Lenke u ovu priču unosi svoju ljubav prema Slovačkoj, zemlji u koju se odselio iz Engleske i u kojoj je našao sreću. Zanimljivo je i kako je kod Erike ovaj put tekao suprotno - ona je napustila Slovačku kako bi došla u Englesku čuvati djecu i ondje je pronašla neki drugi život.
[Usput, mala napomena: ako ste već čitali prva dva romana ovog serijala, i srcu su vam prirasli Erikine kolege Moss i Petersen, nemojte odmah paničariti kada se priča u početku počne odvijati bez njih. Samo duboko udahnite - sve će biti dobro. Nisu oni nestali iz serijala. ;)]
Ova je priča totalno mind-gripping: čitavo vam vrijeme servira male šokove u malim dozama, uz još poneki veći, da vas povremeno malo protrese. Vrlo je zanimljiva i vrlo je lako u nju zaroniti. Voda možda jest mutna, ali čak i u mutnoj vodi željno ćete pratiti svaki obris i svaki trag, ne biste li pronašli baš ono što vam čitavo vrijeme izmiče. Samo nemojte zaboraviti povremeno izroniti po zrak. ;)
________________________
Kako do knjige: http://bit.ly/2SmrajU
